ozbiljnozanimljivo?
ponedjeljak, 15.01.2007.
Prvi izvještaj o stvaranju
Došla mi je do ruke Biblija (Stari zavjet – petoknjižje), čitam i ponešto ću zapisati kao svoja pitanja ili razmišljanja.
Naglašavam, nije mi namjera vrijeđati vjernike i crkvu nego širenje mojih spoznaja.
„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.“
„I reče Bog:»Neka bude svjetlost!» I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“
„I reče Bog: «Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!» I bi tako. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.“
Gdje su bile vode nad kojima je lebdio duh Božji? Što je u tom samom početku sačinjavalo nebo, kad još nije bilo sunca, mjeseca i zvijezda? Što je sačinjavalo bezdan u takvim okolnostima? Ovo je meni nezamislivo čak i u mašti a kamoli da mogu naći bilo kakvo uporište u stvarnosti stvaranja.
Već prvi dan stvaranja Bog je stvorio nebo i Zemlju. Kako to da drugi dan ponovo stvara svod između voda i naziva ga nebom. Osim toga da je odijelio svodom vode na one ispod svoda i na one iznad svoda, tada bi valjda između neba i Zemlje bila voda a ne zrak.
„I reče Bog:»Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!» I tako bi. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.“
„I reče Bog:»Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme!» I bi tako. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro – dan treći.“
Znanstveno je dokazano (?) da je voda na Zemlji nastala spajanjem vodika i kisika u njezinoj atmosferi i, nakon što se Zemlja dovoljno ohladila, tako stvorena vodena para se kondenzirala i u obliku kiše voda je padala na Zemlju. U vrućoj Zemlji nije mogla postojati voda u tekućem stanju, jer bi zbog velike vrućine isparila u atmosferu.
Ali, razumljivo je da je Knjiga postanka nastala predajom i moguće je da su nastala takva tumačenja koja se razlikuju od izvornog znanja. Pitam se tko je ljudima dao ta prva znanja o postanku svemira. Znanost se i dandanas spori oko toga. Je li ljudima to znanje dao Bog ili neka svemirska inteligentna bića koja su u prošlosti posjetila Zemlju?
Ovdje je redoslijed stvaranja sasvim pobrkan. Prvi oblici života, pa i biljnoga, nastali su u morima a ne na kopnu. Drugo, biljke i stabla nisu mogla vegetirati bez sunca i njegove topline i svjetlosti. A prema ovom izvještaju o stvaranju, Bog je najprije stvorio biljke a potom sunce. mjesec i zvijezde. Ovo slijedi iz sljedećeg teksta.
„I reče Bog:»Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljavaju zemlju!» I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljavaju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.“
Bog je već prvog dana stvaranja rastavio tamu od svjetlosti i stvorio dan i noć. Kako da to opet čini četvrtog dana stvaranja. O kakvim blagdanima Bog zbori u trenutku stvaranja? Čak je i pojam godine u to vrijeme upitan.
„I reče Bog:»Neka povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!» I bi tako. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. I blagoslovi ih govoreći:»Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!» Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
I reče Bog:»Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!» I bi tako. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.“
Znanstveno je dokazano da je život (živa bića) nastao najprije u morima (u vodi) i to je dokazano arheološkim nalazima i eksperimentalno u laboratoriju. Dakle, suprotno Knjizi postanka, po kojoj je Bog najprije stvorio biljke na zemlji, potom ribe u moru, pa ptice i tek na kraju životinje na kopnu. Također, ptice nisu mogle nastati prije drugih životinja na kopnu. Pojam «stoka» vjerojatno je slobodan izbor prevoditelja iako mi danas stokom nazivamo domaće životinje, koje je čovjek puno kasnije pripitomio i iskoristio za rad.
„I reče Bog:»Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji.
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
Na sliku Božju on ga stvori,
Muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih bog i reče im:»Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što pužu po zemlji!» I doda Bog:»Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!» I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.“
Ovo sa stvaranjem čovjeka je najzagonetnije od svih drugih stvaranja i to zato što se kod prethodnih stvaranja govori da je Bog stvarao – govori se u jednini – a pri stvaranju čovjeka kaže se «načinimo čovjeka». Iz ovoga se može zaključiti da je pri stvaranju čovjeka bilo više njih. Tko?
Druga zagonetka je da su «oni» načinili čovjeka «na svoju sliku – na sliku Božju». Iz toga se može zaključiti da je čovjek sličan Bogu – da li po fizičkom izgledu ili općim karakteristikama (umu, znanju, sposobnostima, osobinama itd.)? Obratno, može se zaključiti da je Bog sličan čovjeku. To je vrlo zanimljiv zaključak jer u cijeloj povijesti čovječanstva nije zabilježen nijedan slučaj da se Bog pojavio u obliku koji bi bio sličan čovjeku. Čak ni njegov sin Isus nije mogao izravno doći na zemlju, nego ga je preko «duha» rodila žena.(?) Znači li to da Bog ili Bogovi u obliku u kojem već jesu, ne mogu kao takvi opstati na Zemlji? Ili je netočno da je Bog stvorio čovjeka sebi slična?
Treća zagonetka je zašto su «oni» čovjeka i njegovu ženu postavili za vladare nad svim živim stvorenjima na Zemlji. Njih dvoje su doista morali biti «njihovi» miljenici. Zanimljivo je da su im u početku za hranu odredili isključivo biljke i plodove sa stabala ali ne i meso ili ribu.
„Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
To je postanak neba i zemlje, tako su stvarni.“
Neki tumači Biblije tvrde da se radi o danima koji su vremenski trajali po nekoliko milijarda godina, a da se u Bibliji dani spominju samo figurativno. Za današnje poimanje vremena nemoguće bi bilo sveukupno stvaranje obaviti u samo šest današnjih dana.
Sporan je sedmi dan – dan počinka. Je li to subota ili nedjelja? Što znači blagosloviti i posvetiti taj dan? Kako je Bog to učinio? Što je ustvari učinio?
Ovakav opis postanka neba i Zemlje meni baš i nisu tako stvarni.
