bezmisleno

...ponekad stvarno pomislim da ništa na ovome svijetu nema smisla i da se ne isplati živjeti...ali kad pogledam okolinu i kad pogledam u nebo shvatim da je još toliko toga predamnom makar mi se ponekad sve činilo suvišnim...čak i on je nestao negdje u nekoj sjeni...tebam ga...a njega nema kao da ga je nešto˝progutalo....život koji živim počeo je biti obična rutina...jednostavno velika dosada...počela sam gubiti povjerenje u neke ljude koje sam nekada smatrala jednim od najboljeg što me ispunjava..ali kako je moja draga prijateljica rekla da i nakon kiše dolazi sunce pa se nadam da će to sunce udijeliti koju zraku sreće i meni ma koliko ja to trenutno baš i ne zaslužujem...

- 21.09.2007. - 23:18 - Komentiraj - 3 - Isprintaj - # -

ona.....

otišla je nježno i polako u beskrajne dubune i ostavila nju malenu i krhku sa velikim strahom u očima.....nju, svoju malenu djevojčicu...nije marila to što svoje maleno blago stavlja u ruke okrutnog svijete...samo se bezbrižno, bez borbe prepustila putevima tame i zaborava.................

- 05.09.2007. - 16:39 - Komentiraj - 5 - Isprintaj - # -

Putovali smo mračnim i hladnim beskrajem. Zaboravili smo na ljubav i na jedinstvo naših duša, a zajedno s tim zaboravom pali smo na kušnju okrutne sudbine. Zaboravili smo sve što nas je nekada vezalo i potpuno ispunjavalo. Našli smo se na okretištu sudbina i naši su se putevi polako počeli razdvajati i sve više udaljavati. Padale su teške riječi i pogledi su postajali sve hladniji, a njegova ruka postajala je sve grublja i udaljenija . Oči mi više odavno nisu svjetljele kao nekada, a usne su mi zaboravile na smijeh i na poljupce. Tijela su nam podrhtavala ali ne od strasti ili ljubavi već od straha, hladnoće, izdaje možda i laži. Nade za nas više nije bilo i čini se da ta nada u našim životima nikada i nije postojala. Sada smo samo putnici života sa strahom u srcima i mržnjom u očima. Bez mogućnosti da volimo i da budemo voljeni i bez sposobdnosti da nekog učinimo voljenim. Postali smo robovi života i obične bijedne igračke sudbine i potpuno zaboravljene sjene.Sada smo samo mrzovoljne biljke bez imena i sna. Zapravo dvije uklete duše sa sjećanjima i davno zaboravljenim maštanjima.

- 04.09.2007. - 19:18 - Komentiraj - 0 - Isprintaj - # -

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © by Little Dreamer