Jeste li ikad citali Kafkin Zamak? To je roman o selu podno brda, i Zamku na brdu, u kojem je administracija koja vlada selom. U tipicno Kafkijanskom stilu, turobna atmosfera i radnja bez zapleta i raspleta se razvlaci u nedogled, i glavni lik nikako ne uspijeva doci do paznje birokrata u Zamku, koji su mu potrebni. Iz bezuspjesnih posjeta zamku se uvijek vraca s jos manjim sansama da ce ga slijedeci put primiti osoba koja mu zaista treba. Iz sela postoji samo jedna telefonska veza sa zamkom, ali slusalica pri svakom pokusaju uspostave veze daje samo cudno i mracno metalicno blejanje u daljini...

Ovo je prica o mojem najgorem potrosackom iskustvu.

Kad mi je prvi mobach ukraden, posto nisam imao kucni telefon, rano sljedece jutro izasao sam pred kucu u telefonsku govornicu, da prijavim kradju svom provajderu. Nabrzinu, dok cura napravi dorucak - ili sam bar tako mislio.

Vrli provajder se onda jos zvao Ben, a danas se zove svepopularnim imenom T-Mobile. Pocupkujuci od zime u telefonskoj govornici, zvao sam njihov besplatni 0800 broj, jedini koji sam imao. Docekala me naravno uljudna i ucestala ovdasnja automatska telefonska poruka "svi suradnici su trenutno zauzeti. molimo pricekajte trenutak"; i naravno, razdrazujuce smirujuca muzika za cekanje, izmedju instanci poruke koja se ponavljala svakih pola minute. I opet. I opet. I opet. Prekinut pa nazvati ponovo nije pomagalo. Cupkao sam tako jedno 45 minuta, a onda pazljivo odlozio slusalicu, vratio se u kucu, napravio nabrzinu hladni sendvic od toplog dorucka koji je cura spremila, dao joj pusu, i vratio se u govornicu. Moj oprez pri odlasku - tj ne prekidanje veze - se isplatio: jos se nisu javili. Tako sam ja jos pojeo sendvic, jos i zaboravio na njega, sunce se diglo i vise nije bilo ni hladno. Pri drugom izlasku iz kuce sam pazio da ovaj put ponesem cigarete. Javili su se nakon daljnjih sat vremena, sto znaci da sam ukupno cekao oko sat i tri frtalja.

To nije moje najgore potrosacko iskustvo.

To je samo ilustracija dobrih starih vremena, kad se uz sat-dva strpljenja moglo nekoga dobiti.

Godinu-dvije kasnije, moja draga je otisla u Hrvatsku na malo vise od mjesec dana, i ponijela svoj ovdasnji telefon. Ja sam ovdje zakasnio s jednim racunom i telefon je (naravno, odmah) crknuo. Ja racun platim, ali telefon ne ozivljava, ni nakon par dana.

Zelim samo saznati kad ce telefon proraditi. Zovem znani 0800 broj, i na njemu, kad ga jednom dobijes (cekanja 40 - 80 min), kao jedna od menu-opcija imaju informacije tocno o tome, no iskljucivo snimljene, gdje drobi o "ako ste uplatili u utorak, proradit ce u cetvrtak" itd. Ali meni (tj. njoj) ne radi vec 7 dana, i trebam neki drugi odgovor. Na jedinom preostalom izboru (glavnom) dobivam novu "poruku za cekanje", drukciju nego nekad, kad sam napol prospavao jutro u tel. govornici. Sad ona glasi:

"Helou, dobrodosli u Ben! Prosjecno vrijeme cekanja je oko 15 minuta. Preporucujemo da nam radije posaljete e-mail, na info@ben.com. Sad ce se ova veza prekinuti."

I bleep. Veza se prekine. I tako to opet. I tako to danima. Uopce ne dobijas priliku da cekas tih navodnih 15 minuta.

Ovaj put sam imao priliku napraviti temeljitu potragu za nekim drugim, direktnijim brojem; nemoguce. Jedini njihov broj koji se igdje na Internetu spominje, i koji itko oko mene zna, je veselo "besplatni" 0800. A tamo uopce nemozes ni poceti cekati, a kamoli pricati s nekim. Besplatan mozda po novcanik, ali ne i po zivce.

Danima sam se tako u ofisu iskradao u male konzalting-sobice, da bih po sat i pol pokusavao dobiti "staru dobru" poruku "pricekajte jedan [duuuuuuuuuuugi] trenutak". Onda sam cak i ja shvatio da od toga nece biti nista, i konacno napisao mail na omrznutu opcu info@ adresu - sama adresa obecava jednako kao i besplatni broj - i u njemu potanko izlozio svoju situaciju, i skrenuo im paznju da i nakon (sad vec) dva-tri tjedna od moje uplate, telefon nikako da profunkcionira.

Par dana nakon maila, cura se vratila iz Hrvatske, i telefon je proradio vec na aerodromu. Vjerojatno se to samo nije moglo ukljuciti dok je dole, ili nesto. Radost zbog njenog povratka lako je zalijecila frustracije s provajderom. Zaboravio sam i na poslani mail.

To je bilo u studenom. Pred kraj sijecnja, odjednom u mom inboxu osvane mail iz Zamka.

"O! Trebalo vam je samo dva mjeseca (ok, izmedju mjesec i pol i dva) za odgovor!" - pomislim veselo. Posto razloga za frustraciju vise nije bilo (telefon radi cijelo vrijeme), sad sam to veselo promatrao, i divio im se, na neki nacin. Na drskosti, barem.

Narocito me zanimalo me sto su odgovorili glede kad ce telefon proraditi, s obzirom da se to vec desilo, pred 7 tjedana.

Odgovorili? U mailu je pisalo:



Bio sam iskreno zadivljen. Kafka, cujes li ovo, na svom ceskom nebu?

Jedini odgovor koji sam iz Zamka uspio izvuci kroz sve dostupne kanale (tj. oba), trebao je vise od dva mjeseca da stigne, i glasio je Pitajte nas opet.

ponavljanje je majka znanja (zvanja :)... (plavi golub 19.01.2005. 01:47)

pozdrav (A. 19.01.2005. 02:44)

nadjoh te! (djevojka sa otoka 19.01.2005. 02:44)

thnx, bas sam se pitao kud sam nestao... :) (ovajonaj 19.01.2005. 04:47)

Genijalno. A ja sam mislila da samo nas administracija je.. (beeeeeep). :))) Inace, uvijek sam imala asocijaciju na Kafku, ali na proces...:))) (apstinentica 19.01.2005. 05:39)

Ja sam slucajno citao Zamak, pa znam da je jos precizniji opis ovog konkretnog slucaja. Ali Proces ja imam s necim drugim, naime groznim peripetijama sa svojom boravisnom dozvolom. Cak sam i na mapu sa pripadajucim dokumentima (radnim dozvolama, zalbama, molbama itd), koju nosim kad idem kod svoje advokatkinje, napisao "F. Kafka: Proces", na njeno veliko veselje. Inace, nisam neki aktivni fan Kafke, ali sjetim ga se uvijek kad sam suocen sa Sistemom :) (ovajonaj 19.01.2005. 07:05)