otokpiwa

Glavna od sveukupno tri depadanse Muzeja suvremene umjetnosti nalazi se u rejkjavikankom portu, a jasno je kako Rejkyavik postoji radi porta. Porat mu je duša i srce. Ima škver, ima brodove od ribanja, od turizma, od zajebancije, od svega. Porat je industrijski, zabavni, kulturni... Dakle, MSU je u najbitnijem dijelu grada, kako MSU-u i priliči.

Na širini ispred MSU-a je ovdašnja Lučka kapetanija dala napraviti fantastičnu, čini mi se stalnu, izložbu o brodolomima oko Islanda i sudbini njihovih posada. Na betonske njudžersije su nataknute ploče sa sličicama i dvojezičnim tekstovima. Za svaki mogući brodolom u kojem je netko ili nešto bilo spašeno zaslužni su islandski seljaci. Eto, takvi su ljudi islandski malomišćani. Krvi ispod vrata kad zagusti.

Jedna od priča jest o brodu Jamestownu koji je 1881. godine odjedrio iz Bostona prema Liverpoolu natovaren vrijednim crvenim drvetom, pretpostavljam sekvojom. Zadesila ga je oluja zapadno od Irske. Budući da je se u oluji nepopravljivo oštetio, posada se uspjela nekako ukrcati na drugi brod. Jamestown je nekontrolirano plutao sveukupno 4 mjeseca i doplutao do Hvalsnesa na Islandu. Hvalsenesanci su skinuli teret i iskoristili ga kako bi izgradili kuće kako u tom selu, tako i drugdje. Nije se još na otoku našlo šta se nije iskoristilo pa i crveno drvo. To se zove samoodrživost.

Bauljajući po portu, naročito su mi se dopali kontejneri za držat intonak, mriže i sve moguće zvizdarije. Radi se o plastičnim, u tlocrtu pravokutnim kadama. Lagani, peri - deri, jednostavno se slažu. Viđala sam ih i po gradilištima, dobro dođu za razvrstavanje građevinskog otpada. Ma valjaju za sve. Najbolje je što ih proizvodi domaća firma čija je centrala također u portu. Distribuira ih svuda po svijetu. Šta sve mudro Islanđanin neće izmisliti i proizvesti. Dabome, i ponositi se.

Kako je Island ozbiljna država, tako ozbiljno ulaže u suvremenu umjetnost pa se i njome ponosi. Prikazan je fantastičan izbor islandskih suvremenih umjetnika.

Od čudnovatijih radova, naročito me obradovala replika (ili restauracija, nisam sigurna) prozora s kuće Konstantina Melnikova u Moskvi Rose Gisladottir. Piše u objašnjenju rada kako su izrađeni tačno po njegovim nacrtima. Oni dijelovi koji nisu iskorišteni za izradu prozora su također iskorišteni - izloženi su uz prozore – tako da je svakom jasno koliko je škarta za jedan prozorčić.

I takav je svaki rad, dosljedan otočnom stilu.

Pitala sam gospođu u knjižari ima li koju knjigu o Birgiru Andressonu. Normalno da ima! Odmah je izvadila knjigu. Vrlo informirana gospođa, izmišljena za prodati što se teško može prodati, preporučila mi je još neke naslove već kad mi je Birgir super.

Birgirovi roditelji su oboje bili slijepi pa kud ćeš pametnijeg poslanja za Birgira nego se baviti bojama. Kako slijepu čovjeku objasniti boju islandske noći? Bilo koju boju? U prizemlju MSU-a je izloženo veliko platno s bojom najcrnje noći, a na podan slike je velikim tiskanim slovima ispisan NCS - Natural Color System.