otokpiwa

utorak, 17.01.2023.

NEMA PIRAMIDE DO ASWANSKE BRANE

Nisam se naročito naspavala u spavaćem kupeu jer je pustinja noću hladna, a grijanje je na nivou Ilijine kočije. Međutim, nema meni do moga vlakovođe Ahmeda. Ni on se nije bio naspavao, ali je ipak vanredno dostavio pravu kaficu u moj kompartimenat kad je bilo vrijeme od ustajanja, plus je otvorio ponistru koja je meni bila neotvorljiva tako da mogu zapalit.

Ahmed rijetko pristojno govori engleski tako da smo pristojno razgovarali. Pitao me u koji sam hotel. Ja sam probrljala da u neki kraj kolodvora. Poslovična arapska tankoćutnost ga je odmah prosvijetlila da serem. Nemam ni plana ni programa. Idem samo vidit asuansku branu.
Autentično zabrinut, zazvao je jednog svoga druga pa je drug zazvao druga. Dočekali su me Prvi drug kojem se ne mogu sjetiti imena jer je ime koptsko pa je neobično i Ahmed, turistički vodič. Meni je taj Kopt odmah bio drag jer su Kopti ovdje specijalna staromodna manjina, a meni su staromodne manjine drage. Tu smo se izgrlili i izljubili kao svoji. On je otišao, a mene odvelo na riječni brod s kojim ću docnije prema Luxoru. Odlična prilika za se naspavati i pošteno podaprati.

Asuansku branu čuva vojska naoružana preko zuba. Po vrhu brane je cesta na kojoj nema zaustavljanja već se, uz uplatu od 100 novaca, može doći do memorijalne rive uzduž jezera Nasser. Dabome, jezero je dobilo ime po čuvenom predsjedniku Gamalu Abdelu, Titovom suvremeniku. Njih dva su se naročito družila po Nesvrstanim konferencijama. Između bugenvilija su izložene fotografije građevinskih radova. Zadnji put sam toliko ozbiljno betoniranje vidila na predavanjima u pokojnoga Mirkovića, pokoj mu duši ostrašćenoj za tehnologiju gradnje. Kesoni, armature sa dna tablice i slično.

Uz sve riječne predispozicije koje lokacija ima, jednako sretna okolnost ove brane jest što je ovo regija iz koje se od pamtivijeka vadi najtvrđi mogući kamen pa je baš taj kamen iskorišten kao agregat za betoniranje. Ionako se gradila 15 godina, a da je trebalo dotrat agregat iz daljine, ko zna kad bi završilo i kako bi završilo. Dakle, nema takve marke betona odavde pa do Tokija. Za pravi komentar o tehnologiji gradnje zainteresirani štovani čitaoci će morat pričekati da se vratim doma pa da me roditelj Bucat detaljno brifira. Od brane u sva četiri smjera svijeta nađinđano je dalekovoda. Volila bi bila na licu mista natankati mobitel s friškom strujom, ali štekera ni za lijeka.

Piše na world wide webu da je njena izgradnja bila iskra paljenja za kasniji rat. Financiranje izgradnje brane iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva je 1956. godine otkazano radi čega je mudri Nasser se napravio Englez pa nacionalizirao britansko – francusku investiciju zvanu Suez. Zatim su se zadišpetile vlade ove dvije zemlje plus Izrael i tako je Egipat jadan najebao u ratu. Priča se da mu je Tito poslao i oružja i čeljadi, a moram istaknuti da većina Egipćana s kojima sam pričala, a koja ima godine da može pamtiti to pamti. Štoviše, zadesio mi se ne jedan popustić jer smo, eto, opet svoji.

Zadivljujuće je koliko se elegantno priroda pokorila umjetnoj intervenciji enormnih razmjera i koliko je struja iz nje stabilna. U čavrljanju s Ahmedom smo se dotakli struje u Egiptu. Kaže Ahmed da je oko 15% struje u Egiptu odavde. U novije doba se prave i vjetroparkovi. Majke mi mile, nisam mu ja suflirala, sam je rekao da je po srijedi platit milijun šta košta sto, a onda je struja vrc – prc i odi mi – dođi mi. Ne ovim riječima, ali ovim značenjem.

Spominje se da su se neke ribe pogubile onomad, humano se preselilo nekoliko sela, demotirali su i ponovno smontirali nešto drevnih hramova. Pa ipak, čini se da se uspostavio balans.

Iz Asuana su piramide su mala maca. Sve je mala maca. Ne pamtim kad sam gledala u išta moćnije od Aswanske brane.
- 03:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.