otokpiwa

BOŽJI ZNAKOVI U OKOLICI BAKUA

Prirodna vatra koja nastane na prirodnom humku i danonoćno gori jedna je od štacija popularne turističke ture za početnike. Dođeš blizu, vidiš kako vatra stalno gori ni iz čega, ogriješ se, slikaš selfie. Trebao bi se oduševiti. Tu je neka bazična kemija po srijedi. Prirodni plin koji je prošao iz utrobe zemlje kroz fumarolu sastane se s kisikom što izaziva burnu reakciju – vatru. Palo mi na pamet da je možda starozavjetni lik Mojsije čuvao svoje stado na jednom takvom brdu pa se onaj grm bio zapalio od prirodnog zemnog plina koji je prosukljao blizu njega. Za njega, a onda i brojne poslije njega, to je bio Božji znak. Prilično naivno za ove poslije njega ako se doznalo da je bio stočar na teritoriji gdje je moglo biti prirodnog plina u izobilju (a čini mi se da jest). Podijelila sam svoju misao sa simpatičnim vodičem Yakubom. On na to: „Ne vjeruješ u Boga. Kako to?“ A jebiga… Ako je to to što je Mojsije vidio, vidio je kemijsku reakciju koja se popularno zove gorenje. Posljednja štacija ture je kulturni centar kojeg je projektirala rahmetli Zaha Hadid. Izgradnju je financirala azerska radnička klasa koja vrijedno vadi naftu i plin i brine se da se dopremi u najzabitije dijelove Europe i ostatka svijeta. Toliko je ovdje Majka Priroda deponirala nafte i plina da je Hitlerov najmokriji san bio dotrati Wehrmacht do u Baku pa sisati dok se boje ne rastope. A tada je bilo još sočnije, naročito što su se Azerbedžanci izvještili u tehnici ispumpavanja budući da je baš ovdje konstruirana prva mehanička naprava za vađenje nafte. Čak 1848. U pradavna vremena na ovoj teritoriji nastali su i Zoroastrijanci koji štuju vatru kao lice Boga. Tu, ali i drugdje, recimo po cijelom Iranu, ima hramova koji su zapasali mjesta s prirodnom vatrom. Tamo gdje je "vječna" vatra, e tu stave žrtvenik, ozidaju zidovima i eto hrama. Naokolo su postepeno nastajale nadsvođene kubikule u koje su mogli svraćati duhovni putnici namjernici. Većinu opisanih mjesta pomela su naftna polja. Ovaj jedan u koji nas je Yakub poveo je rijetki koliko – toliko očuvan i restauriran. Pretposljednja štacija turističke ture. Za doći do ovog božanskog (i božanstvenog) mjesta, božanstvenoga za svakoga tko gaji autentičnu emociju spram graditeljskog naslijeđa, valja proći kroz nepregledni žalosni slum što straćara što hruščevki. Za restauraciju hrama pare je kesnula fundacija koja nosi ime svekra prve dame Haydara Alyiejva, ujedno dopredsjednice države, lijepe gospoje Mehriban. O gospoji ću drugom zgodom. Da se vratim na lice Boga! Kako se razina plina postepeno snižavala uslijed eksploatacije, tako je ovdašnji žrtvenik ostao bez vatre. Dragi moj smjerni i vjerni Yakub rekao je kako je naknadno, za potrebe restauracije, na ovaj žrtvenik doveden plin pomoću metalne cijevi. Eto ti te đavle!