otokpiwa

Izvrnula sam se od čudila, razrogačila oči i rastvorila gubicu kad mi je Marie rekla da načelnik Općine Thiron Gardais (pokrajina Val de Loire) radi u Starbucksu da bi zaradio kruh. Prodaje kafu. Naime, u Francuskoj grado/načelnici ne primaju plaću. Primaju tek naknadu troškova, i to proporcionalno brojnosti stanovnika jedinice lokalne samouprave. Njegova općina upada u skupinu minijaturnih (za francuske prilike) tako da posao obavlja džabe. Pokrivaju mu se sitnice kao što je primjerice službeni put u Pariz na sastanak s ministrom poljoprivrede. Zato, dakle, i dalje radi drugu smjenu u obližnjem Starbucksu (na autocesti) tri dana sedmično. Tada ustaje u 4 ujutro.

Victor Provot (36). Najpredivniji načelnik na sjevernoj hemisferi. Prvi dan je kasnio na večeru jer je morao otići po bidone piwa koje se trebalo posluživati na ovdašnjem festivalu Tironskog reda. Drugi dan je za nas držao govor u kojem je, osim srdačnih pozdrava, izbrojio što sve ova mala općina ima: od bolnice do vatrogasaca do muzeja do plivališta. Na otvaranju festivala zapio se s nama s DECRe. Mještani bili donijeli hrane koje je ostalo pa smo svi skupa prenosili kutije u frižidere u školu. Sutradan na festivalu je bio glavni lola. Pozdravio sve goste ponaosob, naročito snage sigurnosti, engleske penzionerke, babe s kolačima… Simpatično mi je kako uvijek kad drži govor okiti se tricolore lentom. Stoji mu ko piletu sise.

Mislim da nema potrebe da opisivati koliko je bajkovito ovo selo (veselo) i kako je sve u njemu uređeno i funkcionalno. Samo da dometnem kako je selo dio parka prirode već 50 godina. Osnovao ga je izvjesni Bernard de Thiron čuven po maksimi: „Tko ne radi, taj ne može ni jesti“ prije 900injak godina. Sudeći po načelniku, tradicija nikada nije bila stabilnija.

Moguće da je ovakav tip lokalnog političara u ovom dijelu EU-a uobičajen. Kod nas je sve suprotno uobičajeno. Ne mogu se sjetiti ni jednog koji nije nešto od slijedećeg: budaletina, lijenčina, tudum, ne zna što bi sa sobom. Naviknuta na naše prilike, još ne mogu zatvoriti usta od čudila.