otokpiwa

EMINENTNA ZOBENA KAŠA SA ŽABAMA

Singapur mi je omiljena država: otok na spoju dvaju oceana na kojem je jedan grad koji je zapravo jedna država naseljena najrazličitijim Singapurcima. Ne može efikasnije, zaokruženije i suvislije. Oceanski gazda. Iako ima 67 godina, računajući otkada su Britanci sjahali, svi su njegovi dijelovi, bilo da su izgrađeni ili zasađeni, sigurno mlađi od 30. Čak je i reljef otoka mlađi! Jedan od posljednjih građevinsko - hortikulturnih hitova je "The Interlace" - stambeni sklop za kojeg me dragi hrvatski Singapurac pitao: "Jesu li to one lude zgrade neuredno nabacane?". Jesu. A zapravo uopće nisu. Nevjerovatno je to kako ih se iz auta ili iz pješaka vidi, a kako su zapravo uredno složene: 3 pravilna šesterokuta u tlocrtu, najobičnije saće, na koje su naizmjenično složeni uvijek isti kvadri. U međuprostorima kvadara posađena su tropska stabla i grmlje, u pravilnom rasteru. Raste čak i sa zelenih krovova! Sveta monsunija. U jednom od prizemlja je kafana u kojoj smo trefili Slovenku Ivu, nutricionisticu po zanimanju. Tu je došla popiti najbolju kavu u cijelom gradu, državi i šire. Baš se čudila kako mi znamo za to mjesto. Eto, i ćorava kokoš ubode zrno kave. Takve je znalce - gastronome naprosto morala uputiti u restoran Eminent frog porridge. Opet zgodna slučajnost - baš na našem kvartu. Drugi, uobičajeni sightseeing je Marine Bay. Čelik, staklo, vino i pjesma. Da bi Singapur bio još uvjerljiviji u tome kako pripada tropima, odmah kraj čuvena 4 Hotela sa 1 Bazenom napravljen je višehektarski vrt koji, između ostaloga ima i dva golema staklenika. Ne znam što je u drugom jer sam poslije prvoga otišla u posjet obitelji dragih hrvatskih Singapuraca. Dakle, u prvom stakleniku je napravljeno brdo koje izvana ima šumu posađenu točno kako treba: u nižim dijelovima listopadna, u višim vazdazelena, tj. nije baš tako, ali jest školski. Ima visokih stabala, ima kamenčića i mahovine, obaveznih orhideja svake fele... Jozo je uočio nekoliko vrsta begonija kakvih on ima u svome konavoskome vrtu. Iznutra su liftovi, eskalatori i instalacije za proizvodnju magle i kiše. Od puštanja magle se na podgledu krova sakuplja vodena para. Pošto kondenzira, padne prirodna kiša. Dakle, već iz prvog staklenika je sve o tropskoj šumi jasno. Zainteresirani pojedinac poslije ovoga uopće nema potrebu bauljati po malezijskim zelenim bespućima i bespotrebno se izlagati opasnosti od kojekakvih zmija, šišmiša, insekata i ostale, po zainteresiranog pojedinca opasne, faune. Žali Bože para za izlet u onaj nacionalni park!