|
U društvu išijasa, neuralgije, hemeroida i svegačesa drugoga što poštena putnika u economy classu može snaći tokom 11-satnog leta smo se bez drugih problema našli u akomodaciji u tokijškom kvartu Asakusi.
Prošli smo kraj turističkog centra od Kenga Kume. Centar je bezvezan. Složene kućice jednu na drugu, na svaku zavidano po nekoliko desetaka blažujki. A dobro, i Philippe Starck je tu sa svojim kompleksom tornjeva kojim dominira zlatna fekalija. Strunili smo po piwo i večerali štapićima. Japanci su umjereni u jelu. Svake verdure je komadićak, pola kraka hobotnice, brižno nafetane, zrno soli, riža (šta bi drugo bilo), 2 kocke tofua, bakterijske nakupine đumbira, daikon tikvica, crveni kupus - 3 grama, decilitar fažoleta i još nečega. Naručili smo i porciju krumpira radi predostrožnosti. Budget već pati. Služimo se Lonlićem isprintanim na prigodan format. Danas nema birtije jer moramo zaspati prije nego ogladnimo. |
| < | kolovoz, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
