otokpiwa

Ammanska citadela odlično je utvrđena debelim pojasom nelegalne gradnje. Citadeline komšije su cimentale putiće pa se kroz njihova dvorišta može ući džabe na citadelu. Kada u Hrvatskoj prođe znameniti 01-06-2013, svim legalizatorima će biti najbolje uplatiti ekskurziju u Amman da se nauče kako se gradi po vlastitom nahođenju, naročito unutar povijesne jezgre.

Ovdje mora da je divno biti arhitekt. Na primjer, ovdje nema natezanja s instalaterima: kabeli i cijevi se jednostavno i vidljivo sapliću po fasadi, spajaju kuće, spajaju ljude... Instalacije su vrlo opuštene.

Po souqu nismo susreli niti jednog Jordanca; sve Sirijci, Palestinci, Libanonci koje je nevolja istjerala iz Domovina, a Jordanci su miroljubivi, pa nemaju frke ni sa kim. Al' dok oni miroljube, Izraelci im preliše svu vodu u svoje kanale. Tako u našem hostelu nije bilo niti tople vode. Zato smo smrdili po ovom dijelu svijeta.

Napravili smo zvučni eksperiment na jednom vrlo dobro uščuvanom antičkom amfiteatru koji može akomodirati cca 6.000 duša u auditoriju. Ja sam se uspela na vrh tribina, a Mahi je na sceni recitirala Smrt Smail - age Čengića. I sve je u redu, fenomenalno se čuje bez mikrofona. Eto to je prava kvaliteta antičkog teatra.

Ona 3 Joda koja smo uštedili na citadeli smo debelo povratili taksistu koji nas je oderao da nas prebaci na autobusnu stanicu. S te stanice idu minibusevi za Petru, tj. selo Wadi Ruma koje je u njenoj blizini. Spavala sam skoro cijeli put. Probudila sam se kad Mahi zahuktala u spikanju s jednim Izraelcem koji se sam pohvalio o svojoj nacionalnosti. Kasnije je ispilao čovjeka na recepciji za cijenu spavanja, pa se nama uvalio u sobu; pa je onda izvalio da misli da je puno dati 50 Joda za vidjeti Petru i da to sigurno nije tako senzacionalno. Vrijedilo je zbiti koju šalu na taj bračko - židovski račun.