petak, 27.07.2012.
SA MLADEŽI HDZ-A NA IZLETU
|
Armenska emigracija je čuvena. Svakog ljeta sjati se u formaciju 4-4-2 (djeca - tetkići - roditeljstvo), pa u obilazak PraDomovine. Zatekli smo se sa tridesetak takvih na izletu prema Nagorno Karabahu.
Putne znamenitosti su druga tema. Prvo Nagorno Karabah > samoproglašena republika koja se na jedvite jade otela Azerbedžanu. Nakon nekoliko obostranih genocida čeka na priznanje i ujedinjenje sa Maticom. Njih tridesetak u Nagorno kao da smo se nas tri, recimo, Stevana Prvovenčana iz Južnoafričke Republike uputila u Prizren na sightseeing. Evo i liste putnika (svi po nacionalnosti Armenci osim posljednja dva): - libanonske sestre u srednjim četrdesetima - botoksirane i sa zubnim navlakama - kćer izbjeglica u Siriju u srednjim sedamdesetima (živi sa mužem Armencem u Parizu; muža je ostavila doma) - losanđeloska šesteročlana familija - bračni par iz Teherana - jako nedruželjubiv - Izraelac sa ćelom preko koje je prebačen kovrdžavi pramenčić - 4 međeda iz Bejruta na zadnijm sicevima (sveukupno 880 kg) - nekolicina neudanih djevojaka i neoženjenim mladića u potrazi za boljom armenskom polovicom - Ante Gotovina - bahreinski mladić i lijepa djevojka - četvoro pravih turista - MI3 Parižanka je imala ulogu Kraljice Majke. Bila je puna ljubavi prema nama, njima, Domovini... Naravno da su se svi međusobno pobratimili i posestrimili. Pjevale su se budnice, plesalo se kolo, razmjenjivali su se mailovi. Pronašla su se i četiri srca.   |
