otkrivenje123
10.04.2009., petak
|
Lidiji HORACIJE: LIDIJA: Nekad Lidijo, dok ti bijah mio, Za Kalaisa,Ornitova, ja sva izgaram, i on za me gori dok nisi bila sklona da ti drugi savija ruke oko bijelog vrata, bijah sretniji od kralja Perzije. LIDIJA: Prije, dok nisi za drugom čeznuo i dok ti Kloe nije bila draža, ime Lidije bilo je slavnije nego Ilije, boginje Rimljana. HORACIJE: Sad sam posve predan dragoj Kloi što mi milo pjeva i na citri svira. Za nju bih umro bez ikakva straha, samo da usud njoj dade da živi. LIDIJA: Za Kalaisa, sina Ornitova, ja sva izgaram, i on za me gori. Rado bi za njeg i dvaaput umrla, samo da usud Za Kalaisa,Ornitova, ja sva izgaram, i on za me gori samo da usud njemu da da živi. HORACIJE: Ali, da stara povrati se ljubav i da nas opet u tvrd jaram veže? Da plavu Klou otjeram, i da mi otvori vrata prezrena Lidija? LIDIJA: Premda je onaj i od zvijezde ljepši, ti nestalniji od laganog pluta i od burnoga Jadrana nagliji, s tobom ću rado živjeti i mrijeti. Quintus Horatius Flaccus, 65.-8.pr.Kr. |