Rastava?


Jučer mi dođe prijateljica, moja draga, najdraža, najbolja...
Najbolja prijateljica, najbolja supruga, najbolja majka, najbolja nevista, najbolja sestra...
Do jučer smo obradile milijun životnih tema...
O životu, o braku, o prijateljstvu, o rodbinskim odnosima, o djeci....
Puna života, puna pozitive,puna savjeta dobronamjernih, uvijek spremna pomoći, uvijek je sve
vukla, sve stizala....nikad prigovarala...
Nije se zaustavljala, grmila je ko avion, nije ta znala za NE MOŽE SE...

Uvijek mi je bila uzor...i razgovor sa njom je uvijek bio kao ispovijed...
Nakon naših ćakula, uvijek bi odlazila lakša, poletnija,jača....SVE SAM MOGLA...

NJen muž, je moj dragi prijatelj...volim ga i poštujem, jer je NJEN...
Ne vidim mu mane...
Cijeli život je radio, nikad ga nije bilo kući...ona je odrađivala sve, ama baš sve, njegove roditelje odnjegovala, sve probleme u njegovoj obitelji rješavala, pubertetske probleme djece...
Lavica....
I ne samo lavica u svojoj kući...ta je svugdi stizala...gdje je trebalo...svakome u potrebi...je davala sebe, financijski koliko je mogla...
Nije zatvarala oči, pred ni jednom tugom...sve humanitarne udruge su je znale..
Sve je uveseljavala...
Odgojila predivnu djecu...Pametne, obrazovane mlade ljude, vrijedne, samostalne...iznad svega skromni i dobri...nalik na svoju mamu...spremne svakom pomoći...

Moja prijateljica uz moju obitelj je moje najveće bogatstvo....
Mogla bi o njoj pričati milijun godina, i nebi sve ispričala...

Jučer uz kavu, mi kaže: ŽELIM SE RAZVESTI...
Samo sam je tupo gledala, mislila sam da sanjam,ostala sam bez riječi...šok, nevjerica...
Šta da uopće kažem?
Milijun puta smo komentirale brakove koje smo poznavale, rezimirale da je toliko nesreće, da nitko više nije sretan, pitale se...što se događa sa ljudima...
Moja prijateljica je bila teška protivnica razvoda...gorljiva zagovornica braka pod svaku cijenu..
(vrlo je religiozna)...
Oko te teme se nikad nismo slagale...
Smatrala sam, da je jedan život i da ga ne treba potrošiti na onog ko te ne cijeni i ne poštuje...
Ako si falija, treba stvari ispraviti...
Naravno znala sam... da to nije lako...to su strašne traume...
I uvijek sam mislila ...to se nekom drugom događa...

I sad je tu....jedan RAZVOD...mojih prijatelja...kao da je moj...ne spavam, ne jedem, ne živim...
Što da joj kažem...ona i ne traži da išta kažem...traži samo da razumijem...

...da je predugo sama...da sve što je imala, sve je bilo na njenu inicijativu...cijeli život...
svaki poljubac...svaki zagrljaj...svako putovanje...svako druženje sa djecom...
svaki razgovor za ručkom...
...da se umorila truditi....da kad je prestala davati sebe...njega nema...on nema potrebe za njom...kad ona šuti....i on šuti....ne razgovaraju već dugo...
...sve manje ima snage da se pretvara pred djecom....kad su u posjeti...jer djeca su otišla svatko svojim putem i nemaju pojma o ničem...
...njega nema nikad kući....i ono što može da bude...on je negdje...ona nezna, čak ni gdje je..ne pita...on ne govori..ne zanima je...
...u kući je svatko u svom svjetu...nema svađa...nema vike...nema potrebe...samo tišina....i ravna crta....
...nije joj važno čak, ni dali ima nekog drugog....

Šta da joj kažem?
U meni sve vrišti NE....NEMOJ SE RAZVESTI...sad ja više sličim na nju, nego na sebe...

Moja prijateljica je moje bogatstvo...ovdje joj ne mogu pomoći...mogu je slušati...ona će morati sama odlučiti...ma šta odlučila , ja sam uz nju...

Potajno se nadam...da će se probuditi moja LAVICA...i moja gorljiva zagovornica braka...i da će moj mali tajni doprinos (razgovor s mojim dragim prijateljem, njenim mužem) uroditi plodom, da ih imam skupa...
JER VOLIM IH OBOJE....PUNOOOOOOOOOO

Ovo pišem, radi svih nas...koji se još uvijek mogu posvađati.... ne pričati..pa pomiriti...i nastaviti dalje...da ne dozvolimo , da predaleko odemo...i da povratka nema....
Ljudi moji, ovo me plaši...jer previše je rastava oko mene...
Plaši me, jer tko zna što me sutra čeka...

08.04.2018. u 19:17 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Ja sam jedan od mnogih. No ja sam samo jedan.
Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto..
Zbog toga što ne mogu učiniti sve,
neću odbiti učiniti nešto što mogu.
( Edward Everett Hale)


Osmijeh1:

- se smije već 46 godinano
ohohohohooooo.....sad je već 53zujo
- ima ljubav svog životakiss
- i dva života kojima se ponosimwave
od dva ponosa...dobila jedno najdraže: 4 mjeseca
- plavušabelj
malo manje plava....
- voli ljudecerek

nisu ni ljudi šta su bili....cry


U čast jednom anđelu:)...ostavljam e-mail adresu.
Za prijatelje osmijeha: andjel2008@net.hr
andjel2008@net.hr zbog nekorištenja je ugašen.


Nova adresa: seky4@net.hr


Usput uvijek nešto pronađem:

"Molim da samoća ne boli više,
da dođeš u moj svijet
da svaka nada postane stvarnost
da svaki tren sa tobom
bude vječnost" (Vesna Parun)



Velika srca vole, a mala traže da budu voljena.
(R.Tagore)



Volim te, ne znajući kako, ni kada, ni odakle,
volim te iskreno, bez gordosti,
tako te volim, jer neznam voljeti drugačije.
(Pablo Neruda)



Skrivena bol-Dobriša Cesarić

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I neda mu prijeći u suze i riječi.

Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Ljubav-D.Cesarić

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;

A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?

O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.

U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.



Noć tajanstva - D.Cesarić

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.


Slutnja-D.Cesarić

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svoga gosta.

Suputnik-D.Cesarić

Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.

I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.

Enes Kišević


Između dva krika

Covjek sam, i nista neznam.
Mozda bih ti vise mogao reci.
Da sam svjetlo sto se gnjezdi
U ocima tvojim.
Jer da sam i jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem odkidao od ociju tvojih.


Prisutan kao svjetlost bez glasa-Enes Kišević

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti,
sad,
ovoga casa.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr