**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

POŠTOVANI POSJETIOCI BLOGA.
Kao što i sami znate 06.06.1993.zbog ratnoga stanja morala su se napustit vjekovna ognjiša. Jedan dio naših župljana je otišao na Galicu gdje su se predali srpskoj vojsci.Žene.djeca,stari i bolesni su otišli u izbjeglištvo u Hrvatsku i Hercegovinu,a vojno sposobni u logor na Manjaču kod Banja Luke,a poslije su razmjenjeni i otisli na ratište oko Kiseljaka.
.Drugi dio se preko Kajabaše probio do Nove Bile.
U sjecanje na taj datum poslije povratka na svoja ognjista,svake godine se igrala utakmica izmedju onih koji su bili na Manjaci i onih koji su bili u Biloj,a tako je bilo i ove godine i nazalost nemamo poslije dugo vremene niti jedne fotke.

U donjem tekstu je detaljno opisano stradanje travnickih Hrvata.Tekst sam preuzeo iz knjige Spomenice od fra Velimira Valjana.

Pocetkom rata 20,travnja 1992 mnostvo zena i djece otislo je u izbjeglistvo.Nakon pada Jajca srpske su snage osvojile sela Karaulu i Potkraj,pa je novi valizbjeglica koncem studenog 1992,otisao prema Novoj Biloj,Vitezu i Novom Travniku.
Tijekom blagoslova kuca koncem 1992,konstatiraju franjevci da je trecina vjernika izvan zupe,mahom staraca,zena i djece.
Te godine 1992 poginulo je 20 zupljana.
Nazalost,jedno zlo ne dolazi samo.Tijekom proljeca 1993.godine dolazilo je do incidentnih situacija izmedju Hrvata i Muslimana u Travniku;u zraku je lebdjela prijetnja opceg oruzanog sukoba.
U svibnju je pocelo ozbiljno provociranje travnickih Hrvata,istjerivanje iz kuca i zatvaranje.
Muslimanske snage pojacane su arapskim ratnicima,mudjahedinima,koji su imali svoj nastavni centar u selu Mehuricu kod Han Bile i odande odlazili u teroristicke akcije po hrvatskim naseljima.
Borbe izmedju HVO-postrojbi i Armije BiH vodjene 4.lipnja 1993.na teritoriju dolacke zupe prosirile su se i na ovcaresku zupu,na cijem podrucju ima samo nekoliko malih muslimanskih sela.
U zoru 6.lipnja zapoceo je opci napad na podrucje zupe zupe Ovcarevo;na selo Price,od Travnika prema Kalibunaru.....Ljudi su poceli bjezati.
Narod se 7.lipnja 1993.okupio pred zupnom crkvom i krenuo na Galicu na Vlasic-da trazi spas kod srpskih snaga.
Zupnik fra.Slavko Petrusic i zupni vikar fra Stipan Pavlicevic uputili su se sa narodom uz vrletne obronke Kajabase,Bukovice,Puticeva i prema Novoj Biloj.
Tada je u sukobima poginulo 5 osoba,dosta ih je ranjeno i nestalo.
Narod je kasnije veloikim djelom otisao u Capljinu,Ljubuski,na Orebic i na Korculu.
Tako je umirala zupa Ovcarevo.
Franjevci su uz pomoc UNPROFOR-a obisli 14.lipnja crkvu i zatekli naoruzane pripadnike armije BiH pred crkvom i kucom.
Osim nekoliko porazbijanih prozora jos nista nije bilo zapaljeno ni sruseno,ali je dosta stvari vec odneseno.
U samoj zupi je ostalo nekolojp zupljana,mahom starijih i bolesnih.

1.-------POGINULI ZITELJI ZUPE OVCAREVO -----1991-1996

U dvoristu ovcarevske crkve lijevo od ulaza u crkvu,podignut je spomenik ziteljima zupe Ovcarevo poginulim tijekom posljednjeg rata.Na tom spomeniku su ispisana imena kako poginulih ojnika tako i civila.
Svega ih je ukupno 81(osamdeset i jedan) /2 branitelja i 9 civila.


Na donjoj fotki na spomeniku se nalazio bronzani kip koji je nazalost ukraden,a pocinitelji nikad nisu uhvaceni.



2.---ZUPA OVCAREVO U PROGONSTVU----

Kako smo vec rekli,zupljani su bjezali pred napadajima muslimanskih snaga u dva smijera;veca skupina(medju kojima su bili stari i iznemogli i djeca)preko Vlasica,manja skupina preko Kajabase.
Oni koji su stigli na Vlasic,srpske snage su ih zadrzale,odvojile vojno sposobne muskarce i poslalo u logor na Manjacu(planina pored Banja Luke) u kojem se naslo 881 osoba(kasnije su razmjenom dosli u Kiseljak i Kresevo gdje su ostale do konca rata),a ostale uputile prema Hrvatskoj.
Jedni su ostali u Hrvatskoj i smjesteni po odmaralistima na Orebicu,Korculi i Veloj Luci,a mnogi su upuceni u Hercegovinu i razmjesteni po kucama u Capljini,Ljubuskom,Pocitelju i Citluku.
Oni koji su se uputili preko Kajabase,stigli su preko Bukovice i Bandola u Novu Bilu gdje su ostali do konca rata.

Od lipnja 1993.godine pastoralnu brigu za zupljane Ovcareva u Novoj Biloj vodio je zupnik fra Slavko Petrusic sa boravkom u zupnom stanu u Vitezu,a za malobrojne koji su ostali u zupi travnicko zupnik,Don Pavo Nikolic.Fra Slavko je posjecivao svoje zupljane,obilazio bolesnike,pokopavao poginule i umrle,dijelio pomoc,slavio sv.misu.
Pastoralnu brigu za zupljane u Hrvatskoj i Hercegovini vodio je revni zupni vikar fra Stipo Pavlicevic s privremenim boravkom u Capljini,a kasnije na Orebicu.
Evo sto o svom radu izvjescuje fra Stipo;
Pastoralno djelovanje je reducirano i prilagodjeno uvjetima djelovanja i potrebama samih vjernika.Ucinjeno je puno na izdavanju crkvenih dokumenata.Do sada je u izbjeglistvu izdato oko 10.300 raznih dokumenata.
Drugi vid pastoralnog djelovanja je slavljenje svetih misa i djeljenje sakramenata.
Vjeronauk se u skolama odrzava redovito na Orebicu i u Hercegovino.Osobni kontakti sa vjernicima odrzavaju se sv aki dan cija je svrha "PODRZAVANJE NADE U POVRATAK"!!!!
Kontakt sa vjernicima dogadja se u raznim zgodama i prilikama kao sto su podizanje dokumenata,na sprovodima,vjencanjima,krstenjima,posjetima obiteljima i humanitarnome radu.
U vrijeme progonstva krsteno je 42 djece,vjencano 11 parova i umrle 63 osobe.



EVO NEKOLIKO PRILOGA O PROGONU HRVATA IZ SREDNJE BOSNE.