Nakon samo otprilike 3 mjeseca kada se došlo na ideju o betoniranju puta uz Vlaćak za Babiće posao je skoro dobrim dijelom završen,a ako bude dovoljno novaca u iduču subotu je opet akcija tako da bi se do Franjeve kuče betoniralo.Jedan dobar primjer kad se nešto želi i hoče napravit kad se voli svoj rodni kraj i kad ima dobrih ljudi koji su voljni pomoči.
Dugogodišnja želja žitelja Babića napokon se ostvarila,i ranije se pričalo o asvaltiranju puta za Babiće ali nije bilo razumijevanja a niti želje kod onih koji su mogli pomoći,a kako su većina Babićana bili zaposleni u Kombinatu Borac teško se moglo izdvojiti od skromne plaće za asvalt.
Bilo je lijepo vidjeti sve one koji su došli sa svojim radom pomoči,a mnogi od njih su davno odselili iz Babića.,a koji nisu mogli sakriti suze u očima kada su prvi kubici betona ugrađeni u put.
Kako sami rekoše toliko je pjeska odvezeno iz Babića a da nitko nije niti metra asvaltiro.Sve je nekako počelo krajem 60-tih godina kada su mještani Babića za svoje potrebe poćeli ručno kopati pjesak a.poslije nekoga vremena došao je Urbanizam(tako se zvalo držćavno preduzeče iz Tavnika).probili su makadamski put uz Meljančev dol dovezli bagere i utovarivače i počeli da kopaju pjesak.Mnogi su općinski i seoski putevi u drugim mjestima napravljeni pijeskom iz Babića, ali ništa za Babiće i Paklarevo.
Godinama se pjesak vozio a jedino dobro u tome je svemu đto je nekoloko ljudi iz Paklareva dobilo posao na pješćari,Bilavčič Stipo(Markača),Valjan Pavo,Božić Mirko(Sreski)
Tek poslije se asvaltirao put do Vlaka ali to je bilo iz samodoprinosa.
Veliki broj kuća i ostalih objekata u Paklarevu i cijeloj Ovčarevskoj župi napravljen je pijeskom iz Babića.
A tamo gdje nema puta i ostale infrastrukture za normalan život ćovjeka,ljudi su se selili,neki u Slavoniju oko Požege,a dobar dio stanovnika Marjanovoća Brda je porijeklom iz Babića.
Rat je učinio svoje malo se ljudi vratilo,u prvome dijelu sela(Jurići)vbratilo se 7 stanovnika od kojih su neki već umrli(pokoj im duši)tako da danas ima samo 4 osobe koje žive u Babićima.
Babićana ima sada po čitavome svijetu od Australije,Amerike,Kanade i čitave Evrope.
Isto se može reći i za zaseok Iniće
A šuma se poćela približavati selu a kad do toga dođe teško se i tome selu i njegovim stanovnicima.
Iskreno se nadam da če se sa ovim putem uz Vlaćak neke stvari promjeniti i da će bar netko od Babćana obnovit svoju kuću i bar jednom godišnje doći u Babiće.
Pozdrav svima ma gdje god bili.
IZGLED PUTA POSLIJE ZAVRŠETKA BETONIRANJA.
OVAKO JE PUT IZGLEDAO PRIJE POČETKA RADOVA
Fotke-Marinko Marjanović i Željko Vrhovac
Uredio-J.O.Oška.
Ovaj videdozapise poklanjam svima onima koji vole svoj rodni kraj.
Ovaj videozapis je snimljen u travnju 1986 na radnoj akciji kopanja vodovoda u Babićima koji su mještani Babića izgradili vlastitim radom i sredstvima.Tadašnja omladinsaka organizacija Paklareva sa svojim je radom pomogla u kopanju vodovoda.
