**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Ovu prelijepu pjesmu napisala je Ivanka Janković(bukovićka),a poklanjamo je svim župljanima Ovčarevske župe.
Ivanki od srca zahvaljujemo i želimo joj da napiše još više ovako lijepih pjesama.

BOŽIĆ U MOJOJ ŽUPI

Za Božić hoćeš moći
sine kući doći
nadajuć se da hoće
da bar na trenutak riješi se samoće
tako stara majka ispitkuje
na telefon kad se čuje

Dok vatra od drva gori
dok snijeg napolju viori
I sarma na šporetu kvrca
topla i blaga su nam srca

Božic je stigao u naše selo
cijeli kraj odjenuo u bijelo
priprema se pečenka i meso se suši
pitam se šta je sa čovjekom
imali radosti u njegovoj duši

Hranu naći će duša naša mila
u crkvi sv. Mihovila
Ovčarevo naše malo
svome puku puno toga ti si dalo

Velikan naš Fra. Balta Jako borio se za te jako
u tebi crkvu sagradit je dao
nema komu nije na put stao
kad turci zato čuše podigoše graju
šta to radiš Jako
pravim kuću za siromašnu raju

Mudar bijaše ovaj čovjek s Bukovice
ni pred kim nije krio svoje lice
na leđima svojim ferman ispisati dao
dok nezavrši crkvu nije stao
pomogoše tadašnji kršni momci i cure
pa crkva posta nacionalni spomenik kulture

I danas još gajimo običaje naše
nesmeta nas ni mećava sa kajabaše
iz svih krajeva što leže ispod pokrivača bijela
kroz snijeg se probijamo do Ovčareva sela
pa pred crkvom se sretnemo svi skupa
jer Ovčarevo je naša župa
skrušene duše i srca čista
da zajedno proslavimo rođendan Isusa Krista

Dok ujak propovjeda i čisto zbori
od glasova naših crkva se ori
sa svih strana svijeta sabrali se oko naših ognjišta
zajedno kličuć bogu u sve vrijeme godišta

Maljić Jozo vjerno na orguljama svira
i božićne pjesme za nas bira

Kad završi se to misno slavlje
pred crkvom uz čestit božić poželimo si i dobro zdravlje
pa nazdravimo uz dobru prepečenicu
poneko ponese i božićnu pečenicu
kad zapjeva svatovac slušat ga milina
kliknu vilo sa paklarskih stina

I onda zbogom do godine moji mili zdravi i veseli nam bili


Ivanka Janković (bukovička)





Kao i prošlih godina pa tako i ove godine mladi i stari iz Ovčarevske župe došli su na misu u prelijepim narodnim
nošnjama.
SVIMA ŽELIMO SRETNU 2013 GODINU.

Ove prelijepe fotografije poslao nam je Marinko Marjanović kojemu se zahvaljujemo.
Pozdrav svima iz rodnoga kraja ma gdje god bili.

Danijela Lovrić
Dragi moji,,, odrađenom Bozicnom akcijom skupljeno je 202 KM
od toga su za 150 KM kupljene zivotne namjernice, za par ugrozenih obitelji u nasoj zupi, a ostalih 50 KM ce biti donirana u novcu!


ZAHVALJUJEM SE SVIM LJUDIMA KOJI SU DALI SKROMNI I OD SRCA PRILOG, TE VAS POZIVAMO DA I DALJE PODRZITE RAD NASE DJECE, KAO I DA POMAZEMO POTREBITIM!!!

OVAJ VIDEO SA PRELIJEPIM BOŽOČNIM PJESMAM POKLANJAMO MLADIMA OVČAREVSKE ŽUPE.

**BOZICNA RADIONICA**
DJECA ŽUPE OVČAREVO SU NA OVOJ RADIONICI IZRAĐIVALI BOŽIĆNE UKRASE I ČESTITKE SAV PRIHOD OD PRODAJE IDE ZA DOBROTVORNE SVRHE.
Evo još jedan dobar primjeri nama odraslima kako se sa malo dobre volje može dosta napraviti i pomoči onima kojima je najpotrebnije.
Svaka čast svima ko su na bilo koji način doprinijeli da ova humanitarna akcija uspije
Hvala Danijeli Lovrić na organizaziji ove radionice i na ustupljenim fotografijama.


class="blog-image-gallery">

GROBLJE U PAKLAREVU
Na donjim fotkama koje su napravljene ljetos vidi se kako je groblje u Paklarevu bilo zraslo u korov,i tako da je bilo jedno je od najzapuštenijih na Ovčarevskoj župi.
Kapelica se urušava,večina grobova zarasla ,iz nekih drveće naraslo i do njih se nije moglo doći,a i novi dio groblja koji je napravljen zarastao je u travu. Ovaj smo prilog napisali jer nismo znali da je groblje uoči jesenske mise bilo očišćeno.
To je pošteno odradio Marko Epet-Kinez a kojemu je uredno plačeno za ono što je uradio.
A kada se pogledaju fotke od groblja u Bilim vodama nemože čovjek da se na zapita,gdje je tu problem,i zašto nije moguče da se nađe 1 čovjek da to održava kroz čitavu godinu i da za to bude plačen na isti nači kao što je riješen problem u Bilim vodama,tj da svi koji imaju svoje pokojne na ovome groblju a da nemogu održavati grobove zbog toga što rade i žive u inozemstvu da plačaju godišnju naknadu za održavanje.
Isto selo isti ljudi,i večina ima pokojne sahranjene na obadva groblja.
Ono u Paklarevu zaraslo da čovjek nemože doći do večine grobova(svaka čast pojedincima koji ćiste grobove svojih umrlih) bez straha da će ga ujesti zmija i td,dok u groblju u Bilim vodama može se doči bez problema do svakoga groba.
Za 10 km koliko se plača godišnje za održavanje groblja u Bilim vodama,a koje održava Blaž Marković-Blaškan,može se reći da nije prevelika cijena.
To isto bi se moglo napraviti i sa grobljem u Paklarevu samo treba malo dobre volje.
Iskreno se nadamo da ovakve fotke nećemo više vidjeti jer Paklarevo to ne zaslužuje,jer ipak je to selo dobrih radišnih i poštenih ljudi,koje je poznato nadaleko.

Pozdrav svima ma gdje god bili.










GROBLJE U BILIM VODAMA

Poštovani posjetioci bloga kako ste i sami vidjeli u čitavoj Evropi stigla je zima.
Pa tako i u naš rodni kraj naše Paklarevo.Ove prelijepe fotke poslao nam je Željo Baltić kojemu se zahvaljujemo.




I dok se djeca raduju snijegu a stariji malo rondaju sebi u bradu(kao da nikad nisu bili mladi),svi se pomalo spremaju za nadolazeće blagdane.
Krmadi su se zaklala,meso se suši a i rakija se ispekla,mada šljive nisu rodile u Paklarevu ove godine,a i gdje jesu velika suša je učinila svoje.Ali ipak se nađe poneka boca prave šljive.
Napomena;
Vlasnik donjih fotki me zamolio da ne navedem njegovo ime iz opravdanih razloga,ali ipak hvala mu.

Evo napokon je došla na red i ova priča o povratnicima u Paklarevo ili kako oni vole reći u Meljančev dol.
Nakon skoro 20 godina izbivanja iz rodnoga kraja ljetos su se u Paklarevo vratili Marko(Kinez) i Ankica(Baltićka) Epet.
Nakon Hercegovine,Njemačke i Gorskoga kotara vratili su se u rodni kraj i kako nam rekoše tu im je najljepše,tu su svoji na svome. Obnovili su vlastitim sretstvima svoj dom a imaju i jednu od najljepših okućnica u Paklarevu.
A koliko voli rodni kraj Marko je pokazao i time što je okrečio kapelicu na Paljikama,jer nakon što je obnovljena ništa se nije na njoj radilo dugo godina.Zahvaljujemo se Marku a njemu i njegovoj supruzi Ankici želimo sretan povratak u rodni kraj.Oni ovim putem pozdravljaju sve one koji ih poznaju i ako ih put nanese u Paklarevo vrata njihovoga doma su im otvorena.
Pozdrav svima ma gdje god bili.




KUĆA I OKUĆNICA MARKA I ANKICE KOJU SU UREDILI NAJVIŠE SVOJIM RUKAMA I SA PUNO LJUBAVI.

Marijan Filipović rođen 1934 u Sipoviku.
Oženjen iz Paklareva.
Davne 1954 godine otišao trbuhom za kruhom u Gorski Kotar(Ćabar),sa 3 konja sa kojima je putovao 7 dana.
Postao uspješan poslovni čovjek.
Ostalo pročitajte u tekstu ispod.
Sve čestitke Gospodinu Marijanu Filipoviću i neka bude za primjer ostalima.
A KAKO JE MARIJAN ROĐEN U ŽUPI OVČAREVO NADAMO SE DA ČE ISTO TAKO POMOČI I SVOME RODNOME KRAJU.
A evo i jedne prelijepe pjesme koju poklanjam svima onima koji su radili ovaj teški posao diljem bivše Juge od Đevđelije pa do Triglava.
Sretnja bosna je poznata po ljudima koji su radili sa samaricom ili u šlajsu,a u zadnje vrijeme sve se radi sa traktorima.

Ovu prelijepu pjesmu pjevaju braća Ramkjak.






MARIJAN FILIPOVIĆ SVEČANOST U ZNAKU OBLJETNICA



Želim svima omogućiti zapošljavanje i život dostojan čovjeka
Nisam žalio ni truda ni sredstava da pomognem tamo gdje je potrebno, moja su vrata uvijek bila otvorena, kaže Filipović
PREZID » U prostoru tvornice tapeciranog namještaja FinvestCorp d.d. Čabar u Prezidu, prigodnim skupom obilježena je 20. obljetnica tvrtke, rođendan Marijana Filipovića i 60 godina od njegova dolaska u čabarski kraj. Skup je otvorio Željko Erent, predsjednik Uprave korporacije i ujedno gradonačelnik grada Čabra koji je pokušao prikazati značaj Marijana Filipovića kao gospodarstvenika ali i prvoga gradonačelnika Grada Čabra, za ovu sredinu.
– Zahvaljujući Marijanu Filipoviću uspjeli smo sačuvati najveće bogatstvo ovoga kraja a to je naša drvna industrija koju je 1992. godine preuzeo gospodin Filipović i pobrinuo se da opstane i da ovdašnji stanovnici imaju sigurno zaposlenje i osiguranu egzistenciju. Nije žalio ni vremena ni truda da ostvari svoju viziju a to je stvaranje FinvestCorpa i njegovog brenda kao nositelja razvoja ove sredine. U njegovoj su viziji posebno mjesto imali mladi, kojima je kroz pomaganje školovanja kreditnim sredstvima omogućio da danas postanu svoji ljudi, a većina njih vratila se u naš kraj i ovdje radi. Od nekadašnjeg Fonda za stipendiranje deficitarnih kadrova do sadašnje Zaklade, Marijan je svojim sredstvima školovao stotinjak mladih.
Uslijedilo je prisjećanje na prosinac 1934. godine kada je u Šipoviku nedaleko Travnika u obitelji Filipović rođeno drugo dijete, sin Marijan, a njegov su život ukratko predstavile dvije novozaposlene djevojke, i same korisnice sredstava Zaklade. Kroz priču o tri samaraška konja upečatljivo je prikazan Filipovićev put od Travnika do čabarskoga kraja, gdje je kao 18-godišnjak stigao 15. kolovoza 1952. godine. Ubrzo je shvatio mentalitet goranskog čovjeka i odmah se uklopio u sredinu kao da joj je odavno pripadao. Prikazan je njegov rad od samih početaka, nabavke osnovnih sredstava i uključivanje u privatno poduzetništvo osnivanjem tvrtke Finvest d.o.o. 1990. godine, da bi potom 1992. godine kupio posrnuli Goranprodukt i postavio ga na kvalitetne temelje. Uslijedila je kupnja brojnih gospodarskih subjekata diljem Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, širio je svoje carstvo na poljoprivredu, trgovinu a potom kupnjom Hotela Njivice 2004. godine prelazi i u turizam. Ulagao je znatna sredstva i u kulturne sadržaje na čabarskom području poput kuće Vesel u Prezidu, zavjetne kapelice u Lividragi, a tu je i donacija lovačkih trofeja smještena u dvorcu Zrinskih u Čabru.
U ozračju izrečenih riječi i pohvala, slavljenik Marijan Filipović obraćajući se prisutnima istaknuo je da je njegov moto često bio, a to je i danas: »Pomozimo mladima i zbrinimo starije«, a njegovi konkretni potezi bili su često puta usmjereni u tom pravcu.
– Nikada nisam požalio što sam došao u ovaj prelijepi kraj, među ove dobrodušne i gostoljubive ljude. Kroz protekli skoro cijeli vijek u ovom našem kraju pokušao sam im vratiti tek dio onoga što sam mogao. Želio sam i želim svima omogućiti zapošljavanje i život dostojan čovjeka, spasiti potencijale koje su oni brojnim odricanjima izgradili i vjerujem da sam u tome uspio. Nisam žalio ni truda ni sredstava da pomognem tamo gdje je to bilo potrebno, moja su vrata kao gradonačelnika, ali i kao poduzetnika, uvijek bila otvorena i moram reći da sam posebno bio zadovoljan kada sam mogao pomoći tamo gdje je to trebalo, rekao je
Filipović.

Ž. MALNAR

AG
NEOBIČNA »BOŽIĆNICA« NAJBOGATIJI GORANSKI GOSPODARSTVENIK SPAŠAVA VOLJENI KRAJ
TVORNICA ČABRANIMA
Filipović FinvestCorp darovao zaposlenicima
Zaklada Marijan Filipović postat će vlasnik FinvestCorpa iz čije će se zarade, koja može ići i do 20 milijuna kuna godišnje, znatan dio sredstava usmjeravati prema potrebama Grada Čabra i njegovih stanovnika

Marinko KRMPOTIĆ
ČABAR » Odluka najbogatijega goranskog gospodarstvenika Marijana Filipovića da koncem 2012. godine veći dio svoje osobne imovine povjeri prije nekoliko godina utemeljenoj Zakladi Marijan Filipović mogla bi se za budućnost ovog dijela Gorskog kotara pokazati jednako sudbonosnom kao trenutak kada je prije punih 60 godina danas jedan od najbogatijih Hrvata stigao u čabarski kraj trbuhom za kruhom iz rodne Bosne.

Širenje proizvodnje

Istina, u tada osamnaestogodišnjem mladiću kojemu je u tom trenutku jedini posao bio izvlačenje srušenih stabala iz gustih čabarskih šuma nemoguće je bilo prepoznati budućeg iznimno uspješnog poslovnog čovjeka, ali godine što su dolazile pokazale su da je Filipović u stanju ne zaraditi samo za sebe već donijeti i golemu korist cijelom tom kraju i ljudima koji u njemu žive.
Konkretnije, Filipović je posao izvlačenja trupaca proširio na brojne druge djelatnosti u šumarstvu i drvoprerađivaštvu zaposlivši znatan broj ljudi i postavši još u bivšoj državi vrlo imućna osoba, ali još bitnija od toga bila je činjenica da se zahvaljujući radu njegovih poduzeća razvijao cijeli ovaj dio Gorskog kotara.
Taj je uzlet nastavljen i nakon osamostaljenja Hrvatske kada je kupnjom »Goranprodukta« za 12 milijuna maraka postao vlasnik najjačih drvoprerađivačkih pogona tog kraja preimenovavši ih uskoro u »FinvestCorp« i ostvarujući s njima odlične rezultate zahvaljujući kojima je uskoro postao jedan od vodećih hrvatskih velikih drvoprerađivača. .
Radeći u takvom ritmu dočekao je i odlazak u mirovinu predavši svojim nasljednicima brigu o dobro uhodanom poslu od kojeg živi cijeli čabarski kraj.

Kap prelila čašu

Nažalost, uskoro su počeli problemi. Njegov je »FinvestCorp« iz godine u godinu poslovao sve teže bilježeći umjesto zarade gubitke, umjesto zapošljavanja – otkaze. Taj pad kulminirao je upravo ove jeseni kada je rukovodstvo »FinvestCorpa«, u kojem više nije bilo Marijana Filipovića, najavilo mogućnost zatvaranja svih drvoprerađivačkih pogona i okretanje firme isključivo turizmu u kojem su, zahvaljujući dobrom radu Hotela Njivice,
Nepodijeljene simpatije

Filipovićeva odluka naišla je na nepodijeljene simpatije u cijelom čabarskom kraju koji je posljednjih nekoliko godina bio u iznimno teškom stanju. Ljudi su uvjereni da je Filipović ovim potezom spasio područje na kojem je ostvario svoj životni san te mu se na taj način zahvalio na najljepši mogući način. Na Čabranima je sada da ovaj prekrasni i za ova naša vremena potpuno neočekivani dar, iskoriste na najbolji mogući način.
svake godine bilježili dobru zaradu.
Ta je najava, čini se, bila kap koja je prelila čašu i natjerala 78-godišnjeg gospodarstvenika na svojevrsni povratak. U namjeri spašavanja poduzeća koje je gradio cijeli život najprije je zaposlio Željka Erenta, dugogodišnjeg rukovoditelja koji je posljednjih sedam godina gradonačelnik Čabra, a potom je povukao još smioniji potez odlučivši najveći dio svoje imovine, a u to spada »FinvestCorp«, predati na upravljanje svojoj Zakladi te ostvarenu dobit usmjeriti prema potrebama Grada Čabra, bilo da je riječ o komunalnoj infrastrukturi, zapošljavanju, školstvu, kulturi, vjerskom životu...

Neviđeni čin

– Riječ je o u Hrvatskoj još nikad ostvarenom činu, ističe predsjednik Upravnog odbora »FinvestCorpa« Željko Erent i pojašnjava: – To je potez koji možda najbolje možemo oslikati parafrazom one čuvene parole »Tvornice radnicima« koja u ovom slučaju treba glasiti »Tvornice Čabru« ili bolje rečeno »Tvornice čabarskom kraju«. Naime, nakon što isplati dio svoje imovine svojoj djeci i materijalno ih osigura, on će ostalo prenijeti na Zakladu Marijan Filipović koja će postati vlasnik »FinvestCorpa« iz čije će se zarade znatan dio sredstava usmjeravati prema Gradu Čabru. Budući da je riječ o poduzeću čija zarada godišnje može ići i do 20 milijuna kuna, jasno je od kolike će to koristi biti za cijeli ovaj kraj. Štoviše, mislim da je ova odluka spas za Grad Čabar i da znači put prema izlasku iz krize«, zaključio je Erent.