Spasiteljica
U mom svijetu maštam da ću jednoga dana
postati junakinja koja će spasiti svijet kao Superman.
Od čega?
Od patnje, neimaštine, problema, bolesti, neznanja...
Zašto?
Da bih bila dovoljno dobra, vrijedna ovog života.
Moram sebi dokazati da sam uspjela!
Netko me uvjerio da imam previše potreba
i da ne trebam sve zadovoljiti
pa sam odlučila da mi je onda važnije
uopće ne zadovoljavati svoje potrebe
i biti u otporu prema svojim i tuđim željama.
Inat je fantastičan instrument,
volim ga jako.
Pomogao mi je da se potpuno zatvorim, zaštitim
i da ne primam sve blagodati ove realnosti.
Zašto bih cijeli život trenirala košarku,
ako želim probati i atletiku, plivanje, odbojku?
Zašto samo klarinet,
ako može biti i gitara, klavir, saksofon?
Zašto bi me roditelji trebali ograničiti na nešto
samo zato što su mi kupili opremu ili instrument?
Pa ne želim postati profesionalac!
Želim sve isprobati!
A ako ne mogu sve, onda neću ništa!
Nezadovoljna, nesretna i nemotivirana...zatvorena i prazna.
Ne osjećam svoju vrijednost pa je moram zaslužiti kroz ego.
Dokazati svijetu da sam netko i nešto,
pomaganjem, spašavanjem, pametovanjem...
Eej, vidite mene! Ja sam vas spasila!
Eej, vidite mene! S mojim diplomama i certifikatima!
Eej, to sam Ja, Spasiteljica koja traži svog Spasitelja
jer je odustala od Sebe, od svojih osjećaja, od punine života.
Sada mi treba puno snage i upornosti
da vratim sve ono što si nisam dozvolila
i kako bi samu sebe spasila.
Oznake: spasiteljica, potrebe, želje, Osjećaji
15.04.2018. u 14:23 | 2 Komentara | Print | # | ^Moj osobni restoran
Čitam u jelovniku: Mala ili velika porcija ljubavi,
zdravlja, bolesti, problema, radosti, novca, sreće,
putovanja, patnje, rada, druženja, zabave ...
Ajme, sve to mogu naručiti?
A što da izaberem? Nisam sigurna!
Možda da uzmem od svega pomalo? Tako da mi ne bude previše?
Joj, ne znam, teško mi je odlučiti se.
Dođe konobar: „Izvolite?“
„Oprostite, nisam sigurna, možda bih malo ljubavi, pa malo zabave i putovanja,
a i zdravlja ne bi bilo loše i naravno veliku porciju rada, na to sam navikla,
posla nikada dosta, a novaca neka ne bude previše da mi ne naškodi,
da, nije to baš zadravo.“
Konobar sve zapisuje. Stiže narudžba.
Neee, sve pod „možda i nisam sigurna“ nije donio!
Ah, ne smijem se dvoumiti, konobar dvoumljenje ne razumije!
Međutim, sve pod „navikla sam“ došlo je udvostručeno!
Naravno, „Arbeit macht frei“!
A novac? Donio mi je neku siću..čisto da preživim,
više od toga bi mi ionako naškodilo.
Razočarana u konobara jer me nije razumio
i očajna jer ne znam kako mu objasniti što želim,
pojave se odjednom moji roditelji za stolom.
„Draga kćeri, mi ćemo ti reći što je najbolje za tebe
i mi znamo što tebi treba.
Evo, može mala porcija novaca da te ne pokvari,
velika porcija obaveza i volje za rad da budeš uspješna,
mala porcija zabave i druženja, čisto da se malo odmoriš od svega,
malo ljubavi da ne izgubiš pamet, vrijednog partnera,
tako da možemo biti ponosni na svoju kćer i njezin život.“
Neee, Ja ću sama naručiti za sebe!
Ali ne odmah, polako, prvo moram dobro razmisliti što želim
da ne bih pogriješila.
Prođe jedna godina, dvije, tri, ... konobar dolazi i odlazi,
a ja još uvijek neodlučna.
Što ako ovo ili ono ... život prolazi, ja starim ...
E sad je dosta! Ne mogu više ovako životariti!
Želim živjeti punim plućima!
Naručit ću sve što u ovom trenutku želim,
a onda kasnije mogu naručiti još nešto drugo
ako mi bude potrebno,
mogu naručivati kad i koliko god poželim!
„Molim Vas, veliku porciju ljubavi prema sebi
kako bih privukla sve što moja duša poželi,
veliku porciju novaca za sve što si želim dati,
veliku porciju putovanja, zabave i druženja jer volim upoznavati ljude i mjesta,
malu porciju rada da se bavim nečim što me ispunjava
i divnog partnera koji ima iste potrebe i interese kao ja,
a za desert jedno malo iznenađenje po izboru Vašeg kuhara.
Dođe konobar i servira mi sve što sam rekla!
Tako sam sretna što sam napokon naučila pravila naručivanja!
Pitam ga za desert, a on meni daje metlu i kaže da smijem pomesti cijeli restoran.
Aaaa, shvatila sam! Nema iznenađenja! SVE biram JA SAMA!
O mojoj odlučnosti ovisi kojom brzinom će konobar donijeti sve naručeno,
a o ljubavi prema sebi koliko ću znati biti zahvalna
i moći uživati u tome što mi je servirano.
*Inspirirana pričom „Lebensrestaurant“ od njemačkog autora Fabiana Riesa,
nastao je „Moj osobni restoran“.
(Fabian Ries, http://www.fabianries.de/gesetz-der-anziehung)
Oznake: restoran, želje, zakon privlačenja
21.02.2018. u 16:16 | 2 Komentara | Print | # | ^
