Osjećajna ekspanzija

Ovisna

Vrtim se u krug.
Zašto ne mogu dalje u životu?
Što me to veže za iste situacije i probleme?
Ovisnost me veže, ovisnost o određenom osjećaju!
Obožavam taj osjećaj, osjećaj razočaranosti!
Tu izlučenu kemikaliju koju moje tijelo treba iz navike.
Da, tko bi rekao da se može biti ovisan o tako „negativnom“ osjećaju?
Sve je to splet životnih okolnosti koje su me natjerale da zbog inata, obrane, otpora
krenem u tom smjeru.. u smjeru dokazivanja da sam u pravu, a ako nisam, slijedi razočaranje.
Moram dokazati da sreća ne postoji i zato se svaki mogući uspjeh izjalovi,
pa makar u nekoj sitnici koju samo ja vidim,
ali koja je dovoljna da se razočaram i kažem:
„Znala sam! Ja to ne zaslužujem! To za mene ne postoji!
Moram se namučiti, kako bi dokazala da sam u pravu!“
Koliko sam samo energije potrošila da bih sve to iskreirala!
A zašto ne bih bila sretna?
Ne, jer to ne postoji, to je lažno
i ne želim nikome poželjeti sreću
jer ona donosi uvijek nešto negativno, ružno.
Sada kada sam svjesna svoje ovisnosti,
lakše mi je korigirati svoje obrasce ponašanja i razmišljanja.
Zašto bih oprala pod kad će za sat vremena opet biti prljav?
Ali ipak ću ga oprati i dokazati da sam u pravu
i da se mogu razočarati jer sam se uzalud trudila, tih 5 minuta u svom životu!
Sljedeći put kad ga budem prala, uživat ću u pranju i sjaju u tom trenutku
i neće mi više biti važno šta će se dogoditi za sat ili dva
jer sam u tom pranju uživala, a ne se trudila.
Kad je važnija akcija od rezultata, nema očekivanja i nema razočaranja.
Usmjerit ću fokus na put, a ne na cilj
i tako ću izaći iz začaranog kruga!

Oznake: ovisnost, razočaranje

15.11.2017. u 21:48 | 10 Komentara | Print | # | ^

Između dva svijeta

Nalazim se između Navike i Nepoznatog.
Navika mi pruža moju zonu komfora,
gdje mi je sve poznato, ljudi, odnosi, svakodnevni život..
Sve onako po navici,
kako su me naučili roditelji, škola, društvo.
Tu znam kako se trebam ponašati da zadovoljim formu, okvire,
naravno, prema napisanim i prepisanim pravilima.
No, došao je i taj dan, kada jednostavno želim izaći iz tih okvira.
Možda zato što mi je postalo sve dosadno,
možda jer se osjećam skučeno, neshvaćeno,
ili možda samo zato što mi treba neki izazov,
koji će mom životu dati više smisla,
više začina za bolji okus na kraju dana.
Imam li dovoljno hrabrosti da unatoč strahu
pređem preko tog mosta u drugi svijet, u Nepoznato?
Ne znam šta me tamo čeka.
Kakva su tamo pravila? Ima li ih uopće?
A šta ako ne postoje upute za taj život?
Kako ću se snaći? Tko će mi pomoći?
Možda da ipak ostanem u svojoj zoni komfora?
Tu barem imam sve pod kontrolom!
Ali..ali..ali..
Dosta mi je tih Alija!
Idem, pa šta bude!
Ako trebam i ostati sama i bez novaca i bez podrške..
Želja za promjenom je jača, jer duboko u sebi znam,
da moram napraviti taj korak da bih bila sretna,
moram ići dalje, upoznati nove ljude, nove mogućnosti..
Prepuštam se ovom izazovnom valu,
neka me nosi u nepoznati svijet,
a ja ću naučiti plivati u novim uvjetima
i razviti nove sposobnosti, kako bih postala nova Ja.

Oznake: zona komfora, navika, nepoznato

11.11.2017. u 16:38 | 10 Komentara | Print | # | ^

Moje ogledalo

Često mi se ne sviđa što vidim u svom ogledalu.
Ne mogu vjerovati što si radim,
kako si otežavam život!
Jesam li to stvarno Ja?
Taj prolaznik koji me ružno pogledao,
taj kompjuter koji se zablokirao,
taj mobitel koji mi otežava komunikaciju..sa sobom?
Jesam li i moj otac koji sve bolje zna,
moja majka koja mi stalno zamjera.
Ako me sve to iritira, živcira i smeta, onda mogu biti sigurna..
Da, sve sam to Ja, sve to ja radim sebi!
U mom svijetu postojim samo Ja..koja se ne voli, koja si otežava rad,
komunikaciju, a opet stalno soli, zamjera, ništa nije dobro, sve je bezveze..
Tu nema druge osobe, ni stvari, ni situacije..
Posao, novac, odnosi, zdravlje.. sve sam to Ja!
Što si dajem i što si oduzimam?
Koliko mislim da vrijedim, toliko novaca imam.
Je li to 0 Kuna na računu?
Bome, nemam neko dobro mišljenje o sebi!
Zašto bi si dala novac kad ga ne zaslužujem?
Moram se prvo potruditi, naraditi da bi si dala novčiće
preko firme, države, roditelja, lutrije?
Zar ja ne vrijedim dovoljno, da bi si dala obilje samo zato što postojim?
Ne, jer nisam povezana s dušom, odvojena od sebe, ne osjećam se, postojim jedino u glavi, u egu, funkcioniram prema pravilima, uvjerenjima.
Kome ću dati novac?
Nekom egu prestrašenom, ufuranom?
Ne, povezat ću se sa sobom, želim si dati život u svakom trenutku!
Dišem duboko fokusirajući se na osjećaje, tako mi je najlakše, ulazim u sebe,
osjetim tu dubinu svoje muške strane i tu kreativnost svoje ženske strane.
Oslobađam te energije i dopuštam si živjeti život kakav želim,
pun osjećaja i obilja.

Oznake: ogledalo, osjećaj, duša, ego, novac, obilje

08.11.2017. u 14:40 | 10 Komentara | Print | # | ^

Slaba i jadna

Tko me je uvjerio da sam slaba i jadna kada osjećam tugu i bol?
Koga ja hranim kad potiskujem bolne osjećaje i osjećam se jadno?
Kada sam postala ovisnik o kemikaliji zvanoj Jadnost i Slabost?
Dušo moja, oprosti mi što sam poslušala druge,
a nisam imala snage da slušam tebe u tuzi, ljutnji, bijesu i ogorčenosti,
već sam stisla ignore i predala se inatu,
pobjedonosno se izdigla da bi bila bolja, jača,
a zapravo nesigurna i nemoćna iza maske poznate uloge ega.
Skrivajući svoju slabost i jadnost postala sam Android bez osjećaja.
Ta (o)brana će pasti
kada se budem potpuno prihvatila,
integrirajući slabost i jadnost kao dio sebe
jer sam to Ja
koja smije osjećati bolne osjećaje bez osude i zamjeranja.

Oznake: slabost, jadnost, tuga, Bol, prihvacanje

06.11.2017. u 18:05 | 4 Komentara | Print | # | ^

Osjećajne staze

Šta će mi osjećaji kad je najvažnije razumjeti logiku.
Kao Vulkanac uspjela sam potisnuti najbolnije emocije,
ali na duge staze takvo nakupljanje ubija polako mog Betazoida
koji želi osjećati i suosjećati.
Pravila su mi pomogla da si posložim svoj borgovski svijet,
svijet razuma, svijet informacija.
A šta će mi osjećaji kad od njih nema koristi i zarade, kako kaže moj Ferengij
koji si ne može zamisliti svijet bez posla i manipulacije.
A gdje sam Ja u toj priči?
Ispod otpora i obrane, dobro ispoliranih uvjerenja i obrazaca
svakakvih rasa i svjetova, čučim Ja, moja Duša
koja čeka da počne živjeti kroz baš te „beskorisne“ osjećaje,
moj most do srca i bezuvjetne ljubavi.

Oznake: Vulkanac, Betazoid, borg, Ferengij, duša, osjećaj

05.11.2017. u 21:33 | 5 Komentara | Print | # | ^

Hrana za Vampire

Na svakom uglu vrebaju,
čekaju da me uhvate u svoje priče,
kako bi iz mene isisali baš onu hranu koja im treba, o kojoj su ovisni.
Nesvjesni u svojoj namjeri i svojim djelima,
prikače se i ne puštaju dok se ne nahrane.
Taj povrijeđeni ego, to osjetljivo unutarnje dijete u Vampiru
hvata moje slabe točke,
rasturi ih i raznese u vrtlogu kroz cijelo tijelo,
za moj ego panika samo takva.
Umor, povrijeđenost, iscrpljenost jer sam postala hrana.
Gdje je nestala moja snaga, svjetlost, ljubav prema sebi
kad me može isisati jedan narcis, kritičar ili tiranin,
svatko u svom stilu?
Vjerojatno hranimo jedni druge,
svi puni trauma i gladni ljubavi.
Odlučila sam da ću se početi hraniti ljubavlju iz božanskog izvora,
odakle sam i došla, to je moja prava hrana.
Naučit ću biti nježna prema sebi.

Oznake: vampiri, nesvjesno, hrana, ego, ljubav prema sebi

05.11.2017. u 21:31 | 2 Komentara | Print | # | ^

Emotivni invalid

Ja sam emotivni invalid.
Ne znam što osjećam.
Zašto sam si oduzela sposobnost prepoznavanja osjećaja?
Jesu li ti osjećaji bili prejaki, prebolni, preintenzivni?
Naučila sam se braniti inatom kako bi se izdigla iz moje istine
i upala u laži ega, u svijet pun pravila gdje su važne greške
i gdje jedino kroz natjecanje mogu osjetiti svoju vrijednost
jer moram biti bolja, pametnija i brža... od koga? Od tate, od muškarca jer žene su glupe, nesposobne kao moja mama.
Međutim, i dalje mi je važno što roditelji kažu, misle i hoće li me podržati
u mom životu, u mojim promjenama.
Odakle ta intenzivna vezanost za svoje roditelje?
Kada je to počelo? U ovom životu ili se povlači kroz više života?
Nije više ni važno kada i kako
jer je vezanost uzrokovala ogroman strah
od preuzimanja odgovornosti za svoj život.
Odlučila sam biti hrabra, preuzeti odgovornost i krenuti svojim putem,
upoznati sebe kako bih znala što uopće želim!