Vrtim se u krug.
Zašto ne mogu dalje u životu?
Što me to veže za iste situacije i probleme?
Ovisnost me veže, ovisnost o određenom osjećaju!
Obožavam taj osjećaj, osjećaj razočaranosti!
Tu izlučenu kemikaliju koju moje tijelo treba iz navike.
Da, tko bi rekao da se može biti ovisan o tako „negativnom“ osjećaju?
Sve je to splet životnih okolnosti koje su me natjerale da zbog inata, obrane, otpora
krenem u tom smjeru.. u smjeru dokazivanja da sam u pravu, a ako nisam, slijedi razočaranje.
Moram dokazati da sreća ne postoji i zato se svaki mogući uspjeh izjalovi,
pa makar u nekoj sitnici koju samo ja vidim,
ali koja je dovoljna da se razočaram i kažem:
„Znala sam! Ja to ne zaslužujem! To za mene ne postoji!
Moram se namučiti, kako bi dokazala da sam u pravu!“
Koliko sam samo energije potrošila da bih sve to iskreirala!
A zašto ne bih bila sretna?
Ne, jer to ne postoji, to je lažno
i ne želim nikome poželjeti sreću
jer ona donosi uvijek nešto negativno, ružno.
Sada kada sam svjesna svoje ovisnosti,
lakše mi je korigirati svoje obrasce ponašanja i razmišljanja.
Zašto bih oprala pod kad će za sat vremena opet biti prljav?
Ali ipak ću ga oprati i dokazati da sam u pravu
i da se mogu razočarati jer sam se uzalud trudila, tih 5 minuta u svom životu!
Sljedeći put kad ga budem prala, uživat ću u pranju i sjaju u tom trenutku
i neće mi više biti važno šta će se dogoditi za sat ili dva
jer sam u tom pranju uživala, a ne se trudila.
Kad je važnija akcija od rezultata, nema očekivanja i nema razočaranja.
Usmjerit ću fokus na put, a ne na cilj
i tako ću izaći iz začaranog kruga!
Post je objavljen 15.11.2017. u 21:48 sati.