Često mi se ne sviđa što vidim u svom ogledalu.
Ne mogu vjerovati što si radim,
kako si otežavam život!
Jesam li to stvarno Ja?
Taj prolaznik koji me ružno pogledao,
taj kompjuter koji se zablokirao,
taj mobitel koji mi otežava komunikaciju..sa sobom?
Jesam li i moj otac koji sve bolje zna,
moja majka koja mi stalno zamjera.
Ako me sve to iritira, živcira i smeta, onda mogu biti sigurna..
Da, sve sam to Ja, sve to ja radim sebi!
U mom svijetu postojim samo Ja..koja se ne voli, koja si otežava rad,
komunikaciju, a opet stalno soli, zamjera, ništa nije dobro, sve je bezveze..
Tu nema druge osobe, ni stvari, ni situacije..
Posao, novac, odnosi, zdravlje.. sve sam to Ja!
Što si dajem i što si oduzimam?
Koliko mislim da vrijedim, toliko novaca imam.
Je li to 0 Kuna na računu?
Bome, nemam neko dobro mišljenje o sebi!
Zašto bi si dala novac kad ga ne zaslužujem?
Moram se prvo potruditi, naraditi da bi si dala novčiće
preko firme, države, roditelja, lutrije?
Zar ja ne vrijedim dovoljno, da bi si dala obilje samo zato što postojim?
Ne, jer nisam povezana s dušom, odvojena od sebe, ne osjećam se, postojim jedino u glavi, u egu, funkcioniram prema pravilima, uvjerenjima.
Kome ću dati novac?
Nekom egu prestrašenom, ufuranom?
Ne, povezat ću se sa sobom, želim si dati život u svakom trenutku!
Dišem duboko fokusirajući se na osjećaje, tako mi je najlakše, ulazim u sebe,
osjetim tu dubinu svoje muške strane i tu kreativnost svoje ženske strane.
Oslobađam te energije i dopuštam si živjeti život kakav želim,
pun osjećaja i obilja.
Post je objavljen 08.11.2017. u 14:40 sati.