Emotivni invalid
Ja sam emotivni invalid.
Ne znam što osjećam.
Zašto sam si oduzela sposobnost prepoznavanja osjećaja?
Jesu li ti osjećaji bili prejaki, prebolni, preintenzivni?
Naučila sam se braniti inatom kako bi se izdigla iz moje istine
i upala u laži ega, u svijet pun pravila gdje su važne greške
i gdje jedino kroz natjecanje mogu osjetiti svoju vrijednost
jer moram biti bolja, pametnija i brža... od koga? Od tate, od muškarca jer žene su glupe, nesposobne kao moja mama.
Međutim, i dalje mi je važno što roditelji kažu, misle i hoće li me podržati
u mom životu, u mojim promjenama.
Odakle ta intenzivna vezanost za svoje roditelje?
Kada je to počelo? U ovom životu ili se povlači kroz više života?
Nije više ni važno kada i kako
jer je vezanost uzrokovala ogroman strah
od preuzimanja odgovornosti za svoj život.
Odlučila sam biti hrabra, preuzeti odgovornost i krenuti svojim putem,
upoznati sebe kako bih znala što uopće želim!
Oznake: osjecaj, emotivni invalid, vezanost, odgovornost
05.11.2017. u 12:04 | 9 Komentara | Print | # | ^