ponedjeljak, 05.04.2010.

VAZMENA NEDJELJA

Što za nas danas znači Isusovo uskrsnuće, što znači za cijelu prošlost, sadašnjost i budućnost? Za sv. Pavla Uskrsnuće je osnovica našeg vjerovanja Isusu i našem vjerovanju u spasenje. Cijeli NZ je oslonjen i potvrđen Uskrsnućem. Biti kršćanin, prema sv. Pavlu, znači vjerovati u uskrsnuće Isusovo i naše. Kršćani nisu kršćani radi toga što bi vjerovali u grijeh, križ, patnju, smrt, nego jer vjeruju u oproštenje i radost, oslobođenje i život vječni. Srce vjere je nada da će se patnja pretvoriti u radost, smrt u uskrsnuće, pa će svaka pogreška biti 'sretna' pogreška. I baš je po ovome stavu kršćanska religija nadnaravna religija. Iako živimo 'pod kamenom', prebivamo u 'grobu', nosimo teret života, kao da je sve iznad naših mogućnosti. I tako smo se naviknuli kao na normalno stanje – skoro se naučimo na neku vrstu ropstva. Tko je sposoban otkloniti 'kamen' s nas? Na ova pitanja odgovara nam blagdan Isusova uskrsnuća. Vjerovati u Boga znači vjerovati u sreću i radost. A ljubav i dobrota uskrsavaju život, a život umire u egoizmu, mržnji, zlu… A vjera u uskrsnuće izvire iz ljubavi. A kroz Krista se otvara i upoznaje ljubav koja nosi život vječni. Da li bi mi željeli da uskrsnemo? I da li vjerujemo Isusu da s njime možemo uskrsnuti? Ne samo na koncu života već i sada, u raznim životnim događanjima. Nama je potrebno višestruko uskrsnuće. Mi vjerujemo ne u obnovu života nego u vječni život, a to znači da ga mi već sada živimo. Pitajmo se da li smo imali barem 'malo' uskrsnuće? A to znači da smo djelomično umrli našim manama, potištenostima, našim grijesima. Isus uskrisuje u ljubavi. Uskrs je potvrda čudesnosti i svemoći ljubavi. Pa i danas vjera ne treba biti svjedok prošlosti, iz nje treba se i danas događati uskrsnuće. Danas mi trebamo svjedočiti pravednost i ljubav Isusovu. Tako se Isusovo uskrsnuće svjedoči 'našim uskrsnućem'. S. Augustin veli: Pogani su govorili da susrećući novokrštenike na ulicama na uskrsno jutro susreće Uskrslog Isusa. Da, tamo gdje su dvojica ili trojica okupljeni u Isusovo ime, u njegovoj ljubavi, Isus je s njima. Svih dvadeset i sedam novozavjetnih knjiga svjedoči o vjeri u Isusovo uskrsnuće. Svi ga kršćani prihvaćaju i vjeruju u Božji zahvat u osobi Isusa Krista. Vjera u uskrsnuće Kristovo pripada najstarijoj jezgri kršćanske propovijedi (1Kor 15, 3-8). Za židovsku antropologiju (shvaćanje čovjeka) nema života bez tijela – što znači da nema uskrsnuća dok je tijelo u grobu. Isto tako je potrebno napomenuti da postoji razlika između uskrsnuća i reinkarnacije. Uskrsnuće je 'ulazak' u novo nebo, novu zemlju, novi čovjek, novo tijelo. A reinkarnacija je ponovno utjelovljenje starog čovjeka, iako joj je cilj da se iz tog procesa iziđe (nirvana). Uskrsnuće je nešto što nadilazi 'dodir', samo ga doživljava i uočava vjera u duhu Božjem. Radi se o produhovljenom tijelo, produhovljenoj osobi. (Uskrsni se 'ukazuje' a ne susreće). Uskrsnuće nam govori da je Bog s Isusom i da hoće biti s nama i u nama. Također uskrsnuće potvrđuje jedinstvo 'Neba ' Zemlje'. U Bogu je sve jedno – tijelo i duh. A produhovljeno tijelo postaje 'nebesko', vječno. Utjelovljujući se Bog postao je i čovjek. U sebi sjedinjuje nebo i zemlju, tijelo i duh. I vjera u uskrsnuće je vjera koja nadilazi 'naravnost' i naivnost. – Do uskrsnuća se dolazi kroz ljubav i patnju. Samo ljubav pobjeđuje zlo i sputanost. S Isusom se dogodilo nečuveno i apsolutno Novo. Njegova ljubav je pobijedila smrt. 'Trava nije rasla na njegovom grobu', kako reče narod. Uskrsnuće isto tako nije reanimacija (oživljavanje) nego transformacija (preobraženje). Vjera u uskrsnuće otvara 'unutarnje' oči, novi pogled na sadašnjost i budućnost ljudskog života i roda. S Uskrsom za započeo novi svijet, - novi čovjek, - nova era. S Uskrsnućem Isusovim kršćanska vjera nije vjera prošlosti nego vera sadašnjosti i budućnosti. Kroz nju i u njoj čovjek odrasta u vječnog čovjeka. Vjera mu daje jakosti da može izdržati i profilirati se kroz razne kušnje i križeve. Čovjeka njegova narav usmjerava na pobožanstvenjenje. On nosi u sebi transcendenciju i imanenciju – Nebo i Zemlju. Klement Aleksandrijski (Stromates) kaže: 'Ako si stvarno susreo svog brata – ti si također susreo Boga.' Marijan Jurčević, OP

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.