petak, 26.03.2010.

CVJETNA NEDJELJA

Koji je danas kontekst za čitanje i razumijevanje Isusove Muke? Danas kad je sve relativizirano i nema ičega što se drži kao apsolutni princip. Da li se 'Muka' danas događa na jedan vrlo rafiniran način? I u Muci se vidi univerzalnost Isusa Krista, ali i trajno stanje čovjeka i čovječanstva. Pravednik, dobri čovjek, kao da nema mjesta u ovome svijetu. Stoljeća se bore da stvore mogućnost i mjesto Svecu u čovječanstvu. Poboljšanje u dobroti ide jako sporo. Zar je potrebno da se dogodi ili događa vrhunsko zlo i to nad Pravednikom pa da tek tada ljudi uoče svoje zloće? Izgleda da smo još i danas na tome stupnju svijesti. Pogledajmo samo reakcije u svijetu. Svjetske sile, kako gledaju na male narode, na naoružanje moćnih i velikih i gušenje svake vlastitosti malih. Tek kad dođe neko događanje do umiranja tada uočavamo nepravde. Tek kad se dokine pravo na život nekima se tada otvaraju oči. Tako je bilo primjerno s Isusom. Tek kad su ga razapeli tek tada su spoznali da je On Sin Božji, da je pravednik. Što li sve nije skriveno u ljudskom srcu?! I ljubav i mržnja. I kad čovjek ljubi tada je božanska slika, tada je brat i sestra, prijatelj, čovjek. Tada je sin Božji, kruna svijeta. S druge strane, u istom srcu drijema i mržnja. Kad ne isplovi na vanjštinu tada je čovjek zvijer, sotona, razobličenje ljudsko… Biblijski pisac historicizira dobrotu (Isusa) i igru zloće okolo dobrote i ljubavi. Kako je ljubav uzvišena i zanosna i koliko zahtjeva požrtvovnosti da se do nje dosegne. U povijesti i u nama se događa cijela 'Isusova muka'. U ljubavi prepoznajemo drugu stranu ljudske stvarnosti, mržnju. U Isusu koji je čista ljubav i opipljiva dobrota, očitovana je otvorenost ljubavi koju mržnja ne podnosi, zato se diže protiv njega. Ljubav, ili pred ljubavlju, otvara oči, pomaže da čovjek spozna svoje stanje. Dok mržnja još više zasljepljuje. Isus se nastanio u sve one koji su progonjeni, koje odbacuju radi pravednosti i dobrote. Njih uvijek ima u svijetu, oni su 'pravednost' svijeta, oni su život koji je neuništiv. Ponovimo, u nama se 'skriva' više biblijskih likova. I vrlo je važno da li nas sve to vodi da budemo što sličniji Isusu. Što više ljudi budu slični Isusu skraćivat će se 'Muka' i pojavljivat će se Uskrsnuće. Svi ovi blagdani potiču nas na preobraženje kroz ljubav koju nam nudi Isus. Ljubav obraća, oprašta, preporađa. Ljubav uskrisuje. Kao što su se kroz Isusovu muku (onu povijesnu) preporodili apostoli – tek su poslije postali stameni vjernici i sljedbenici – i drugi kojima su se otvorile oči poslije dogođenog zla, tako bi vrijedilo da se dogodi sa svakim od nas tokom ove blagdanske i stvarne muke. Potrebno nam je preporoditi se. Makar to bio put kroz patnju i preko križa. Bože daj, da nas sve ove patnje sjedine (kao što su se sjedinili apostoli), da nas pročiste i da doživimo svoje i narodno uskrsnuće. „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Ovime je izrečena Isusova ljubav prema čovjeku i čovjekova nesvijest u svojem lutanju. Također je vidno koliko masa nije svjesna što čini kad ju vodi masovni hir. Malo prije slavili su Isusa, malo kasnije tražili su njegovu smrt. Ovim je pokazano naše trijumfalno ponašanje mase koja je došla u Jeruzalem za Pashu. Ali takvo je masovno ponašanje općenito. I toga treba biti svjestan. Tko je jak da bude protiv mase, protiv nekog dominirajućeg ponašanja? Sve ovo događanje oko Isusa postavlja nam pitanje kako se oduprijeti masovnom ponašanju iako vidimo da je krivo? Takve uvijek čeka put Isusov, skoro do samog križa. Takvi je bilo u svim ratovima. Na koncu, budućnost im je dala za pravo. Pođimo za Isusom… Bog je s nama… Marijan Jurčević, OP

- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.