Uzvišena pjesma Stabat Mater nastala je krajem 13 stoljeća.Tekst je najprije postao dio liturgije ali se također pjevao na raznim molitvenim sastancima. Od 1727. godine dekretom pape Benedikta XIII ova se pjesma pjevala o blagdanu Naše drage Gospe od sedam žalosti l5. rujna. Ranije se smatralo da je tu uzvišenu pjesmu napisao Jakopone, no moguće je da je njezin autor sveti Bonaventura. Pjesma opisuje Marijine boli kod Kristovog raspeća.
Mnogi skladatelji pisali su ovaj himan s mnogo dubokih osjećaja. Stabat Mater su pisali Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn i drugi a svakako najpoznatija i najizvođenija je Pergolesijeva Stabat Mater.
Ona se može pjevati gregorijanski i višeglasno. Palestrina je skladao Stabat Mater za zbor a ccapella; a Pergolesi, Rossini, Dvoržak su skladali za soliste, zbor i orkestar.
STALA PLAČUĆ TUŽNA MATI
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je, kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom
prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog!
Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Čeda svog.
Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj!
Tko protužit neće s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka,
i gdje bičem bijen bi.
Gleda svoga milog Sina,
ostavljenog sred gorčina,
gdje se s dušom odijeli.
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim!
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog!
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvojeg ranjenog.
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dokle diso budem ja.
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.
|