petak, 26.02.2010.

DRUKA NEDJELJA KORIZME

28 Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29 I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31 Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32 No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33 I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. 34 Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35 A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36 I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. (Lk 9, 28-36) Lukin zapis o Isusovom preobraženju više je proročanstvo nego li povjesnica. U govoru o Isusovom preobraženju sažeta je Izraelova povijest (Mojsije i Ilija), sažeta je i kasnija reakcija apostola (Ivan, Jakov, Petar). Prema tome tekst ima vječnu i sveopću poruku, sjećanje i proročanstvo! Apostoli su u velikom zanosu pošli za Isusom, svugdje su se mogli vidjeti božanski prsti. Čudesa su se događala. Još se nije puno mislilo što iz svega toga slijedi. I sad je nastupio izvjesni zamor, došle su krize, učitelju se prijeti, urotili se protiv njega vlast i svećenstvo. (Ovo je sve govor o Isusu i njegovim učenicima, ali ovo treba prevoditi kao redovno događanje u svakom zanosu i pokretu !). Svaki ljudski zanos nužno prati susret s realnošću, a to znači i ulazak u krizu. U zanosu se miješa moguće i nemoguće, želje i stvarnosti. Tek kroz život se zanos pokazuje koliko je realan, a koliko utopija. Tada se nameće novo pitanje, kud sad, da li nastaviti istim putom? Pa baš radi ovoga upitnog stanja bilo je potrebno proći “iskušenje pustinje”. U pustinji je bilo predviđeno sve događanje - više nego li čovjek uopće može vidjeti. Sada se postavilo pitanje je li Isus Bog, je li on onaj čekani. I bila je potreba preobraženja, prvenstveno apostola. Trebalo je obnoviti apostole, a za tu obnovu morali su imati “dodatno” otkriće tko je Isus. Tako bi mogli reći, Isus se više objavljuje, a u svjetlu njegove objave preobražuju se apostoli. Apostoli (Petar) su htjeli ostati u stanju zanosa, mi svi želimo ostati u stanju “neba na zemlji”, ali zanos je baš zato da se “uleti” u realnost života i da ga se pročisti, zapravo dovede do kraja. Isus ne želi ostati na “vrhovima”, on i njegovi učenici silaze među narod i kreću kroz križ prema uskrsnuću. - Ovo je općenita forma i formula. Ne smije se ostati na trenutnom “viđenju”. U ovome životu mi ne možemo naći čas koji bi bio završni čin našeg života. Svi oni upućuju nas prema dalje. Duhovni učitelji (Tauler i dr.) upozoravaju na opasnost ostanka u stanjima neke duhovne slasti i smirenosti. To bi nas moglo zavarati da parcijalno izjednačimo s vječnim i univerzalnim. Kroz ovaj “događaj” Isusova preobraženja objavljuje se još jedna vrlo bitna istina. Objavljuje se kako će se Bog objavljivati, odnosno kako će se prepoznavati. To je izrečeno kroz likove Mojsija i Ilije i Isusa. Do Isusa objava se događa u “oblaku” koji je zasjenjivao Mojsija na Sinaju: to je kozmičko objavljenje Boga. Isus sad zamjenjuje Mojsija: Bog se od sad objavljuje na preobraženom ljudskom licu. Isus postaje najpotpunija objava Božja. - To je također putokaz gdje treba tražiti i prepoznavati Boga: u ljudima i na njihovim licima. Preobraženi Isus postaje Krist, preobraženi Simon postaje Petar, preobraženi Savao postaje Pavao.... oni su živa objava živoga Boga koji ljubi čovjeka. Pa već i ovim započinje novi proces spasenja i vjerovanja. Zato onaj koji vjeruje u Boga kakvog objavljuje Isus pozvan je da krene među ljude i među njima svjedoči Božju ljubav i božansku budućnost. Slavu Božju objavljuje pročišćeno ljudsko srce. Zato je svima nama potrebno preobraženje. Potrebno nam je nekada da susretnemo izuzetnu osobu koja će nam posvjedočiti istinsku ljubav pa da se u toj snazi preobrazimo. Kroz Isusa se događa taj preobražujući susret i objavljenje Boga ljubavi i čovjeka slike Božje. Marijan Jurčević, OP

- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.