srijeda, 24.02.2010.

Početak i razvoj FSR-a

Iz povijesti znamo da sv. Franjo nije imao namjeru utemeljiti nekakav red. No Božji je plan bio drukčiji: najprije su mu darovana braća (= Prvi red), uskoro i sestre (= Drugi red), a zatim su došli ljudi koji su se u susretu s Franjom obratili, pokornici (= Treći red). Rodoslovlje Franjinih sljedbenika danas izgleda ovako: O počecima ovakvog razvoja svjedoči jedan od prvih Franjinih životopisaca Toma Čelanski: Dolazili su muškarci, dolazile su žene, dolazili su u bujicama redovnici da bi vidjeli i čuli Božjega sveca, koji se svima pokazivao kao čovjek drugoga svijeta... Mnogi su se iz puka, plemići, neplemići, duhovnici i laici počeli, na Božji nagovor, priključivati sv. Franji, da bi pod njegovim vodstvom i vođenjem zauvijek služili Bogu. Njih je sve preplavljivao Duh Sveti, kao rijeka prepuna Božje milosti. Ta on je bio onaj izabrani umjetnik, prema čijem se uzoru, pravilu i učenju obnavlja Kristova Crkva u muškarcima i ženama i trijumfira u trostrukoj vojsci izabranih. I svima je njima dao smjerokaz za život i svakom je staležu pokazao uistinu put u spasenje (1 Čelano 36 s). Još važnije od ovoga teksta, koji je 1228. napisao franjevac Toma Čelanski , jest živo svjedočenje Jakova Vitrijskog. Ono je to dragocjenije što potječe od čovjeka izvan zajednice i seže u godinu 1216. Mnogi su ljudi, obaju spolova, Kristu za ljubav sve ostavili i napustili svijet; oni se nazivaju manjom braćom i manjim sestrama. Papa i kardinali iskazuju im veliku čast. (Jaques de Vitry, pismo iz 1216). Kad je govor o Trećem redu, onda se tu radi o obraćenicima koji su u svom svakodnevnom životu počeli računati s Bogom. Oni su ga priznavali i svjedočili kao gospodara života: štovali su ga u svojim kućama , u svojim obiteljima, zvanjima i u sustavu društvenih odnosa. U početku su imali nešto kao statut, nazivan Memoriale , da bi im 1289. godine papa Nikola IV potvrdio napisano pravilo, čime je FSR postao i službeno red Katoličke crkve. Nažalost, ovom se Redu, s vremenom, dogodilo ono što i drugim redovima. On se od pokorničkog reda s velikim društveno-političkim značenjem pretvorio u jedno pobožno bratstvo. Nije se razlikovao od drugih, pa su reforme bile nužne. Njih je poticao i sam provodio papa Leon XIII, čak im je i pravilo preuredio. Želio je da FSR bude ne samo duhovna snaga Crkve, nego i nositelj i djelatni instrument njezina socijalno-etičkog poslanja. To je u FSR unijelo novu dinamiku, no nju je stišao papa Pio X koji je, ni više ni manje, ovo eksponiranje FSR-a zabranio. Obnova i specifična misija Nova obnova dolazi s otkivanjem religije utjelovljenja sredinom 20. stoljeća, kada franjevačka teologija o prisutnom Bogu u ljudskoj povijesti dobiva na važnosti a time i franjevački pokret sa svojim naglašavanjem svjetovnosti kršćanstva. Plod te obnove je novo pravilo FSR-a potvrđeno 24. lipnja 1978. od pape Pavla VI, koje iznova odiše pravim franjevačkim duhom. Osim mnogih aspekata poslanja, koji oni dijele sa samostanskim franjevcima i franjevkama, time što naviještaju kraljevstvo Božje svojim osobnim svjedočenjem i uzorom, FSR ima, zajedno s drugim članovima laičkog pokreta, specifičnu misiju, obnovu svjetskog poretka (Dekret o laičkom apostolatu). Izrečeno jednostavnim riječima, to znači da članovi FSR-a imaju poticati sveti obiteljski stalež, davati veću vrijednost radu kao daru za poboljšanje čovječanstva i, kao predstraža, zalagati se hrabrim inicijativama za pravednost i mir u ljudskim aktivnostima i za očuvanje okoliša, tj. štititi i očuvati sva stvorenja s dušom ili bez duše.

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.