subota, 02.01.2010.

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

Iv 1, 1-18 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. Ivanovo evanđelje počinje jednom od najdubljih tvrdnja o Isusu koje se nalaze u cijelom Novom zavjetu. U svom evanđelju naglašava »visoku« kristologiju, gdje se Isus opisuje kao onaj koji je postojao prije svega; kao onaj koji je bio posrednik stvaranja svijeta. Uvodne Ivanove riječi »u početku« podsjećaju na prve riječi Knjige Postanka. Možda je Ivan time implicitno htio naglasiti važnost dolaska Riječi u svijet; dolazak Riječi je važan kao i sam čin stvaranja. Nakon toga se Riječ opisuje izričajima koji podsjećaju na personificiranu Mudrost (Izr 8, 30; Mudr 7, 25). Poput Mudrosti i Riječ je bila aktivno uključena u stvaranje. No za razliku od Mudrosti, za Riječ se izrijekom ističe da je ona božanska. Ona je život koji daje svjetlo. U taj govor se utkiva tema o Ivanu Krstitelju koji je samo svjedok koji svjedoči u autentičnost istinskog svijetla. Do tog trenutka, u tom ulomku, Ivan je jedina povijesna osoba. Riječ je boravila u nekom praiskonskom prostoru. Sada Riječ ulazi u ljudsku povijest; ona postaje tijelom, međutim ljudi je ne samo da ne prihvaćaju, nego što je još gore - odbacuju.

- 21:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.