subota, 21.11.2009.

Krist Kralj

34. nedjelja kroz Crkvenu godinu posvećena je Kristu Kralju, svevladaru, svedržitelju. On koji sve podržava i po Njemu se sve održava; sve je po Njemu stvoreno i sve stoji u Njemu. Kralj, kraljevati zloupotrebljena je to služba često puta tijekom ljudske povijesti. Ali oni koji su bili kraljevi na kršćanski način, ti su znali služiti svojim podanicima – upravo Kristovom ljubavlju jer su dopustili Kristu da njima služi, da ih ljubi služeći im. To je vladavina Kristova kraljevanja, Kristova gospodstva; Gospodin i Gospodar. I zato je ušao u našu povijest ne kao bezimen nego točno imenovan. Detektirano je gdje se rodio, od koga se rodio, gdje je živio, koliko je živio, kako je živio. Propovijedao je, najavljivao je, proglašavao je Kraljevstvo nebesko na zemlji, ali nije stvarao iluzije da je moguć raj na zemlji. Na zemlji je moguće putovanje prema raju; a smrt nije kraj, raj je kraj. Raj je cilj putovanja zemaljskoga. I zato kad god doživljavamo rajske trenutke na zemlji uvijek su oni povezani sa određenom vrstom kriza, progonstva, prolaznosti što nas upozorava da još nismo došli na cilj, da još nismo u domovini da smo u inozemstvu. Koliko god ova zemlja bila Domovina ona je ipak privremena, Hrvatska. I zato, koliko god se borimo za njezinu duhovnu samostalnost, dok se borimo protiv nasljeđa kolonijalne svijesti, koje nas pokušava držati zarobljenima i međusobno suprotstavljenima, sjetimo se da nam Isus dolazi kao brat, pomoćnik, kao Onaj koji nas povezuje i koji nas je povezivao tijekom najtežih trenutaka domovinskoga rata, želi nas povezivati sada. I zato dopustimo mu da kraljuje našim srcima. On to radi služenjem, poniznim služenjem. Stoga ćemo se Njemu mi suobličavati kao što se On suobličio i približio nama. Poništio na neki način vidljivost svoga božanstva, skrio ga je u krhkost čovještva, kako bi nam postao blizak i kako bismo na Njemu prepoznali sve svoje muke, patnje, boli, ali i radosti ushićenja i kroz Njega dobivali nadu za bolje sutra i sigurnije danas. Od Njega dobivali snagu da budemo to što jesmo. Da volimo sebe onakve kakve nas Bog voli. Kako nas On shvaća i prihvaća, a onda bližnje kao sebe – ne umjesto sebe. I zbog toga, kad god imamo prilike napredovati u bilo kojoj službi, ne zaboravimo to činiti s Njime. Tada će otpadati napast vladanja nad drugima, i tada ćemo moći opsluživati Njegov Zakon ljubavi koji glasi: ''Ne zabranjujem ti da želiš biti prvi, ali ako želiš biti prvi služi svima.'' Tada to tvoje prvenstvo neće biti nauštrb ljubavi prema bližnjemu nego ćeš moći još više prakticirati tu ljubav, poput Velikog svetog svjedoka vjere, Ivana Pavla II – Velikog. Neka tako bude, poštovani čitatelji. Fra Miroslav Bustruc

- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.