četvrtak, 15.10.2009.

ZAHVALA NA EUHARISTIJSKOM SLAVLJU U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI -ZAVRŠETAK PROSLAVE FRANJEVAČKOG JUBILEJA

Zagreb, 19. rujna 2009. Kao sve što pripada ljudskoj uvjetovanosti, tako je i naš, Franjevački red, poznavao razdoblja napretka i razdoblja nazadovanja. No trajna franjevačka tradicija ostala je čvrsta, kao maslina snažnih korijena. Za dugih razdoblja sazrijevanja plodove je naših grana grijalo sunce nesebičnih napora, ali su ga šibale i povijesne oluje. Velikodušno smo sudjelovali u umjetnosti i znanostima, u karitativnim djelima i evangelizaciji. No, bili smo i grijehom oslabljeni. Sada se samo možemo ponositi činjenicom da je stanovita mudrost izrasla iz osamstoljetnih pogrešaka koje su ispravljene i grijeha koji su oprošteni. Franjini sljedbenici mogu se u svako doba podsjetiti pete Opomene, „O milosrdnom suđenju“, u kojoj odjekuju riječi sv. Pavla: „Kada sam slab, tada sam jak. Rado ću se hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova“ (usp. 2 Kor 12, 9-10). Samo vedro prihvaćajući vlastita ograničenja i milost Božju mogu ja, možemo svi mi, cjelokupno franjevačko bratstvo i sestrinstvo, ostati i postati onaj signum distinctivum (raspoznajni znak) koji, kao suza čist i lijep kao dan, daje svijetu vidjeti autentično lice Krista životvorca. Zato u ovom svečanom i za cjelokupnu Franjevačku obitelj blagoslovljenom trenutku, s ushitom i molitvom velim: Za trgovca Petra Bernardonea i njegovu suprugu, pobožnu plemkinju, Ivanu Piku iz čije se ljubavi 1181. rodilo dijete kojemu nadjenuše ime Franjo – Tebe Boga hvalimo! Za crkvicu sv. Damjana i riječi koje je u njoj čuo: Idi, Franjo, i popravi moju kuću… koje je zatim i ostvario – Tebe Boga hvalimo! Za Petrova nasljednika, papu Inocenta III., koji snagom apostolske ovlasti 1209. godine Franju i njegovu braću prizna za predrage sinove te im vive vocis oraculo (usmeno) odobri njihov način života za koji su ga došli moliti – Tebe Boga hvalimo! Za bezbrojno mnoštvo mučenika i svetaca, blaženika i slugu Božjih, za brojne znanstvenike i glasovite pisce, za tihe ispovjednike i istaknute propovjednike, za mnoge misionare…, za neizbrojivo mnoštvo muževa i žena koji karizmu franjevačku življaše, Boga proslaviše i Crkvu posvetiše – Tebe Boga hvalimo! Za današnji franjevački naraštaj, braću i sestre, franjevke i franjevce, za sjemeništarce, postulante i novake, bogoslove i đakone, za sve u zavjetima svečanim i one koji se na to spremaju, za Franjevački svjetovni red i Framu – Tebe Boga hvalimo! Za sve naše iskrene prijatelje i dobročinitelje – Tebe Boga hvalimo! Za ovo Euharistijsko slavlje, za nazočnog Apostolskog nuncija, za nazočne biskupe i nadbiskupe, za sve nas koji, u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom, ovaj franjevački Jubilej završavamo – Tebe Boga hvalimo! Za sve što tijekom osamstoljetne povijesti bijaše i prođe – Tebe Boga hvalimo! A za ono što će doći i sutra biti, za nepoznato i nedoživljeno, iskreno molimo: Oče naš, koji jesi na nebesima; neka se sveti ime Tvoje i mi s Tobom i u imenu Tvome. Neka u svim našim životima i pothvatima bude vidljiva samo Tvoja volja. Od danas pa do posljednjeg daha! Zagovorom Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice Franjevačkog reda, budi tako! Zahvala fra Željka Tolića, prdsjednika Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hrecegovine

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.