utorak, 16.12.2008.

O PONIZNIMA I MIROTVORCIMA (16.12.2008. - SLUŽBA ČITANJA, DRUGO ČITANJE)

(Toma Kempenac: Nasljeduj Krista 2- 2,3) Ne brini se mnogo tko je protiv tebe ili za tebe, nego se brini i nastoj oko toga da Bog bude s tobom u svakoj stvari koju činiš. Imaj čistu savjest i Bog će te valjano braniti. Koga naime Bog bude htio pomoći, neće mu moći naškoditi ničija zloba. Ako znadeš šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš vidjeti pomoć Božju. On zna vrijeme i način da te oslobodi i stoga se moraš predati u njegove ruke. Božja je stvar da pomogne i oslobodi od svake sramote. Često nam veoma koristi da ostanemo što ponizniji ako drugi znadu za naše slabosti i ako ih kore. Kad se čovjek ponizuje radi svojih pogrešaka, onda lako ublaži druge i lako zadovolji one koji se na njega srde. Bog poniznoga štiti i oslobađa; poniznoga ljubi i tješi; k poniznome se sagiblje; poniznome daje veliku milost i proslavljuje ga nakon njegova poniženja. Poniznome odaje svoje tajne i milo ga privlači i poziva k sebi. Ponizan čovjek, i kad je osramoćen, ostaje posve miran, jer se upire na Boga, a ne na svijet. Ne misli da si što napredovao, osim ako ne držiš da si niži od svih. Nastoj najprije da sam budeš miran, pa ćeš onda moći i druge umiriti. Više koristi miroljubiv nego učen čovjek. Strastven čovjek i dobro obraća na zlo i lako povjeruje zlu. Dobar i miroljubiv čovjek sve obraća na dobro. Tko je zaista smiren, taj o nikome ne sumnja. Ali tko je nezadovoljan i uzbuđen, toga muče svakojake sumnje; niti sam miruje, niti pušta druge na miru. Često kaže čega ne bi smjeo reći, a propušta ono što bi za njega bilo bolje da učini. Ispituje što su drugi dužni učiniti, a ne brine se za ono na što je sam obavezan. Budi dakle najprije revan oko samoga sebe, a onda ćeš moći s pravom revnovati i oko svoga bližnjega. Ti umiješ dobro opravdati svoje čine i poljepšavati ih, ali opravdanja drugih nećeš primiti. Bilo bi ispravnije da sebe optužiš, a brata svoga opravdaš. Ako hoćeš da tebe drugi podnosi, podnosi i ti drugoga. Promisli kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti koja se ne zna na nikoga srditi ili ljutiti, osim na samu sebe. Nije ništa osobito živjeti s dobrim i blagim ljudima; to se već po naravi svima sviđa; i svatko hoće rado imati mira, i više ljubi one koji osjećaju s njim. Ali moći mirno živjeti sa surovima i opakima ili razuzdanima ili neprijateljski raspoloženima prema nama, to je velika milost i svake hvale vrijedno i muževno djelo. Ima ljudi koji se sami drže na miru i ujedno podržavaju mir s drugima. A ima ih koji niti su sami mirni, niti druge puštaju na miru; teški su drugima, a sebi samima još teži. A ima ih, opet, koji uspijevaju održati sebe na miru i druge nastoje privesti k miru. Ipak se čitav naš mir u ovome bijednom životu sastoji više u poniznom trpljenju protivština nego u tom da ih ne osjećamo. Tko umije bolje trpjeti, imat će i više mira. Takav je pobjednik nad samim sobom i gospodar svijeta, prijatelj Kristov i baštinik neba.

- 17:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.