subota, 06.12.2008.

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Ove nedjelje zapalit ću još jednu svijeću na adventskom vijencu. Svjetlo počinje jače sjati. Malena svijeća nije više sama - pridružila joj se još jedna: treperavo svjetlo se udvostručilo, radost svjetla i topline ispunjaju dom, radost iščekivanja Gospodina ispunja dušu. Naraslo svjetlo obasjalo je svaki kutak duše, spremiti se želim za skori Gospodinov dolazak. O tome nam govori i Evanđelje ove nedjelje: “... glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze... “ Čežnja za Gospodinom je glas jednoga u svakodnevici moga života, ljubav je glas koji viče u pustinji ovoga svijeta: Poravnaj mu put, iziđi mu u susret, utaži žeđ svoga srca za Ljubavlju. Gospodin me zove na obraćenje, Gospodin zove svakoga od nas. “Poravnajte staze, iziđite mi u susret, otvorite srca svoja ljubavi, napunite ruke dobrima i pružite ih mojima ljubljenima. Ja ljubav tvoju trebam, tvoje cijelo srce, djela milosrđa koja ćeš bližnjima davati.” Nitko od nas ne zna kada će doći čas ponovnog dolaska Gospodinovog, sada je čas da se poravnaju putovi. Ne želim propustiti ovo nedjelju u kojoj svjetlo u duši treba učiniti dvostruko jačim. Nema boljega trenutka nego je upravo ovaj trenutak da bi se još više Ljubavi otvorili, da bi neravnine svoga života poravnali. Radosno idem sakramentu pomirenja, radosno gledam kako Ljubav srce moje osvjetljava, kako svjetlo malo raste. I molim Gospodina da mi dozvoli da na jedan tren i ja budem glas jednoga koji viče u pustinji, da vas sve pozovem: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze! Dođite, pustite svjetlu u svome srcu da raste i obasja ovaj svijet, dajte ljubavi da ovoga Božića bude dar koji ćete rasipno dijeliti. sE

- 12:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.