četvrtak, 27.11.2008.

PISMO

Fra Givanni Gicondo,(1435-1515) franjevac, svećenik, arhitekt, inženjer, antikvar, arheolog i učitelj, pravi predstavnik renesanse. Rođen je u Veneciji, a 1496 francuski kralj Luis XII ga poziva u Pariz i postavlja za kraljevskog arhitekta. Izgradio je poznate pariške mostove Pont Notre dame i Petit Pont . Gradio je mostove i utvrde u Veneciji i dvorce po Francuskoj. Ipak, možda je najpoznatiji po pismu koje je napisao prijateljici grofici Allagia Aldobrandeschi na Badnje veće 1531 godine. Tvoj sam prijatelj i ljubav moja za tebe duboka je. Ne postoji ništa što bih ti ja mogao dati, a da ti to već nemaš, ali toliko toga ima, toliko mnogo stvari, koje ti ja ne mogu dati, ali ih ti ipak možeš uzeti. Raj ne možemo dosegnuti ako naše srce nije našlo pokoja u današnjemu danu. Posegni za rajem! Nema mira u budučnosti koji nije skriven i u ovome sićušnom trenu sadašnjoti. Posegni za mirom! Tama svijeta nije ništa drugo doli sjenka. Iza nje, ali još uvjek dovoljno blizu da ju možeš dosegnuti, nalazi se radost. U tami postoji svjetlo i sjaj, možeš ga vidjeti, sve što trabaš je - gledati! Zaklinjem te da pogledaš! Život nas obilato dariva, ali mi, sudeći darove prema njihovoj vanjštini, odbacujemo ih kao ružne, teške ili grube... Ukloni ono što prekriva darove i naći ćeš divotu života, u ljubav utkanu mudrost i snagu. Prihvati darove, uzmi ih, dotakni ruku anđela koji ti ih donosi. Sve ono što nazivamo iskušenjem, tugom ili dužnošću, vjeruj mi, nije ništa drugo nego divota stvarnosti koja nadjačava sjenke. Radosti naše, ne gledaj na njih samo kao na radosti, nego i njih smatraj divnim božanskim darovima. Život je prepun smisla i svrhe, tako pun ljepote, ispod pokrova običnosti koji ga skriva. Tražeći smisao ne ćeš zemlju naći već žečetak raja. Ohrabri se i potraži, to je sve! Ohrabri se i spoznaj da smo svi mi skupa samo hodočasnici koji lutaju nepoznatom zemljom na svome putu kući. I tako, sada te pozdravljam, ali ne onako kako svijet šalje pozdrave, već sa najdubljim poštovanjem i sa molitvom da ti sada i uvjek za te zora svane i sve sjenke zauvjek nestanu.

- 15:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.