Ti, Kriste, Kralj si vjekova,
Ti vladar sviju naroda,
Ti sudac si jedincati
Svih umova i srdaca.
Kriste, Kralju, mir i jedinstvo,
Podaj Crkvi svojoj kršćanskoj
Kraj crkvene godine svetkovina je Krista Kralja. To je ujedno i kruna crkvene godine. Kroz cijelu godinu Evanđelje nam navještava događaje iz Isusova života da bi nam na samom kraju godine pokazalo slavu i veličanstvo Krista Kralja. I zato, negdje na freskama Isus je prikazan u kraljevskoj kruni kao svevladar svemira i čitavog svijeta. Uistinu, na kraju vremena doći će On pun veličanstva i slave suditi žive i mrtve. Stoga i sva čitanja koje upravo čitamo u crkvi ovih dana, sve nas usmjeravaju prema tom susretu s Isusom koji će ponovno doći.
Kakav je naš Kralj, onaj koji je alfa i omega, početak i svršetak, istina i život?
Naš kralj se rodio kao najveći siromah, bez dvora i slugu, u štalici sam s roditeljima, volom i magarcem. Naš kralj je godine svoga života proveo radeći svojim rukama, provodeći dane u skrovitosti. Nije bio prihvaćen od svojih, nije imao zabave i bankete, nego je postio i molio. Nije imao slugu i čuvare nego dvanaestoricu slabih ljudi koji su ga se odrekli i zatajili.. Naš Kralj nije sudio druge nego bio pravedan osuđen. Čuda je činio, svakome pomagao, narod svoj, kao dobri pastir, ovce sakupljao. Naš Kralj nije kao drugi kraljevi. On je ogoljen, Njegova odjeća je rasprodana. On ne spašava sebe nego s drveta križa širi ruke prema cijelome svijetu.
I tko je prvi prepoznao Kraljevstvo njegovo? Razbojnik koji je pokraj Njega bio raspet na križu. U trenucima kada ovozemaljski život za njega više nema smisla, on se okreće Isusu: sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo! I Isus mu obećava, otkrivajuće svoje mjesto, svoju vlast, svoje kraljevstvo: Još danas bit ćeš sa mnom u raju! Još prije svoje smrti na križu, Isus je ostao prisutan u sakramentu Euharistije. Postao je Kruh razlomljen za život svijeta da bi nam pokazao da i mi trebamo dijeliti svoj život s drugima.
Zastanimo na trenutak. Pogledajmo u dubinu svoje duše. Poklonimo se, jer stojimo pred Kristom Kraljem! Kraljem koji je naš brat, koji nas ljubi, koji žudi naše ljubavi. Zastanimo na trenutak i dozvolimo si da se obradujemo, da nas radost ispuni, da se nasmiješimo prvome koga ugledamo: Hej! Pa mi smo rod kraljevski!
sE
|