subota, 15.11.2008.

O LJUBAVI

Već smo svi vjerojatno vidjeli slike Zemlje slikane iz svemira. Slikano po noći, vidimo kako gotovo cijela Europa i sjeverna Amerika sjaji obasjana milijardama svjetiljki. Nikada na svijetu nije bilo toliko svjetla, ali nikada tolika tama nije vladala u ljudskim dušama i srcima. Možemo upaliti još milijune i milijune svjetiljki, ali da li će one razbiti tamu u nama? Što je to što nas osvjetljava iznutra? Što je to što će razbiti tu nepodnošljivu tamu koja se uvukla u ljude? Tumarajući tako u tami, sjetimo se onoga što je svim ljudima zajedničko, a to je čežnja da budu ljubljeni. Govorimo sada o Onome koji jedini tu čežnju srca ispunjava, govorimo o Isusu koji nas ljubi. Stvorivši nas, Bog nam je dao dušu - dao nam je dio svoga Božanstva- i naša duša uvijek traži izvor svoga postanka, traži tu ljubav, traži Boga jer On je Ljubav. Postoje dva gledanja na ljubav, jedno je svjetovno gledanje, a drugo kršćansko. Sve ono što se toliko govori i pjeva o ljubavi, najčešće je izraz sebičnih trženja i očekivanja. S druge strane pak, kršćanska ljubav je snaga koja mijenja, koja nas vodi od zla prema dobru, od neprijateljstva do sloge, od neprihvaćanja do prihvaćanja. To je ljubav u kojoj nema proračunatosti, koja se sva razdaje i nikada ne štedi sebe. Onaj koji istinski ljubi znade da je ljubav u isto vrijeme i zahtjevna i laka, i draga i teška. Iziskuje od nas ne da dajemo prema prigodi i prema trenutnom raspoloženju, nego da dajemo sve i uvijek. Često se kaže da je ljubav slijepa, slijepa je jer je nesposobna vidjeti loše u onome koga ljubi. Kaže se da je ljubav luda, luda je jer je neproračunata i nikada ne gleda vlastiti probitak nego samo sreću noga koga ljubi. Tako, kršćanski govoreći, ljubav nas nužno vodi ka križu pa i na sam križ. Ona nas ne ostavlja u sigurnosti, u udaljenim osjećajima moći i važnosti. Ona ne pita za posljedice nego je sigurna u snagu preobrazbe. Tek u takvoj ljubavi Bog pokazuje svoje pravo lice. Lice, naime, koje je, kako kaže apostol Ivan, prvo ljubilo. Ali što je to ljubav? Što znači ljubiti? Ljubav nije samo lijep i sladak osjećaj. Ljubav nije ni samo bol ili prisilna misao. Istinska ljubav je otvorenost promjeni, istinska ljubav je djelovanje. Kada malo dijete kaže majci. Mama, volim te!, ono je zapravo reklo: U tebe su pouzdam, u tebi je moja sigurnost, ti si život moj, učinit ću sve što mi kažeš, činit ću ono što će tebe učiniti sretnom. Kada muž kaže ženi Volim te!, on je zapravo rekao: Želim biti kraj tebe, sve što je moje i tvoje da bude. Želim ti se dati svim bićem svojim , želim da ti budeš dio moga života, da budeš dio duše moje. Želim svoje ruke s tvojima spojiti da zajedno prihvatimo sve što nam Bog daje. Kada Isusu kažemo: Isuse ljubim te!, što smo mu zapravo rekli? Rekli smo mu da je sve naše Njegovo, da nam više niti jedna stvar ni osoba neće biti važnija od Njega. Rekli smo mu da smo spremni na svaku promjenu, da budemo samo ono što On od nas želi. Rekli smo mu da je svijet za nama, da je samo On pred nama. Kad smo mi rekli Isuse ljubim te! rekli smo mu da smo sada tu, na koljenima , pognute glave i da mu šapućemo: Što ja znam Isuse? ne znam ni što je dobro ni što nije! Ne znam ni što trebam ni što ne trebam. Samo nam što želim: Želim tebe što više ljubiti. Ne daj Jedini da me ni život ni smrt od Tebe ne odjele. Kako ćemo živjeti ljubav? Gledati ćemo bez prestanka u Onoga koga ljubimo, Srcu njegovu se utjecati da naše srce mijena po srcu svome i slušati što nam nebeska Majka savjetuje: da samo dobro prelazi preko naših usana, da je samo radost u našem srcu, da je samo Gospodin u mislima našim, da su sva djela naša njemu na slavu, a služenje naše da bude hvala Njemu. To je Ljubav, govori nam Majka. Ljubav je puno više od osjećaja, to je življenje s Gospodinom. Živjeti za Ljubav jedini je istinski život. Svako drugo življenje vodi samo u smrt. Da bi mogli iskreno i istinski ljubiti moramo se odreći sebeljublja. To je prava pokora. Da bi ljubav u nama mogla rasti moramo srce svoje očistiti od korova sebeljublja i oholosti. Dok god gledamo prvo svoje dobro, svoj probitak, svoje zasluge i pravednost, ljubav u nama ne može rasti. Ljubiti Isusa znači biti ponizan, biti malen, gledati svoju neznatnost i Njegovu veličinu. Da bi Isusa svim bićem svojim ljubili potrebno je predati se Majci Njegovoj, onoj koja je najbliža ljubavi, i dan za danom pohađati Njezinu školu poniznosti i služenja. Ona će nas naučiti da punina života nije puno stvari, puno ljudi, puno osjećaja i puno doživljaja, nego da je punina života mir i ljubav Božja. Iskažimo ljubav Isusu tako da ćemo pomoći jedni drugima da očistimo svoje živote kako bi mogli doseći puninu života. Nebeska Majka uči nas također da se k Isusu ne stiže snagom i silom, nego na koljenima, glave pognute. Gospodin ne gleda ne bistar um, lijepo lice ni na snažnu mišicu, već na iskreno i raskajano srce. Neka nam ovih par riječi budu poticaj da se potpuno predamo Isusu, da prigrlimo svaku promjenu koju nam On daje, da nam najveća želja i najsnažnija težnja bude da rastemo u ljubavi. Jer rasti u ljubavi znači rasti u svetosti. pater Ivan

- 16:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.