petak, 31.10.2008.

Medijska, financirana ispovijed, recept za Crkvu?

Svašta danas možemo naći u medijima. Tako se u posljednje vrijeme ljudi sve više natječu da se na razne načine domognu bilo kakve svote novca. No, do izražaja dolazi naša stara socijalistička navada – čvrsta želja da se zaradi što više sa što manje truda. U tome se gotovo natječemo i taj način bogaćenja ili zarađivanja je društveno i politički potican i popularan. Nema na TV-u niti jedne emisije koja propagira rad i pošten život, ali ovakvih strahota kojima naši ljudi rado pristupaju ima na pretek. Gledam emisiju "Trenutak istine" na Novoj TV i uočavam strašne društvene standarde, koje smo kao društvo akceptirali. Ljudi su za novac - i to često ne baš ni tako velik, na razini boljeg skutera - spremni svoj život i svoju intimu vući po blatu pred svim gledateljima, a najstrašnije i pred svojom djecom. Da, to su naši ljudi, Hrvati, vjerojatno mnogi od njih i deklarirani vjernici. To i je najstrašnije. Oni čine javnu ispovijed sa iznošenjem najskrovitijih detalja svoje i obiteljske intime pred cijelim TV-gledateljstvom. Jedini motiv je novac. Nije im bitno ni što će time vjerojatno nekoga od svoje obitelji povrijediti, poniziti pa i moralno obeščastiti. Čak i svoju djecu. Samo se gleda na iznos i koliko još mogu "duboko" ići. Ako slučajno odustanu, tu je publika da ih bodri da se vrate u ring svojega nemorala i da se zdušno ponovo bace u kal, pred raspomamljenom publikom koja plješće po nalogu režije. Ispada da su stari Rimljani bili šegrti prema ovim modernim(?) "maherima" zabave(i nemorala). Zanimljivo i zaprepašćujuće kako spremno odgovaraju na najdublja intimna pitanja svoga života i odnosa u obitelji i javno iznose što je istina o njima. Iza njih je veeeeeliki ekran sa primamljivim iznosom - čisto da ih potakne ako bi malo klonuli. Pojavi li se u tim trenucima ikojem gledatelju-vjerniku onaj bunt pokajnika/pokornika koji napušta ispovjedaonicua, pa počinje s protestom da ga ispovjednik na sakramentu pomirenja svašta pita i zapitkuje,.. I da stoga i ne vole ići na ispovijed, da ju obave površno. Ali su svakako neki ispovjednici „teški“! Ma što god o komu dotični "revoltirani" mislili, ni jedan - i da je najzahtjevniji ispovjednik na svijetu - baš NIKADA nije toliko detaljan i do prave gnusnosti intiman kao ova "TV ispovjedaonica" - JAVNA, besramna, pred cijelim gledateljstvom…koje se treba zabaviti uz sve to(a koliki to i čine?). I to sve samo za potrošni novac, čak za relativno male iznose. Ispada da je inkvizicija imala loše menadžere: svoje su ispitanike mučili, pa ipak ni pod mukama neki nisu htjeli "priznati" što se od njih tražilo. Da su imali naše današnje "brand managere", koji su se dosjetili ovom užasu civilizacije i morala, mogli su sa šačicom sitna novca dobiti sva moguća i nemoguća priznanja. I ne bi došli na zao glas! Ostaje da se cinično pitamo, možda da i naša Crkva, pod naletom "čvrstih argumenata" onih bundžija, tj. njihovih prigovora na sakrament pomirenja pokuša(trebala) uvesti nešto slično: da svjernicima pri ispovjedi plaćaju prema onome što izgovore? Možda, da se iznad ispovjedaonice napravi kakav elektronski display/monitor koji bi svim vjernicima pokazivao koliko se onome unutra ima isplatiti na konto iskrenosti? Što dublje ide (što teži grijesi), veći je iznos! Kad naši vjernici, ponekad, počine svetogrđe prešutjevši nešto što s a m i ocijene da se ispovjednika ne tiče, pri čemu se ne boje Gospodina uvrijediti svetogrđem, da ih malo osokolimo kakvim većim iznosom, koji bi se isplaćivao odmah nakon ispovjedi? Možda bi onda bilo manje svetogrđa? Ako ne držimo do Gospodina, možda više držimo do njegove globalističke alternative koju nam nameću – zna se, do novca? Uistinu smo se spustili na tako niske grane moralnog stabla isključivo i samo ubog zarade - sve za novac! Ovakve emisije strašno razgolićuju naše ljude, "učvršćuju" nejakost naše vjere, naše ionako jadno pouzdanje u Gospodina srozavaju na puku frazu: "Daaa, ja vjerujem u Boga" - a pravi bog im je novac! Što smo još sve spremni učiniti da dođemo do novca, upravo je zastrašujuće i pretpostaviti. … A jedna, recimo tako…obična ispovijed, u skrovitosti ispovjedaonice, postaje nam problem. Ako ispovjednik nešto upita mimo naših očekivanja - uglavnom opravdano, znamo mu prigovoriti ili nešto progunđati. Za razliku od one JAVNE ispovijedi na TV – tada se samo malo javni, novcem inspirirani pokornik promeškolji, začuje šuštanje novčanica i hrabro baci u blato svoju intimu. Ponovo naše ljude love liberalni kapitalisti na „Judine škude“. I te novce će zasigurno ponovo usmjeriti dobrim dijelom na grijeh. Ne daje đavao za dobro već za zlo! Ako je, a znamo da jeste istina, da Sotona oduzima stid prije griješenja, a vraća ga pred ili za vrijeme ispovijedi - onda, svi oni gramzivci u TV "ispovjedaonici" - u čijim su panđama? Ostaje otvoreno tko je veći krivac što se širi taj nemoral: sudionici u tim "trenucima sramotne istine" ili idejni začetnici takvih emisija ili naša TV? Da nema gledanosti, ne bi svega ni bilo, zar ne? I dalje me muči pitanje: umjesto onog "displeja", da Crkva ipak pokuša staviti sliku nekakvog prvoklasnog umjetnika - a na slici Sotona, koji se ceri i omata lance oko ispovjednika želeći ga odvući što dalje od ispovjedaonice? Dakako, prema paklu - ako još itko vjeruje u nj, jer u protivnom ne bi ni bilo kandidata za te TV "ispovjedaonice". Damir, brat Franjo

- 13:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.