bbb-oriovac

Tako je i bilo,dosadna subota,neizdrživa vrućina,ali ne bude budalama teško pa se odluče za roštilj.Nabrzaka se organizirali,jedan otišao potpaliti vatricu,dvojica kod mesara po mesnati materijal,dvojica dovezla Ožujsko pivo (zbog strahovanja od smrada iz Karlovačkog),poznatu oriovačku rajčicu,papriku i jedan patliđan(koji je nabrzinu završio u potoku)....Pivo se točilo,grlo se močilo da se ne bi osušilo....i tako sve do mraka,bez žrtava(???????).Vidite,sve se može kad se hoće!!!!!!!

Kako je dobro vidjeti te opet...Bio je to lijep početak "BLUE TOUR-a 2005./2006."

O našem starom dobrom omladinskom klubu znaju vjerovatno svi od Nove Gradiške do iza Slavonskog Broda.Koncerti,tulumi,gitarijade,tuče i uz sve to ponešto alkohola..........Bili su to za nas lijepi dani,ali je i to jednom moralo stati.Za Vas koji ne znate puno o tome postoji i ovaj članak,u kojem ima istine ali i suprotnosti.Protumačite ga kako Vama odgovara,samo nisam siguran kako će ga autorica sad komentirati (10 godina poslije).Post sam nazvao još i kao "smiješne slike",te stavio jednu iz tog doba(protumačite i komentirajte),a ova druga je zapravo tužna jer su nam bili oduzeli ključeve pa nismo uspijeli očistiti poslije "renoviranja".Bili smo stvarno picani od 14,15,16 do 23 godine,pa su ostale naše slike stvarno smiješne,picani sa pivskom flašom većom od glave......Za sada toliko........

Da nam blog ne miruje ,evo još jedan post sa mješavinom starih slika....

Imali ste dovoljno vremena da se izjasnite,zatvaramo anketu.Evo i rezultata...

Navijači NK"ORIOLIK"-a,nekad davno,najjača navijačka skupina na ovom području........
Barbari su osnovani krajem 80.-ih i u početku su odlazili na utakmice košarkaškog kluba "Oriolik" Oriovac. Bila je to mlađa ekipa koja je pratila tada vrlo jak "Oriolik" na utakmicama po cijeloj Slavoniji. Nakon rata je nastalo navijačko zatišje u Oriovcu,da bi negdje 94. u legendarnom "Omladinskom" ponovo osnovana navijačka skupina Barbarska Braća Oriovac. Imali smo svoje iskaznice,transparente i majice i tada smo krenuli organizirano pratiti nogometni klub "Oriolik" Oriovac. Na ovim slikama će te vidjeti ljude koji su samo tih godina pratili nogomet i nikada više što nam govori da su Barbari u stvari bili na neki način oriovački pokret otpora, a ne samo navijačka skupina. Moglo bi se sada spomenuti mnoštvo anegdota iz vremena postojanja ove navijačke skupine,ali za sada nećemo o tome. Tu mogućnost vam ostavljamo u "komentarima".

P.S. Nakon nekoliko godina,Barbari su se iz razno raznih razloga prestali okupljati pod tim imenom,iako se i danas na domaćim utakmicama okuplja na istočnom stajanju našeg stadiona jezgra tadašnjih Barbara,ali sada pod internim imenom Ogradaši(čisto iz zajebancije),a od navijačkih običaja služimo se samo još enormnim količinama vrijeđanja sudaca i protivničkih igrača.

Kako smo odlučili prvi post na ovom blogu promijeniti,izvještaj sa našeg gostovanja u Milanu je dobio ovaj,poseban post. Kada je već tako,onda ću i malo opširnije opisati kako je sve bilo. Utakmica je igrana 09. kolovoza 2000. godine na stadionu San Siro u Milanu. Nas 8 iz Oriovca( Klobo,Leo,Kuzma,Vučko,Dominik,Šarić,Odoba Robert i Mijo) smo dva dana ranije (07.08.2000.) krenuli vlakom za Zagreb. Trebali smo ići vlakom iz Nove Kapele,ali je puno kasnio pa smo se vratili u Oriovac i autima zaputili u Zagreb. U zoru smo stigli na dogovoreno mjesto kretanja ( parkiralište ispred Doma sportova) i smjestili se u autobus sa ekipom iz Zg (veliki pozdrav Tomi Petrinjcu). Put je protekao u cuganju i zajebanciji,imali smo nekoliko stajanja i,koliko se sjećam, mislim da je bilo zaboravljanja plaćanja nekih gluposti na motelu negdje kod Padove. U Milano stižemo 24 sata prije utakmice (08.08.2000. predvečer). Dogovor je bio da ćemo prvo naći neki hostel,ostaviti stvari i otići noć provest u gradu (u tom trenutku je u Milanu bilo već nekoliko stotina BBB-ovaca). Međutim,bez ikakvog povoda i razloga,dok smo šetali gradom,skužila nas je patrola talijanskih karabinjera i odmah opkolila. Ubrzo im se priključilo pojačanje i priveli su nas osmoricu i još neka tri-četiri dečka iz Zg. Odveli su nas bez ikakvog objašnjenja u neku vukojebinu od postaje. Tu su nam oduzeli sve osobne stvari(mobitele,satove,lančiće,novce,cigarete pa čak i pertle iz patika) i smjestili nas u čeliju dimenzija 10x5 m( i to navučenih) sa 50-ak valjda najgorih likova koji se mogu uhapsiti u takvom velegradu kakav je Milano(4 do 5 mil. stanovnika). Možete misliti kakva je to bila masa ljudi kada od nas 60 i nešto, doslovno ni jedan čovjek nije bio Talijan. Bilo je tu Albanaca,Kineza,Čileanaca,Crnaca i pitaj Boga koga još sve ne. Svi su se držali u skupinama po etničkom ključu i totalno sam uvjeren da nismo imali nikakvih problema samo zato što nas je bilo 12 Hrvata i što im nismo bili baš pogodni za pokušaj zajebavanja sa nama. Čelija,osim što je mala,nije imala ništa osim zidova i golog betona,ali to nas nije spriječilo da nakon nekoliko sati svi spavamo i ležimo po upljuvanom i prljavom podu sa novopečenim "prijateljima"( čast Kuzmi koji je doslovno cijelu noć prestojao i ni na trenutak nije sjeo). Nakon tako duge noći(najduže u mom životu definitivno), policija nas je ujutro oko 8 sati pustila,opet bez ikakvog objašnjenja. Morali smo samo potpisati neke izjave na talijanskom. Ni dan danas nismo točno utvrdili što smo potpisali. Pošto smo se našli ponovo na slobodi (...o divna,o krasna,o slatka slobodo...),odlučili smo malo obići grad. Metroom smo otišli opet do stadiona,odande na jelo pa na glavni trg u Milanu (vidi slike). Ubrzo nakon našeg dolaska, na trgu izbija tuča između BBB-a i policije,mi se razbijamo u grupe po dvojica radi lakšeg izgjegavanja policijskih patrola i vrijeme do pred utakmicu provodimo konzumirajući pivo u kafićima u obližnjim ulicama (pozdrav Leu). Pred samu utakmicu se opet okupljamo pred stadionom i tu nam se pridružuje i Pavić (Johnny) koji je došao u Milano autom. Na stadionu nas je bilo oko 3 i pol do 4 tisuće. Smjestili su nas u mali "kavez" u kojem je bilo pakleno vruće. Četrdeset i pet minuta prije utakmice počinje žestoko navijanje puno ponosa i prkosa koje ne prestaje do kraja utakmice. Kulminacija je bila kada je Dinamo preko Pilipovića poveo 1:0. Totalna ludnica i ekstaza. Gotovo cijelu utakmicu se pjevala čuvena "...kako je dobro vidjeti te opet...",ljudi su padali u trans od siline navijanja,a oni jebeni digići nisu mogli vjerovati kakve su to budale iz Hrvatske stigle. Na žalost,utakmicu smo izgubili 1:3 (da bar Comandini nije dao onoga u 92.),ali bili smo ponosni. U hramu nogometa smo se i mi i Dinamo pokazali Europi u najboljem svjetlu. Ja sam cijeli povratak prespavao na podu busa (probudio se tek u Hrvatskoj) tako da ne znam što se dešavalo. Možda je i bolje tako jer sam po dolasku u Zagreb skužio da mi je netko ukrao putovnicu i da sam četiri puta prešao granicu bez nje. Eto,bilo je to naše nezaboravno putovanje u Milano kojeg se uvijek rado sjetimo.

U konkurenciji 80 fiš majstora,naš čika Pipi je osvojio odlično drugo mjesto na fišijadi u Slavonskom Brodu. Ovaj uspjeh mu je omogućio da na jesen sudjeluje na državnom natjecanju u kuhanju fiša koje će se održati u Osijeku. Nadamo se da će nas i tamo dostojno predstavit. Pipi je inače predsjednik ŠRD "Šaran" iz Oriovca i veliki dokazani dinamovac. Svaka čast PIPI!

P.S.Donosimo tekst iz "Jutarnjeg lista" o ovom natjecanju!

U subotu je sudbonosno "da" svojoj Štefici izrekao naš Jura. Donosimo nekoliko slika iz svatova,a kada dođemo do još materijala,objavit ćemo. SRETNO JURA!

Početkom 2002.g. nas je u Orahovici BAVARIA pivo nagradila putovanjem u Nizozemsku.Tom pothvatu smo se odazvali ova vama poznata trojka.Bit je bio posjetiti tvornicu gdje prave taj čudotvorni napitak,ali se i malo "osvježiti" u Amsterdamu.Najprije su nas lijepo ugostili u Zagrebu,natovarili boxove autobusa pivom i sendvičima i dovezli među tulipane.Smješteni smo bili u hotelu SHIPHOL****,u blizini najvećeg europskog aerodroma.Gore smo bili neka 4 luda dana.Ispočetka smo malo imali problema (služenje doručka,gubili se po hotelu itd.) jer nikad prije nismo vidjeli neke blagodari hotela s četiri zvjezdice,ali smo drugi dan već bili kao kod kuće.Večerali smo u nekom amsterdamskom restoranu,jednom rječju STRAVA!Obilazak grada je bio temeljit odmah prvu večer.....neopisivo,jednostavno to morate vidjeti.HVALA ti BAVARIA !!!!!

P.S. Ovom prilikom pozdravljam ekipu iz cijele Hrvatske koji su pili BAVARIA pivo i s nama podjelili ovo nezaboravno iskustvo

Što ću puno pričati?Petak,Rio,koncert SING SINGA.

Kada mi je palo na pamet da jednostavno moram napisati nešto o našem Mariu( iliti Agronom,Mariofil,Klobo,Kli-klo),znao sam da nema šanse da tog čovjeka predstavim,a da nešto ne zaboravim. Tip je jednostavno dobri duh svih boljih oriovačkih pijanstava,duhovito ciničan i ironičan,a opet ni malo pokvaren u svojim zajebancijama. S jedne strane je akademski građanin ove države i direktor u uglednoj firmi,a sa druge strane nogometni huligan(?!). Dva puta je robijao zbog Dinama(istina,po jednu noć). Već je postala antologijska njegova patološka opsjednutost ovcama gospodina M.K.(33). Mario u Oriovcu dolazi u paketu sa kumom Leom, koji mu zamjera jedino to što je Mario nadaleko poznati pacifista i protivnik oružja i oružanih sukoba. Mariofil već dvanaestak godina ne živi u Oriovcu (Zg-Vk),ali koristi svaki slobodan trenutak da navrati u Oriovac tako da nemamo osjećaj da je ikada i otišao odavde. Prvi se ovdje oženio pod hrvatskom zastavom "bad blue boys Oriovac" i na tome mu svaka čast! Živio Agronome!!!