Marketing
Milan - Dinamo
Kako smo odlučili prvi post na ovom blogu promijeniti,izvještaj sa našeg gostovanja u Milanu je dobio ovaj,poseban post. Kada je već tako,onda ću i malo opširnije opisati kako je sve bilo. Utakmica je igrana 09. kolovoza 2000. godine na stadionu San Siro u Milanu. Nas 8 iz Oriovca( Klobo,Leo,Kuzma,Vučko,Dominik,Šarić,Odoba Robert i Mijo) smo dva dana ranije (07.08.2000.) krenuli vlakom za Zagreb. Trebali smo ići vlakom iz Nove Kapele,ali je puno kasnio pa smo se vratili u Oriovac i autima zaputili u Zagreb. U zoru smo stigli na dogovoreno mjesto kretanja ( parkiralište ispred Doma sportova) i smjestili se u autobus sa ekipom iz Zg (veliki pozdrav Tomi Petrinjcu). Put je protekao u cuganju i zajebanciji,imali smo nekoliko stajanja i,koliko se sjećam, mislim da je bilo zaboravljanja plaćanja nekih gluposti na motelu negdje kod Padove. U Milano stižemo 24 sata prije utakmice (08.08.2000. predvečer). Dogovor je bio da ćemo prvo naći neki hostel,ostaviti stvari i otići noć provest u gradu (u tom trenutku je u Milanu bilo već nekoliko stotina BBB-ovaca). Međutim,bez ikakvog povoda i razloga,dok smo šetali gradom,skužila nas je patrola talijanskih karabinjera i odmah opkolila. Ubrzo im se priključilo pojačanje i priveli su nas osmoricu i još neka tri-četiri dečka iz Zg. Odveli su nas bez ikakvog objašnjenja u neku vukojebinu od postaje. Tu su nam oduzeli sve osobne stvari(mobitele,satove,lančiće,novce,cigarete pa čak i pertle iz patika) i smjestili nas u čeliju dimenzija 10x5 m( i to navučenih) sa 50-ak valjda najgorih likova koji se mogu uhapsiti u takvom velegradu kakav je Milano(4 do 5 mil. stanovnika). Možete misliti kakva je to bila masa ljudi kada od nas 60 i nešto, doslovno ni jedan čovjek nije bio Talijan. Bilo je tu Albanaca,Kineza,Čileanaca,Crnaca i pitaj Boga koga još sve ne. Svi su se držali u skupinama po etničkom ključu i totalno sam uvjeren da nismo imali nikakvih problema samo zato što nas je bilo 12 Hrvata i što im nismo bili baš pogodni za pokušaj zajebavanja sa nama. Čelija,osim što je mala,nije imala ništa osim zidova i golog betona,ali to nas nije spriječilo da nakon nekoliko sati svi spavamo i ležimo po upljuvanom i prljavom podu sa novopečenim "prijateljima"( čast Kuzmi koji je doslovno cijelu noć prestojao i ni na trenutak nije sjeo). Nakon tako duge noći(najduže u mom životu definitivno), policija nas je ujutro oko 8 sati pustila,opet bez ikakvog objašnjenja. Morali smo samo potpisati neke izjave na talijanskom. Ni dan danas nismo točno utvrdili što smo potpisali. Pošto smo se našli ponovo na slobodi (...o divna,o krasna,o slatka slobodo...),odlučili smo malo obići grad. Metroom smo otišli opet do stadiona,odande na jelo pa na glavni trg u Milanu (vidi slike). Ubrzo nakon našeg dolaska, na trgu izbija tuča između BBB-a i policije,mi se razbijamo u grupe po dvojica radi lakšeg izgjegavanja policijskih patrola i vrijeme do pred utakmicu provodimo konzumirajući pivo u kafićima u obližnjim ulicama (pozdrav Leu). Pred samu utakmicu se opet okupljamo pred stadionom i tu nam se pridružuje i Pavić (Johnny) koji je došao u Milano autom. Na stadionu nas je bilo oko 3 i pol do 4 tisuće. Smjestili su nas u mali "kavez" u kojem je bilo pakleno vruće. Četrdeset i pet minuta prije utakmice počinje žestoko navijanje puno ponosa i prkosa koje ne prestaje do kraja utakmice. Kulminacija je bila kada je Dinamo preko Pilipovića poveo 1:0. Totalna ludnica i ekstaza. Gotovo cijelu utakmicu se pjevala čuvena "...kako je dobro vidjeti te opet...",ljudi su padali u trans od siline navijanja,a oni jebeni digići nisu mogli vjerovati kakve su to budale iz Hrvatske stigle. Na žalost,utakmicu smo izgubili 1:3 (da bar Comandini nije dao onoga u 92.),ali bili smo ponosni. U hramu nogometa smo se i mi i Dinamo pokazali Europi u najboljem svjetlu. Ja sam cijeli povratak prespavao na podu busa (probudio se tek u Hrvatskoj) tako da ne znam što se dešavalo. Možda je i bolje tako jer sam po dolasku u Zagreb skužio da mi je netko ukrao putovnicu i da sam četiri puta prešao granicu bez nje. Eto,bilo je to naše nezaboravno putovanje u Milano kojeg se uvijek rado sjetimo.
Post je objavljen 04.07.2005. u 22:26 sati.