Orionova (iz)maglica
22.07.2004., četvrtak
U strahu su velike oči
Nevjerojatno koliko je strah moćan.Nafutrana svim onim vijestima o prometnim nesrećama, slikama masakriranih tijela u sudarima u kojima se meso u nemjerljivom djeliću sekunde sljepljuje s limom, kad je trebalo putovat od metropole do Istre, u meni se probudio zec. Kukavica i trtaroš. I skoro sam odustala da sama sebe nisam ispljuvala do tih granica da se nikad više ne bih mogla pogledati u oči u slučaju posezanja za alternativom tipa bus ili vlak. Ne znam što mi je. Valjda me jebu statistike poput onih: mlado ludo i brzo, ili - pijano, drogirano, nadobudno i brzo. Vozim godinama ali u posljednje vrijeme strah me do te mjere preplavio da sam se uhvatila kako, linijom manjeg otpora, razmišljam o vješanju ključeva o klin. Pa si velim: svi ionako umiru, prije ili kasnije (a to je već dublja filozofija :-) ). Istraumirani glasić u glavi ima spreman odgovor: da da, al ako može ja bih - bezbolno, ili što manje bolno i traumatično. I tako sam se nekoliko dana borila s tim paranoidnim strahom i, na kraju mu junački odlučila pogledat u oči. Tresem se ko prut, sjedim ukočeno k'o kreten, zvjeram na sve retrovizore, tješeći se mišlju da ak mi je to zadnje putovanje u životu, so be it! Na kraju, kad sam stigla na odredište drmala me blaga temperatura nekoliko sati kao posljedica postšoka i pretrpljenog stresa. Ne prepoznajem se, stvarno. Jel moguće da nas, što smo stariji, strah sve više dere?! Prionemo za ovaj mali život k'o pijavice i ne damo se otrgnuti. A ovi mladi, s 21., 22., kockaju se s njim na svakom trenutku, precjenjujući svoje sposobnosti, njegovu vrijednost, tuđe živote... Huh... odo si napravit ledeni Nescafee... |
- 19:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
blogoglagoljivost
ovo je blog koji će redovito pratiti stanja svijesti i tijek misli, iako su mogući i poneki hormonalni ispadi (uobičajan ritam je svakih 28 dana, od danas) :-)
Omnia mea mecum porto
Sve svoje nosim sa sobom ____________________________ Tu bi, kao, trebali bit meni dragi blogovi, ali ih ljubomorno čuvam samo za sebe. Nema prepisivanja. Ne dam da ih nitko drugi čita! ____________________________ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||