Orionova (iz)maglica
12.05.2004., srijeda
Blues...
Danas sam nekako tugaljivog raspoloženja. Ustvari, ne toliko tugaljivog...već više nekako sjetno-utopističkog. Možda je bolje ne čitati novine i ne slušati vijesti jer uvijek se dogodi nešto što me razbuca u sto komadića i natjera na razmišljanje o tome koliko je život zapravo krhak i koliko toga uzimamo zdravo za gotovo. Drage ljude, zdravlje, krov nad glavom... A ustvari cijelo vrijeme tiho negdje u sebi trebali bismo biti zahvalni što smo baš tu gdje jesmo i što imamo to što imamo. Ali neee, oholi čovjek toliko razmišlja o onome što nema a što bi volio imati, da jednostavno ne vidi sve te male sitne stvari, gotovo blagoslove, čiju vrijednost spozna tek kad neku od njih nepovratno izgubi. I zato sam se danas (smjerno i ponizno) odlučila zahvaliti na svemu što imam, ma kako to privremeno bilo (morate priznati da je i ono dugo tek - privremeno jer jednom ga više neće biti). Potaknuta tim i takvim iskustvima (kojih sam se, zabog profesije kojom se bavim, naslušala uvijek u onoj formi tipa: e da sam samo stigla reći /mami,tati.../ da ih volim prije nego što sam ih izgubila)odlučila sam biti zahvalna danas, i mogu vam reći da je dobar osjećaj to osvjestiti sad, u ovom trenutku, jer, zahvaljujući toj spoznaji, u svemu možeš još više uživati, sve ti se čini još vrijednijim i dražim. Žao mi je ljudi kojima ostaje tek gorak okus sjećanja na ono (ili onog) što više nemaju, jer sigurno je bolna i teško pada frustracija nemogućnosti vraćanja vremena unatrag. Nije ni čudo što je najgora kletva ona: dabog da imao pa izgubio, uz dodatak: dabog da imao, a ne znao da imaš, pa izgubio... Javila sam se stoga dragim ljudima i malo se s njima pomazila :-). Jer, nikad se ne zna, uvijek netko može otići bez pozdrava, uključujući i mene, a ja ne želim da neke sitne pizdarije utječu na moju ljubav prema meni dragim ljudima. Iako, priznajem, počinjem raditi na tome da ih (a i vas nevidljive škiljane) što više uključim u svoje love-vibes, pa čak i ponekog "neprijatelja"... Teško je, ali ne i nemoguće. Jednom mi možda čak i uspije :-). |
- 20:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
blogoglagoljivost
ovo je blog koji će redovito pratiti stanja svijesti i tijek misli, iako su mogući i poneki hormonalni ispadi (uobičajan ritam je svakih 28 dana, od danas) :-)
Omnia mea mecum porto
Sve svoje nosim sa sobom ____________________________ Tu bi, kao, trebali bit meni dragi blogovi, ali ih ljubomorno čuvam samo za sebe. Nema prepisivanja. Ne dam da ih nitko drugi čita! ____________________________ |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||