Današnji problemi opstanka i napretka planeta Zemlje direktno su vezani za Luciferovu pobunu i neuspjeh misije Adama i Eve čime je nastao jedini planet u Svemiru sa individualnom slobodnom voljom. Svi evolucijski nastanjeni planeti u svemiru imaju civilizacije sa "kolektivnom svješću". Sve Visoke civilizacije u Svemiru imaju apsolutnu poslušnost prema Bogu. One su uravnotežene. Mora postojati pozitivna i negativna strana a zlo je negativno neuravnoteženo.

Evolucijskom čovjeku je teško potpuno shvatiti značaj i smisao zla, zablude, grijeha i nitkovluka. Čovjek sporo uviđa da suprotnost između savršenstva i nesavršenstva stvara potencijalno zlo; da proturiječnost između istine i laži uzrokuje pometnju koja vodi zabludi; da božansko obdarenje slobodne volje vodi jednoj od dvaju suprotnih domena, grijehu ili ispravnosti; da ustrajno nastojanje da se postigne božanstvenost vodi Božjem kraljevstvu dok neprestano odbijanje božanstvenosti vodi domenama nitgativno kovluka.

Bogovi ne stvaraju zlo niti dozvoljavaju grijeh i pobunu. U svemiru koji obuhvaća različite razine značenja i vrijednosti savršenstva, potencijalno zlo predstavlja vremensku pojavu. U svakoj domeni gdje su nesavršena bića obdarena sposobnošću izbora između dobra i zla, javlja se mogućnost potencijalnog grijeha. Same protivne prisutnosti istine i neistine, činjenice i laži, stvaraju mogućnost zablude. Grijeh je zlo učinjeno s predumišljajem; zabluda je svojevoljno odbijanje istine; nitkovluk je ustrajno činjenje grijeha i zablude.

ISTINSKA I LAŽNA SLOBODA

Od svih složenih problema koji su nastali kao rezultat Luciferove pobune, ni jedan nije izazvao veću teškoću nego činjenica da nezreli evolucijski smrtnici nisu uspjeli uočiti razliku između istinske i lažne slobode.

Istinska sloboda je rezultat višestoljećnih nastojanja; ona je nagrada evolucijskog napretka. Lažna sloboda je suptilna varka zablude vremena i zla prostora. Trajna sloboda je utemeljena na stvarnosti pravde--inteligenciji, zrelosti, bratstvu i pravičnosti.

Vođena neinteligentnim, bezuvjetnim i nekontroliranim motivima, sloboda postaje samouništavajuća vještina kozmičke egzistencije. Istinska sloboda je svakim danom sve više povezana sa stvarnošću, uvijek uzimajući u obzir društvenu pravičnost, kozmičko poštenje, svemirsko bratstvo i božanske obaveze.

Sloboda je samouništavajuća kad nije vezana uz materijalnu pravdu, intelektualno poštenje, društvenu uzdrživost, moralne dužnosti i duhovne vrijednosti. Sloboda je neodvojiva od kozmičke stvarnosti, dok je cjelokupna stvarnost ličnosti srazmjerna svojim odnosima s božanstvenošću.

Neobuzdana svojevoljnost i nekontrolirani samoizražaj nisu ništa drugo nego čista sebičnost, najviša bezbožnost. Sloboda koja nije praćena sve većim samoobuzdanjem predstavlja puku izmišljotinu, proizvod egoističke smrtničke mašte. Sloboda koja je sama sebi cilj predstavlja pojmovnu iluziju, okrutnu varku. Svojeizvoljnost zamaskirana ruhom slobode povlači najgori vid ropstva.

Istinska sloboda je usko povezana s iskrenim samopoštovanjem; lažna sloboda prati samodopadljivost. Istinska sloboda proizlazi iz samokontrole; lažna sloboda iz preuzetog samodokazivanja. Samokontrola vodi altruističkoj službi; samodopadljivost vodi iskorištavanju drugih kako bi se sebično dokazala veličina zavedene individue koja je voljna žrtvovati pravično postignuće kako bi stekla nepravednu moć nad svojim bližnjima.

Čak i mudrost može biti bezopasna i božanska jedino ako ima kozmički opseg i duhovnu motivaciju.

Ni jedna zabluda nije veća od samoobmane koja navodi inteligentno biće da traži moć nad drugim bićima kako bi ih lišilo njihovih prirođenih prava. Zlatno se pravilo ljudskog poštenja protivi svakoj takvoj prijevari, nepoštenju, sebičnosti i nepravdi. Jedino je istinska i prava sloboda dosljedna s upravom ljubavi i službom milosti.

Kako se svojevoljna stvorena bića usuđuju u ime osobne slobode povrijediti prava svojih bližnjih, kad Vrhovni Vladari svemira stoje po strani, milostivo poštujući ove povlastice volje i potencijale ličnosti! Ni jedno biće, koristeći se takozvanom osobnom slobodom, nema pravo lišiti bilo koje drugo biće ovih egzistencijalnih povlastica koje su mu dali sami Stvoritelji i koje svi potčinjeni i ravnopravni suradnici ovih Stvoritelja propisno poštuju.

Bilo za ranog doba plenetarne evolucije ili na svijetu kojim vladaju grijeh i nitkovluk, evolucijski čovjek može biti primoran sukobiti se s velikim svjetskim ugnjetačima i tlačiteljima kako bi povratio svoju materijalnu slobodu i prava, dok se ovakvi slučajevi neće javiti bilo na planetima duha ili prebivališnim svjetovima. Rat je nasljeđe evolucijskog čovjeka, dok je na svjetovima normalnog evolucijskog napretka fizička borba davno izgubila ugled kao metoda za usklađenje rasnih nesporazuma.

ODUZIMANJE SLOBODE

Sa Sinom i u Duhu, Bog je projektirao vječnu Havonu, čime je utemeljen vječni uzorak kooperacije--ravnopravnog učešća u stvaranju. Ovaj uzorak kooperacije predstavlja glavnu zamisao koju slijede svi Božji Sinovi i Kćerke koji u prostornim domenama u vremenu nastoje duplicirati centralni svemir vječnog savršenstva.

Svako stvoreno biće svakog evolucijskog svemira koje želi činiti Očevu volju mora postati suradnikom vremensko-prostornih Stvoritelja u ovoj veličanstvenoj pustolovini iskustvenog postignuća savršenstva. Da nije tako, malo je vjerojatno da bi Otac obdario takva stvorena bića stvaralačkom slobodnom voljom ili da bi došao u njima živjeti, s njima istinski surađivati pomoću svog duha.

Luciferova se ludost sastojala u nastojanju da postigne nemoguće, da premosti vrijeme u iskustvenom svemiru. Luciferov zločin počiva u kreativnom pokušaju da liši svaku ličnost Satanije njezinih građanskih prava, da potajno potkrati osobno sudjelovanje stvorenih bića-- njihovo dobrovoljno učešće--u dugoj evolucijskoj borbi za individualno i kolektivno postignuće statusa svjetla i života. I tako čineći, ovaj se negdašnji Vladar Našeg sistema vremenskom namjerom svoje volje izravno suprotstavio vječnoj namjeri Božje volje koja se obznanjuje u podarenju slobodne volje svim osobnim bićima. Luciferova je pobuna tako zaprijetila najvećom mogućom povredom prava na slobodu izbora onih bića koja se uspinju i služe u sistemu Satanije--ona je zaprijetila da će zauvijek lišiti svako biće uzbudljive prilike da učini jedinstven i osoban doprinos sporom oblikovanju veličanstvenog spomenika iskustvene mudrosti koji će jednog dana postojati u savršenom sistemu Satanije. Zamaskiran ruhom slobode, Luciferov se manifesto tako ističe u jasnom svjetlu razuma kao najveća prijetnja otmicom osobne slobode i to prijetnja takvih razmjera kakve su postignute samo dvaput u cijeloj povijesti Nebadona.

Ukratko, to što je Bog dao čovjeku i anđelima, Lucifer je od njih htio oduzeti--božansku povlasticu sudjelovanja u stvaranju vlastitih sudbina kao i sudbine ovog lokalnog sistema naseljenih svjetova.

Ni jedno biće u cijelom svemiru nema zakonsku slobodu da liši bilo koje drugo biće istinske slobode, prava da voli i da bude voljeno i povlastice da obožava Boga i služi svojim bližnjima.

VREMENSKA ODGODA PRAVDE

Moralna stvorena bića evolucijskih svjetova koja posjeduju slobodnu volju uvijek nerazborito pitaju zašto premudri Stvoritelji dopuštaju zlo i grijeh. Ona ne shvaćaju da zlo i grijeh moraju postojati kako bi stvoreno biće bilo istinski slobodno. Slobodna volja evolucijskog čovjeka ili izvanrednog anđela nije puki filozofski pojam, simbolički ideal. Čovjekova moć da odabere između dobra i zla predstavlja kozmičku stvarnost. Bića primaju ovu slobodu izbora od Vrhovnih Vladara koji ne dopuštaju izvjesnom biću ili grupi bića da liše čak i jednu jedinu ličnost cijelog prostranog svemira ove božanski podarene slobode--čak ni kako bi takva zavedena i neuka bića mogla uživati ovu krivonazvanu osobnu slobodu.

Premda svjesno i svesrdno poistovjećenje sa zlom (grijeh) znači prestanak postojanja (anihilaciju), izvjesno vrijeme mora proći od poistovjećenja sa zlom do sprovedbe kazne--automatske posljedice takvog namjerno počinjenog zla-- razdoblje koje će ostaviti dovoljno vremena da se odluči o kozmičkom statusu takve osobe na način koji će posve zadovoljiti sve zainteresirane kozmičke ličnosti i koji će biti tako pošten i pravedan da će ih odobriti i sam griješnik.

Međutim, ako ovaj kozmički pobunjenik koji se suprotstavio stvarnosti istine i dobrote odbije odobriti sudsku odredbu i priznati da u svom srcu poznaje pravednost optužbe koja je protiv njega usmjerena, izvršenje presude mora biti odgođeno u skladu sa sudom Visokih civilizacija. I one neće uništiti ni jedno biće sve dok i jedna moralna vrijednost i duhovna stvarnost postoje bilo u dotičnom zlotvoru ili u njegovim pristalicama i mogućim simpatizerima.

MILOSTIVA VREMENSKA ODGODA

Drugi se prilično teško objašnjiv problem našeg zviježđa tiče razloga zašto je Luciferu, Sotoni i palim prinčevima tako dugo dopušteno da stvaraju nevolje i zašto nisu smjesta bili uhapšeni, zatvoreni i osuđeni.

Roditelji- ljud koji imaju i podižu djecu-- bolje mogu razumjeti zašto bi Mihael, Stvoritelj i otac, tako nerado pristao osuditi i uništiti svoje Sinove. Isusova priča o izgubljenom sinu zorno prikazuje koliko otac voli svoju djecu i s kolikim strpljenjem čeka na pokajanje grešnoga sina.

Sama činjenica da je zlotvor još uvijek u stanju istinski izabrati zlo--počiniti grijeh--potvrđuje činjenicu postojanja slobodne volje i potpuno opravdava svaku odgodu pri izvršenju pravde ako pružena milost može uroditi pokajanjem i oporavkom.


Lucifer je već imao većinu sloboda koje je tražio; druge je trebao primiti u budućnosti. On je izgubio sva ova dragocjena obdarenja tako što je podlijegao nestrpljenju i želji da smjesta ostvari svoje namjere metodama koje su se protivile svakoj obavezi poštovanja prava i sloboda svih drugih bića svemira nad svemirima. Etičke obaveze su prirođene, božanske i univerzalne.

Znamo za više razloga koji su naveli Svevišnje da odgode uništenje ili uhićenje vođa Luciferove pobune. Bez sumnje postoje i drugi, možda čak i bolji, razlozi s kojima nismo upoznati. Sam Mihael je bio taj koji je odlučio pružiti milost iskazanu ovom odgodom izvršenja pravde. Da ovaj Stvoritelj i otac nije osjećao ljubav prema svojim grešnim Sinovima, djelovala bi najviša pravda nadsvemira. Da se događaj poput Luciferove pobune odigrao u vrijeme Mihaelovog utjelovljena na Zemlji, vođe takvog zla bi smjesta i apsolutno bile uništene.

Najviša pravda ima priliku djelovati ako je ne spriječava božanska milost. Ali služba milosti koja djeluje u korist djece vremena i prostora uvijek stvara vremensku odgodu, spasonosni interval između onog što bića siju i onog što žanju. Ako je sjeme dobro, ovaj interval stvara uvjete za kušnju i izgradnju karaktera; ako je sjeme zlo, ova milostiva odgoda ostavlja vremena pokajanju i ispravci. Ova vremenska odgoda pri osudi i smaknuću zlotvora predstavlja sastavni dio službe milosti sedam nadsvemira. Ovakvo obuzdavanje pravde milošću dokazuje da je Bog ljubav i da takav Bog ljubavi vlada svemirima milostivo upravljajući sudbinom i sudom svih svojih stvorenih bića.

O milostivim odgodama odlučuje slobodna volja Stvoritelja. Svemir izvlači korist iz ove metode strpljivog odnosa prema grešnim pobunjenicima. Dok je posve istina da onoj koji namišlja i čini zlo ne može izvući dobro iz zla, jednako je istina da sve stvari (uključujuci bilo potencijalno ili ispoljeno zlo) zajednički djeluju u korist dobra svih bića koja znaju Boga, koja vole činiti njegovu volju i koja se uspinju prama Raju vođena njegovim vječnim planom i božanskom namjerom.

Ali ove milostive odgode nisu beskonačne. Bez obzira na dugu odgodu pri osudi Luciferove pobune, treba pomenuti da je u vrijeme zapisa ovog otkrivenja u sjedištu Nadsvemira održano prvo saslušanje sudskog slučaja Gabrijel protiv Lucifera i da je uskoro zatim uslijedio nalog da se uhiti Satana i da ga zajedno s Luciferom zatvori na kaznioničkom svijetu. Ovim je Satanu uskraćena prilika da ponovo posjeti bilo koji pobunjenički svijet našeg Sustava. U svemiru kojim vlada milost, pravda može biti spora ali je neumoljiva.


MUDROST ODGODE

Mnogo je poznatih razloga koji objašnjavaju zašto Lucifer i njegovi saveznici nisu ranije zatvoreni i osuđeni:

1. Pravda zahtijeva da grešnik dobije dovoljno vremena kako bi izgradio promišljen i u cjelosti odabran stav prema svojim zlim mislima i grešnim djelima.
2. Vrhovnom pravdom upravlja Očeva ljubav; pravda stoga nikad neće uništiti ono što milost može spasti. Svakom je zlotvoru zagarantiran izvjestan vremenski period da prihvati spasenje.

3. Ni jedan brižni otac neće prenaglo dosuditi kaznu grešnom članu svoje obitelji. Strpljenje neminovno ovisi o vremenu.

4. Dok pojedinačne greške uvijek škode obitelji, vođena mudrošću i ljubavlju dobra se djeca pravično odnose prema svojoj grešnoj braći u toku vremenskog razdoblja koje otac ostavlja grešnikovoj spoznaji neispravnosti vlastitih djela i primitku spasenja.

5. Kakav god bio Mihaelov stav prema Luciferu, unatoč tome što je Mihael bio Luciferov Stvoritelj i otac, Sin Stvoritelj nije imao dopuštenja sprovesti kraću proceduru protiv otpadničkog Vladara Sistema kako Mihael u to doba nije bio upotpunio svoje darivanje koje bi mu dalo bezuvjetnu vlast nad svojim Lokalnim svemirom.

6. Vladari Nadsvemira su mogli smjesta uništiti ove pobunjenike, ali oni rijetko imaju običaj smaknuti grešnike bez punog saslušanja. U ovom su slučaju odbili poništiti Mihaelove odluke.

7. Očigledno je da je Imanuel posavjetovao Mihaela da se ne upliće u pobunu i da joj dozvoli da se kreće prirodnim tokom samouništenja. I njegova mudrost predstavlja vremenski odraz ujedinjene mudrosti Rajskog Trojstva.

8. Rajska bića Edentije su posavjetovali Vladare Zviježđa da pobunjenicima dozvole slobodu kretanja kako bi se iz srca svih tadašnjih i budućih državljana Zviježđa--svakog smrtnog bića, morontija bica ili bića duha--brže iskorijenila svaka naklonost koju su pobunjenici doskora mogli uživati.

9. Na Jerusemu, osobni predstavnik Vrhovnog Izvršitelja Nadsvemira je posavjetovao Gabrijela da svakom živom stvorenom biću pruži punu priliku da formira konačan i samostalan stav prema pitanjima u vezi Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Pri razmatranju pitanja u vezi pobune, Gabrijelov je hitni Rajski savjetnik iznio primjedbu da ako se svim stvorenim bićima Zviježđa ne bi pružila takva puna i slobodna prilika, Rajska bi izolacija svih neodlučnih i sumnjičavih stvorenih bića trebala obuhvatiti samozaštitu protiv cijelog zviježđa. Kako bi portali Raja i dalje mogli ostati širom otvoreni svim uspinjućim bićima Zviježđa, bilo je bitno stvoriti uvjete za puni razvoj pobune i osigurati izgradnju čvrstog stava svih bića prema svim dotičnim pitanjima.

10. Kao svoju treću samostalnu objavu, Božanska Služiteljica lokalnog svemira je izdala nalog da se ništa ne poduzima kako bi se djelomično iscijelio, kukavički potisnuo ili na bilo koji drugi način sakrio užasni prizor pobune i pobunjenika. Vojske anđela su primile nalog da se posvete punom objelodanjenju i neograničenom ispoljenju grijeha kako bi se ubrzalo savršeno i konačno iscjeljenje pošasti zla i grijeha.

11. Na Jerusemu je sazvan hitni savjet bivših smrtnika koji se sastojao od veličanstvenih smrtnika koji su nekoć stekli iskustvo u sličnim situacijama, te njihovih suradnika. Oni su posavjetovali Gabrijela da bi pri pokušaju upotrebe samovoljnih ili prinudnih metoda za potiskivanje pobune bio zaveden i izgubljen najmanje trostruk broj bića Cijeli je zbor savjetnika Nadsvemira jednoglasno posavjetovao Gabrijela da dozvoli da pobuna prirodno dostigne svoje krajnje granice, čak i ako bi se posljedice održale milijunima godina.

12.Čak i u vremenskom svemiru, vrijeme je relativno: Ako bi čovjek Zemlje čiji bi život imao prosječan rok trajanja počinio zločin koji bi izazvao općesvjetsko zlo i ako bi bio uhićen, izveden pred sud i smaknut tri-četiri dana po izvršenju zločina, da li bi se to činilo dugim razdobljen? S ovim se svejedno može usporediti duljina Lucifereovog života čak i ako njegova osuda, koja je upravo počela, ne bude okončana u toku stotinu tisuća godina Zemaljskog vremena. Sa stanovišta Nadsvemira gdje je parnica u procesu, ovaj bi se relativni vremenski raspon najbolje mogao oslikati podatkom da je Luciferov zločin izveden pred sud u roku dvije i pol sekunde po izvršenju. Promatrano sa stanovišta Raja, presuda je izvršena istog časa kad je dosuđena.

POBJEDA LJUBAVI

Kako god je ljudima bilo teško shvatiti Luciferovu pobunu, svi bi dubokoumni ljudi trebali shvatiti da metoda kojom se odnosilo prema pobunjenicima pruža dokaza božanskoj ljubavi. Može se činiti da je brižna milost koja je ukazana pobunjenicima donijela nevolju i kušnje mnogim nevinim bićima, premda se sve ove zavedene ličnosti sa sigurnošću mogu pouzdati da će premudri Suci milostivo i pravedno odlučiti o njihovim sudbinama.

Pri odnosu prema inteligentnim bićima, Sinom Stvoriteljem i njegovim Rajskim Ocem upravlja ljubav. Višefaznost stava kozmičkih vladara prema pobuni i pobunjenicima--grijehu i grešnicima--nije moguće shvatiti ako se čovjek ne sjeti da Bog kao Otac ima prednost nad svim ostalim fazama ispoljenja Božanstva pri svakom odnosu božanstvenosti prema čovječanstvu. Pored toga se trebate sjetiti da se svi Rajski Sinovi Stvoritelji povode za milošću.

Ako brižni otac velike obitelji izabere ukazati milost jednom svom djetetu koje je počinilo ozbiljan grijeh, lako se može dogoditi da će ukazanje milosti ovom nevaljalom djetetu stvoriti privremene teskoće svoj drugoj poslušnoj djeci. Takve su posljedice neminovne; takva se opasnost ne može odvojiti od stvarnosti situacije izazvane položajem brižnog roditelja i položajem člana izvjesne obitelji. Svaki član obitelji izvlači korist iz ispravnog ponašanja svih drugih članova; svaki član isto tako mora snositi neposredne vremenske posljedice grešnog ponašanja svih drugih članova. Obitelj, grupe, nacije, rase, svjetovi, sistemi, zviježđa i svemiri predstavljaju zajedničke odnose koji upravljaju pojedinačnom individualnošću; i stoga svaki član svake takve grupe, velike ili male, mora požnjeti bilo korist ili štetu radi dobrog ili lošeg ponašanja svih drugih članova dotične grupe.

Ali jedna bi stvar trebala biti jasna: Ako ste kojim slučajem bili primorani pretrpjeti zle posljedice grijeha nekog člana svoje obitelji, nekog bližnjeg građanina ili bilo kojeg drugog čovjeka, čak i ako su se u vašem sistemu ili drugdje osjetile posljedice pobune--što god budete primorani pretrpjeti radi zlih postupaka svojih suradnika, bližnjih ili nadređenih--vječno možete biti sigurni da su takve nevolje prolazne. Ni jedna od ovih posljedica zlih djela vaše braće ne može ugroziti vašu vječnu budućnost niti vas i u najmanjem lišiti vašeg vječnog prava na uspon do Raja i postignuće Boga.

Osim toga, postoji i nadoknada za ove nevolje, zakašnjenja i razočarenja koja predstavljaju neminovnu posljedicu grijeha i pobune. Od svih mnogobrojnih posljedica Luciferove pobune, pomenut ćemo jedino veličanstvene živote onih uspinjućih smrtnika, državljana Jerusema, koji su se uspjeli oduprijeti sofisterijama zla, postavši budućim Rajskim bićem. Svako biće koje nije podlijeglo iskušenju ovog grešnog događaja smjesta je napredovalo po administrativnom položaju i duhovnoj vrijednosti.
Isprva se činilo da je Luciferova pobuna predstavljala pravu katastrofu cijelog sistema i svemira. Postupno, počele su se ukazivati višestruke koristi. Nakon dvadeset pet tisuća godina prema sistemskoj računici vremena (dvadeset tisuća godina Zemaljskog vremena), Melkizedeci si počeli tvrditi da je dobro koje je proizašlo iz Luciferove ludosti dostiglo jednaku razinu sa zlom. Ukupna suma zla je u to vrijeme gotovo počela stagnirati, dalje rastući jedino na izvjesnim izoliranim svjetovima, dok su korisne posljedice nastavile rasti i širiti se cijelim svemirom i nadsvemirom, čak do same Havone. Melkizedeci sada tvrde da je dobro koje je poizašlo iz Satanija pobune više nego tisuću puta nadmašilo sumu cjelokupnog zla.

Ali takva je izvanredna i korisna žetva mogla uroditi iz zla jedino zahvaljujući mudrom, božanskom i milostivom stavu svih Luciferovih nadređenih, od Očeva Zviježđa na Edetiji do Oca Svih na Raju. U međuvremenu, uzvišene su povoljne posljedice Luciferove ludosti; i kako se zlo koje je zavrijeđivalo kaznu gotovo posve razvilo u okviru relativno kratkog vremena, očigledno je da su se svemudri i dalekovidi kozmički vladari pobrinuli da pruže dovoljno vremena kako bi se mogli požnjeti sve mnogobrojniji povoljniji rezultati. Bez obzira na mnoge dodatne razloge koji su odgodili uhićenje i osudu Satanija pobunjenika, sam ovaj dobitak predstavlja dovoljno objašnjenje zašto ovi grešnici nisu ranije zatvoreni, osuđeni i uništeni.

Kratkovidi smrtnički umovi koji su ograničeni vremenom trebaju razmisliti prije nego počnu kritizirati vremenske odgode koje su uveli dalekovidi i svemudri administrativni upravitelji kozmičkih poslova.

Neispravnost ljudskog razmišljanja u pogledu ovih problema počiva u ideji da bi svi evolucijski smrtnici izvjesnog evoluirajućeg planeta izabrali krenuti prema Raju samo da grijeh nije prokleo njihov svijet. Sposobnost bića da odbije opstanak ne datira iz doba kad se odigrala Luciferova pobuna. Smrtni čovjek je uvijek bio obdaren slobodom izbora u pogledu svog rajskog puta.

Oznake: religija

LUCIFER je bio izvanredno primarno biće vsokih civilizacija. On je imao priliku služiti u više sistema, biti savjetnik svojoj grupi i istaći se mudrošću, pronicavošću i djelotvornošću. Lucifer je u svojoj vrsti nosio broj 37 i u doba kad su mu Melkizedeci povjerili dužnost, označen je jednim od stotinu najsposobnijih i najbrilijantnijih ličnosti odabranih izme]u više od sedam stotina tisuća pripadnika svoje vrste. Od tako veličanstvenog početka, kroz zlo i zabludu, Lucifer je obgrlio grijeh i postao jednim od tri Sistemska Vladara svemira Lokalnog svemira koji su podlijegli porivu svoga "ja" i predali se finesama lažne ideje osobne slobode, koji su se odbili pridružiti svemiru i koji su se odrekli svojih bratskih obveza zatvarajući oči pred kozmičkim odnosima.

U svemiru našem Lokalnom svemiru, domeni Krista Mihaela, postoji deset tisuća sistema naseljenih planeta. U povjesti ovoh bića, u toku cijelog njihovog djelovanja kako u sastavu više tisuća sistema tako i na kozmičkim centrima, jedino su tri Sistemska Vladara zaslužila prezir vlade Sina Stvoritelja.


VOĐE POBUNE

Lucifer nije bio uspinjuće biće; on je bio stvoreni Sin lokalnog svemira, o kojem je rečeno:Savršen biješe na putima svojim od dana svojega stvaranja dok ti se u srcu ne zače opačina." Više puta, on se savjetovao s Najvišima Edentije. I Lucifer je vladao "na svetoj gori Božjoj," administrativnoj gori Jeruzema, kako je bio na položaju glavnog izvršitelja prostranog sistema koji se sastojao od 607 naseljenih svjetova.

Lucifer je bio izvanredno biće, brilijantna ličnost; u poretku kozmičke uprave, držao je poziciju neposredno iza Najviših Očeva zviježđa. Unatoč njegovoj grešci, podređene mu inteligencije nikad nisu iskazale nepoštovanje ili prezir sve do Mihaelovog darivanja na Zemlji. Čak ni i arhanđel Mihael u vrijeme Mojsijevog uskrsnuća nije "nije protiv njega podnio optužbu nego je jednostavno rekao, 'Suci te optužuju.'" Osuda u sličnim slučajevima pripada vladarima nadsvemira.

Lucifer je bio pali i svrgnuti Vladar Satanije, našeg sistema. Samodopadljivost je jako opasna, čak i u slučaju uzvišenih ličnosti svijeta visokih civilizacija. O Luciferu je rečeno: "Srce ti se izoholi zbog ljepote tvoje; mudrost svoju odnemari zbog svojih darova." Drevni prorok spoznao je njegovu tužnu poziciju kad je zabilježio: "Kako pade s nebesa, Luciferu, sine Zorin! Kako li si oboren, kad si se usudio donijeti metež na svjetove!"

Zemlja je čula vrlo malo o Luciferu radi toga što je ovaj postavio svog prvog suradnika, Satana, da zastupa njegov slučaj na našem planetu. Satan je bio član iste primarne grupe visoke civilizacije premda nikad prije nije djelovao kao Sistemski Vladar; on se u cjelosti poveo za pobunom Lucifera. "Đavo" nije nitko drugi nego Kaligastija, svrgnuti Planetarni Princ planeta Zemlje i pripadnik sekundarne kategorije ove visoke civilizacije. U vrijeme kad je Mihael bio utjelovljen na Zemlji, Lucifer, Satan i Kaligastija su se se zajednički bili urotili kako bi uništili njegovu misiju darovanja. Ali njihovo nastojanje je u cjelosti pretrpjelo poraz.

Abadon je dio starješina Kaligastijinog osoblja. On je slijedio svog gospodara u pobunu, dugo držeći poziciju glavnom izvršitelja pobunjenika na Zemlji. Belzebub je bio nevjernik i vođa posredničkih stvorenih bića (međubića) koja su se pridružila snagama izdajnika Kaligastije.

Zmaj je vremenom postao simbolom svih ovih zlih osoba. Prilikom Mihaelove pobjede, "Gabrijel siđe sa Salvingtona te uhvati zmaja (sve pobunjeničke vođe) dok se ne navrši jedno doba." O jeruzalemskim je pobunjenim serafima zapisano: "i anđeli koji nisu sačuvali svoje dostojanstvo nego su ostavili svoje boravište, on je ostavio u čvrstim okovima tame za sud velikoga dana."


UZROK POBUNE

Zajedno sa svojim prvim pomoćnikom, Satanom, Lucifer je vladao na Jeruzemu više od pet stotina tisuća godina, kad su se u svojim srcima njih dvojica počeli okretati protiv Oca Svih i njegovog Sina-namjesnika, Mihaela.

U satanijskom sustavu nisu postojali nikakvi naročiti ili osobiti razlozi koji su mogli biti bilo uzrok ili poticaj pobuni. Vjerujemo da se ova ideja začela i oblikovala u umu Lucifera, te da ju je on svugdje mogao sprovesti u djelo. Lucifer je prvo iznio svoje planove Satanu, ali mu je trebalo par mjeseci da pokvati um svog sposobnog i brilijantnog pomoćnika. Međutim, nakon što je prihvatio pobunjeničke ideje, Satan je postao odvažnim i iskrenim zagovornikom "samodokazivanja i slobode."

Nitko nikad nije naveo Lucifera na pobunu. U njegovom je umu začeta ideja o samodokazivanju koja se protivi volji Mihaela i planovima Oca Svih, kako su isti zastupljeni u Mihaelu. Luciferov odnos sa Sinom Stvoriteljem je uvijek bio blizak i srdačan. Prije uzvišenja svog vlastitog uma, Lucifer nikad nije otvoreno izrazio nezadovoljstvo s kozmičkom administracijom.

No unatoč njegovoj šutnji, bića sa Raja su kroz više od stotinu godina standarnog vremena sa Salvingtona odražavali da u Luciferovom umu nije vladao spokoj. Ovu su informaciju primili ne samo Sin Stvoritelj već i vladari našrg sazviježđa.

Tijekom ovog razdoblja, Lucifer je postajao sve kritičniji u pogledu cjelokupnog plana kozmičke administracije, premda je uvijek izražavao svesrdnu odanost Vrhovnim Vladarima. Njegov prvi otvoreni izraz nezadovoljstva nije nastupio prije Gabrijelove posjete Jeruzemu, par dana prije otvorene proklamacije Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Gabrijel je primio tako snažan dojam o prijetećoj pobuni da se izravno otišao posavjetovati s očevima zviježđa u pogledu mjera koje je trebalo poduzeti u slučaju otvorene pobune.

Vrlo je teško navesti točan razlog ili razloge koji su vremenom dostigli vrhunac u Luciferovoj pobuni I što god je dalo povoda početku pobune, moglo se jedino roditi u Luciferovom umu. On je morao osjećati ponos koji je rastao sve dok nije dostigao razinu samoobmane, sve dok Lucifer nije uvjerio samoga sebe da su njegove misli o pobuni zapravo djelovale u korist sistema, ako ne i svemira. Nakon što su njegovi planovi prerasli točku gdje se još mogao osloboditi samoobmane, nesumnjivo se suviše udaljio od svog izvornog ponosa koji mu je uzrokovao veliku nevolju, kako bi se mogao tu zaustaviti. Nakon što je Lucifer u određenom času postao neiskren, zlo je preraslo u hotimičan i svojevoljan grijeh. Ovakav razvoj događaja potvrđuju kasniji postupci njegovog veličanstvenog izvršitelja. Premda mu je dugo bila uručena prilika za pokajanje, jedino su neki od njegovih podređenih prihvatili ovu pruženu milost. Na zahtijev Vladara zviježđa rajska biča su Mihaelu osobno predočili plan spasenja ovih zloglasnih pobunjenika, premda je milost Sina Stvoritelja više puta zaredom odbačena i to sa sve većim prezirom i odbojnošću.

LUCIFEROV MANIFESTO

Kakvi god bili rani počeci nevolje koja je zahvatila srca Lucifera i Satana, pobuna je konačno ispoljena u obliku Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Moto pobune je izražen u tri dijela:

1. Stvarnosti Oca Svih. Lucifer je tvrdio kako Otac Svih ustvari nije postojao, kako su fizička gravitacija i kozmička energija predstavljali sastavni dio kozmosa, te kako je Otac bio predanje koje su izmislili Rajski Sinovi kako bi stvorili priliku za vlast u Očevo ime. On je štoviše tvrdio da ličnost nije bila dar Oca Svih. Čak je izjavio da su finalisti bili u tajnom sporazumu s Rajskim Sinovima kako bi krišom zavarali cijelu tvorevinu, kako sa sobom nikad nisu donijeli jasnu predodžbu Očeve stvarne ličnosti kakva se može vidjeti na Raju. Umjesto pobožnog poštovanja, on nije vidio ništa drugo nego neznanje. Ovo je predstavljalo drastičnu, užasnu i bogohulnu zamjenu jedne stvari drugom. Sam ovaj maskirani napad na finaliste je bio to što je navelo uspinjuće državljane Jeruzema da se čvrsto i odlučno odupru prijedlozima pobunjenika.

2.Kozmičke uprave Mihaela, Sina Stvoritelja. Lucifer je tvrdio da su lokalni sistemi trebali imati autonomiju. On se usprotivio pravu Mihaela, Sina Stvoritelja, da preuzme vlast nad Lokalnim svemirom u ime tobožnjeg Rajskog Oca i da zahtijeva od svih ličnosti da priznaju odanost neviđenom Ocu. Tvrdio je da je cijeli plan obožavanja predstavljao mudru spletku koja je trebala uzveličati Rajske Sinove. Bio je voljan priznati Mihaela kao svog Stvoritelja-oca ali ne i kao svog Boga i zakonitog vladara.

3.Najljuće je napao pravo Rajska bića u sustavu"stranih velmoža", da se upliću u poslove lokalnih sistema i svemira. Ove je vladare optužio kao tlačitelje i uzurpatore. Uvjerio je svoje sljedbenike da se ni jedan od ovih vladara ni na koji način nije mogao uplesti u djelovanje potpune domaće vlasti, samo ako bi ljudi i anđeli imali hrabrosti dokazati se odvažnom odbranom vlastitih prava.

4.Tvrdio je da su svojim zahtijevom za nezavisnost domaća bića mogla spriječiti djelovanje tih Rajskih bića kao izvršitelja u lokalnim sistemima. Držao je da je besmrtnost bila prirođena osobina svih ličnosti sistema, da je produženje života predstavljalo prirodan i automatski proces, te da bi sva bića imala vječni život da nije bilo samovoljnih i nepravednih postupaka Rajskih biča - izvršitelja.

5.Napada na univerzalni plan uspona smrtnih bića. Lucifer je tvrdio da je suviše vremena i energije korišteno na detaljni program obuke uspinjućih smrtnih bića u cilju ovladavanja vještinama kozmičke administracije koja je prema njegovom mišljenju bila principalno neetična i neosnovana. Usprotivio se višestoljećnoj pripremi smrtnika za neku nepoznatu sudbinu, te se pozvao na prisutnost jeruzalemskog zbora finalista kao dokaz tome da su ovi smrtnici morali provesti više stoljeća kako bi bili obučeni za sudbinu koja nije bila ništa drugo nego čista izmišljostina. Podrugljivo je izjavio kako je finaliste čekala sudbina koja nije bila ni malo bolja od povratka na nerazvijene planete slične njihovim rodnim svjetovima. Držao je da su finalisti bili iskvareni prekomjernom disciplinom i dugotrajnom obukom i da su samim učešćem u programu koji je cijeloj tvorevini nametao ropske okove izmišljenog predanja o vječnoj sudbini uspinjućih smrtnika, postali izdajnicima svojih bližnjih smrtnika. Tvrdio je kako su uspinjuća bića trebala uživati slobodu individualnog samoopredjeljenja. Kritički je doveo u pitanje cijeli plan smrtničkog uspona koji je tekao pod pokroviteljstvom Rajskih Sinova Boga i s podrškom Beskonačnog Duha.

I upravo s takvom Deklaracijom Slobode, Lucifer je započeo svoju orgiju tame i smrti.


POČETAK POBUNE

Luciferov manifesto je objavljen na godišnjem zboru Satanije, na staklenom moru, u prisutnosti okupljene vojske Jerusema, posljednjeg dana godine, prije otprilike dvije stotine tisuća godina prema Zemaqljskom vremenu. Satan je objavio da bića mogu uputiti obožavanje kozmičkim silama--fizičkim, intelektualnim i duhovnim--ali da odanost mogu pokloniti jedino stvarnom i prisutnom vladaru, Luciferu, "prijatelju ljudi i anđela" i "Bogu slobode."

Samodokazivanje je bilo bojni poklik Luciferove pobune. Jedan od osnovnih obrazloženja je bio da, ako je Melkizedecima i drugim grupama bila dopuštena samouprava, onda bi i sve druge grupe inteligencije trebale biti samoupravne. Smjelo i ustrajno, on se zalagao za "ravnopravnost uma" i "bratstvo intelignecije." Držao je da bi svaki vid uprave trebao biti ograničen na lokalne planete i njihovu dobrovoljnu konfederaciju u lokalnim sistemima. Nije dopuštao bilo kakav drugi oblik nadzora. Planetarnim Vladarima je obećao da će preuzeti vlast nad svjetovima kao vrhovni izvršitelji. Usprotivio se činjenici da su zakonodavne aktivnosti bili smještene na centrima zviježđa, kao i načinu vođenja sudskih poslova na centru svemira. Tvrdio je da su sve ove djelatnosti trebale biti koncentrirane na upravnim centrima sistema, te se dalje prihvatio zadatka da sam upostavi vlastiti zakonodavni zbor i da organizira vlastite sudove koji su se nalazili pod upravom Satana. I isto je naložio vladarima svih odmetnulih svjetova.

Na njihovu je stranu prišao cijeli Luciferov administrativni kabinet, čiji su članovi položili zakletvu kao službenici novog poglavara "oslobođenih svjetova i sistema."

Dok su se u lokalnom svemiru već zbile dvije pobune, one su su se odigrale u udaljenim zviježđima. Lucifer je držao da su ove pobune podbacile radi toga što je većina inteligencija odbila slijediti svoje vladare. Tvrdio je da "većina vlada," da je "um nepogrešiv." Naizgled se činilo da je sloboda koju su mu dali kozmički vladari išla pod ruku s njegovim odvratnim stavovima. On se suprotstavio svojim nadređenim; oni se naizgled nisu obazirali na njegova djela. Data mu je sloboda kako bi izvršio svoj zavodnički plan a da nikad nije primio bilo dopuštenje ili zabranu.

Lucifer je objasnio sve milostive odgode pri izvršenju pravde kao nesposobnost
uprave Rajskih Sinova da zaustave pobunu. Otvoreno je prkosio i arogantno je izazivao Mihela i Imanuela, objašnjavajući činjenicu da oni nisu reagirali na njegova djela kao jasan dokaz bespomoćnosti kozmosa i nadkozmičkih vlada.

Gabrijel je osobno bio prisutan u toku ovih izdajničkih potupaka jedino izjavivši da će, kad dođe vrijeme, dati izjavu u ime Mihaela, i da će svim bićima biti ostavljena prilika da sama, slobodno i bez pritiska, donesu odluku; da je "uprava Očevih Sinova tražila jedino onaj oblik lojalnosti i odanosti koji je bio dobrovoljan i svesrdan i imun na djelovanje sofisterije."

Luciferu je dopušteno da u cjelosti uspostavi i organizira svoju pobunjeničku upravu prije nego se Gabrijel i na koji način počeo protiviti pravu na otcjepljenje ili zalagati da ublaži djelovanje pobunjeničke propagande. Vladari zviježđa su, međutim, smjesta ograničili djelovanje ovih nelojalnih ličnosti na sistem Satanije. Unatoč tome, ovo razdoblje odgode predstavlja period velike kušnje i probe kojima su morala proći odana bića cijele Satanije. Nekoliko je godina vladao opći metež i velika je zebrka zahvatila prebivališne svjetove.

PRIRODA SUKOBA

Prilikom izbijanja pobune u satanijskom sustavu, Mihael se posavjetovao sa svojim rajskim bratom, Imanuelom. Odmah nakon ove značajne sjednice, Mihael je doznačio da će slijediti iste metode koje je prethodno koristio prilikom sličnih pobuna, da se neće miješati u razvoj događaja.

U vrijeme ove i dvaju prethodnih pobuna, Lokalni svemir nije imao apsolutnog i osobnog vladara. Mihael je vladao po božanskom pravu, kao namjesnik Oca Svih, premda još uvijek nije imao svog osobnog prava. On u to vrijeme nije bio dovršio svoje darovanje; još uvijek nije bio primio "svu moć na nebu i zemlji."

Od početka pobune pa sve do dana njegovog ustoličenja na poziciji suverenog vladara Lpkalnog svemira, Mihael se nije uplitao u djela Luciferovih pobunjeničkih snaga; bilo im je dozvoljeno da teku slobodno i neometano gotovo dvije stotine tisuća godina prema Zemaljskom vremenu. Krist Mihael danas može djelovati naspram takvih ispoljenja nelojalnosti s punom moći i autoritetom, premda sumnjam da bi ga ovaj suverenitet vlasti naveo da promjeni način ophođenja prilikom eventualnog novog slučaja pobune.

Kako je Mihael odlučio ne uplitati se u ratna pitanja Luciferove pobune, Gabrijel je sazvao svoje osoblje na Edentiji, te je zajedno sa visokim civilizacijama odlučio preuzeti upravu nad odanim vojskama Satanije. Mihael je ostao na Salvingtonu dok je Gabrijel otišao na Jeruzem, gdje je preuzeo upravu na svijetu posvećenom Ocu, istom onom Ocu Svih čiju su ličnost Lucifer i Satan bili doveli u pitanje, i u prisutnosti okupljenih redova odanih ličnosti, gdje je podigao Mihaelovu zastavu, materijalno obilježje koje simbolizira sveopću upravu Trojstva, tri azurno plave koncentrične kružnice na bijeloj podlozi.

Luciferov emblem je imao jednu crvenu kružnicu na bijeloj podlozi, a u centru ove kružnice bio je smješten crni krug.

"Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael vodio kao zapovijednik svojih anđela protiv zmaja (Lucifera, Satana i odmetnulih vladara); i zmaj i njegovi pobunjenički anđeli prihvatiše borbu ali je ne mogoše izdržati." Ovaj "rat u nebu" nije bio fizička borba, poput ratova koji vladaju na Zemlji. Ispočetka, Lucifer je ustrajno držao planetarnu pozornicu. Iz svog štaba koji je zaposjeo u blizini, Gabrijel je neprestano nastojao raskrinkati pobunjeničku sofisteriju. Različitim ličnostima koje su se nalazile na planeti, a koje se nisu mogle odlučiti između dvaju strana, pružena je prilika da posjete obje sukobljene grupe koliko god puta je to bilo potrebno prije nego što su mogle donijeti konačnu odluku.
Ali ovaj je rat u višim sferama je bio užasan i vrlo stvaran. Dok nije bio obilježen grozotama koje obilježavaju fizičke sukobe nezrelih svjetova, ovaj je konflikt je umnogome kobniji; dok prilikom materijalnog sukoba ljudi riskiraju materijalne živote, ratu u sferama odlučuje o pitanjima vječnog života.

ODANI KOMANDIR SERAFA

U periodu koji je vladao od časa kad su izbila prva neprijateljstva pa do upostave novog upravnog sistema kojim je upravljalo novo osoblje, nastupila su mnogobrojna plemenita djela i inspirativni postupci koji su svjedočili o odanosti i lojalnosti velikog broja ličnosti. Ali kao među svim takvim hrabrim djelima treba istaćismioni poduhvat Manotije, drugorazrednog komandira serafima na glavnom centru Satanije.

Pri početku pobune na Jeruzemu, poglavar serafimske vojske je prihvatio Luciferov plan. Ovo nesumnjivo objašnjava zašto je tako velik broj četvrtog reda serafa--serafa sistemske administrativne uprave--skrenuo s puta. Serafske vođe su bile duhovne zaslijepljene blistavom ličnošću Lucifera, koji je svojom karizmom privukao niže redove bića visokih civilizacija. Oni jednostavno nisu mogli shvatiti da je tako sjajna ličnost bila u stanju počiniti tako veliku grešku.

Ne tako davno, opisujući događaje vezane uz početak Luciferove pobune, Monotija je rekao: "Najradosniji čas uzbudljive pustolovine koja je bila vezana uz Luciferovu pobunu nastupio je kad sam, kao drugi serafski zapovijednik, odbio sudjelovati u planiranom napadu koji je imao za cilj uvredu Mihaela; i moćne pobunjeničke snage su me htjele uništiti služeći se ujedinjenim silama. Premda je Jeruzem bio zahvaćen strašnim metežom, ni jedan odani seraf nije pretrpio povredu.

"Prilikom pada mojih neposrednih stariješina, na mene je prešlo da se prihvatim uprave nad anđeoskim vojskama kao glavni poglavar poremećenih serafskih poslova našeg sistema. Moralno su me podržavali Melkizedeci, vješto mi je pomogla većina ostalih visokih civilizacija, izdala me je velika grupa pripadnika moga reda, dok su mi jako pomogli uspinjući smrtnici Jeruzema.

"Nakon što je Luciferova pobuna automatski presjekla vezu s krugovima zviježđa, morali smo se osloniti na odanost informacijskog zbora zahvaljujući kojem smo bili u stanju s obližnjeg sistema Rantulije Edentiji uputiti pozive u pomoć; i pokazalo se da su kraljevstvo dobra, intelekt odanosti i duh istine sami po sebi izvojevali pobjedu nad pobunom, samodokazivanjem i takozvanom osobnom slobodom; bili smo u stanju ne pokleknuti sve do dolaska novog Suverenog Sistemskog Vladara, Luciferovog vrijednog nasljednika. I ja sam odmah nakon toga bio pripojen zboru Melkizedeških prijemnika Zemlje, gdje sam preuzeo sudbenu nadležnost nad odanim grupama serafa na svijetu izdajnika Kaligastije koji je proglasio svoj svijet jednim od novostvorenih 'oslobođenih svjetova i emancipiranih ličnosti' kako ih je Lucifer nazvao u svojoj neslavnoj Deklaraciji Nezavisnosti koju je uputio "slobodnovoljnim, slobodnoumnim i naprednim inteligencijama svjetova Satanije koji su donedavno počivali pod rđavom administrativnom upravom."

Ovaj se anđeo još uvijek nalazi na dužnosti na Zemlji, gdje djeluje kao pomoćni stariješina serafina.

POVIJEST POBUNE

Luciferova pobuna je zahvatila cijeli sistem. Trideset sedam separatističkih Planetarnih vladara je najvećim dijelom navelo administrativnu upravu svojih svjetova da se prikloni drevnom pobunjeniku. Jedino na Panoptiji, Planetarni vladar nije uspio za sobom povesti svoj narod. Vođeni savjetodavnom upravom Melkizedeka, ljudi Panoptije odlučili podržati Mihaela. Na ovom svijetu upravu je preuzela djevojka po imenu Elanora, tako da ni jedna duša ovog zaraćenog svijeta nije prišla Luciferovom stijegu. I do današnjeg dana, Panopčani služe na sedmom prijelaznom svijetu Jeruzema, gdje djeluju kao pazitelji i graditelji Očevog svijeta i njegovih obližnjih sedam kažnjeničkih svjetova. Ne samo što Panopčani doslovce služe kao pazitelji ovih svjetova, već oni isto tako izvršavaju Mihaelove osobne naredbe koje se tiču uljepšavanja ovih svjetova kako bi poslužili nekoj nepoznatoj budućoj svrsi. Oni izvode ove radove za vrijeme predaha na putu za Edentiju.

Tijekom ovog razdoblja, Kaligastija se zalagao za izvršenje Luciferovog programa na zemlji. Melkizedeci su se spremno oduprijeli odmetničkom Planetarnom Vladaru, premda su prepredena istančanost učenja o neobuzdanoj slobodi kao i zablude vezane uz samodokazivanje već imali priliku zavarati primitivne narode mladog i nerazvijenog svijeta.
Cijelokupna propaganda koja se zalagala za otcijepljenje izvedena je osobnim naporima, kako su ne samo služba za emitiranje već i sve ostale metode međuplanetarne komunikacije bile presječene djelovanjem nadglednika sistemskih krugova. Pri izbijanju pobune, cijeli je sistem Satanije odsječen kako od komunikacijskih krugova zviježđa tako i od krugova svemira. U toku ovog razdoblja, serafski posrednici su nosili sve poruke koje su stizale u sistem i koje su ga napuštale. Krugovi svjetova koji su bili zahvaćeni pobunom su isto tako bili presječeni, kako Lucifer ne bi mogao iskoristiti ove kanale kako bi proširio svoje užasne planove. I ovi krugovi neće biti ponovo uspostavljeni sve dok drevni pobunjenik živi u okviru Satanije.

Bila je to pobuna dijela visoke civilizacije. Viši redovi lokalnokozmičkih bića se nisu pridružili Luciferovoj pobuni, premda je nekolicina njih smještenih na pobunjeničkim planetima do izvjesne mjere potpala pod utjecaj pobune izdajničkih vladara. Ni jedan Potrojstvljeni Sin nije skrenuo s puta.

Ni jedno biće Rajskog porijekla nije pristupilo pobuni. Zajedno s ostalim visokim civilizacijama, oni su preuzeli svjetove glavnog centra na svijetu Duha, te su ostali pod vodstvom Rajskih bića.

Najveći gubitak je nastupio među anđeoskim redovima, premda je među bićima koja su pristupila pobuni najveći broj pripadao nižim redovima inteligencije. Od 681, 217 Materijalnih Sinova koji su izgubljeni u Sataniji, devedeset pet posto predstavlja posljedice Luciferove pobune. Velik broj srednjih bića (međubića) je izgubljen na onim individualnim planetima gdje su Planetarni vladari odlučili prići na stranu Lucifera.

Ova je pobuna po mnogo čemu bila najrasprostranjenija i najpogubnija od svih sličnih pojava u cijelom lokalnom svemiru. Više ličnosti je sudjelovalo u ovoj pobuni nego u drugim dvjema. I zauvijek je velika sramota što Luciferovi i Satanini glasnici nisu poštedjeli škole za obuku mladeži smještene na kulturnom planetu finalista nego su nastojali pokvariti umove ovih mladih bića u razvoju koja su milostivo spašena s evolucijskih svjetova.

Uspinjući smrtnici su se nalazili u ranjivoj poziciji, premda su se oduprijeli prepredenoj istančnosti pobunjeničkih teorija mnogo bolje nego su to učinili niži duhovi. Dok je na nižim prebivališnim svjetovima podlijegao velik broj bića koja nisu bila postigla konačni spoj sa svojim Ispravljačima, treba zabilježiti u korist veličanstva mudrosti uzlazećeg programa da ni jedan učesnik Satanijskog uspinjućeg građanstva na Jeruzemu nije sudjelovao u Luciferovoj pobuni.

Iz časa u čas i iz dana u dan, centri za emitiranje širom Lokalnod svemira su bili preplavljeni zabrinutim promatračima svakog mogućeg reda svemirske inteligencije, koji su budno pratili dnevne izvještaje s informacijom vezanom uz Stanija pobunu i koji su se jako radovali što su izvještaji neprestano potvrđivali nepokolebljivu odanost uspinjućih smrtnika koji su se pod vodstvom Melikizedeka uspješno oduprijeli združenim i dugotrajnim naporima svih zlih podmuklih sila koje se tako brzo stale pod stijeg pobune i zla.

Prema sistemskom vremenu, protekle su dvije godine od "rata u nebu" do postavke Luciferovog nasljednika. Konačno, stigao je novi Suvereni Vladar koji se zajedno sa svojim osobljem spustio na stakleno more.

S postavkom Lanaforga, drevni pobunjenici su zbačeni s prijestola izgubivši sve upraviteljske moći, premda im je dopuštena sloboda kretanja Jeruzemom, višim svjetovima, pa čak i pojedničanim naseljenim svjetovima. Nastavili su sa svojim obmanjivim i zavarljivim nastojanjima da izazovu pometnju zavodeći umove ljudi i anđela. Ali što se tiše njihova rada na administrativnoj gori Jeruzema, "mjesta za njih više nije bilo na nebu."

Dok je Luciferu oduzet svaki oblik administrativne uprave u Sataniji, u to vrijeme nije postojala nikakva lokalnokozmička moć ili sud koji je bio u stanju zatočiti ili uništiti zle pobunjenike; Mihael u to doba nije imao suverenu vlast. Nadsvemirski vladari su pružali podršku Vladarima Zviježđa koji su preuzeli upravu nad sistemom, premda još uvijek nisu donijeli ni jednu presudu nad brojnim otvorenim sudskim žalbama koje osuđuju sadašnji status i traže buduće uništenje Lucifera, Satana i njihovih suradnika.

Drevnom je pobunjeniku tako dopušteno da se slobodno kreće cijelim sistemom dalje nastojeći proširiti svoje doktrine koje su izražavale nezadovoljstvo i koje su tražile samodokazivanje. Ali u toku gotovo dvije stotine tisuća godina prema Zemljinom vremenu, oni nisu bili u stanju zavarati ni jedan drugi svijet. Nakon pada trideset sedmog svjeta, ni jedan drugi svijet Satanije nije bio izgubljen, čak ni mlađi svjetovi koji su naknadno naseljeni.

SIN ČOVJEKA NA URANTIJI

Lucifer i Satan su se slobodno kretali sistemom Satanije sve do završetka Mihaelove misije darivanja na Zemlji. Oni su se zadnji put zajedno našli na našem svijetu dok su skupa nastojali izvršiti napad na Sina Čovječjeg.

Ranije, kad bi se povremo okupili Planetarni Vladari, "Božji Sinovi," "I Satan bi došao," tvrdeći da je zastupao sve izolirane svjetove palih Planetarnih Vladara. Međutim, takva mu sloboda nije dopuštena nakon Mihaelovog završnog darovanja. Nakon što su pokušali pokvariti Mihaela za vrijeme njegovog darovanja u ljudskom obličju, Lucifer i Satan su igubili simpatije svih bića širom cijele Satanije ili bolje reći, izvan izoliranih svjetova koji su zahvaćeni grijehom.

Mihaelovo darivanje je okončalo Luciferovu pobunu širom cijele Satanije, izuzev na planetima odmetnulih Planetarnih vladara. I u tome leži značaj Isusovog osobnog iskustva neposredno prije njegove smrti u tjelesnom obličju, nakon što je jednog dana rekao svojim učenicima, "Gledao sam Satana gdje pade kao munja s neba." Zajedno s Luciferom, Satan je bio došao na Zemlju radi svoje najsudbonosnije bitke.

Sin Čovjeka je bio uvjeren da će postići uspjeh i znao je da će njegova pobjeda na našem svijetu zauvijek riješiti pitanje statusa njegovih višestoljećnih neprijatelja, ne samo u Sataniji već i u druga dva sistema poja su bila poražne grijehom. Kad je naš Učitelj u odgovor na Luciferov prijedlog mirno i s božanskom sigurnošću odgovorio, "Odstupi, Satane," njegove su riječi donijele nastavak života smrtnicima i bezbijednost anđelima. To je, u principu, bio stvarni svršetak Luciferove pobune. Istina, sudovi Nadsvemira još uvijek nisu bili donijeli konačnu odluku u vezi Gabrijelove optužbe koja je tražila uništenje pobunjenika, no takva će odluka nesumnjivo biti donesena u zreo čas kako je već učinjen prvi korak prema saslušanju.

Sve dok se nije približio čas njegove smrti, Sin Čovječiji je priznavao Kaligastiju kao nominalnog Vladara Zemlje. Isus je rekao: "Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti bačen van." Isus je zatim, kad se još više primakao konac njegovog životnog rada, rekao: "Donesena je presuda Knezu ovoga svijeta." I upravo je ovaj zbačeni i ozloglašeni Knez taj koji je nekoć nazivan "Bogom Zemlje."

Posljednji Mihaelov čin prije nego će napustiti Zemlju, bio je ponuda milosti Kaligastiji i Daligastiji, koji su međutim iskazali jedino prezir njegovoj mislotivoj ponudi. Kaligastija, naš odmetnuli Planetarni Vladar, još uvijek na Zemčji slobodno može izvršavati svoje pokvarene zamisli, premda nipošto nema moć da uđe u ljudske umove ili da privuče ljudske duše kako bi ih iskušao ili pokvario, izuzev ako takvi ljudi istinski požele prokletstvo koje donosi njegova zločesta prisutnost.

Prethodno Mihaelovom darovanju, ovi su vladari tame nastojali održati svoju vlast na Zemlji, neprestano se nastojeći oduprijeti nižim i podređenim svemirskom ličnostima. Ali od dana Duhova, ovaj izdajnik Kaligastija i njegov jednako prezreni suradnik Daligastija ponizno pužu pred božanskim veličanstvom Rajskih Misaonih Ispravljača i zaštitničkog Duha Istine, Mihaelovog duha, koji je izliven nad svim ljudima. Ali i pored toga, ni jedan zbačeni duh nikad nije imao moć da zaposjedne umove ili da uznemirava duše Božje djece. Ni Satan ni Kaligastija nikad nisu mogli prići ljudima koji su Božji sinovi po vjeri; vjera je djelotvonan zaštitni oklop koji čovjeka čuva od grijeha i nitkovluka. Istina je da,"Onaj koji je rođen od Boga sebe sačuva i zli ga ne može dohvatiti."

Uopćeno, kad se slabi i razuzdani smrtnici tobože nađu pod utjecajem đavla i demona, oni se jedino nalaze pod utjecajem vlastitih niskih unutarnjih tendencija, vođeni vlastitim prirodnim sklonostima. Ljudi pripisuju đavolu mnogo zla koje nije počinio. Kaligastija je više-manje bespomoćan od Kristova raspeća.

TRENUTNI STATUS POBUNE

Na samom početku Luciferove pobune, Mihael je svim pobunjenicima ponudio spasenje. Svima koji su bili voljni iskazati iskreno pokajanje, on je po primitku potpune kozmičke vlasti ponudio oproštenje i ponovnu postavku na neki oblik kozmičke dužnosti. Ni jedan vođa nije prihvatio ovu milostivu ponudu. Ali tisuće anđela i nižih redova bića iz svemirskih civilizacija, su prihvatili milost koju su proglasili Panopčani, te su po Isusovom uskrsnuću prije dvije tisuća godina primili rehabilitaciju. Ova su bića zatim prevedena na Očev svijet Jeruzema, gdje formalno moraju ostati dok se ne riješi slučaj Gabrijela protiv Lucifera. Ali nitko ne sumnja da će, nakon što bude donesena odluka o uništenju, one ličnosti koje se budu pokajale biti spašene i izuzete iz odluke o uništenju. Ove uvjetno oslobođene duše trenutno surađuju s Panopčanima u radu na održavanju Očevog svijeta.

Drevni varalica nije došao u posjetu Zemlji od dana kad je pokušao odvratiti Mihaela od upotpunjenja darivanja i konačnog i definitivnog zauzeća položaja bezuvjetnog vladara Lokalnog svemira. Nakon što je Mihael ustoličen kao poglavar Lokalnog svemira, posrednici vladara Nadsvemira su pritvorili Lucifera koji se oda tada na dalje nalazio kao zatočenik prvog satelita Očeve grupe prijelaznih svjetova Jeruzema. I vladari drugih svjetova i sistema imaju priliku svjedočiti svršetak života nevjernog bivšeg Vladara Satanije. Nakon Mihaelovog darivanja, Pavao je bio upoznat sa statusom ovih pobunjenika, kako je opisao Kaligastijinog poglavara kao "duhovnu silu zla koja boravi u nebeskim prostorima."

Nakon što je Mihael preuzeo vrhovnu vlast, on je podnio molbu vladarima nadsvemira da mu daju opunomoćenje da pritvori sve ličnosti koje su sudjelovale u Luciferovoj pobuni sve dok nadkozmički sudovi ne donesu odluku u slučaju Gabrijela protiv Lucifera, koji je podnesen i zabilježen u zapisima vrhovnog suda Nadsvemira prije gotovo dvije tisuće godina Zemljina vremena. Što se tiče grupe koja je pripadala glavnom centru sistema, udovoljeno je Mihaelova molba s jednim izuzetkom: Satanu je dozvoljeno da povremeno posjeti odmetnule vladare palih svjetova sve dok ovi odmetnuli svjetovi ne prihvate Božjeg Sina ili sve dok sudovi Nadsvemira ne započnu presudu u slučaju Gabrijela protiv Lucifera.

Satan je mogao posjetiti Zemlju radi toga što vaš svijet nije imao Biće s prebivališnim planetarnim statusom--bilo Planetarnog Vladar ili Adama. Makiventa Melkizedek je bio proglašen zamjenikom Planetarnog Vladara Zenlje, dok je otvaranje sudskog slučaja koji je Gabrijel podnio protiv Lucifera označeno uvođenjem privremene planetarne vlasti na svim izoliranim svjetovima. Istina je da je Satan periodično posjećivao Kaligastiju i druge zbačene knezove sve do doba kad su zabilježena ova otkrivenja, kad se dogodilo prvo saslušanje Gabrijelove molbe za uništenje drevnih pobunjenika. Satan se trenutno nalazi u bezuvjetnom zatočeništvu na tamničkim svjetovima Jeruzema.

Od Mihaelovog završnog darivanja nitko u cijeloj Sataniji nije zatražio da posjeti tamničke svjetove kako bi služio zatočenim pobunjenicima. Ni jedno novo biće nije prišlo na stranu ovog varalice. U toku dvije tisuća godina, status je ostao nepromijenjen.

Trenutno postojeća ograničenja koja vladaju u Sataniji neće biti odstranjena sve dok se zauvijek ne riješe drevnih pobunjenika. Krugovi sistema neće biti nanovo uspostavljeni dok god je Lucifer na životu. U međuvremenu, on je posve pasivan.

Ali stoljećima je sedam zatočeničkih svjetova duhovne tame koji se nalaze u Sataniji pružalo strogo upozorenje cijelom svemiru, rječito i djelotvorno svjedočeći u korist velike istine da je "put bezbožnika hrapav"; "da se u svakom zlu krije sjeme njegova uništenja"; da je "smrt plaća grijeha."

Oznake: Mihael