Do nedavno, ulazak u više stanje svijesti, karakterizirano povišenom osjetilnošću, bio je rezerviran za discipliniranu manjinu, ljude koji su prakticirali stare tehnike meditacije, pjevanja mantri i joge, ili novije verzije starih tehnika poput progresivne relaksacije, hipnoze i autosugestije. Ove tehnike funkcioniraju, ali problem je što zahtijevaju veliku disciplinu i oduzimaju puno vremena.

Današnja tehnologija omogućuje neke nove načine dovođenja osobe u priželjkivana stanja (bilo opuštenosti ili povećane koncentriranosti i sl.). Među ostalim, moguće je koristeći zvuk utjecati na vezu mozak-tijelo, i time mijenjati stanje organizma.

Mozak je elektrokemijski organ. Istraživanja su pokazala da mozak u punoj funkciji generira 10 W snage. Električna aktivnost mozga se opisuje pomoću moždanih valova (brainwaves). Više je tipova tih valova, različitih amplituda i frekvencija, pri čemu svaki tip predstavlja određeno stanje mozga, a time i organizma. Postoji više različitih brainwave stanja. Mozak konzistentno prolazi kroz svako od stanja više puta tijekom dana i noći. To je posve normalno za svako ljudsko biće.

Mozak se ne nalazi samo u jednom stanju u određenom trenutku, već pulsira u svim stanjima istovremeno, ali je u nekom trenutku uvijek jedno stanje dominantno. Dominantno stanje određuje 'stanje uma' ili razinu svijesti. Svako od ovih stanja se pojavljuje u specifičnom rasponu frekvencija.

Elektroencefalografija je neurofiziološko mjerenje električne aktivnosti mozga, pomoću elektroda postavljenih na glavu, ili u specijalnim slučajevima na koru mozga. Rezultati su poznati kao elektroencefalogram (EEG), i predstavljaju moždane valove (brainwaves). Amplitude EEGa su oko 100ĽV, kada se mjeri na površini glave, odnosno 1-2mV, kada se mjeri na površini mozga.

EEG ima neka ograničenja. Elektrode na glavi nisu dovoljno osjetljive, mogu očitati mnoštvo neurona, ali ne i samo jednoga (premala amplituda). Također EEG ima manju anatomsku specifičnost u usporedbi sa drugim metodama proučavanja moždanih aktivnosti (magnetska rezonanca itd.). To se djelomično može kompenzirati korištenjem velikog broja elektroda kako bi se «triangulirao» izvor električne aktivnosti.
Prednost EEGa je što, u usporedbi s ostalim metodama, može mjeriti u vrlo malim vremenskim intervalima. Vremenska rezolucija ostalih metoda je sekunde ili minute, a za EEG je manja od milisekunde. EEG je jedina metoda koja mjeri direktno električnu aktivnost mozga. Ostale metode se oslanjaju na krvotok ili metabolizam.

Frekvencijski se EEG dijeli na četiri područja, odnosno u novije vrijeme pet:
Alfa - 8-13 Hz
Beta - 13-40 Hz
Theta - 4-8 Hz
Delta - <4 Hz (uvijek više od 0)
Gama - >40 Hz

Beta

Kada je mozak uzbuđen i aktivno uključen u mentalne aktivnosti, dominiraju signali beta frekvencija. Beta valovi imaju relativno malu amplitudu, ali i najveću frekvenciju (osim gama valova). Karakteriziraju zaokupljen um. Osoba koja razgovara, rješava analitičke zadatke, prosuđuje ili analizira svijet oko nas nalazi se u beta stanju.

Beta frekvencijsko područje se dijeli na tri dijela: SMR, beta 1 i beta 2. SMR (sensorimotor rhytam) je područje od 13-15 Hz. Povezuje se sa kretanjem tijela. Povećavanje utjecaja ovih frekvencija može rezultirati opuštenom koncentracijom i povećanom pažnjom. Beta 1 je područje od 15-20 Hz. Povećanjem utjecaja može se povećati mentalne sposobnosti, IQ i fokus. Beta 2 (20-40 Hz) donosi sa sobom izuzetnu pažnju, ali takjođer i nervozu.

Alfa

Alfa valovi su sporiji od bete, ali i viših amplituda. Osoba čiji mozak proizvodi dominantno alfa valove je budna, ali opuštena. Alfa stanje se javlja često prilikom buđenja i neposredno prije spavanja. Kada sklopimo oči, mozak nam automatski počinje proizvoditi alfa valove.

Alfa frekvencijsko područje se dijeli na alfa 1 i alfa 2 područje. Alfa 1 (8-10 Hz) podrazumjeva unutarnju svjesnost, ravnotežu. Alfa 2 (10-13 Hz) podrazumjeva 'liječenje', jača vezu mozak-tijelo.

Theta

Theta valovi imaju veću amplitudu od alfa i beta valova, te manju frekvenciju. Dnevno sanjarenje je tipična aktivnost kojom dominiraju theta valovi. Zanimljivo je da se theta valovi mogu pojaviti i ako osoba obavlja neke aktivne poslove koji uključuju dosta ponavljanja, te su toliko automatizirani da se mozak može 'isključiti' (vožnja autocestom, joggiranje...). Theta stanje može biti vrlo kreativno, jer osobe u njemu često dolaze do dobrih ideja. Međutim, ono se može i zlorabiti pomoću hipnoze i mentalnog programiranja.

Theta područje se dijeli na theta 1 i theta 2 područje. Theta 1 je područje od 4-5 Hz. Smanjenje utjecaja ovog područja može dovesti do poboljšane koncentracije, pažnje i smanjenja hiperaktivnosti. Theta 2 (5-8 Hz) tipično obilježava vrlo opušteno spavanje sa puno sna. Paranormalna i duhovna iskustva su najčešća u ovom stanju.

Delta

Delta valovi su najveće amplitude i najmanje frekvencije. Duboko spavanje bez sna je tipična aktivnost kojom dominiraju delta valovi. Gotovo se nemoguće umjetno dovesti u ovo stanje, možemo se samo dovesti u nisko theta stanje i nadati da će mozak sam otići u deltu.

Gama

Gama valovi su najveće frekvencije. Do nedavno se nisu računali kao dio EEG-a, te se tek u posljednje vrijeme počinju više proučavati. Istraživanja pokazuju da mozak ulazi u gama stanje prilikom visokih razina procesiranja informacija.

Binauralni ritam

Binauralni ritam je originalno otkrio 1839. njemački znanstvenik H.W.Dove. On je otkrio da, kada se dva zvuka različite frekvencije dovode svaki na jedno uho, mozak 'čuje' treći fantomski zvuk. Mozak pritom počinje emitirati signal frekvencijski jednak razlici između dva signala koji se dovode do ušiju. Taj signal se naziva binauralni ritam.

Npr. ako na jedno uho dovedemo signal frekvencije 100 Hz, a na drugo uho signal frekvencije 108 Hz, mozak 'čuje' razliku dva signala tj. signal frekvencije 8 Hz.

Daljnje istraživanje je proveo tijekom 70-ih biofizičar Gerald Oster u bolnici Mount Sinai u New Yorku. Dokazao je da mozak počinje slijediti binauralni ritam i emitirati signal iste frekvencije, te da se tako može mozak dovesti u željeno stanje pomoću zvuka. Tu pojavu je nazvao Frequency following response. Osterov je rad na području utro put daljem proučavanju zvučne stimulacije mozga.

Brainwave entrainment

Princip brainwave entrainmenta je odavno poznat u fizici. Ako se udari vilica za ugađanje klavira koja proizvodi zvuk frekvencije 440 Hz, a onda se do nje donese ista takva vilica, druga vilica će početi oscilirati. To se može primjeniti na mozak.

Kada se mozak stimulira, putem ušiju očiju ili drugih osjetila, on emitira električni naboj kao odgovor koji se naziva Cortical evoked response. Ovi električni odgovori putuju mozgom, i postaju ono što čujemo i vidimo.

Hemi sync tehnologija

Kada obje hemisfere odgovaraju na binauralni ritam sinhronizirano, to se naziva 'whole brain synchronization'. Također se nekad naziva 'whole brain functioning' ili 'hemispheric synchronization'.

WBS se očituje u tome da različiti djelovi mozga počinju djelovati zajedno, oscilirajući na istoj frekvenciji, i uzrokujući povećani 'promet' neuronskim stazama.

Lijeva i desna polutka rade zajedno, električna aktivnost i energetski uzorci se šire kroz cijeli mozak, a ne samo u nekim dijelovima. Mozak ulazi u izuzetna stanja svijesti, koja se uobičajeno ne mogu postići bez godina vježbe.

Istraživanja su pokazala kako je WBS prisutan u trenutcima povećane kreativnosti, jasnosti i inspiracije. EEG mjerenja pokazuju da izuzetno uspješni pojedinci imaju povećanu razinu WBS-a.

Hemi sync tehnologija koristi kombinaciju multipleksiranih binauralnih ritmova i 'pink sound' (filtrirani bijeli šum) te verbalne sugestije pažljivo slkožene kako bi se slušatelja dovelo u traženo stanje.

Prilikom proučavanja primjećeno je pojavljivanje osjećaja neugodnosti kod ispitanika u početnim i završnim trenucima izvantjelesnog iskustva. Zbog toga se počeo koristiti 'pink sound' kao osjetilna veza sa izvantjelesnim stanjem. Dokazano je da ovo maskiranje binauralnih ritmova ne umanjuje njihov utjecaj.

'Pink sound' stvara ganzfeld stimulaciju (ganzfeld znači homogenizirano polje). Nakon određenog vremena, mozgov reticular activating system (RAS, tvar koja međusobno povezuje sve dijelove mozga) zaključuje da ta nemijenjajuća stimulacija ne sadrži korisne informacije, pa ganzfeld postaje perceptivno nepostojeći za svijest. Mozak se privikao na ganzfeld i okreće fokus ka nečemu drugom. Sami binauralni ritmovi mogu ne postići privikavanje, i nakon nekog vremena početi iritirati. Kombinirani sa 'pink soundom' oni tvore ganzfeld okruženje i samim time postaju učinkovitiji u mijenjanju stanja mozga.

Moguće uporabe BR tehnologije

Opuštanje – između 5 i 10 Hz za različite razine opuštenosti

Meditacija – između 4 i 7 Hz; mijenjanje između više različitih frekvencija

Spavanje – početi između 4 i 6 Hz, zatim ići niže od 3.5 Hz, i zaustaviti se
između 1.5 i 2.5 Hz

Kreativna vizualizacija – početi sa 6 Hz; penjati se do 10 Hz

Smanjenje stresa – bilo koja frekvencija ispod 11 Hz

Hipnoza – između 8 i 10 Hz prilikom vođene meditacije

Poboljšanje učenja – između 7 i 9 Hz tijekom čitanja gradiva

Poboljšanje intuicije – između 4 i 7 Hz

Dosezanje viših stanja svijesti – theta frekvencije; dnevne polusatne terapije


Pozitivni učinci BR-a i mogući rizici

Zahvaljujući BR stimulaciji, mozak počinje stvarati nove neuronske puteve. Živčana stimulacija potiče dendrički rast u mozgu. Dendrički rast omogućuje bržu i lakšu komunikaciju u mozgu, te daje mu veću moć procesiranja. Dendriti su tkiva koja se granaju iz tijela neurona. Ona povećavaju površinu upotrebljivu za primanje ulaznih informacija.

Dendrički rast je proces koji traje tijekom cijelog života. Svaki put kad nešto naučimo, događa se novi dendrički rast, kao rezultat stimulacije mozga na novi način. Istovremeno, moguće je i deaktiviranje starih dendričkih veza ili njihovo raspadanje (to se povezuje sa starenjem isenilnošću).

Ideja korištenja BR-a je povećati iskoristivi potencijal mozga, te zajedno sa sinhronizacijom hemisfera mozga, naučiti mozak da postiže željena stanja po volji.

Postoje dva ograničenja prilikom korištenja BR tehnologije. Jedno se odnosi na osobe s epilepsijom. Napadaj epilepsije se može izazvati zvukom, stoga te osobe ne bi trebale koristiti BR tehnologiju bez liječničkog nadzora. Drugo ograničenje se odnosi na izuzetnu opuštenost, koja se može postići korištenjem tehnologije. Stoga, nikako ne bi trebalo npr. voziti automobil, ili upravljati opasnim strojevima, dok se npr. sluša audio vrpca s BR zvukovima.

Binauralni ritam kroz povijest

Od tibetanskih napjeva, ritmičnog udaranja bubnjeva američkih indijanaca, zvuk je imao važnu ulogu u liječenju i duhovnoj vježbi kroz stoljeća. Primitivne kulture su bile svijesne pozitivnih učinaka BR-a puno prije moderne znanosti.

Proučavanjem upotrebe bubnjeva otkriveno je da je frekvencija udaraca odgovorna za vođenje šamana u više sfere svijesti. Nije slučajno da je frekvencija bubnjeva, dakle frekvencija koja dovodi šamana u stanje blaženstva i izuzetne opuštenosti, oko 4.5 Hz, što odgovara niskoj theta razini.

Korištenje repetitivnog ritma i napjeva za liječenje i postizanje izuzetnih stanja svijesti poznate su: sjevernoameričkim šamanima, hinduističkim liječnicima, tibetanskim svećenicima, sufijevskim dervišima, uvježbanim yogiima...
U Indiji postoje pjesme i mantre specijalno napravljene za liječenje bolesti. Uveježbavaju ih Babaji - hindu liječnici, a mogu pomoći čak kod artritisa ili vodenih kozica.

Primjena

Brainwave generator, freeware program za stvaranje vlastitog binauralnog ritma:

http://www.bwgen.com

Komercijalni brainwave:

http://www.brainwave-entrainment.com

Ovom tehnologijom gotovo svatko može doći u viša stanja svijesti, pomoći sebi i drugima, po želki komunicirati sa visokim civilizacijama iz svemira koje su na Zemlji ili komunicirati sa delfinima ako je u prilici biti na moru. Sretno svima koji će pokušati.

Oznake: znanost

Svi smrtni naseljeni svjetovi su evolucijski u porijeklu i prirodi. To su sfere mrijestilište, evolucijske kolijevke, od smrtnih rase vremena i prostora. Svaka jedinica uzlaznog života je pravi trening, škola za fazno postojanja u naprijed, a to vrijedi i za svaki stupanj čovjekova progresivna Rajskog uspona.

Svi naseljeni svjetovi u osnovi su grupirani za upravu u lokalnim sustavima, i svaki od tih lokalnih sustava je ograničena na oko tisuću evolucijskih svjetova. Ovo ograničenje je dato uredbom Nadsvemirske uprave, i to se odnosi na stvarne evolucijske planete na kojima smrtnici preživljavanju status života. Planete u predljudskoj fazi razvoja života ne računaju se u ovoj skupini.

Sam naš sustav je nedovršen sustav koji sadrži samo 619 naseljenih svjetova. Takve planete su numerirane serijski u skladu s njihovom registracijom kao naseljenih svjetova, kao svijet naseljeni bićima slobodne volje. Tako je Zemlja numerirana sa brojem 606 Sustava, odnosno 606. svijeta u ovom lokalnom sustavu na kojem je dugi evolucijski životni proces kulminirao u pojavom ljudi. Postoji trideset šest nenaseljenih planeta koji se približavaju fazi životnog obdarenja, a nekoliko su ih sada napravili spremne Visoke Civilizacije. Postoji gotovo dvjesto sfera koje se razvijaju tako da budu spremne za životnu implantaciju u narednih nekoliko milijuna godina.

Nisu svi planeti su prikladni za luke smrtnog života. Malo je onih koji imaju visoku stopu aksijalne revolucije i u potpunosti su prikladni za životno stanište. U nekoliko fizičkih sustava planeta se okreće oko središnjeg sunca a prevelike su za stanovanje, njihova velika masa tlači velikom gravitacijom. Mnoge od ovih ogromnih sfera imaju satelite, ponekad i po šest ili više, a ti su mjeseci često po veličini vrlo blizu Zemlji, tako da su gotovo idealni za stanovanje.

Najstariji naseljeni svijet našeg sustava, svjetski broj jedan je ANOVA, jedan od četrdeset četiri satelita koji se okreće oko ogromnog tamnog planeta, ali je izložen diferencijalnom svjetlu triju susjednih sunca. ANOVA je u naprednoj fazi progresivne civilizacije.

Svi svjetovi našeg lokalnog sustava otkrivaju nepogrešiva fizička srodstva, ipak, svaka planeta ima svoju skalu života, ne postoje dva svijeta koja su na isti način obdarena u biljnim i životinjskim životom. Ove planetarne razlike u sustavu vrsta života proizlaze iz odluke Visokih Civilizacija koje zasađuju. No, ta bića nisu ni hirovita ni ćudljiva, svemirima se radi u skladu sa zakonom i redom.

Postoje velike razlike između smrtnika različitih svjetova, čak i među onima koji pripadaju istoj intelektualnoj i fizičkoj vrsti, ali svi smrtnici su dostojanstveni uspravani životni oblici.


OBLICI ŽIVOTA NA PLANETI SUSJEDNE ZVIJEZDE

Većina naseljenih planeta su napučeni s disajućim vrstama inteligentnih bića. No, tu se i nalaze smrtnici koja su u stanju da žive na svjetovima s malo ili bez zraka. Na naseljenim svjetovima naše galaksije ova vrsta bića čini manje od sedam posto. U našem lokalnom svemiru taj postotak je manji od tri. U svim zvijezdanim sustavima našeg sustava postoji samo devet takvih svjetova.

Postoji toliko jako malo nedišućih tipova naseljenih svjetova, jer svemir još uvijek obiluje meteorskim svemirskim tijelima i svjetovi, bez zaštitne atmosfere koja pomaže trenju i izgaranju tih lutalica koje neprekidno bombardiraju površine planeta su u opasnosti.

Milijuni i milijuni meteorita svakodnevno ulaze u atmosferu Zemlje brzinom od gotovo dvije stotine kilometara u sekundi. Na nedišućim svjetovima napredne rase moraju učiniti mnogo kako bi zaštitili sebe od meteorskog oštećenja tako što grade električne instalacije koje djeluju kao štitovi ili uništavaju meteore. U velikoj su opasnosti kada su prisiljeni raditi izvan tih zaštićenih područja. Ti svjetovi također podliježu katastrofalnim električnim olujama čija je priroda nepoznata na Zemlji. Tijekom takvih doba fluktacije ogromne energije stanovnici moraju otići u utočište u svojim posebnim strukturama zaštitne izolacije.

Život na nedišućim svjetovima je radikalno drugačiji od onoga što je na Zemlji. Nedišuća bića ne jedu hranu niti piju vodu kao što to čine na Zemlji. Reakcije živčanog sustava, regulacija topline regulira poseban mehanizam, i metabolizam ovih specijaliziranih bića je radikalno drugačiji od onih funkcija smrtnika Zemlje. Gotovo svaki čin života, osim reprodukcije, razlikuje, pa čak i metode rađanja su nešto drugačije.

Na nedišućim svjetovima životinjske vrste se radikalno razlikuju od onih na atmosferskim planetama. Nedišući plan života razlikuje se od tehnika postojanja na atmosferskim svijetovima, čak i opstanak njihovih naroda se razlikuju, kao kandidati za fuziju Duha. Ipak, ta bića uživaju u životu i preživljavaju ista aktivna područja s istom relativnom kušnjom i radosti koji su iskusili smrtnici koji žive na atmosferskim svjetovima. Um i karakter nedišućih ne razlikuju od ostalih smrtnih vrsta.

Mi bi bili više nego zainteresirani za planetarni život ove vrste smrtnika, jer takva rasa bića nastanjuje područje u blizini Zemlje.

Prepoznavanje je intelektualni proces uklapanja sjetilnih dojmova iz vanjskog svijeta u osobne uzorke sjećanja. Razumijevanje znači da su ovi prepoznati sjetilni dojmovi i s njima povezani uzorci sjećanja postali ujedinjeni ili organizirani u dinamičku mrežu principa.

Značenja nastaju iz spoja prepoznavanja i razumijevanja. Značenja ne postoje u posve sjetilnom ili materijalnom svijetu. Čovjek može spoznati značenja i vrijednosti jedino u okviru unutarnjih ili nadmaterijalnih domena ljudskog iskustva.

Svaki napredak istinske civilizacije vuče porijeklo iz ovog unutarnjeg svijeta. Jedino ovaj unutarnji život može biti istinski stvaralački. Naša civilizacija teško može napredovati ako većina mladih bilo koje generacije posveti interese i energiju materijalističkim disciplinama sjetilnog ili vanjskog svijeta.

Unutarnji i vanjski svijet imaju različit sustav vrijednosti. Svaka civilizacija je u opasnosti kad tri četvrtine mladeži izaberu materijalističke okupacije ili se posvete izučavanju sjetilnih aktivnosti vanjskog svijeta. Civilizacija je u opasnosti kad mladi zanemare interes za etiku, sociologiju, eugeniku, filozofiju, likovne umjetnosti, religiju i kozmologiju.

Jedino u višim razinama nadsvjesnog uma koji se nadovezuje povrh ljudsko-iskustvene domene duha, možemo naći više pojmove koji su vezani s bitnim djelotvornim uzorcima i koji mogu voditi k izgradnji bolje i trajnije civilizacije. Dok stvaralaštvo predstavlja unutarnje obdarenje ličnosti, ličnost djeluje stvaralački jedino u individualnom unutarnjem životu.

Pahulje su uvijek šestokutne, dok je svaka jedinstvena. Djeca se mogu razvrstati po tipovima, ali nije moguće naći dva identična djeteta, ni među blizancima. Ličnosti podliježu tipovima, dok su uvijek jedinstvene.

Sreća i radost nastaju u unutarnjem životu. Istinska radost ne može biti osamljeno iskustvo. Samoća uništava sreću. Čak i obitelji i nacije uvećavaju užitke života kad ih dijelile s drugima.

Mi ne posjedujemo potpunu moć kontrole vanjskog svijeta--svoga okružja. Stvaralaštvo unutarnjeg svijeta u najvećoj mjeri podliježe čovjekovoj upravi, kako je ličnost u ovom području uglavnom oslobođena od okova uzročne povezanosti. Ličnost je povezana s ograničenim suverenitetom volje.

Kako je ovaj čovjekov unutarnji život istinski stvaralački, na svakom čovjeku leži odgovornost da izabere hoće li ovo stvaralaštvo biti spontano i posve nasumično ili će biti kontrolirano, usmjereno i konstruktivno. Kako će stvaralačka mašta biti u stanju proizvesti dostojnu djecu ako mora djelovati na podijumu koji je okupiran predrasudama, mržnjom, ozlojađenošću i osvetom?

Dok ideje mogu vući porijeklo iz podražaja vanjskog svijeta, ideali se rađaju jedino u stvaralačkim domenama unutarnjeg svijeta. U današnje doba svjetskim nacijama upravljaju osobe koje imaju obilje ideja ali kojima nedostaju ideali. Ovdje počiva objašnjenje siromaštva, razvoda, ratova i rasnih netrpeljivosti.

Evo u čemu je problem: Ako je čovjek koji ima slobodnu volju iznutra obdaren stvaralačkim moćima, bitno je prepoznati da stvaralaštvo slobodne volje podrazumijeva njezinu potencijalnu destruktivnost. I kad se stvaralaštvo pretvori u destruktivnost, suočeni smo s pustošenjima zla i grijeha, tlačenjem, ratom i uništenjem. Zlo je djelomičnost stvaralaštva koja naginje u smijeru fragmentacije i s vremenom uništenja. Svaki sukob je zao zato što zaustavlja stvaralačko djelovanje unutarnjeg života, djeluje kao vrsta građanskog rata u sastavu ličnosti.

Unutarnje stvaralaštvo doprinosi plemenitosti karaktera integracijom ličnosti i sjedinjenjem bitka. Zauvijek je istina: Ne možemo promijeniti prošlost; jedino možemo promijeniti budućnost sadašnjim stvaralaštvom unutarnjeg bitka.

Ovo je i najbitniji odgovor na krizu društva u cijelini, kako kod nas u Hrvatskoj tako i u svijetu.

Jedan sasvim nov koncept ekološkog mjerenja stanja na našem planetu – ideja o planetarnim graničnim vrijednostima švedskog ekologa Johana Rokstroma i australijskog klimatologa Vila Stefana, formulirana kao naučni rad, a prezentira našu planetu kao sistem koji ima svoje krajnje granice za štetne efekte koje joj čovjek nanosi. Ideja je zasnovana na okolnosti da je čovjek od industrijske revolucije do danas značajno izmijenio planetu i da postoje granice tih promjena, takve da nakon njihovog prekoračenja uslovi života na Zemlji se ne mogu održati u sadašnjem stanju.

Opsežni izvještaj o planetarnim granicama Rokstrom i Stefan predstavljaju u Amsterdamu, na osnovu rada grupe od 26 naučnika iz cijelog svijeta koji se bave planetom i životnom sredinom.
Njihov rad u skraćenom izdanju, pod nazivom "A safe operating space for humanity", mjesec dana ranije objavljuje i prestižni časopis Nature, da bi poslije Amsterdamske skupštine, on postao opštepoznat. Nakon prvih reakcija, Rokstromov i Stefanov koncept planetarnih granica naići će kako na odobravanje tako i na kritike, ali je izvjesno – uticaće na novi vid sagledavanja efekta koji čovjek ostavlja na svoje okruženje. Tri godine kasnije, negativni efekti počinju sve češće da se porede sa planetarnim granicama.

Naime, Rokstrom i Stefan su, zajedno sa drugim naučnicima, prvo razmotrili devet ključnih procesa u životnoj sredini i mjerili nivo ljudskog uticaja na njih (klimatske promjene, izumiranje živih vrsta, ciklus dušika u prirodi, kiselost oceana, plodnost zemljišta, svježa voda, ozon, aerosoli i kemijsko zagađenje). Potom je utvrđeno svih devet planetarnih graničnih vrijednosti koje se ne smiju prekoračiti.
Rokstromov i Stefanov izvještaj daje i trenutne vrijednosti izabranih devet veličina, tako da se pokazalo da je za četiri prirodna procesa (klimatske promjene, izumiranje živih vrsta, ciklus dušika u prirodi, kiselost oceana) granična vrijednost uveliko prekoračena, što nagovještava depresivne poglede na budućnost.

Neki novi radovi, poput istraživanja američkog botaničara Stefana Runinga, koji pokazuje da na Zemlji ne može biti više biljaka nego što ih je sada, potvrđuju postojanje brojevnih graničnih vrijednosti. No, osnovna ideja o globalnim graničnim vrijednostima nije nastala 2009. Ona se javljala u raznim oblicima i ranije – već je bila viđena u knjizi i izvještaju takođe pred Rimskim klubom, koji je još 1972. godine objavljen pod nazivom Limits to Growth. Potom se pojavila i u izvještaju Ujedinjenih nacija Our Common Future, koji je objavljen 1987. godine.

Ideja o graničnim vrijednostima je, sa druge strane, oslonjena na čuveni koncept Zemlje kao superorganizma, koji je Gea hipotezom prije četrdeset godina postavio Džejms Lavlok. Po toj ideji, Zemlja predstavlja jedno složeno stvorenje koje se, kao i svaki organizam, prije ili kasnije vraća u ravnotežu, odnosno homeostazu.
U međuvremenu, dok se granične vrijednosti u svakom od procesa na prekorače, zagađenje nema fatalne posljedice. No, nakon što se to desi, cijeli sistem će osjetiti posljedice i po svaku cijenu Zemlju vratiti u novu ravnotežu. Koliko smo danas daleko od graničnih vrijednosti planete? Da li ih Zemlja zaista ima? Koliko iznose i šta se uopće može sa tim učiniti?

1. Nestanak biodiverziteta

Broj izumrlih vrsta u milionima godišnje

Granična vrijednost – 10
Trenutna vrijednost >100
Vrijednost prije industrijske revolucije – 0,1-1
Granica je prijeđena

Izumiranje vrsta u XXI vijeku postalo je drastično – prema nekim procjenama nestaje čak 140.000 vrsta godišnje. Neki naučnici predviđaju da će do 2050. godine sa planete nestati oko 30 odsto postojećih vrsta, a novije studije takođe predviđaju da će za 20 godina nestati četvrtina vrsta sisavaca. Među naučnicima postoji konsenzus da je stopa izumiranja vrsta trenutno viša nego bilo kada u ljudskoj historiji. Uništavanje životne sredine, povećan lov, zagađenje i izuzetno uvećanje ljudske populacije najveća su prijetnja biljnim i životinjskim vrstama.

2. Biokemijska granica

2a. Dušik uklonjen iz atmosfere
(miliona tona godišnje)

Granična vrijednost – 35
Trenutna vrijednost – 121
Vrijednost prije industrijske revolucije – 0
Granica je pređena

2b. Fosfor koji je dospio do oceana
(miliona tona godišnje)

Granična vrednost – 11
Trenutna vrednost – 8,5-9,5
Vrijednost prije industrijske revolucije – -1
Granica nije pređena

U prirodno cirkuliranje dušika oduvijek su se miješali farmeri koji proizvodnju pospješuju sađenjem mahunarki poput djeteline. Onda je njemački kemičar Fric Haber prije jednog vijeka izmislio proces kojim bi dušik iz atmosfere pretvorio u kemijsko gnojivo. Danas se oko 80 miliona tona dušika koristi za gnojenje polja. Navodnjavanjem se taj dušik sliva u rijeke i oceane, ubija osjetljive vrste i uništava ekosistem.

Zato je izuzetno važno obrađivati zemlju na ekološki prihvatljiv način, što je opisano u prethodnom postu o bakrenom plugu.

Fosfor koji se takođe koristi za gnojenje dio je istog problema. Gotovo polovina od 20 miliona tona koje se tokom godine iskopaju, završi u oceanu.

3. Kiselost oceana

Globalni prosječni odnos zasićenosti aragonita (ne smije biti manji od 2,75:1)
Granična vrijednost – 2,75
Trenutna vrijednost – 2,9
Vrijednost prije industrijske revolucije – 3,44
Granica nije pređena

Do pre jedne decenije nije se mnogo govorilo o kiselosti oceana, ali naučnici tvrde da je stvar jednostavna, i nimalo naivna: previše ugljen-dioksida u atmosferi znači da i oceani apsorbiraju više CO2, stvarajući ugljenu kiselinu.
Naučnici navode da je pH vrednost (kiselost) površine oceana pala sa 8,16 tokom industrijske revolucije, na sadašnjih 8,05. Sama kiselost nije problem ali ona dalje utiče na kemijsku ravnotežu oceana tako što smanjuje količinu kalcijum-karbonata na površini vode. Kalcijum-karbonat važan je sastojak za mnoga morska stvorenja, uključujući koralje i sve životinjice koje imaju školjku i kojima bi, u slučaju da se ovakav trend nastavi – prijetilo izumiranje.

4. Klimatske promjene

Radijaciono forsiranje
Koncentracija karbon-dioksida u atmosferi (Ppm)
Granična vrijednost – 350
Trenutna vrijednost – 387
Vrijednost prije industrijske revolucije – 280
Granica je pređena

Radijaciono forsiranje mjeri razliku između dolazeće i odlazeće radijacijske energije preko različitih slojeva atmosfere. Rezultat pozitivnog radijacijskog forsiranja je otopljavanje. Naučnici su izračunali da je od industrijske revolucije i 1750. godine emisija CO2 porasla drastično. Zapravo, smatra se da je postojeći nivo najviši u poslednjih 800.000 godina, a vjerovatno i posljednjih 20 miliona godina.

Jedan dio tog CO2 nastaje u prirodnim procesima: proizvode ga biljke, vulkani, sagorijevanje, odnosno propadanje organske materije i slično. Ali, čovjek svojim svakodnevnim aktivnostima stvara onaj problematičan dio. Sagorijevanje fosilnih goriva ubjedljivo najviše podiže nivo CO2 u atmosferi, a na drugom mjestu je uništavanje šuma.

Na primjer, 1990. godine kroz sagorijevanje fosilnih goriva i proizvodnju cementa u svijetu je ispušteno 6,15 gigatona ugljika, a 20 godina kasnije, tokom 2010, čovjek je na isti način generirao 9,14 gigatona. Tokom 1990, promjene u namjeni zemlje uzrokovale su ispuštanje 1,45 gigatona ugljika, dok je 2010. na isti način stvoreno 0,87 gigatona ugljika.

Ugljen-dioksid se tako iz godine u godinu taloži u atmosferi, tako da je 2009. godine dostigao nivo koji je za 39 odsto viši od vrijednosti preindustrijske ere.

5. Plodna zemlja

Granična vrijednost zemlje pod usjevima – manje od 15 odsto zemlje (bez zemlje pod ledom)
Trenutna vrijednost – 11,7
Vrijednost prije industrijske revolucije – niska
Granica nije pređena

Trenutno se usjevi uzgajaju na oko 16 miliona kvadratnih kilometara. Očekuje se da će se granična vrijednosti od 15 odsto površine zemlje (ne računajući onu pod ledom) dostići sredinom veka. Naučnici napominju da je najveći problem stvaranje obradive zemlje na mjestima gde su rasle tropske šume. Oko polovine tropskih šuma je nestalo upravo na ovaj način zbog čega se širenje obradivog tla smatra vodećim problemom koji izaziva klimatske promjene i stvara negativan uticaj na kruženje vode. Nešto manji problem, sa istim posljedicama, je širenje urbanih naselja na nekada zelene dijelove kontinenata, najviše u južnoj Aziji, u Sjevernoj Americi i pojedinim dijelovima Europe.

6. Svježa voda

Globalna čovjekova potrošnja vode (u kubnim kilometrima godišnje)
Granična vrijednost – 4000
Trenutna vrijednost – 2600
Vrijednost pre industrijske revolucije – 415
Granica nije pređena

Zahvaljujući čovjekovom preusmjeravanju mnogih tokova i građenju brana, četvrtina riječnog sistema planete Zemlje više ne stiže do oceana, makar u jednom dijelu godine. Isušuje se zemljište, izumiru biljke, riba i druge životinje.

Čovjek sebi i ostatku živog svijeta stvara nekoliko životnih problema: nastaje manjak pijaće vode, nedovoljno je vode za navodnjavanje biljaka, a nedostatak vode utiče i na klimatske promjene. Tamo gdje stiže znatno manje vode do mora, ljeta postaju toplija i zime hladnije, a suša vlada čitave godine. Očekuje se da će sječa amazonskih šuma smanjiti vlažnost tropske Amerike, a lančano će promjeniti i klimu u sjevernoj hemisferi, uključujući i monsune u Aziji.

7. Koncentracija ozona

Koncentracija stratosferskog ozona (Dobsona)
Granična vrijednost > 276
Trenutna vrijednost – 283
Vrijednost prije industrijske revolucije – 290

Dijagnoza u slučaju koncentracije ozona glasi: sigurna, poboljšava se. Ozonska rupa koja se formirala u stratosferi nad Antarktikom tokom sedamdesetih godina bila je prekretnica u ekološkoj svijesti ljudi. U to vrijeme još nije postojalo razumijevanje da kemikalije koje koristimo mogu oštetiti na jedan tako “udaljeni” način. Zahvaljujući alarmiranju javnosti, reakcija je bila brza: zabranjene su brojne kemikalije koje utiču na uništavanje ozona i naučnici kažu da smo sada sigurni, ali napominju da opuštanja ne smije biti. Problem je u tome što globalno otopljavanje površine Zemlje čini da stratosfera ostane hladnija i prijeti otvaranjem nove ozonske rupe nad sjevernim kontinentima.

8. Atmosferske aerosoli

Ukupna čestična koncentracija u atmosferi
Vrijednosti još nisu izmjerene
Nije poznato da li je granica pređena

Dok sagorijeva ugalj, uništava otpad, pali šume, čovjek “obogaćuje” atmosferu sa čađi, sulfatima i drugim vrlo štetnim supstancama. Globalna koncentracija aerosoli je duplo viša nego u vrijeme prije industrijske revolucije, a mnogi naučnici se slažu da je ova vrsta zagađenja jedna od granica naše planete. Međutim, čitavo područije nije dovoljno ispitano, a ni izmjereno. Ukupna koncentracija ovih zagađenja u atmosferi nije poznata, a čak ni njihovo međudijelovanje nije potpuno jasno. Na primjer, sulfati (koji reflektiraju sunčevo zračenje) uzrokuju hlađenje, a gar (koja ga apsorbira) – zagrijevanje.

Uticaj na čovjekovo zdravlje mnogo je jasniji: zbog taloženja aerosoli u plućima čovjeka milioni ljudi godišnje umru od bolesti povezanih sa bolestima pluća i srca.

9. Kemijsko zagađenje

Koncentracija toksičnih supstanci, teških metala, plastike, radioaktivnog i drugog zagađenja u životnoj sredini
Vrijednosti još nisu izmjerene
Nije poznato da li je granica pređena

Do sada smo napravili milione različitih kemijskih proizvoda u kojima je oko 100.000 kemijskih komponenti. Kao i atmosferske aerosoli, i kemijska zagađenja prije svega mogu izazvati posljedice po zdravlje čoveka i živog svijeta uopće. Najopasniji su, smatraju naučnici, teški metali kao što je olovo, zatim organski zagađivači i radioaktivne supstance. Mnoge od njih talože se u tkivima i polako i konstantno truju organizam.

Uticaj mnogih od ovih supstanci još nije ispitan. Neka istraživanja sugeriraju da su autizam i hiperaktivnost kod djece uzrokovani upravo izlaganjem visokim koncentracijama nekih kemikalija. No, za sada se sve svodi na mala istraživanja, pa je granicu suviše rano postaviti.

Konstrukcija i patent - Viktor Schauberger


Pokus oranja bakrenim i čeličnim plugom na istoj oranici dao je neočekivane rezultate. Površine koje su bile zasađene na mjestu oranja bakrenim plugom davale su od 8 do 10 puta veće prinose bez korištenja umjetnih gnojiva od klasičnog obrađivanja čeličnim plugom i uz tretiranje umjetnim gnojivima.

Rezultat je brojnih eksperimenata koji su pokazali da je oranje tla učinkovitije ukoliko se koriste bakrom prekriveni plugovi umjesto plugova napravljenih od željeza ili čelika. Razlika postaje očitija kada primjetiomo kako se brzina oranja povećava i da je trenje između tla i odgovarajućeg dijela pluga veće.

Ovaj efekt veće brzine uzrokuje sporo raspadanje bakrenog pokrova, a minijaturne bakrene čestice koje se odlažu time u tlo, proizvode katalitički efekt koji omogućuje bolje zadržavanje vode u tlu i dodatno povečava kvalitetu oranja.

Do ovih nalaza došlo se korištenjem plugova koji su u potpunosti prekriveni ili su u cijelosti napravljeni od bakra.

No kako gradnja cijelog pluga od bakra ima svoje nedostatke, bilo bi najpraktičnije prekriti dijelove pluga slojem bakra u teskim uvjetima rada, što se može postići s nekoliko različitih metoda. Depozit bakrenih čestica pod zemljom ne kvari magnetsku permeabilnost tla, kao što to čine metal ili čelik.
Dva prikaza su na ilustracijama. Slika 1 i 2 prikazuju bočni pogled, a slike 3 i 5 prikazuju poprečni rez, uzdužni rez, i jednu oračku protuziju.

Na slikama 1 i 2 je prikazan plug sa vrhom (1) napravljenim od čelika kako je uobičajeno, ali isto tako može biti prekriven odgovarajućim bakrenim pokrovom. Taj dio reže kroz zemlju, stvarajući trenje u procesu; drugi je manji dio (2), na kojem u gornjem dijelu obično ima mala hrpica koloida (?) zbog pritiska dok se plug kreče prema naprijed. Biti će mu dodan rep (3), također izrađen od bakra, koji bi stvarao „rotacijsku kretnju“ zemlje koja bi zatim tonula odnosno „rotirala“ (4) nalazi se na dijelu (2). Kako bi cijeli potonji dio bio dovoljno čvrst, pri izradi mora ga se „začekičat“.

Oračka proturzija (5), odgovara slici 3 i 5, je načinjena sa unatrag otvorenom stranicom (6) bakra; kako bi se pričvrstila na proturziju uobičajna strelica, koristimo bravu (7) protuzrije (5) postavljenu na visoku lokaciju kojoj je dodan odgovarajuči ključ; ovdje je taođer prikladno staviti bakareni pokrov čekičanjem po proturziji.

Zašto cijela tehnologija nije zaživjela prije 60 godina. Razlog je jednostavan, pobunili su se njemački i austrijski farmeri sa tvrdnjom da će biti previše hrane te će propasti.
Ne malu ulogu tu je imala cijela industrija umjetnih gnojiva sa njima povezanim dobavljačima sirovina koji bi nestali sa takvom proizvodnjom.

Danas industrija dušičnih umjetnih gnojiva uzima dušik iz atmosfere za stvaranje svojih proizvoda čime izravno utječe na kolaps atmosferske kemijske ravnoteže i dovodi našu planetu na put propasti.

Američki neurokirurg s Harvarda dr. Eben Alexander, nekadašnji skeptik koji je nakon buđenja iz duboke kome u kojoj je, kako tvrdi, doživio raj te sve to detaljno opisao u svojoj upravo objavljenoj knjizi, u tamošnjoj je javnosti pobudio ogroman interes . U “Proof of Heaven: A Neurosurgeon’s Journey into the AfterLife” opisuje kako je isključena korteksa, dok mu je tijelo bilo na aparatima, bio u raju iz kojeg se vratio kad se probudio iz kome. Iskustva ljudi koji su za kliničke smrti, doživjeli Raj sve su brojnija i sve češće opisana u knjigama.

Moram naglasiti prijašnje postove objavljene na ovom blogu o životu i putu duše poslije mrti fizičkog tijela. LJUDSKO TIJELO JE HRAM DUŠE NA ZEMLJI I VOZILO KOJIM DUŠA PUTUJE U PROSTORU I VREMENU NA PLANETU ZEMLJI. Svaki živi i normalan čovjek ili takozvano „JA“ ima više konponenti, duhovno, energetsko i materijalno. Čovijek je sve to i još ima um. U čovjeku živi Tajanstveni Osmatrač - Duh-izvorni fragment Boga-Oca Svih a ima i Dušu (ličnost) koja je opet u nekoj vrsti vozila obuhvaćena Duhom, oboje smješteno na energetskom i materijalnom tijelu vidljivo našim očima.

Najvažnija spoznaja koja se mora usaditi u ljudska bića je da život ne prestaje nakon smrti fizičkog tijela, tako da ne možemo pobjeći od posljedica onoga što smo učinili. To je najvažnije od svega.

U prijašnjim sam postovima opširno pisao što se događa nakon smrti fizičkog tijela pa ću dijelom ponoviti.

Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem – centralni planet našeg sustava, na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Zemlje na prvi prebivališni svijet može se primijetiti bitnija razlika, da smo bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište serafskih čuvara sudbine, Misaonih Isparvljača i arhanđela uskrsnuća.

Zabilješke smrtničkog uma kao i aktivni uzorci smrtnikovih uspomena prevedeni od materijalnih do duhovnih razina, postaju osobni posjed distanciranih Misaonih Ispravljača; ovi poduhovljeni činitelji uma, uspomena i ličnosti stvorenog bića zauvijek postaju dio takvih Ispravljača. Matrica uma smrtnog bića kao i pasivni potencijali identiteta počivaju u duši koja je povjerena na čuvanje serafskim čuvarima sudbine. I upravo u ovom sjedinjenju duše koja je povjerena serafu i duha-uma koji je povjeren Ispravljaču počiva novo stvaranje ličnosti stvorenog bića i uskrsnuće usnule preživjele osobe.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa ličnosti) može se nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje smo bili prekinuti prilikom smrti.

Prve prebivališne svjetove i centralni planet sustava mnogi na Zemlji greškom smatraju za Raj, do kojeg vodi dugi evolucijski put od nekoliko miliona godina.

Država je korisna u evoluciji civilizacije, to predstavlja društvu neto dobit od pošasti i patnji ratova. Čak i državno umijeće je samo akumulirana tehnika za prilagodbu konkurentnog natjecabnja sila između zaraćenih plemena i naroda.

Moderna država je institucija koja je preživjela u dugoj borbi za grupnu moć. Vrhunska snaga je na kraju prevladala, i ona je proizvela stvorenje zapravo - državu - zajedno s moralnim mitovima o apsolutnj obvezi građana da žive i umiru za državu. No, to stanje nije iz božanske geneze, to nije ni producirano dobrovoljnim inteligentnim ljudskim djelovanjem, to je čisto evolucijska institucija i bila je potpuno automatskog porijekla.

EMBRIONALNE DRŽAVE

Država je teritorijalna organizacija društvene regulative, a najjača, najučinkovitija, i trajna stanja sastoji se od jednog naroda čiji ljudi imaju zajednički jezik, običaje i institucije.

Rane države su bile male i sve su bile rezultat osvajanja. Nisu potjecale iz dobrovoljne udruge. Mnoge su osnovali nomadi osvajanjem, koji će nasrnuti dolje na mirne stočare ili mirine težake nadvladati i zarobiti ih. Takva država je rezultirala iz osvajanja.

Uspješna rimska država temeljila se na:

1. Ocu obitelji.

2. Poljoprivreda i pripitomljavanje životinja.

3. Koncentracija stanovništva - gradovi.

4. Privatno vlasništvo i zemljišta.

5. Ropstvo - klase državljanstva.

6. Osvajanja i reorganizacija slabih i nazadnih naroda.

7. Određeni teritorij s cestama.

8. Osobna i jaka vladara.

Velika slabost rimske civilizacije, i faktor u konačnom raspadu carstva, sastojala se ne u reformama koje su se donijele već u naglim i opsežnim načinima njihova donošenja. Kolaps u Rimu označava ono što se može očekivati kada država prolazi previše brzo proširenje povezano as unutarnjom degeneracijom.

Embrionalna država omogućila je pad broja ljudi u korist teritorije, i kao plemenski savezi obično su čvrsto zacementirani u osvajanju. Dok suverenitet koji nadilazi sve manje borbe i grupne razlike je karakteristika istinske države, još uvijek, mnogi razredi i kaste ustrajaju u kasnijim državnim organizacijama kao ostaci klanova i plemena bivših dana. Kasnije i veće teritorijalne države imaju duge i gorke borbe sa ovim manjim istokrvnim klanovskim skupinama, plemenske vlasti pokazuju vrijedan prijelaz od obitelji do državne vlasti. Tijekom kasnijih vremena mnogi klanovi su izrasli iz obrta i drugih industrijskih udruga.

Neuspjeh državne integracije rezultira u nazadovanju i prestanku uvjeta državnih tehnike, kao što je feudalizam u Europskom srednjem vijeku. Tijekom tih mračnih godina teritorijalne države su se urušile, a tu je vraćanje na male skupine dvoraca, ponovno pojavljivanje klana i plemenske faze razvoja. Slične poludržave i sada postoje u Aziji i Africi, ali nisu sve one evolucijski nazadovale, mnoge su embrionalni nukleus država u budućnosti.

EVOLUCIJA PREDSTAVNIČKE VLADAVINE

Demokracija, je idealan je proizvod civilizacije, a ne od evolucije. Treba ići polako! odaberati pažljivo! opasnosti demokracije su:

1. Slavljenje prosječnosti.

2. Izborna osnovica i vladari neznalice.

3. Neuspjeh da se prepoznaju osnovne činjenice društvene evolucije.

4. Opasnost od općeg biračkog prava u rukama neobrazovane i nemarne većine.

5. Ropstvo je javno mnijenje, većina nije uvijek u pravu.

Javno mnijenje, zajedničko mišljenje, uvijek je kašnjenje društva, ipak, to je vrijedno, jer, dok imamo usporavanje društvene evolucije, to će očuvati civilizaciju. Obrazovanje javnog mnijenja je jedini siguran i istinit način ubrzavanja civilizacije, sila je samo privremeno sredstvo, a kulturni rast sve će ubrzati kao metak te će dati put glasačkim listićima. Javno mnijenje, običaji, su osnovne i elementarne energije u društvenoj evoluciji i državnog razvoja, ali da se državne vrijednost moraju izražavati nenasilno.

Mjera napredka društva izravno određuje stupanj do kojeg javno mnijenje može kontrolirati osobno ponašanje i državne regulacije kroz nenasilno izražavanje. Stvarno civilizirana vlada je stigla kad je javno mnijenje bude odjeveno u ovlasti osobne franšize. Popularni izbori ne moraju uvijek odlučiti što sa pravom, ali oni predstavljaju pravi način, čak kada učinite krivu stvar. Evolucija ne može odjednom proizvesti vrhunska savršenstva, nego komparativna unapređenja praktične prilagodbe.

Postoji deset koraka ili faza, za razvoj praktičnog i učinkovitog oblika predstavničke vlasti, a to su:

1. Sloboda osobe. Ropstvo, kmetstvo, te svi oblicima ljudskog ropstva moraju nestati.

2. Sloboda uma. Ako su slobodni ljudi obrazovani – naučili su razmišljati pametno i mudro planirati - sloboda obično neda više zla nego dobra.

3.Vladavina prava. Sloboda se može uživati samo kada će i hirovima ljudskih vladara zamjeniti zakonski akti u skladu s prihvaćenim temeljnim zakonom.

4. Sloboda govora. Predstavnik države je nezamisliv bez slobode svih oblika izražavanja za ljudske težnje i testiranja.

5. Sigurnost imovine. Nijedna vlada neće dugo moći izdržati ako ne osigura pravo na uživanje osobne imovine u nekom obliku. Čovjek žudi za pravo korištenja, upravljanja, darovanja, prodavanja, iznajmljivanja, i ostavljanja svoje osobne imovine.

6.Pravo peticije. Predstavnik vlade preuzima pravo građana da se čuju. Privilegiju peticije je svojstvena u slobodnom državljanstvu.

7.Pravo na vlast. Nije dovoljno da se čuje, moć peticije mora voditi napretka u stvarnom upravljanju vlade.

8. Opće pravo glasa. Predstavnik vlasti pretpostavlja inteligentno, učinkovito i univerzalno biračko tijelo. Karakter takve vlade nikada neće biti određen karakterom i kalibru onih koji u njoj žive. Kao što civilizacija napreduje dolazi i pravo glasa, dok je univerzalna za oba spola biti će učinkovito mijenjajuća, reorganizatorska, i na drugi način diferencirana.

9. Kontrola državnih službenika. Nema civilne vlasti koja neće biti pažljiva i učinkovita ako građani posjeduju i korište mudro tehnike vođenja i kontrole dužnosti i javnih službenika.

10. Inteligentne i osposobljene reprezentacije. Opstanak demokracije ovisi o uspješnim predstavnicima vlasti, a to je uvjetovano praksom izbora u javnim službama samo onih pojedinaca koji su tehnički osposobljeni, intelektualno nadležni, društveno odani, i moralno odgovorni. Samo takvi propisi mogu osigurati vlasti ljudi, a ljudi za narod biti sačuvani.

IDEALI DRŽAVNOSTI

Politički ili upravni oblik vlasti ima malo utjecaja pod uvjetom da pruža osnove građanskog napretka - slobodu, sigurnost, obrazovanje i društvene koordinacije. To nije ono što je država, ali ono što se čini određuje tijek društvene evolucije. I nakon svega, niti jedna država ne može nadići moralne vrijednosti svojih građana kao i na primjeru njihovih izabranih vođa. Neznanje i sebičnost će osigurati pad čak najvišeg tipa vlasti.

Koliko god to bilo žalosno, nacionalni egoizam je bitan za društveni opstanak. Doktrina izabranog naroda je glavni faktor u plemenskim zavarivanjima i prava građenja nacije sve do modernih vremena. No, niti jedna država ne može postići idealnu razinu funkcioniranja dok se svaki oblik nesnošljivosti ne svlada, to je dugo vremena neprijateljski faktor za ljudski napredak. I netolerancije je najbolje suzbijati u koordinaciji znanosti, trgovine, igre, i vjere.

Idealno stanje funkcije prema poticaju tri moćna i koordinirana pogona:

1. Ljubav lojalnosti proizlazi iz ostvarivanja ljudskih bratstva.

2. Inteligentno domoljublje se temelji na mudrim idealima.

3. Kozmički uvid tumačiti u smislu planetarnih činjenica, potrebama i ciljevima.

Zakoni idealnog stanja su brojni, i oni su prošli iz negativističkog tabu doba u doba pozitivnog napredka pojedinih sloboda posljedično na povećanu samokontrolu. Uzvišena država ne samo da tjera svoje građane na rad, ali i mami ih u profitabilno i unaprijeđeno korištenje povećanog slobodnog vremena koja proizlazi iz napora oslobođenja od napredujućeg dobi strojeva. Slobodno vrijeme se mora proizvesti, kao i konzumirati.

Nema društva da je napredovalo jako daleko, kada je dozvolilo lijenost ili tolerira siromaštvo. No, siromaštvo i ovisnost ne može biti eliminirano ako se neispravni i degerativni ljudi slobodno podržavaju i dopušteno im se reproducirati bez ograničenja.

Moralno društvo treba imati za cilj očuvati samopoštovanje svojim građanima i priuštiti svakom normalnom pojedincu odgovarajuću priliku za samospoznaju. Takav plan društvenih postignuća bi bio doprinos kulturnom društvu najvišeg reda. Društveni razvoj treba poticati državnim nadzorom koji ima najmanje regulativne kontrole. To stanje je najbolje koje koordinira većinu, a uređuju najmanje.

Ideje državnosti moraju se postići evolucijom, tako spori rast građanske svijesti, priznavanje obveza i privilegija društvenih službi. U početku ljudi pretpostavljaju teret države kao dužnost, nakon završetka uprave političara, ali kasnije oni traže službe kao privilegije, kao najveću čast. Status na bilo kojoj razini civilizacije vjerno prikazuje kalibar svojih građana koji su dobrovoljno prihvatili odgovornosti državnosti.

U stvarnim zajednicama posao vladanja gradovima i pokrajinama provodi se od strane stručnjaka i upravlja se baš kao i svaki drugi oblik gospodarske i komercijalne službe ljudi.

U razvijenim državama, politička služba cijenjena je kao najviša pobožnost građana. Najveća ambicija najmudrijih i najplemenitijih građana je steći civilno priznanje, da bude izabran ili imenovan na neki položaj državnog povjerenja, i takva vlada dodjeljuje najviše časno priznanje za službu njihovih civilnih i društvenih službenika. Sljedeća priznanja su dodijeljena po redu pod nazivom nakon filozofa, pedagoga, znanstvenika, industrijalaca i vojnika. Roditelji su uredno nagrađeni od strane svoje veličanstvene djece, i čisto vjerske vođe, kao veleposlanici duhovnog kraljevstva, primaju svoje stvarne nagrade u drugom svijetu.

PROGRESSIVE CIVILIZACIJE

Ekonomije, društva i države moraju se razvijati ako će opstati. Statički uvjeti na evolucijskom svijetu ukazuju na propadanja, samo one institucije koje se ustrajno kreću prema naprijed sa evolucijskim potokom.

Progresivni program širenja civilizacije obuhvaća:

1. Očuvanje individualnih sloboda.

2. Zaštita kuće.

3. Promocija ekonomske sigurnosti.

4. Prevencija bolesti.

5. Obveznog obrazovanja.

6. Obvezno zapošljavanja.

7. Profitabilno korištenje slobodnog vremena.

8. Njega nesretnih.

9. Rasno poboljšanje.

10. Promocija znanosti i umjetnosti.

11. Promocija filozofije - mudrost.

12. Povećanje kozmičkog uvida - duhovnost.

A taj napredak u umjetnosti civilizacije vodi do ostvarenja najviših ljudskih i božanskih ciljeva smrtnog postojanja - društveno ostvarenje bratstva čovjeka i osobnog statusa Boga svijesti, koja postaje otkrivena u prvenstvenoj želji svakog pojedinca da vršiti volju Oca na nebu.

Pojavom pravog bratstva znači da je stigao društveni poredak u kojimu svi ljudi uživaju noseći jedni bremena drugih, oni zapravo žele u praksi zlatno pravilo. No, takvo idealno društvo ne može se ostvariti kada je bilo slabo ili zlo u zasjedi kako bi dali nepoštenu i bezbožničku prednost prema onima koji su uglavnom pokretani predanostima službe istine, ljepote i dobrote. U takvoj situaciji samo jedan kolegij je praktičan: "zlatni vladari" mogu osnovati progresivna društvu u kojem žive u skladu sa svojim idealima, a održavanje adekvatne obrane protiv zaostalih bližnjih koji mogu tražiti ili da iskoriste svoju miroljubivu braću različitim sklonostima ili uništiti njihovo civilizacijsko napredovanje.

Idealizam nikada ne može opstati na planeti koja se razvija ako idealisti u svakoj generaciji dopuste da ih istrijebe niži redovi čovječanstva. I ovdje je veliki test idealizma: Mogu li napredna društva smatrati da vojna spremnosti koja ga čini sigurnim od svih ratnih napada voli svoje susjede, ne popuštajući napasti da koriste ove vojne snage u ofenzivnim operacijama protiv drugih naroda u svrhu sebičnih dobitaka ili nacionalnog uvećanja? Nacionalni opstanak zahtijeva pripravnost, a vjerski idealizam jedino može spriječiti instituciju pripravnosti u agresije. Samo ljubav i bratstvo može spriječiti jake od ugnjetavanja slabih.

EVOLUCIJA KONKURENCIJE

Natjecanje je bitno za društveni napredak, ali konkurencija, neregulirana, uzgaja nasilje. U trenutnom društvu, konkurencija polako potiskuje rat u smislu da određuje mjesto pojedinca u industriji, kao i poredak opstanaka same industrije. (Ubojstvo i rat razlikuju se u svojem statusu običaja, ubojstva su bila izvan zakona još od ranih dana društva, dok rat nikada još nije zabranjen od strane čovječanstva u cjelini.)

Idealno stanje se obvezuje regulirati društveno ponašanje dovoljno da se spriječi nasilje iz pojedinačne konkurencije, a kako bi se spriječilo nepravednost u osobnoj inicijativi. Ovdje je veliki problem u državnosti: Kako možete jamčiti mir i tišinu u industriji, platiti porez za potporu državne vlasti, a istodobno spriječiti oporezivanja od prakse dodjeljivanja prednosti industrije i zadržati stanje da postanu parazitski ili tiranski?

Tijekom ranije svjetske dobi, natjecanje je bilo bitno za progresivnu civilizaciju. Kako evolucija čovjeka napreduje, suradnja postaje sve učinkovitija. U naprednim civilizacijama suradnja je učinkovitija od konkurencije. Rani čovjek je stimulirana od strane konkurencije. Rani razvoj karakterizira opstanak biološke sposobnosti, ali kasnije civilizacije su bolje promovirale inteligentne suradnje, razumijevanja bratstva i duhovnog bratstva.

Istina, konkurencija u industriji je izrazito rasipna i vrlo neučinkovita, ali ne i pokušaj kako bi se uklonili ovi gospodarski gubici prijedlog bi trebao biti zaustavljen ako prilagodbe podrazumijevaju čak i najmanje ukidanje bilo koje od osnovnih sloboda pojedinca.

MOTIV PROFITA

Današnja profitom motivirana ekonomija je osuđena osim ako motivi profita mogu biti prošireni motivima službe. Nemilosrdna konkurencija na temelju zatucanog samo-interesa je u konačnici destruktivna čak i za one stvari koje želi održavati. Ekskluzivno i samo-posluživanje profitne motivacija je nespojivo sa kršćanskim idealima – mnogo više je u neskladu s učenjem Isusa.

U ekonomiji, profitna motivacija je motivacija službi kao što je strah od ljubavi u vjeri. No, profitni motiv se ne smije naglo uništiti ili ukloniti, to čuva mnoge inače lijene smrtnike teškoća na poslu. No, nije potrebno, međutim, da ova društvena energija sudjeluje zauvijek sebično u svojim ciljevima.

Profitni motiv gospodarske aktivnosti je ukupna baza i potpuno nedostojna naprednog poretka društva, ipak, to je neophodan faktor u cijeloj ranijoj fazi razvoja civilizacije. Profitna motivacija ne smije biti oduzeta od ljudi dok čvrsto posjeduje superiorne vrste neprofitnih motiva za ekonomsku i društnenu službu - transcendentnih poziva iznimne mudrosti, intrigantno bratstvo i izvrsnost duhovnog postignuća.

OBRAZOVANJE

Trajna država se temelji na kulturi, dominaciji ideala, i motiviranim službama. Svrha obrazovanja treba biti stjecanje vještina, potraga mudrosti, realizacije jastva, i postizanje duhovnih vrijednosti.

U idealnom stanju, obrazovanje se nastavlja kroz cijeli život i filozofija negdje postaje glavna u potrazi svojim građanima. Građani kao veća skupina slijede mudrost kao povećanje uvida u značaj ljudskih odnosa, značenja stvarnosti, plemenitih vrijednosti, ciljeva života, i slave kozmičke sudbine.

Ljudi bi trebali dobiti viziju novog i više kulturnog društva. Obrazovanje će skočiti na novu razinu vrijednosti sa donošenjem čisto profitno motiviranog sustava ekonomije. Obrazovanje je predugo bio provincijalističko, militarističko, ego veličajuće i tražeće uspješnosti, to na kraju mora postati svjetski, idealistički, samo-svjesni, i kozmički zahvaćeno.

Obrazovanje je nedavno prošlo od kontrole klera na pravno i poslovno. Na kraju mora biti dano preko filozofa i znanstvenika. Nastavnici moraju biti slobodna bića, pravi vođe do kraja da se filozofija, u potrazi za mudrošću, može postati glavni obrazovni cilj.

Obrazovanje je posao života, ono se mora nastaviti tijekom života, tako da čovječanstvo postupno može steći iskustvo rastuće razine smrtne mudrosti, a to su:

1.Poznavanje stvari.

2.Realizacije značenja.

3.Uvažavanje vrijednosti.

4.Plemenitost rada - dužnosti.

5.Motivacija ciljeva - morala.

6.Ljubav službe - karaktera.

7. Kozmički uvid - duhovno razlučivanje.

A onda, putem tih postignuća, mnogi će se popeti na smrtno krajnje umna postignuća, svjesnosti Boga.

KARAKTER DRŽAVNOSTI

Samo sveto obilježije bilo koje ljudske vlade je podjela državnosti u tri domene, izvršne, zakonodavne i sudske funkcije. Svemirom se upravlja u skladu s tim planom podjele funkcija i ovlasti. Osim toga božanskog koncepta učinkovite društvene regulacije i civilne vlasti, malo koji oblik državne vlasti ljudi mogu izabrati pod uvjetom da građani uvijek napreduju prema cilju povećane samokontrole i povećanja društvenih službi. Intelektualna oduševljenost, ekonomska mudrost, oštroumnost društvene i moralne izdržljivosti ljudi se vjerno odražavaju u državnosti.

Evolucija državnosti podrazumijeva napredak od razine do razine, kako slijedi:

1. Stvaranje trostruke vlasti: izvršne, zakonodavne i sudske grane.

2. Sloboda društvene, političke i vjerske aktivnosti.

3.Ukidanje svih oblika ropstva i ljudskog ropstva.

4.Sposobnost građana za kontrolu ubiranja poreza.

5.Uspostavljanje univerzalnog obrazovanja - učenje se proteže od kolijevke do groba.

6.Pravilno podešavanje između lokalnih i nacionalnih vlada.

7.Poticanje znanosti i savladavanja bolesti.

8.Zbog priznanja ravnopravnosti spolova dolazi koordinirano funkcioniranje muškaraca i žena u kući, školi i crkvi, sa specijaliziranim službama žena u industriji i vlasti.

9.Uklanjanje mučnih ropskih poslova strojnim izumima i kasnije ovladavanje robotičke dobi.

10.Osvajanja narječja - trijumf univerzalnog jezika.

11.Završetak rata - međunarodna rješavanja nacionalnih i rasnih razlika kontinentalnih sudova naroda predsjedao bi planetarni vrhovni sud koji se automatski regrutira iz povremenog umirovljenja čelnika kontinentalnih sudova. Kontinentalni sudovi su autoritativni, Svjetski sud je savjetodavno - moralan.

12.Širom svijeta su običaji u potrazi za mudrošću - veličanje filozofije. Evolucija religije svijeta, koji će nagovijestiti ulazak planeta na ranije faze naseljavanja u svjetlu i životu.

To su preduvjeti za progresivne vlade i izdvajanja idealne državnosti. Zemlja je daleko od realizacije tih uzvišenih ideala, ali civilizirane rase su napravile početak - čovječanstvo je na početku prema višoj evolucijskoj sudbini.