Američki neurokirurg s Harvarda dr. Eben Alexander, nekadašnji skeptik koji je nakon buđenja iz duboke kome u kojoj je, kako tvrdi, doživio raj te sve to detaljno opisao u svojoj upravo objavljenoj knjizi, u tamošnjoj je javnosti pobudio ogroman interes . U “Proof of Heaven: A Neurosurgeon’s Journey into the AfterLife” opisuje kako je isključena korteksa, dok mu je tijelo bilo na aparatima, bio u raju iz kojeg se vratio kad se probudio iz kome. Iskustva ljudi koji su za kliničke smrti, doživjeli Raj sve su brojnija i sve češće opisana u knjigama.

Moram naglasiti prijašnje postove objavljene na ovom blogu o životu i putu duše poslije mrti fizičkog tijela. LJUDSKO TIJELO JE HRAM DUŠE NA ZEMLJI I VOZILO KOJIM DUŠA PUTUJE U PROSTORU I VREMENU NA PLANETU ZEMLJI. Svaki živi i normalan čovjek ili takozvano „JA“ ima više konponenti, duhovno, energetsko i materijalno. Čovijek je sve to i još ima um. U čovjeku živi Tajanstveni Osmatrač - Duh-izvorni fragment Boga-Oca Svih a ima i Dušu (ličnost) koja je opet u nekoj vrsti vozila obuhvaćena Duhom, oboje smješteno na energetskom i materijalnom tijelu vidljivo našim očima.

Najvažnija spoznaja koja se mora usaditi u ljudska bića je da život ne prestaje nakon smrti fizičkog tijela, tako da ne možemo pobjeći od posljedica onoga što smo učinili. To je najvažnije od svega.

U prijašnjim sam postovima opširno pisao što se događa nakon smrti fizičkog tijela pa ću dijelom ponoviti.

Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem – centralni planet našeg sustava, na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Zemlje na prvi prebivališni svijet može se primijetiti bitnija razlika, da smo bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište serafskih čuvara sudbine, Misaonih Isparvljača i arhanđela uskrsnuća.

Zabilješke smrtničkog uma kao i aktivni uzorci smrtnikovih uspomena prevedeni od materijalnih do duhovnih razina, postaju osobni posjed distanciranih Misaonih Ispravljača; ovi poduhovljeni činitelji uma, uspomena i ličnosti stvorenog bića zauvijek postaju dio takvih Ispravljača. Matrica uma smrtnog bića kao i pasivni potencijali identiteta počivaju u duši koja je povjerena na čuvanje serafskim čuvarima sudbine. I upravo u ovom sjedinjenju duše koja je povjerena serafu i duha-uma koji je povjeren Ispravljaču počiva novo stvaranje ličnosti stvorenog bića i uskrsnuće usnule preživjele osobe.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa ličnosti) može se nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje smo bili prekinuti prilikom smrti.

Prve prebivališne svjetove i centralni planet sustava mnogi na Zemlji greškom smatraju za Raj, do kojeg vodi dugi evolucijski put od nekoliko miliona godina.