Istina je čovjek je tvorac i krivac katastrofalnog ekološkog stanja na našoj planeti, a moramo znati da duh prethodi energiji a energija materiji. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti nauku Isusa iz Nazareta, čime i počine ozdravljene planeta, prvo u duhu, onda u upotrebi beskonačne čiste energije i nakon toga u Rajskim beskonačnim varijacijama života na Zemlji i suživota ljudi na takvom planetu. To će biti planet Rajske kreativnosti, najljepši fizički planet u Svemiru.

Nitko osim ljudi koji žive sada na Zemlji ne može to postići, visoke civilizacije mogu pomoći ako zatražimo ali prepreka je u ljudskom duhu koji pod utjecajem religije stagnira i nazaduje. Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusov je nauk i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine i uzdigne ovaj naš planet za njeguvu pravu svrhu.

Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija sa krajnjim ciljem preobrazbe Zemlje kao nahitniji korak u spašavanju ovog našeg planeta od urušavanja.

Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.

Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će ga uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moramo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.

Uvijek imati na umu, Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog puta uzdizanja preko mnogih viših i visokih civilizacija nastanjenih u cijelom velikom svemiru. To je ujedno jedini pravi put u uzdizanju i ubrzavanj cijelog planeta u izbjegavanju katastrofe.

"Božje kraljevstvo je u čovjeku," najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.

Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.

Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije, i ponovno naglašavam kao prije više mjeseci da je kršćanstvo pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti. I zbog toga ovaj naš planet proždire sebe, narodi na našem planetu proždiru ga iscrpljujući njegove resurse. Današnja sredstva i metode korištenja energije su usko povezane sa uništenjem okoliša, bez tehnologija za sigurno čuvanje i pročišćavanje otpada, i to je velika prijetnja planetu, zbog profita, vlasti nad drugim ljudima, nebrige za potomstvo i buduća pokoljenja ljudi, zbog negiranja druge stvarnosti, negiranje živućeg Boga.

Link na Svjetski fond zaštite okoliša (World Wildlife Fund) koji donosi vrlo uznemirujuće informacije o neposrednoj budućnosti našeg planeta, a detaljne informacije su na ovom linku
http://www.worldwildlife.org/home-full.html

Ono što uznemirava je ovaj izviješatj o stanju planeta i trošenju neonovljivih resursa na linku
http://www.worldwildlife.org/science/2012%20Living%20Planet%20Report/index.html

Ovo što je objavljeno u Svjetskom fondu znači brzi put u propast svih nas nezavisno od zemljopisne lokacije pojedine države a zbog prevelike potrošnje, prevelikog broja stanovnika i urušavanja eko sustava planeta koji je nedijeljiv. Nakon urušavanja eko sustava život će biti teško moguć i tu nikakvi euri, dolari, klasična ekonomija ne mogu pomoći a filozofija potrošačkog društva sa gospodinom profitom kao glavnim motorom - pokretačem kapitalizma će nas i doslovno ubiti tako što će prvo urušiti eko sustav a nakon toga slijedi masovno izumiranje ljudske vrste zbog zagađenih voda, tla, i zraka vjerovatno potpomognuti ratovima.

Ako ne nastane korijenita promjena u umovima ljudi biti će kasno a posebno za našu djecu i unuke kojima ostavljamo ovu prekrasnu planetu u jadnom stanju. Okrenimo se izvornim vrijednostima života koje je tako veličanstveno ljudima dao Isus i počnimo ih usvajati i sprovoditi.

Uvjek ponavljam da ljudski um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće naše Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno. I zaista sada Zemlja podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja od kada ima života i inteligentnih bića koja žive na njoj.

U jutarnjoj šetnji blizu svoje kuće najljepši je ptičiji pjev, ljudi uživaju a djeca su spremna za more i morske radosti