U vodama Pulskog akvatorija živi tridesetak delfina koje povremeno uspijem snimiti jer dolaze uz samu obalu, međutim ima ljudi koji se prema njima ponašaju krajnje divljački pokušavajući ih ozlijediti ili ubiti sa gliserima bez obzira što su takva djela protuzakonita i kažnjiva.

Ovaj video pokazuje napad na delfina


Ostali videoklipovi su snimljeni nakon incidenta.Tada je na jednom mjestu bilo oko 23 delfina.




Moj apel je zaštitimo danas delfine sutra će nam oni to mnogostruko vratiti

Zbog neznanja ljudi, i zbog toga što ih vjerski vode uče neznanju, negativne sile, koje zapravo ne izgledaju onako kako ih mi vidimo, očituju se ovako kako se očituju da bi ugradile strah. Ali, ono što je istinski negativno, ono što stvara nered, osim želja i pohlepe, je potpuno negiranje i krivo tumačenje postojanja konačne stvarnosti. Nama se dogodila prenapučenost zbog hvatanja duhova u stupicu, zbog reinkarnacije. Zato se zemaljski ljudi, duše i duhovi koji okružuju Zemlju trebaju osloboditi pohlepe i želje, jer je to stupica. Naši vjerski vođe ovo ne shvaćaju i ne podučavaju ljude o tome.

Na Zemlji su se događale i danas se intenziviraju mnogobrojne posjete civilizacija iz Svemira, što većina ljudi negira zbog neznanja i straha od novoga. Postoji nekoliko svrha posjeta. Oni koji su dobronamjerni rade na sprečavanju potpunog uništenja planeta Zemlje, nadgledaju te pokušaje i, ako bude potrebno, spriječit će potpuno okončanje. Jer, ako se zaista dogodi okončanje, trebat će toliko mnogo vremena za ponovni početak da on uopće nije ni moguć. Situacija na planetu Zemlji ujedno je i takva da bi njezina razorenost stvorila energiju koja bi mogla ugroziti druge sustave Svemira. Postoje, također, oni koji bi željeli doći ovdje jer su započeli razaranje svog vlastitog fizičkog planeta i traže mjesto na koje bi se premjestili. Stoga eksperimentiraju na čovječanstvu i životinjskom svijetu, ispitujući dostupne mogućnosti.

Pored Zemlje ljudi su zasađeni i u sustavu Messier 45 (M45) poznat pod nazivom Vlašići odnosno Plejade koje se nalaze u skupu u zviježđu Bik. Vlašići su poznate od davnina i uključene su u gotovo sve mitologije sjeverne polutke. Najstariji zapisi o njima sežu iz Homerovih epova Ilijada i Odiseja iz 700. godine prije Krista. Charles Messier je ih je u svoj katalog uvrstio 4. ožujka 1769. godine.

Ukupan broj zvijezda u Plejadama je procijenjen na 500, a masa skupa na 800 sunčevih masa. Od zvijezda posebno se ističe 7 najsjajnijih, plavih divova. Golim okom u dobrim uvjetima moguće je vidjeti do 14 zvijezda u skupu. Među zvijezdama nalazi se i veliki broj smeđih patuljaka koji čine možda i 25% populacije Plejada, ali sudjeluju samo s 2% mase.

Ljudi su tamo razvili tehnologiju međuzvjezdanog transporta i posjećuju Zemlju. Zbog sličnih problema u prošlosti koje su imali kao Zemlja oni su danas u stanju velike negativnosti i to predstavlja problem i za nas. Ne smije se pogrešno misliti da ako civilizacija posjeduje tehnologiju i informacije da je napredna, nije.

Vrlo je važno da ljudi steknu razumijevanje o drugim stvarnostima postojanja unutar našeg Svemira, o drugim sustavima energije koji imaju sposobnost ostvarivanja takvih postojanja u velikim razmjerima vremena, oblika i materije; a sve u svrhu toga da bi čovječanstvo ispitalo njihovo porijeklo, širenje njihovog uma i sadašnje vrijeme.

Oni iz visokih civilizacija došli su na naš planet Zemlju. Oni iz drugih civilizacija često dolaze u posjete, od samog početka povijesti čovječanstva. I negativno uravnoteženi (zli) nas vrlo često posjećuju. Pogledajte, molim vas, naše povijesne zapise. Do danas, to nije ostavilo nikakav utisak na čovječanstvo jer su te druge stvarnosti bile uglavnom uklonjene iz programa čovječanstva.

Kako se ovaj planet Zemlja kreće prema svojoj evolutivnoj važnosti, i razlogu svojeg postojanja, (jer on je, jedini planet sa slobodom izbora), te civilizacije pokušavaju čovječanstvu prenijeti informacije u svezi s drugim bićima, drugim vrstama, drugim oblicima energije, tako da čovječanstvo može to sagledati, ispitati, a nakon toga i iskušati. Izazov se sastoji u predstavljanju alternative. Koju bi se moglo ispitati. Mi smo sada upozoreni na ona energetska polja koja postoje.

Video koji preporučujem dijelom govori o posjetama izvanzemaljskih civilizacija


Ili najnovija viđenja NLO-a na Bliskom Istoku

Širom svemira, svaka jedinka se smatra dijelom cijelog. Opstanak svakog dijela ovisi o njegovoj suradnji s planom i namjerom cijelog, njegovom svesrdnom željom i savršenom voljnošću da izvrši Očevu božansku volju. Jedini evolutivni svijet bez greške (mogućnosti nerazboritog suda) bi bio svijet bez slobodne inteligencije. U Havoni postoji milijarda savršenih svjetova na kojima žive savršeni žitelji, ali kako bi bio slobodan, evolutivni čovjek mora imati slobodu da počini grešku. Slobodna inteligencija koja nema dovoljno iskustva ne može smjesta biti jednako mudra. Mogućnost neispravnog suda (zlo) poprima oblik grijeha jedino kad ljudska volja svjesno odobri i namjerno prihvati sud za koji zna da je nemoralan.

Puno cijenjenje istine, ljepote i dobrote predstavlja sastavni dio savršenstva božanskog svemira. Žiteljima Havone ne trebaju potencijalne ili relativne razine kao podražaj donošenju odluka; takvim savršenim bićima ne trebaju kontrastivne moralne situacije koje bi stimulirale razmišljanje, i bez njih su u stanju opaziti i odabrati dobro. Ali sva takva savršena bića su po moralnoj prirodi i duhovnom statusu razultat onog što su postala činjenicom vlastite egzistencije. Iskustveno su postigla napredak jedino u okviru unutarnjeg statusa. Svojom vjerom i nadom, smrtni čovjek mora zaraditi čak i status kandidata za uspon. Sve božanske osobine koje ljudski um shvaća i koje ljudska duša postiže, predstavljaju rezultat iskustva; one su stvarnost osobnog iskustva i stoga čovjekov jedinstveni posjed koji kao takav stoji u suprotnosti s prirođenom dobrotom i ispravnošću nepogrešivih ličnosti Havone.

Dok su prirodno odvažna, stvorenja Havone nisu hrabra u ljudskom smislu riječi. Dok su po prirodi ljubezna i uviđavna, teško se može reći da su altruistična onako kako su ljudska bića altruistična. Dok se nadaju prijatnoj budućnosti, nisu prožeta nadom tako veličanstveno kako su smrtnici nestalnih evolutivnih planeta prožeti nadom i uzdanjem. Dok imaju vjeru u stabilnost svemira, nemaju tu spasonosnu vjeru kojom se smrtni čovjek uspinje od statusa životinje do portala Raja. Dok vole istinu, teško da znaju da se u njoj krije spas duši. Dok su idealistični, tako su rođeni; oni ne poznaju oduševljenje čovjeka koji je postao idealističan zahvaljujući svom vedrom izboru. Dok su lojalni, nikada nisu doživjeli uzbuđenje svesrdne i inteligentne odanost dužnosti unatoč suočenosti s iskušenjem pada. Dok su nesebični, nisu postigli takve razine iskustva veličanstvenim pokoravanjem svog ratobornog bića. Dok poznaju užitak, ne razumiju prijatno zadovoljstvo čovjeka koji je upravo izbjegao prijetećem bolu.

Neka bića iz Havone su trenutno na Zemlji pa je dobro poznavati neke od njihovih osobina a moguća je i komunikacija sa njima.

Prošle nedelje se slavio blagdan Duhova tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd. Slavi se i kao blagdan "rođenja Crkve" budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima. "Duhovi" je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.
Ovaj blagdan slave katolici, pravoslavni i mnoge druge kršćanske Crkve.
Ponovno ću ponoviti tekst koji sam prethodno napisao o isusovom Duhu Istine ili o Duhu Svetome kako ga naziva Crkva. Razumjevanje i prihvaćanje Duha Istine bez rituala i zamagljivanja njegovog stvarnog značenja je ključno za napredak svake osobe pojedinačno te zato i ponavljam ovaj tekst.

Procesom obuke i propovijedi, Isusovi apostoli i učenici su naučili da se evanđelje sastojalo od istine da je Bog otac i da su ljudi njegova djeca, ali u ovom času duhovne ekstaze i osobnog osjećaja pobjede, najbolja moguća vjest--najveća novost--je bila činjenica da se Isus podigao od mrtvih. I tako su osnaženi utjecajem nebeske moći počeli propovijedati radosnu vijest--spasenje kroz Isusa--dok su nehotice učinili grešku govoreći o određenim činjenicama vezanim uz evanđelje umjesto što će govoriti o samoj njegovoj poruci. Petar je bio taj koji ih je nesvjesno poveo ovim pogrešnim putom, dok su ga drugi slijedili i dok je Pavle izgradio cijelu novu religiju na temeljima ove nove verzije radosne vijesti.

Evanđelje kraljevstva govori o činjenici da je Bog otac i njenoj posljedici, istini sinsko-bratskog odnosa ljudi. Kršćanstvo, kako se od tog dana počelo razvijati, govori o činjenici da je Bog Otac Gospodina Isusa Krista i o iskustvu vjerničke zajednice s uskrslim i proslavljenim Kristom. Nije čudno što su ovi duhom prožeti ljudi iskoristili ovaj događaj kao priliku da ispolje svoj osjećaj pobjede nad silama koje su težile uništenju njihovog Učitelja i njegovih učenja. U ovom se času bilo lakše sjetiti osobnog odnosa s Isusom i prepustiti se radosti uvjerenja da je On još uvijek na životu, da njihovo prijateljstvo nije završeno i da su primili duh koji im je Isus obećao poslati. Ovi vjernici su iznenada imali osjećaj da ih je nešto prenijelo u novi svijet, u novu egzistenciju radosti, moći i slave. Isus im je rekao da će kraljevstvo doći s velikom moći i neki su pomislili da su ovom prilikom počeli uviđati značenje ovih riječi. I kad se sve ovo uzme u obzir, nije teško razumjeti zašto su ovi ljudi počeli prorpovijedati evanđelje o Isusu, umjesto ranije poruke o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi.

Za svog života na zemlji Isus je propovijedao evanđelje koje je ljude oslobađalo sujevjernog vjerovanja da su djeca đavla i koje ih je uzdizalo na dostojanstveni status Božjih sinova po vjeri. Ova poruka, kakvu je Isus propovijedao i živio u svoje doba, je nudila djelotvorno riješenje čovjekovih duhovnih teškoća u vrijeme svoje objave. I nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao Duh Istine koji živi u ljudima i koji iz generacije u generaciju nudi novu i svježu formulaciju Isusove poruke kako bi svaka nova grupa smrtnih ljudi mogla primiti novu i suvremenu verziju evanđelja, izraženu riječima osobnog prosvjetljenja i grupnog vodstva koje može djelotvorno riješiti čovjekove nove i višestruke duhovne teškoće. Prva misija ovog duha je, naravno, unaprijeđenje i personificiranje istine, jer spoznaja istine tvori najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.

Bilo bi greška očekivati snažnu intelektualnu svjesnost izlivenog Duha Istine. Duh nikad ne stvara svjesnost o samom sebi, već jedino svjesnost o Isusu Kristu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o samom sebi. Stoga dokaz našeg odnosa s Duhom Istine ne počiva u našoj svjesnosti ovog duha već prije u našem unutarnjem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom. Duh je došao kako bi čovjeku pomogao da se sjeti i da razumije Kristove riječi i kako bi iluminirao i protumačio njegov zemaljski život.

Duh Istine je pored toga došao kako bi vjernicima pomogao da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegovog života u ljudskom obličju kao i njegovog novog i svježeg življenja u individualnim vjernicima svih novih generacija Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.

Tako izgleda da je Duh Istine došao kako bi svakog vjernika poveo k cijeloj istini, k sve širem znanju isustva življenja i porasta duhovne svjesnosti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.

Isus je živio kako bi pružio otkrivenje čovjeka koji se pokorava Božjoj volji, ali ne i primjer koji bi ljudi doslovce pokušali slijediti. Ovaj zemaljski život, smrt na križu i prateće uskrsnuće, su s vremenom postali novo evanđelje i cijena koju su ljudi morali platiti za iskupljenje od kobnog stiska zla - od prokletstva na koje ih je osudio uvrijeđeni Bog. No unatoč ovom izobličenju evanđenja, ostaje činjenica da je ova nova poruka o Isusu sa sobom ponijela mnoge temeljne istine i učenja njegovog ranijeg evanđelja kraljevstva. I ove se latentne istine Božjeg očinstva i bratstva ljudi prije ili kasnije moraju podići i djelotvorno preobraziti civilizaciju cijelog čovječanstva.

Izraz "krštenje duhom" koji je u ovo doba ušao u sastav redovnog riječnika obilježava jedino svjesno prihvaćanje ovog darovanog Duha Istine i osobno priznanje ove nove duhovne moći kao pozitivnog dodatka svim drugim duhovnim utjecajima već dobro poznatim u iskustvu ljudskih duša koje poznaju Boga.

Od darivanja Duha Istine, čovjek ima na raspolaganju pouku i utjecaj trostrukog obdarenja duha: Očevog duha (Misaonog Ispravljača ili Tajanstvenog Osmatrača kako ga nekad zovemo), Sinovog duha (Duha Istine) i Duhovog duha (Svetog Duha).

Na određeni način, čovječanstvo se nalazi pod utjecajem sedmostrukog djelovanja svemirskih utjecaja duha. Rane evolucijske ljudske rase su bile izložene progresivnom kontaktu sa sedam pomoćnih duhova uma Majčinskog Duha lokalnog svemira. Kako čovjek napreduje ljestvicom inteligencije i duhovne spoznaje, nad njim s vremenom počinje djelovati ili živjeti utjecaj slijedećih sedam duhova napredujućih svjetova:

1. Darovani duh Oca Svih--Misaoni Ispravljači.

2. Prisutnost duha koju čovjek prima od Vječnog Sina--duh gravitacije svemira nad
svemirima i određeni komunikacijski kanal duha.

3. Prisutnost duha koju čovjek prima od Beskonačnog Duha--univerzalni duh-um
cijele tvorevine, duhovni izvor intelektualnog srodstva svih progresivnih
inteligencija.

4. Duh Oca Svih i Sina Stvoritelja--Duh Istine koji se uopćeno naziva duhom
Svemirskog Sina.

5. Duh Beskonačnog Duha i Svemirskog Majčinskog Duha--Sveti Duh koji se
uopćeno naziva duhom Svemirskog Duha.

6. Um-duh Svemirskog Majčinskog Duha--sedam pomoćnih duhova uma lokalnog
svemira.

7. Duh Oca, Sina i Duhova--novoimenovani duh napredujućih zemaljskih smrtnih
ljudi koji su doživjeli spajanje smrtničke duhom rođene duše s Rajskim Misaonim
Ispravljačem i koji su zatim postigli božanstvenost i veličanstvo statusa Rajskog
Zbora Finalista.

I tako je darivanje Duha Istine svijetu i njegovim narodima donijelo posljednje obdarenje duha koje čovjeku treba pomoći pri sve naprednijoj potrazi za Bogom.

Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemiru kojim vlada istina i u kojem pobjeđuje ispravnost. Ovdje vrlo često znaju prevladati kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost, jednom riječju, grijeh. Je li istina da vjera, naposljetku, može pobjediti zlo, grijeh i nepravdu? Odgovor je pozitivan. I Isusovi život i smrt vječno svjedoče o neminovnoj pobjedi istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali dok je bio na križu riječima, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Nebo se smrklo na dan raspeća, dok je naredno jutro osvanulo u punom sjaju dok je dan Duhova bio još vedriji. Religije pesimističkog očajanja traže oslobođenje od životnog tereta; oni teže uništenju u vječnom snu i odmoru. Ovo je primjer religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.

Ako religija zaslužuje da se nazove "opijum za narod," onda to nije Isusova religija. Viseći na križu, Isus je odbio narkozu i njegov duh koji je izliven nad svim ljudima predstavlja moćan svjetski utjecaj koji usmjerava čovjeka naprijed i naviše. Napredni duhovni poriv je najmoćniji pokretački utjecaj u cijelom svijetu; vjernik koji uči istinu predstavlja progresivnu i agresivnu zemaljsku dušu.

Na dan Duhova, Isusova religija je raskinula sve nacionalne podjele i rasne okove. Zauvijek je istina, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda." Na ovaj dan, Duh Istine je postao Isusovov osobni dar svakom smrtniku. Ovaj duh je darovan kako bi naveo vjernike da propovijedaju evanđelje kraljevstva, dok su oni greškom protumačili ovo izlivanje duha kao dio novog evanđelja koje su upravo nehotice definirali.

Duh vodi k cijeloj istini; on je učitelj šireće i rastuće religije beskrajnog napretka i božanskog raspleta. Iz dana u dan ovaj učitelj obznanjuje svakom vjerniku i tragatelju za istinom sve ono što je tako božanstveno obavijeno osobom i naravi Sina Čovječjeg.
Darivanje Duha Istine nije bilo uvjetovano ili povezano s bilo kakvim formama, ceremonijama, svetim mjestima ili naročitim postupcima koji su trebali omogućiti njegovo puno ispoljenje. U času kad se duh nadvio nad osobama koje su bile okupljene u gornjim odajama, one su jednostavno sjedile duboko zaokupljene molitvom. Duh je izliven nad selima kao i nad gradovima. Od apostola se nije tražilo da provedu više godina u osamljenoj meditaciji kako bi mogli primiti duh. Blagdan Duhova zauvijek prekida vezu između duhovnog iskustva i potrebe za posjetom nekog naročito povoljnog okruženja.

Prije Duhova, religija je jedino ukazivala na činjenicu da čovjek traga za Bogom; od Duhova na dalje, čovjek još uvijek traga za Bogom, ali nad svijetom sada sjaji prizor Boga koji isto tako traga za čovjekom i koji šalje svoj duh da nađe čovjeka i da u njemu živi.
Prije Isusovih učenja koja su dostigla vrhunac na dan Duhova, žene su imale vrlo nizak položaj u doktrinama starijih religija. Nakon Duhova, žene stoje u bratstvu kraljevstva i ispred Boga ravnopravno s muškarcima. Među sto dvadeset osoba koje su primile ovaj specijalni dar duha bilo je mnogo žena, učenica koje su dijelile ove blažene darove s muškarcima. Muškarci više ne mogu monopolizirati religioznu službu. Farizeji mogu zahvaljivati Bogu što nisu rođeni kao "žene, gubavci ili pogani," ali među Isusovim učenicima žene zauvijek moraju biti oslobođene svakog oblika religiozne diskriminacije koja počiva na njihovom spolu. Duhovi su izbrisali svaki oblik religiozne diskriminacije zasnovane na rasnim i kulturnim razlikama, društvenom staležu ili spolnim predrasudama. Nije čudo što su ovi vjernici nove religije glasno govorili, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda."

Krist je tako sve više postajao predmetom vjerovanja ove nove crkve koja se vrlo brzo formirala. Isus je još uvijek živ; umro je zbog ljudi; dao je svoj duh; ponovo će doći. Isus je bio jedino što je zaokuljalo njihove misli određujući ne samo ovaj novi koncept Boga već i sve ostalo. Bili su toliko uzbuđeni ovom doktrinom da je "Bog Otac Gospodina Isusa" da se nisu mogli vratiti staroj poruci da je "Bog Otac koji voli sve ljude"--sve i jednog čovjeka bez izuzetka. Istina, nevjerojano ispoljenje bratske ljubavi i neviđenog dobročinstva se rodilo u ovim ranim zajednicama vjernika. Ali bila je to zajednica ljudi koji su vjerovali u Isusa, a ne bratska zajednica obitelji Očevog nebeskog kraljevstva. Njihova dobronamjernost je bila plod ljubavi prema ideji Isusovog darivanja, a ne odatle što su bili u stanju prepoznati da su svi ljudi braća. Unatoč tomu, bili su tako prepuni radosti i u tolikoj mjeri spremni živjeti tako nove i jedinstvene živote da su sviju privukli da prihvate ovo učenje o Isusu. Strašno su pogriješili što su umjesto samog evanđelja kraljevstva poučavali živući i slikoviti komentar koji je pratio ovo evanđelje, ali čak i ovo je bilo najveća religija koju je čovječanstvo ikad imalo prilike upoznati.