Tomo je Isusu postavio pitanje kakvo je značenje koncepta zla?” Kad je Isus čuo ova pitanja, odgovorio je Tomi:

“Čuvaj se ove greške: nemoj brkati zlo sa zlotvorom ili preciznije sa pokvarenjakom. Taj koga nazivaš zlim je plod umišljenosti, visoki službenik koji se svjesno i s predumišljajem pobunio protiv moga Oca i njegovih vjernih Sinova. A ja sam već porazio ove grešne pobunjenike. Neka vam bude jasno da svijetom vladaju različiti stavovi prema Ocu i njegovom svemiru. Ne zaboravite sljedeće zakone otkrivenja Očeve volje:

“Zlo je nesvjesno ili nenamjerno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Zlo je također mjera nesavršenosti u povinovanju Očevoj volji.

“Zlo je svjesno, namjerno i promišljeno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Zlo je mjera opiranja božanskoj upravi i duhovnom vodstvu.

“Pokvarenost je namjerno, odlučno i ustrajno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Pokvarenost je mjera ustrajnog odbijanja Očevog plana ljubavi i preživljavanja ličnosti i Sinove milostive službe spasenja.

“Po svojoj prirodi, prije novog rođenja u duhu, smrtni čovjek je predmet unutarnjih sklonosti prema zlu, ali ovakva prirodna nesavršenstva u ponašnju sama po sebi nisu ni zlo niti pokvarenost. Smrtni čovjek tek započinje svoj dugi uspon prema savršenstvu Oca koji je na Raju. Nesavršenstvo i necjelovitost u prirodnom obdarenju nisu zlo. Točno je da čovjek može podleći zlu, ali on niti slučajno nije dijete zla ako sam svjesno i namjerno ne odabere put zla i život pokvarenosti. Zlo je sastavni dio prirodnog reda ovog svijeta, dok je grijeh stvar svjesne pobune koju su na ovaj svijet donijeli oni koji su pali sa duhovnog svjetla u najdublju tamu.

“Ti, Tomo, brkaš naša učenja sa doktrinama Grka i zabludama Perzijanaca. Ne razumiješ odnos između zla i grijeha zato što vjeruješ da je ljudski rod započeo život na zemlji sa savršenim Adamom i da je zahvaljujui grijehu sve brže deteriorirao do čovjekovog današnjeg statusa. Ali zašto ne želiš shvatiti značenje spisa koji govori kako je Kajin, sin Adamov, otišao u zemlju Nod da si nađe ženu? Zašto ne želite ispravno protumačiti značenje zapisa koji kaže da su sinovi Božji uzeli sebi za žene kćeri ljudske?

“Ljudi su, dakle, po prirodi zli, ali to ne znači da su grešni. Novo rođenje – krštenje duhom – predstavlja bitan dio izručenja od zla i ulaska u nebesko kraljevstvo, ali ovo ne umanjuje istinu da je čovjek sin Boga. Niti ovo unutarnje obdarenje potencijalnim zlom znači da je čovjek na neki čudesan način udaljen od Oca na nebu tako da kao stranac, tuđin ili siroče mora tražiti da ga Otac zakonski usvoji. Sve ovakve ideje vuku porijeklo, prvo, od vaših zabluda u vezi prirode Oca a, drugo, od vašeg nepoznavanja izvora, prirode i sudbine ljudskih bia.

“Grci i drugi narodi su učili da čovjek vuče porijeklo od božanskog savršenstva sa kojeg spada u zaborav i uništenje; ja sam došao da pokažem da čovjek, ulaskom u kraljevstvo, sigurno i bezbjedno uzlazi do Boga i božanskog savršenstva. Potencijalno zlo vrijeba u svakom biću koje se na bilo koji način pokaže nedoraslim u božanskim i duhovnim idealima volje vječnog Oca, dok takvo biće nije na bilo koji način grešno, a još manje pokvareno.

“Tomo, zar nisi čitao o ovome u Spisima gdje piše: ‘Vi ste djeca Boga Višnjega.’ ‘Ja ću njemu biti Otac , a on će meni biti sin.’ ‘Ja sam njega izabrao sebi za sina – ja ću mu biti Otac.’ Dovedite moje sinove izdaleka i kćerke sa krajeva zemlje; svakoga koji se zove po mome imenu, jer ja ih stvorih sebi na slavu.’ ‘Vi ste sinovi živućeg Boga.’ ‘Oni koji imaju duh Boga uistinu su sinovi Boga.’ Kao što u ljudskom djetetu postoji materijalni dio čovjeka-oca, tako u svakom sinu koji ima vjeru u kraljevstvo postoji duhovni dio nebeskog Oca.”

Sve ovo i daleko više Isus je rekao Tomi i ovaj je razumio velik dio Isusovog govora, premda ga je Isus opomenuo da “ne govori drugima o ovim pitanjima sve dok se ja ne vratim Ocu.” Tomo nije pominjao ovaj razgovor sve dok Učitelj nije napustio ovaj svijet.

Isus je jednom prilikom na početku svog boravka u Rimu proveo cijelu noć u razgovoru sa stoičkim učiteljem Angamonom. Ovaj čovjek je kasnije postao veliki prijatelj Pavla te se pokazao snažnim pobornikom kršćanske crkve u Rimu. U biti i suvremenim jezikom, Isus je Angamonu rekao slijedeće:

Čovjek mora težiti standardu istinskih vrijednosti u duhovnom svijetu i na božanskim razinama vječne stvarnosti. Uzlazni smrtnik mora prepoznati sve niže i materijalne standarde kao prolazne, djelomične i inferiorne. Znanstvenik je kao takav ograničen na otkriće međusobnog odnosa materijalnih činjenica. On se tehnički nema pravo opredijeliti bilo kao pobornik materijalizma ili kao zastupnik idealizma zato što bi to bilo jednako nijekanju istinskog znanstvenog stava, kako svako takvo opredjeljenje predstavljaju samu bit filozofije.

Ako se moralni uvid i duhovne tekovine čovječanstva ne uzvise proporcionalno, neograničen napredak posve materijalističke kulture s vremenom može zaprijetiti opstanku civilizacije. Posve materijalistička znanost u sebi nosi potencijalno sjeme uništenja svih znanstvenih nastojanja, kako takav materijalistički stav najavljuje konačni kolaps civilizacije koja se odrekla vlastitog smisla za moralne vrijednosti i koja je odbacila težnju k postignuću duhovnog odredišta.

Materijalistički znanstvenik uvijek mora biti u zavadi s ekstremnim idealistom. Ovo se ne odnosi na znanstvenike i idealiste koji posjeduju normalan standard visokih moralnih vrijednosti i pokusnih duhovnih razina. Znanstvenici i religionisti svakog doba moraju spoznati vlastitu odgovornost pred vijećem ljudskih potreba. Oni moraju odustati od uzajamnog ratovanja, hrabro nastojeći opravdati nastavak egzistencije čvršćom odanošću službi ljudskog napretka. Ako se takozvana znanost ili religija određenog doba pokažu neistinitim, moraju bilo prosvijetliti svoje aktivnosti ili iščeznuti, dok na njihovo mjesto stupaju istinitija i vrijednija materijalna znanost ili duhovna religija.

Ljudi sa svojom kulturom, jezikom i etnosom čine narod i tada u demokraciji imamo izbore i dobijemo vlast za koju se može reći: kakav narod takva vlast. Ali mudri i veliki vođe mogu to promjeniti nabolje.

Ono što sam primjetio diljem Europe pa i kod nas u Hrvatskoj, zadnjih 20 godina je sve veća degradacija bioloških zaliha ljudi- prostije rečeno pojavljuje se sve više i više glupana, koji sa sobom nose znatna ograničenja kao nepismenost, lijenost, nasilnost, opiranje promjenama, nesposobnost za samostalnu egzistenciju i očekivanje da ih netko drugi uzdržava kao npr. „država“ kao i mnoštvo drugih ograničavajućih faktora.

Znam da biološka evolucija i kulturna civilizacija (u HR i Europi) ne moraju biti uzajamno usklađene; kulturna dekadencija ne mora voditi poremećaju organske evolucije našeg doba. Ali ako pogledate dulja razdoblja ljudske povijesti, postaje očigledno uzajamno usklađenje evolutivnog i kulturnog razvoja kao uzroka i posljedice. Dok evolucija može uznapredovati unatoč kulturnom umrtvljenju, kulturna civilizacija ne može uznapredovati bez prethodno utemeljenog rasnog napretka u svojoj podlozi.

Zato je ključno obrazovanje i treniranje mozga jer unaprijeđenje moždanih sposobnosti naših ljudi-prvenstveno djece i mladih, uveliko ubrzava proces prirodne evolucije nacije. Kao i u sportu i drugim aktivnostima trening je ključ uspjeha unaprijeđenju moždanih sposobnosti pored talenta.

Ali naše hrvatsko kulturno društvo nebi smjelo biti neki veliki dobrotvorni klub obilježen nasljednim pravom koji pruža bespatno članstvo i jednaka prava svim muškarcima i ženama. Ono je prije uzvišeni i sve napredniji ceh prizemljenih radnika koji prihvaća jedino najplemenitije radnike posvećene nacionalnom unaprijeđenju, ljude koje žele ostaviti bolji svijet svojoj djeci i djeci njihove djece u cilju života i napretka budućih vremena. I ovaj civilizacijski ceh nameće skupu članarinu, zahtijeva strogu i rigoroznu disciplinu i uvodi najtežu kaznu svim disidentima i nekonformistima, pružajući manji broj osobnih sloboda i privilegija na stranu od poboljšanja sigurnosti i zaštite od uobičajenih opasnosti i nacionalnih prijetnji.

Društvo tako postaje kooperativni mehanizam za osiguranje građanske slobode putem institucija, ekonomske slobode putem kapitala i novih izuma, društvene slobode putem kulture i slobode od nasilja putem policijske regulacije.

Sila ne dijeli pravdu, dok iz generacije u generaciju sila zahtijeva poštovanje općepriznatih prava. Osnovna uloga vlade počiva u definiciji prava, u poštenoj i ispravnoj regulaciji klasnih razlika i prinudnom uvođenju i zakonskoj zaštiti jednake prilike svim građanima. Svako ljudsko pravo je povezano s družtvenom dužnošću; grupna privilegija je sigurnosni mehanizam koji nepogrešivo zahtijeva puni isplatak skupih premija grupne službe. I grupna kao i individualna prava, moraju biti zaštićena i regulirana.

Opravdani cilj društvene evolucije počiva u ostvarenju slobode koja ne ugrožava grupne regulacije. Ideja o neograničenoj slobodi nije ništa drugo nego iluzija nestablnih i nepostojanih ljudskih umova.

Hrvatska koja se trenutno razvija kao mlada država predstavlja rezultat i posljedicu siljedećih činitelja:

1.Izvrsnih prirodnih uvjeta. Priroda i stupanj razvoja materijalne civilizacije u velikoj mjeri ovise o raspoloživim prirodnim bogatstvima. Klima, vremenske okolnosti kao i brojni fizički uvjeti predstavljaju vrlo povoljne činitelje evolucijskog razvoja kulture hrvatskog društva.

2.Kapital. Kultura ne može uznapredovati u siromašnom društvu; ljudi moraju imati slobodnog vremena kako bi se posvetili napretku civilizacije. Dok čovjek ne mora imati materijalno bogatstvo kako bi postigao individualni karakter moralne i duhovne vrijednosti, kulturna civilizacija mora biti rezultat materijalnog blagostanja koji omogućuje bitnu kombinaciju slobodnog vremena i ambicije. Tu smo u velikim problemima zbog sistemskih krađa enormnih kapitalnih vrijednosti što će nas usporiti u razvoju i evoluciji našeg društva, čak predstavlja prijetnju degradaciji društva što bi bilo katastrofakni za sve nas a i buduće generacije.

3. Plodovi znanosti. Materijalni aspekti društva uvijek moraju pričekati na prikupljanje znanstvenih informacija. Nakon što je izumio luk i stijelu i naučio pripitomiti životinje, čovjeku je dugo trebalo da nauči koristi moć vjetra i vode, što je omogućilo upotrebu vodene sile i proizvodnju elektriciteta. Ali civilizacijska oruđa su s vremenom počela napredovati. Za tkanjem, lončarstvom, upotrebom domaćih životinja i metalurgijom, uslijedilo je doba pismenosti i tiska sve do razvoja naprednog računarstva i globalne internet mreže.
Znanje je moć. Sa novim izumima uvijek slijedi ubrzanje kulturnog i društvenog razvoja na općesvjetskoj razini. Tiskarski stroj je pružio ogromnu korist znanosti i novim izumima, dok je uzajamni utjecaj svih ovih novih kulturnih i inventivnih aktivnosti uveliko ubrzao stopu kulturnog napretka. Znanost poučava ljude matematici kao novom jeziku i zahtijeva strožu disciplinu i povišenu preciznost misaonog procesa. I znanost pored toga stabilizira filozofiju eliminacijom nepravilnosti, istovremeno čisteći religiju uništenjem sujevjerja. U Hrvatskoj po pitanju znanosti ne stojimo dobro, nema suvisle općeprihvaćene znanstvene politike pa stoji potreba za značajno povećanje ulaganja u znanost kao jednog od glavnih temelja razvoja.

4. Natalitet kao društvena snaga. Natalitet igra neizostavnu ulogu pri razvoju društva. Dok brojna nedostatnost spriječava razvoj punog potencijala nacionalne sudbine, uvećanje pučanstva izvan određenih granica može biti jednako pogubno. Ali velikim padom nataliteta narušava se odnosa između broja Hrvata na svojoj teritoriji i njezine veličine što vodi bilo uniženju životnog standarda i postupnog nestajanja hrvata kao naroda, te nam se u globaliziranom svijetu može desiti mirno naseljenje na teritoriji Hrvatske nekih drugih nacija ili rasa ili nedaj bože u nekim mogućim budućim ratovima bojnim osvajanjem, prinudnom okupacijom. Natalitet nam je tako slab da sada imamo snage jedino za samoodržavanje. Prosto rečeno u nekoj srednjoročnoj budućnosti nam se može desiti da nema tko braniti zemlju. Trebamo prepoznati potrebi za povećani natalitet kako bi se ostvarili uvjeti za društveni i moralni razvoj Hrvatske.

5. Djelotvornost materijalnih blagodati. Dosta toga ovisi o mudrom korištenju prirodnih blagodati, znanstvenih činjenica, kapitala i društvenih moći. Osnovni činitelj naše rane državnosti je bio oružani sukob i odbrana države i društva od napada izvana i iznutra. Mi smo tada prihvatili zapadnu civilizaciju od svojih nadmoćnijih zapadnih suvremenika. Organizirane i nadmoćne manjinske grupe su najvećim dijelom vladale ovim svijetom.
Sila ne dijeli pravdu, ali ona odlučuje o suvremenim okolnostima kao i povijesnim pitanjima. Hrvatska je tek odskora postigla točku društvenog zanimanja za raspravu etičkih pitanja sile i pravde.

6. Djelotvornost jezika. Naša kultura se ne može proširiti bez jezika. Živući i rastući hrvatski jezik osiguravaju širenje civiliziranog razmišljanja i planiranja. Tijekom ranih stoljeća, postignut je bitan napredak u jezičkom razvoju. Danas vlada velika potreba za daljim ježičkim usavršavanjem koje treba poslužiti olakšanju izraza sve naprednije ljudske misli. . Jezik je čovjekovo najbitnije i najkorisnije misaono oruđe koje se nije moglo razviti sve dok ljudi nisu ostvarili nešto slobodnog vremena. Iz sklonosti igri riječi, nastale su nove riječi--žargon. Ako ga većina usvoji, žargon postaje jezik. Masovno korištenje sve naprednijih komunikacijskih tehnologija, paradoksalno unazađuje hrvatski jezik. To je velika opasnost za kulturni razvoj hrvatskog društva.

7. Djelotvornost robotiziranih strojeva. Društveni napredak uveliko ovisi o razvoju i posjedovanju oruđa, strojeva i distribucijskih kanala. Unaprijeđenje oruđa, domišljatih i djelotvornih strojeva, odlučuje o opstanku naroda i naše države u areni sve naprednije i globalitirane civilizacije.

U rano doba ljudska snaga je bila jedina energija korištena pri obradi zemlje. Ljudi su se žestoko protivili upotrebi volova jer je ovo stvorilo nezaposlenost. Kanije, strojevi su počeli preuzimati ulogu ljudi u proizvodnom procesu i svaki takav napredak izravno vodi društvenom napretku oslobađajući ljude za postignuće vrijednijih aktivnosti.

Pod mudrom upravom, znanost može postati čovjekov najveći osloboditelj. Informacijsko doba ima katastrofalne posljedice jedino ako zahvaljujući izuzetno niskoj intelektualnoj razini nacija nije u stanju otkriti mudre metode i djelotvorne načine za usklađenje prijelaznih teškoća prouzrokovanih iznenadnom i masivnom nezaposlenošću, rezultatom iznenadnog izma naprednih strojeva koji ušteđuju ljudski rad. Mi kao država imamo problem upravo u tome što među sadašnjim i budućim nezaposlenim nemamo adekvatne stručne i sposobne ljude koji mogu prihvatiti veliku ponudu novih i sve naprednijih tehnologija čime nas i investicije u ta područija automatski zaobilaze.

8. Karakter prosvjetitelja. Zahvaljujući društvenom nasljeđu, čovjek može uživati u plodovima rada i postignuća svih svojih predaka koji su doprinjeli napretku kulture i znanja. Obiteljski život igra osnovnu ulogu u ovom procesu prenošenja kulturnnog nasljeđa s generacije na generaciju. Za obitelji slijede igra i društveni život, dok u tako složenom i visoko organiziranom društvu obrazovne ustanove imaju najmanju premda neizostavnu ulogu.

Kukci dolaze na svijet potpuno opremljeni za život ali jako ograničenu i sa posve instinktivnom egzistencijom. Ljudska bića ne dolaze na svijet s naobrazbom; čovjek stoga posjeduje moć izmjene tijeka evolutivne civilizacije zahvaljujući upravnom i obrazovnom utjecaju i poučavanju novih generacija.

U dvadesetprvom stoljeću, bitno uvećanje putničke mobilnosti i neviđeno unaprijeđenje komunikacijskih metoda sa internetom predstavljaju najbitnije utjecaje koji vode napretku civilizacije i unaprijeđenju kulture. Ali unaprijeđenje obrazovanja nije uspjelo očuvati korak u procesu širenja društvene strukture; niti je suvremena spoznaja vrijednosti etike uspjela uznapredovati u usporedbi s razvojem posve intelektualnih ili znanstvenih disciplina. I suvremena civilizacija miruje na mrtvoj točki u pogledu duhovnog razvoja i po pitanju očuvanja obiteljske institucije. Obitelj je temelj hrvatskog društva i njoj treba posvetiti najveću moguću pažnju upravo iz tih razloga.

9. Ideali hrvatskih ljudi. Ideali svake pojedine generacije otvaraju put sudbinskim postignućima njezinih neposrednih potomaka. Ovisno o kvaliteti društvenih prosvjetitelja, društvo može ići ili bilo u smijeru napretka ili u smijeru degradacije. Obitelji, religiozne ustanove i škole svake pojedine generacije odlučuju o karakternim obilježjima narednih generacija. Moralini i duhovni momentum hrvatske nacionalne grupe uveliko odlučuje o stopi i smijeru budućeg kulturnog kretanja u Hrvatskoj.

Ideali obogaćuju izvor društvene struje. I struja nikad ne može nadići svoj izvor, neovisno o svakom obliku pritiska i usmjeriteljskog utjecaja. Čak i kad je riječ o posve materijalnim aspektima kulturne civilizacije, pokretačka snaga uvijek počiva u onim društvenim postignućima koja nose najmanja materijalna obilježja. Inteligencija može ispoljavati kontrolu nad civilizacijskim mehanizmom, mudrost može njime upravljati, dok duhovni idealizam predstavlja energiju koja istinski uzdiže i unaprijeđuje ljudsku kulturu s jedne razine postignuća na drugu.

Život je isprva bio borba za život; danas je stremljenje k višem standardu života; u narednom će biti težnja za kvalitetom razmišljanja, novim ciljem ljudske egzistencije.

10. Koordinacija stručnosti. Rana podjela rada praćena skorijom posljedicom stručnog usavršavanja igra bitnu ulogu pri unaprijeđenju društva. Društvo u Hrvatskoj a i u svijetu trenutno ovisi o djelotvornoj koordinaciji specijalista. Kako drušvo kod nas u Hrvatskoj bude sve više napredovalo, bitno je naći metodu za povezivanje osoba usavršenih u različitim oblastima.

Osobe usavršene u društvenim, umjetničkim, tehničkim, inustrijskim i vojnim disciplinama moraju nastaviti umnožavati i uvećavati svoju vještinu i stručnost. I ovo uvećanje raznolikosti stručne spreme s vremenom mora oslabiti i razjediniti hrvatsko društvo--ako ljudi ne uspiju pronaći i razviti koordinacijske i kooperacijske metode. Ali inteligencija koja se u stanju domisliti takvoj invencioznosti i specijalizaciji mora u cjelosti biti sposobna naći djelotvorne metode kontrole i usklađenja svih problema koji proizlaze iz ubrzanog rasta invencioznosti i ubrzane stope kulturne ekspanzije Hrvatske. Inače smo propali.

11. Pronalaženje položaja. Nastupajuće doba društvenog razvoja mora biti obilježeno boljom i djelotvornijom kooperacijom i koordinacijom sve većeg i dalekosežnijeg usavršavanja. I s uvećanjem raznolikosti radne snage bitno je naći metode za osiguranje usmjerenja stručne snage na odgovarajuća radna mjesta. Strojevi i računala nisu jedini uzrok nezaposlenosti. Problemima iznalaženja odgovarajućih položaja doprinose i ekonomsko usložnjavanje i neprestani porast industrijskog i profesionalnog usavršavanja.

Ljude nije dovoljno obučiti za rad; složeno društvo mora naći djelotvorne metode pronalaženja odgovarajućih stručnih položaja. Prije visokog usavršavanja u pogledu životnih vještina, bitno je obučiti građane u jednoj ili više metoda običnijih stručnih sprema, trgovinskih aktivnosti ili zanimanja na koja se mogu osloniti prilikom privremene nezaposlenosti u okviru visoko usavršene spreme. Ni jedno društvo ne može opstati ako u svom sastavu bude morala mositi velike klase nezaposlenih građana. I najbolje osobe s vremenom čeka demoralizacija i iskrivljene s primitkom pomoći iz javne riznice. Čak i privatna dobrotnorna pomoć djeluje štetno ako se dulje vrijeme stavi na raspolaganje sposobnoj radnoj snazi.

Tako visoko usavršeno hrvatsko društvo neće olako gledati na stare komunističke običaje. Istina, dok je moguće postići prihvatljivo i rentabilno podruštvljenje mnogih javnih službi, najbolje je upravljati visoko školovanim i usavršenim osobama pomoću vještine inteligentne kooperacije. U usporedbi s primitivnijim metodama komunizma i diktatorskih regulativnih institucija koje počivaju na sili, modernizirana koordinacija i bratstvena uprava moraju rezultirati trajnijom kooperacijom.

12. Pripravnost k suradnji. Jedna od najvećih zapreka napretku hrvatskog društva počiva u sukobu između interesa i blagostanja većih društvenijih grupa i manjih usprotivljenih i nedruštvenih grupa, da ne govorimo o protudruštvenim pojedincima.

Ni jedna nacija, pa ni hrvatska ne može dulje opstati ako svojim obrazovnim metodama i religioznim idealima ne bude u stanju pobuditi nadahnuće visokog oblika inteligentnog rodoljublja i nacionalne odanosti. Bez takvog inteligentnog rodoljublja i kulturne solidarnosti, hrvatska nacija će se raspasti kao rezultat provincijske ljubomore i lokalnih samointeresa.

13. Djelotvorna i mudra uprava. U okviru svakog društva tako i hrvatskog, jako mnogo toga ovisi o entuzijastičnom i djelotvornom duhu trudbenika. Deset ljudi nije od veće koristi od jednog čovjeka kad treba podići teret izuzev ako sjedine snage--ako svi podignu u istom času. I takva suradnja--društvena kooperacija--ovisi upravo o vodstvu. Naše društvo u prošlosti i sadašnjosti počiva upravo na temeljima inteligentne suradnje građana s mudrim i progresivnim vođama; i sve dok ljudi ne budu uznapredovali do viših razina, civilizacija nastavlja ovisiti o mudrom i odlučnom vodstvu. Ako izaberemo osrednje i nazadne vođe i hrvatsko društvo će nazadovati u svim područjima.

14. Društvene promjene. Društvo nije božanska institucija, ono je fenomen progresivne evolucije. I napredno društvo mora doći u zastoj pri svakoj situaciji pri kojoj vođe nisu u stanju spremno odgovoriti na zahtijeve onih promjena društvene organizacije koje igraju bitnu ulogu u održanju koraka sa znanstvenim otkrićima tekućeg doba. Unatoč svemu tome, ne treba odbaciti stvari samo zato što su stare i nebi trebalo bezuvjetno prihvatati nove ideje samo zato što su nove i neobične.