Isus je jednom prilikom na početku svog boravka u Rimu proveo cijelu noć u razgovoru sa stoičkim učiteljem Angamonom. Ovaj čovjek je kasnije postao veliki prijatelj Pavla te se pokazao snažnim pobornikom kršćanske crkve u Rimu. U biti i suvremenim jezikom, Isus je Angamonu rekao slijedeće:
Čovjek mora težiti standardu istinskih vrijednosti u duhovnom svijetu i na božanskim razinama vječne stvarnosti. Uzlazni smrtnik mora prepoznati sve niže i materijalne standarde kao prolazne, djelomične i inferiorne. Znanstvenik je kao takav ograničen na otkriće međusobnog odnosa materijalnih činjenica. On se tehnički nema pravo opredijeliti bilo kao pobornik materijalizma ili kao zastupnik idealizma zato što bi to bilo jednako nijekanju istinskog znanstvenog stava, kako svako takvo opredjeljenje predstavljaju samu bit filozofije.
Ako se moralni uvid i duhovne tekovine čovječanstva ne uzvise proporcionalno, neograničen napredak posve materijalističke kulture s vremenom može zaprijetiti opstanku civilizacije. Posve materijalistička znanost u sebi nosi potencijalno sjeme uništenja svih znanstvenih nastojanja, kako takav materijalistički stav najavljuje konačni kolaps civilizacije koja se odrekla vlastitog smisla za moralne vrijednosti i koja je odbacila težnju k postignuću duhovnog odredišta.
Materijalistički znanstvenik uvijek mora biti u zavadi s ekstremnim idealistom. Ovo se ne odnosi na znanstvenike i idealiste koji posjeduju normalan standard visokih moralnih vrijednosti i pokusnih duhovnih razina. Znanstvenici i religionisti svakog doba moraju spoznati vlastitu odgovornost pred vijećem ljudskih potreba. Oni moraju odustati od uzajamnog ratovanja, hrabro nastojeći opravdati nastavak egzistencije čvršćom odanošću službi ljudskog napretka. Ako se takozvana znanost ili religija određenog doba pokažu neistinitim, moraju bilo prosvijetliti svoje aktivnosti ili iščeznuti, dok na njihovo mjesto stupaju istinitija i vrijednija materijalna znanost ili duhovna religija.
Post je objavljen 25.12.2011. u 16:57 sati.