U ovom postu razmatram dva najvažnija koncepta istine sa njihovim posljedicama:

1.Koncept mehanističkog svijeta nauke i religijskih dogmi povezanih sa totalnim materijalističkim svjetonazorom i kapitalističkim društvenim uređenjem (POHLEPA JE POKRETAČ I GLAVNI MOTOR RAZVOJA KAPITALISTIČKOG SVIJETA)

Navesti ću ključne ljude kroz historiju zadnjih 2000 godina odgovorne za ovaj koncept

Ljudi religije-teologije Ljudi filozofije, nauke i države
Epifanije Julije Cezar
Irinej Publije Vergilije Maron
Aurelije Augustin Oktavijan August
Toma Akvinski Konstantin Veliki
Isaac Newton
Naučavanje ovih ljudi je konceptualno prihvaćeno od strane institucija svih crkvi i državnih institucija, te je taj koncept kroz povijest žestoko branjen od istih, nekad sirovom snagom (inkvizicija) a sada perfidno kroz razne skrivene oblike pritisaka i nasilja.

2.Koncept holističkog svijeta nauke i religije gdje je svakodnevni svijet utemeljen na duhovnom svijetu. U najrazličitijim fenomenima (od rasta biljaka i povijesnih događaja do ljudskog života prije rođenja i poslije smrti) odvija se suradnja fizičkog i duhovnog svijeta. (OVAJ KONCEPT JE POTPUNA SUPROTNOST KAPITALISTIČKOG SVIJETA)

Ključni ljudi kroz historiju zadnjih 2000 godina odgovorne za ovaj koncept

Ljudi religije-teologije Ljudi filozofije, nauke i države
Isus Krist Thomas More
Valentin Karl Marx
Bazilid iz Aleksandrije Rudolf Steiner
Nestorije Wolfgang Pauli
Mani C. G. Jung

Naučavanje ovih ljudi sposobno je razumjeti samo 0,1% populacije ljudi a za djelimično razumjevanje sposobno je tek 5% ljudske populacije.
Iz ovih podataka je vidljivo koliko je teško sa takvim idejama probiti se u široku masu ljudi koji ne razumiju i koji su podložni vodstvu u religiji a s time prihvaćaju i državni svjetonazor i silu, a iz tih razloga prihvaćaju i biraju vodstvo u društvu u kome žive.
“Kakvi smo i takvu vlast imamo”
Iz tih razloga sam postavio prethodna dva posta danas, da bi zainteresirani mogli na jednom mjestu provjeriti date tvrdnje a sa naučavanjem iz početka naše ere.

Ljudi koji su bili nosioci ovog koncepta:

VALENTIN, Pretpostavlja se da je Valentin, najveći gnostički učitelj svih vremena, rođen oko 100. godine na području Kartage. U mladosti podučavan je od učenika jednog od izvornih Isusovih apostola kojemu je ime Theodas. Već zarana napušta svoj rodni dom: najprije odlazi u Aleksandriju, a potom u Rim gdje je bio izuzetno uvažen i cijenjen, te zamalo postao rimskim biskupom (danas kažemo - papom). Nakon dvadeset godina boravka u Rimu vraća se u Aleksandriju.
Svoj mistički nauk Valentin ima zahvaliti numinoznom iskustvu koje je popraćeno ekstazom. U toj viziji, Valentin vidi novorođenče koje na njegov upit odgovara da je Logos. Naravno, ovo će iskustvo uvelike utjecati na formiranje njegove kršćanske misli u gnostičkom svjetlu. Valentin tvorca vidi kao nevidljivog Oca koji iz sebe emanira u niže oblike. Trideset emanacija čini vrhovne eone Plerome odakle proizlaze sva zemaljska zbivanja. Čovjek svoj život može zahvaliti demijurgu baš kao i sve što ga okružuje. Stanovnik je nižeg svijeta u kojemu je zarobljen, te stoga žudi za povratkom u prvobitno jedinstvo koje se nalazi van utjecaja demijurga. Razlog što on toliko čezne jest latentna iskra koju posjeduje u sebi, a dana mu je neposredno od jedinog Boga Oca bez demijurgova znanja. Ovaj će zametak, ukoliko se pojedinac za života «osvijesti», postupno rasti i na taj način izvršiti konačni cilj: vratiti izgubljenu dušu makrokozmosu, jedinstvu s Vječitim Ocem.
Crkveni otac Tertulijan zapisao je da se Valentin pridružio tom «krivovjerju» tek nakon godine 175. No i unatoč tome Valentinov nauk nikada nije bio osporavan jer je živio u ono vrijeme kada se gnoza još nije smatrala herezom. Za pretpostaviti je da korijene njegova gnostičkog učenja ipak treba potražiti u Aleksandriji koja je predstavljala pravo vrelo učenja svih vrsta. Uz Valentina, otprilike u isto vrijeme, djelovale su još dvije izuzetno važne veličine. Bio je tu neoplatoničar Plotin te Klement Aleksandrijski.
Plotin je bio mišljenja da zlo nema svoj bitak, već da ono znači nedostatak dobra kao što tvrdi kršćanska teologija. Za razliku od sićušnog dijela izvornog Boga, što ga Valentin u čovječjem tijelu vidi prikrivenim, Plotin smatra da je duša čovječja uvijek savršena u nutrini i odana svom božanskom podrijetlu. Najveća razlika svakako se očituje u samom poimanju bitka: Plotin ne smatra da je duša utonula u materiju i tako postala okovanom, već razlog što duša pribiva van Oca vidi u njezinom nepokoravanju.

Klement je rođeni Atenjanin koji u Aleksandriju dolazi tek pred kraj 2. stoljeća. Progonjen je od vrlo okrutnog cara Septimija Severa, te ubrzo bježi u Malu Aziju. Za razliku od mnogih crkvenih oca, Klement je bio daleko snošljiviji prema poganskim bogovima. Cijenio je Platona. Ipak, smatra da punina spoznaje dolazi tek s otkrivenjem Isusa Krista. Mada ga Crkva promatra kao borca protiv gnosticizma, Klement svojim djelima dokazuje da je i sam bio gnostik. Tako on kršćanskog gnostika vidi kao onoga koji je predvođen Kristom. Izuzetno je vrijedan slijedeći podatak koji nam sam Klement daje. U svom spisu Stromata VI, 61-3, zapisao je: «Gnoza je usavršavanje čovjeka kao čovjeka...prenesena usmeno, nasljedstvom, koja je stigla od apostola do malog broja onih koji je posjeduju». Time Klement očito daje do znanja da je Isus osim svog svjetovnog posjedovao i tajni nauk, kao što je to sam u izrekao u evanđeljima (Mt 13,10-11):
/ pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.
No, za razliku od Valentina, Klement Krista vidi kao otkupitelja onako kako ga vidi Crkva, dok Valentin, pozivajući se na izvorno grčko značenje te riječi, smatra Krista skrbnikom našeg zdravlja, dakle onim čija je uloga u tome da bude pomoćnik našem izbavljenju, učitelj.
Prema Valentinu Krist je dakle arhetip palim dušama, onaj čiji nauk treba slijediti i vlastitim ga iskustvom primijeniti na ovome svijetu. Kršćanski kritičari nastojali su ovdje pronaći dokaz više u prilog Valentinova krivovjerja, ali i unatoč njihovu mišljenju, Valentin je izuzetno cijenio Isusa što je slikovito opisao u «Evanđelju istine». No i unatoč tome Valentin od Krista ne očekuje spasenje: ono je po njemu izlišno ukoliko čovjek ne poradi na sebi i putem duhovne samospoznaje ne dosegne posvemašnju unutarnju transformaciju.
Irenej nas u svom djelu «Protiv hereze» pobliže upoznaje s Valentinovim gnostičkim stajalištima. Tako on iznosi Valentinov stav da probuđeni «unutarnji čovjek» ne oslobađa sebe u duši, koja je posljedica nedostatka, već u duhu, odnosno onom njegovom latentnom dijelu: taj proces jest izbavljenje i njega je nemoguće izvršiti bez gnoze. Time on Logos promatra kao pomoćnika u procesu koji čovjek sam ima izvršiti. Ne postoji otkupiteljska pomoć izvana osim kao smjerokaz. Čovjek je sam taj koji sebe oslobađa i čini to sveukupnom transformacijom vlastitog duševno-tjelesnog bića u Svjetlost. Sam Isus, reći će Valentin, rođen je pod stanovitom sjenom koju kasnije «odvaja od sebe» (Adversus Haereses, I 11,1): Carl Gustav Jung, analizirajući njegov nauk, smatra da ta «sjena» znači židovski zakon pod kojim je Isus rođen. Čovjek se dakle oslobađa od svega što pripada grubo tvarnom svijetu, i sve dok se ne odreče i posljednje svoje vezanosti, neće postići izbavljenje.
Zanimljiva je Valentinova podjela ljudi na tri kategorije: on vidi hylice, tvarne ljude, psihike, ljude koji rukovode vlastitim umom i pneumatike, koji već rođenjem zadobivaju tu sposobnost da budu otvoreni djelovanju Logosa. S obzirom na kasniju podjelu kršćana na klerike i pneumatike, očito je da je sam Valentin već zarana uočio nejednakost među ljudima u pogledu pristupa božanskom otajstvu. Zato su psihici niži

kršćani kojima su potrebni vodiči od krvi i mesa, dok pneumatika vodi sama Božja Riječ koja mu pomaže da izvrši sjedinjenje s Pleromom. Psihika uvjeravaju daje rođen s grijehom, i da je naš životni sustav siromašan zato što smo ga sami stvorili takvim; no pneumatik zna da je ovaj svijet suštinski manjkav, te da njegova nesavršenost nije posljedica naših grijeha već same njegove prirode koja samo oponaša beskrajnu ljepotu Vječitog Jednoga.
Kršćanska teologija ovakvom će uvjerenju štošta zamjeriti. Augustin će u prilog dokaza vlastitom uvjerenju da je čovjek sam kriv što njime vladaju tirani, navesti Vergilijev stih:
«On čini da licemjer vlada zbog izopačenosti puka».
Stoga je u Valentinovu nauku očita težnja da skine s čovjeka uteg grijeha i odgovornosti za ovaj svijet, pa svu pozornost usmjerava na izbavljujući potencijal koji nosimo u sebi. Svijet u kojemu živimo tek je iluzija kojom se zavaravamo, i koliko za nj prianjamo, utoliko teže dolazimo do izbavljenja. Valentin prihvaća heraklitovski nebitak ovoga svijeta i upravo to snaži njegovo uvjerenje da ovaj svijet nije konačan plod Vječitog Oca. Naravno, čovjek koji živi u strahu pred Bogom je onaj koji vjeruje u demijurga: naš pravi istinski Bog je van ovoga svijeta i ne poznaje metode zastrašivanja kojima uza se nastoji vezati one koji ga ljube.
Put povratka u jedinstvo s Bogom nemoguć je dakle bez mentalne alkemije. Čovjek koji želi k Bogu mora svoje duševno-tjelesno jedinstvo podrediti unutarnjoj snazi Duha. Čin koji se od čovjeka očekuje jest alkemijsko vjenčanje čime duša stupa u zagrljaj svog Oca i s njime postaje JEDNO. To je nemoguće izvršiti ako čovjek sasvim ne izmijeni svoj život. Zakone treba primjenjivati ljubavlju prema bližnjem i praštanjem te željom za uzašašćem k Bogu, koji je u nas usadio neuništivu iskru čijim plamenom možemo ogrijati sve svoje biće. Taj proces pojedinac vrši individualno čime samospoznaja postaje osnovni princip i ne prianja uz kolektivni obrazac koji nudi Crkva, jer on nije zadovoljavajuć. Sakramenti vjenčanja i izbavljenja, spomenuti u Filipovom evanđelju, nedvojbeno nam daju na znanje o kakvom je «vjenčanju» riječ. Unutarnje elemente čovječje psihe treba natrag sjediniti i time nadmašiti ne samo vlastitu dvostruku ćud, već ujedno i sav ovaj svijet koji je suštinski dualan.
Spas je dakle u JEDNOM. Tko sebe učini JEDNIM, sve je postigao.
«Zato me poslušaj, o Svjetlosti nad svjetlima, jer sada pjevam Tvoju pjesmu hvale u trinaestom eonu, području iz kojeg sam otišla.
Spasi me, o Svjetlosti, u Tvomu velikomu misteriju i oprosti moj grijeh prema Tvojoj velikoj trpeljivosti. Krsti me, oprosti mi grijehe i očisti me od mojih prijestupa.
Moj je prijestup snaga s lavljom glavom, koja pred Tobom nikad neće ostati skrivenom; jer zbog nje sam sišla.
Od svih nevidljivih, u čijem području sam se nalazila, samo sam ja zgriješila i sama sam sišla u kaos. Pred Tobom sam zgriješila, kako bi Tvoj zakon bio ispunjen."
Pistis Sophia I, 57


Bazilid iz Aleksandrije
Bazilid je Sirijac koji je djelovao u Aleksandriji otprilike u Valentinovo vrijeme. Kritičari gnoze smatraju da je Bazilid upravo zahvaljujući svom podrijetlu bio sklon dualizmu, no ovaj se veliki učitelj poziva na tajni Isusov nauk što gaje on osobno dao apostolu Mateju, a dospio je putem tajnih spisa u njegove ruke.
Bio je izuzetno plodan pisac; mnogi su ga smatrali filozofom uslijed njegova oslanjanja na Aristotela, no Bazilid je bio i ostao jednim od najvećih gnostičkih učitelja svih vremena.
Bazilidovim naukom osobito je nadahnut Carl Gustav Jung koji je pomno proučio njegov nauk, a jednom prilikom imao trodnevni hipnotički trans, primivši tada poruke od svog učitelja. Sazdao ih je u svom djelu "Sedam propovijedi mrtvima" koje je potpisao Bazilidovim imenom. Tko sumnja u istinoljubivost Jungova mističnog iskustva, zacijelo će i sam zapaziti neospornu sličnost između onoga što iznosi Jung i Bazilidova nauka.
Bazilidov najžešći kritičar bio je Hipolit koji je nastojao osporiti njegov gnostički nauk i ukazati kršćanima na opasnosti koje stoje u takvim vizijama. No Hipolit je u svojim kritikama iskazao nedostatak mašte i sklonost doslovnom shvaćanju, pa je preuveličavanjem došao do zaključka da Bazilid negira odnosno relativizira Boga. Razlog što ga Hipolit pogrešno tumači jest u tome što ne shvaća osnovnu poruku Bazilidove tvrdnje daje "Bog onaj koji nije". Tumačeći to prema vlastitim uvjerenjima, Hipolit zaključuje da je takva postavka neodrživa jer Bog nesumnjivo jest. No, Bazilid zaista ne misli da "Bog nije". Kao prvo, on time želi reći da je Bog onaj koji nije dostupan našim osjetilima, pa se stoga nalazi s onu stranu našeg razumijevanja; naše mišljenje suviše je ograničeno da bi ga moglo pojmiti te stoga Bog izmiče našim shvaćanjima. On dakle jest, ali istodobno i nije.
Kao sam početak svega Bazilid navodi vrijeme kada ničega nije bilo. U doba kada će se pokrenuti stvaranje postojalo je samo NIŠTA iz čega dakle "Bog koji nije" stvara kreacije od onoga što "nije". Riječ je o beskonačnom Ništa koje je Sve. Taj prostor naziva se Pleroma i on je istodobno punina i praznina. Apsolutna praznina je mjesto koje se ispunjava samo posvemašnjom puninom i utoliko su Sve i Ništa jedno te isto. Pleroma nema kvalitete jer ona je kvaliteta sama po sebi: ona je Sve u najsveobuhvatnijem smislu i zato je ne možemo obuhvatiti razumom. Onaj kojemu bi to pošlo za rukom ne bi više bio od ovoga svijeta.
Takav Bog naziva se Abraksas, i on je iznad svih bogova i demona nižih svjetova. On se razvija kao djelotvornost nasuprot nedjelovanju te stoga nije uzrok nego posljedica nedjelotvornosti. Abraksas dakle posljedično nastaje kao nedjelotvornost sebi suprotstavi]'enog mehanizma koji je Ništa. Bazilid ga promatra kao Biće jer ono nasuprot sebe ima nešto od čega se razlikuje, a osnovni princip Bića jest različitost kao kategorija koja je određena osobitošću koju Jung naziva PRINCIPOM INDIVIDUALNOSTI. Bog Abraksas je dakle onaj prvoga reda, od kojega sve potječe. Iznad svih je zamislivih kategorija i ne podliježe dvojstvu kakvo mi poznajemo, a pod kojim utjecajem su niži bogovi dobra i zla. Tvorac je "trostrukog" sinstva: prvi Sin je uz Oca, drugi dobiva krila, a treći pada najdublje u bezobličnost; to su Duh, duša i tijelo. Isus je uzor trećem sinstvu, čovječanstvu, kao unutarnji duhovni arhetip od kolektivnog, ali još bitnije - individualnog značaja.
Pleroma je dakle sva osobitost i neosobitost, i ona ono osobito (Biće) magnetski privlači i navodi da postane JEDNO sa svime, što je neosobitost. Smisao življenja jest pretakanje iz stanja individualnosti u stanje neindividualnosti koje je božanska punina. Otuda i svi otpori pred kojima se bića nalaze u težnji da ispune svoj cilj. Priroda njihove individualnosti, razlikovanja, nagoni ih da samoodrže svoju zasebnost prema svemu što ih okružuje. To je zemaljski ego u biću: on vuče k nižem svijetu i ne dopušta to konačno sjedinjenje u neosobitost koja je SVE kao naš osnovni cilj. Bića nasuprot sebe imaju sile koje na njih djeluju, i pod čijim utjecajem postaju medij njihova djelovanja, subjekti očitovanja nematerijalnih sila.
I kod Bazilida se, baš kao kod svih gnostika, zamjećuje nedvojbena sklonost skidanju odgovornosti grijeha s čovjeka na sile koje na nj djeluju. Po njegovim riječima iz Jungova iskustva nasuprot bićima su demoni seksualnosti i demoni duhovnosti. Prvi su simbolizirani Zmijom koja se u nama očituje kao želja-misao; ženske je prirode i zavodljive ćudi. Drugi su Bijela Ptica koja povremeno silazi čovjeku kao djelotvorna misao; ona je očitovanje Duhovne Majke, nosioc svjetlosti božanskoga sunca. Čovjek je dakle usred dodira tih dviju sila i one bitno oblikuju njegovo ponašanje. One su nosioc njegova dobra i zla; njegov mračni i svijetli demon koji mu kadšto govori da bude dobar, a ponekad ga puti na zle radnje. Upravo zato čovjek je dvostruke ćudi i stoga sam po sebi nije kategorično odredljiv, uostalom kao i svijet u kojemu živi.
U Bazilidovom učenju zamjetna je sličnost s budizmom; štoviše zamjetnija no u drugih gnostičkih učitelja. Budistička m>va«q3odsjeća na Bazilidovu neosobitost, jer i u jednom i u drugom slučaju biće više ne postoji budući da nema ničega od čega se razlikuje, poistovjećeno sa svime. Ovaj će argument, kao i ostale kojima ga optužuju za sinkretizam, bitno utjecati na oblikovanje slike o budućim gnosticima kao sinkretističkoj herezi u očima tobože pravovjernih kršćana.
Od Bazilida proizlazi nauk o "prividnosti" Kristova tijela. Krist ulazi u tijelo Isusa po krštenju na rijeci Jordan, a napušta ga prije raspeća1. Ova metafora aludira na uskrsnuće u tijelu koje je u odnosu na snagu Duha važno kao omotač unutar kojega će se izvršiti značajan proces. Crkvi, koja je Isusov lik promatrala sasvim u božanskom svjetlu i lišeno svih zemaljskih strasti, ovakvo je stanovište apsolutno neprihvatljivo. Materijalno tijelo u Bazilida tako posjeduje izniman značaj jer krije u sebi trećinu božanstva. Za razliku od takvog naučavanja, Crkva ga promatra kao izvor sveg grijeha, uzrok, a ne kao posljedicu po nastanku iz materijalne prirode čija se nesavršenost ogleda u njezinu dualizmu.
Ipak, Bazilid je u suštini pesimist. Osuđuje rađanje, ali kao protivnik askeze, koju poput Nietzschea smatra licemjernom, dopušta seksualnu slobodu, misleći kako je ona korisnija od usiljene čistoće koja je izvor licemjerja. Ovakav njegov stav prema seksualnosti duboko je osuđen od Epifanija i drugih kršćanskih kritičara: štoviše, Epifanije navodi nastrane orgije kojima su navodno pristupali bazilidijanci. No s obzirom na činjenicu da njegovi rukopisi nastaju iz vremena kada je gnoza bila stalna meta napada crkvenih oca, a da nas drugi izvori o tome ne obavještavaju, ne možemo biti sigurni u objektivnost njegovih zapisa. Kršćanska je revnost često odlazila u krajnje pretjerivanje prema onim naucima čiju suštinu nisu shvaćali, pa su je zbog neznanja toliko i napadali.

Mani
Manihejstvo je tradicionalno perzijsko vjerovanje koje se definira kao sinteza tradicionalnog perzijskog vjerskog dualizma dobra i zla, sa elementima ranoga kršćanstva. Tu sintezu uobličio je perzijski vjerski učenjak Mani (Manichaeus) još u trećem stoljeću nove ere.
Pojava Manija kao vjerskog i socijalnog propovjednika poklapa se sa utemeljenjem Novoperzijskog carstva i dinastije Sasanida, koja je vladala Iranom od 226. do arapske invazije 641.-645. godine. Sasanidi su zaratustrizam (grčki - zoroastrizam) proglasili državnom religijom. Tim je institucionaliziranjem zoroastrizam postao ideologijom vladajućih slojeva Novoperzijskog carstva. Njegovi svećenici su opravdavali i branili dati politički poredak i socijalne odnose u iranskom društvu. Sasanidi su, uz oslonac na zoroastrizam, gušili socijalni bunt i pokrete ugnjetavanih slojeva stanovništva i progonili ona vjerska učenja koja su propovijedala egalitarizam i otpor vlastima, službenoj religiji i njenom vjeronauku. Među takava učenja je, pored kršćanstva, svrstano i manihejstvo. Njegov tvorac Mani je osuđivao materijalna dobra i ovozemaljska uživanja, propovijedajući istovremeno asketski život. Prema Maniju, spas svakog pojedinca ne zavisi od volje zoroastričke crkve, nego od njegovog ličnog života. To je izazvalo reakciju službene zoroastričke crkve, koja je pozvala Manija na javnu raspravu. On je prihvatio poziv na tu raspravu, nakon koje je proglašen otpadnikom od vjere predaka i bačen u tamnicu, gdje je 277. godine na svirep način ubijen.
Manijevo učenje se poslije njegove smrti proširilo iz Perzije u okolne zemlje i Rimsko Carstvo, najprije u Maloj Aziji, odakle je prešlo na Balkan i dalje u Evropu. Rimski imperator Dioklecijan je već 296. godine bio prisiljen da izda edikt kojim se osuđuje manihejstvo i naređuje progon njegovih sljedbenika. On tu ističe da su do njega, kao imperatora, stigle vijesti da su manihejci, "kao iznenadna kuga", provalili iz zemlje "neprijateljskih Iranaca" u Rimsko carstvo i tu prouzročili "brojne nevolje i tragedije" u želji da svrgnu velike bogove i odvrate "odabrani" rimski narod od svete im vjere. Od njih se treba čuvati, jer oni prijete da svojim "neljudskim postupcima" i "ludim iranskim običajima" zatruju "miroljubivi i nevini rimski narod", pa čak i "narod cijelog svijeta". Dioklecijan stoga naređuje da se njihova imovina svuda zaplijeni, a njihove knjige spale. Uprkos žestokim progonima, Manijevo učenje se sve više širilo, posebno među obespravljenim slojevima stanovništva, kako na zapadu, tako i na istoku Rimskog Carstva. Invazijom Rimskog Carstva od strane različitih barbarskih plemena, padom njegovog zapadnog dijela, te ubrzanjem procesa feudalizacije javljaju se mnoge neomanihejske sekte i pokreti koji se sa socijalnog i vjerskog stanovišta opiru tom procesu. Oni su se zapravo opirali ukmećivanju slobodnih seljaka, čime su stekli jaka uporišta među slavenskim i franačkim seljaštvom koje je preplavilo evropske provincijZa razliku od Perzijskog i Rimskog Carstva, manihejstvo je bilo prihvaćeno u vjerski tolerantnijim zemljama koje su se nalazile u sklopu ili van ove dvije moćne imperije. Prvenstveno je bilo prihvaćeno od nižih slojeva društva koje je mučio državni poredak, te su u ovom učenju vidjeli izlaz iz teških životnih situacija u kojima su se nalazili. Tako je manihejstvo bilo prigrljeno u Egiptu, Indiji, Kini, te na Tibetu. Pošto je imalo dosta podudarnih točaka sa budizmom i hinduizmom posebno je prihvaćeno u Kini i Indiji, te na Tibetu i djelimično u Japanu. U ovim zemljama je steklo priličan broj sljedbenika, a posebno u Kini, gdje su podizani lijepi, ali skromni hramovi, kako to Manijevo učenje nalaže. U Egiptu je manihejstvo iščezlo, jer su se njegovi sljedbenici, nakon muslimanskih osvajanja i sredinom srednjeg vijeka stopili sa Koptima. Manihejstvo se do dana današnjeg održalo tek u Kini, i to u nešto izmijenjenom obliku.
Manihejstvo u kršćanskom svijetu nije naišlo na odobravanje ni u kom smislu, te je stoga poput svih drugih hereza bilo podvrgnuto nemilosrdnoj inkviziciji. Kako je Mani propovijedao strpljivost u svim situacijama, njegovi sljedbenici su sve progone od strane kršćanskog svijeta stoički podnosili. Ipak, manihejstvo se polako i skromno širilo u svome pravom obliku, ali se zato iz njega razvila vrlo moćna i stabilna hereza - bogumilstvo, te su pod njegovim utjecajem nastale i Crkva bosanska, katarsko, albigenško, babunsko, patarensko, valdeško i mnoga druga učenja. Sva ova učenja Crkva je vremenom vrlo uspješno iskorijenila sa tla Europe. Tek je neznatan utjecaj još vidljiv u raznim protestantskim konfesijama kršćanstva.
Mani je zagovarao i živio asketski život, susprezajući se od jela i pića, pogotovo mesa i vina, koje je kasnije izričito zabranio, istovremeno propovijedajući vjeru u Boga kao svijetlu i pravu stranu manihejskog dualizma. Manihejski dualizam su činile dvije stranke: Bog i Sotona. Manihejski Bog je tvorac svega dobrog i duhovnog, a simbolizira ga svjetlost, dok je manihejski Sotona tvorac svega materijalnog i zavodljivog. Manihejci su život provodili teško radeći, ali su uvijek odvajali vrijeme za askezu i predano bogoslužje, istovremeno se susprezajući od jedenja mesa, pijenja vina i vođenja ljubavi. Vjernici su se dijelili na pročišćene pojedince i obične vjernike. Prvi su imali velike privilegije i bili su duboko poštovani i usluživani od strane običnih vjernika, te su život provodili u skromnim samostanima. Mani je zabranio zaklinjanje, proklinjanje, inicijaciju u vjeru, te posljednju pomast, jer je naučavao da je svaki pojedinac potpuno i izričito odgovoran za svoje postupke pred velikim Bogom. Mani je potvrdio postojanje života poslije smrti, ali ga nije izričito definirao, ostavljajući vjernicima da ga individualno protumače i da se u skladu sa sopstvenim tumačenjem ophode na ovom svijetu. U svome prijeziru prema materijalnom Mani je zabranio izgradnju raskošnih i bogatih samostana i bogomolja, pozlaćivanje i izradu ikakvih skulptura, te prikazivanje Boga i Sotone na slikama. Zbog toga su manihejski hramovi često vrlo proste konstrukcije, bez skulptura i sa malo ili nimalo likovnih prikaza.
Pošto je Mani strogo zabranio izradu skulptura i likovno prikazivanje Boga ili Sotone, njegovi sljedbenici su svoju želju za umjetničkim prikazima tema iz svoje vjere zadovoljavali slikanjem freski koje su prikazivale prizore iz svakodnevnog i vjerskog života, te pjevanjem vrlo lijepih i melodičnih pobožnih pjesama. Skulpture, dakle, nisu izrađivali, a ukoliko je prikaz Boga bio nužan, pokušavali bi ga dočarati svjetlošću. Također, nisu prihvatali usporedbu prikaza i simbola Ahura Mazde sa svojim Bogom. Manihejci su bili vrsni majstori minijature, te se u tome njihov uticaj ogleda ne samo na Orijentu i u Aziji, već i u brojnim knjigama u Europi.
Iz jakih uporišta među slavenskim i franačkim seljaštvom su se brojne neomanihejske sekte i vjerske zajednice održale u različitim formama i pod različitim imenima kroz cijelo razdoblje ranog feudalizma. Ponegdje, kao što je to bio slučaj u Bosni, njihove su pristalice pronašle način življenja sa feudalnom državom, pa su se konstituirali kao hijerarhijski uređena crkva. Tako je u Bosni nastala nova državna religija, odnosno hereza, u povijesti poznata pod nazivom Crkva bosanska, koja je, prema tome, predstavljala dio istog pokreta kojem su pripadali bogumilstvo na jugoistoku Balkana, te razne dualističke hereze u južnoj Francuskoj i Italiji: patareni, katari, valdenzi, albižani i dr. Povijesničari su utvrdili da je na prostoru od Male Azije do Pirineja bilo 16 takvih pokreta, među kojima je Crkva bosanska, sa svojim krstjanima i pristalicama, vjerojatno bila najbrojnija i najstabilnija.
Mani
«Poslušan učenik ja sam, Iz zemlje Babela proizišao. Proizišao sam iz zemlje Babela I vrata Babela se držim. Učenik propovijedajući ja sam, Iz zemlje Babela došao. Došao sam iz zemlje Babela Uputiti poziv svoj zemlji»
Mani je rođen 216. godine u gornjem Babilonu. Njegov otac pripadao je vjerskoj zajednici judeokršćana, tzv. Elkasitima (mandejima), koja je bila odana asketskom načinu života i imala stroga pravila reda. Manija je otac uveo u zajednicu još kao dijete, pa ondje provodi čitavo svoje djetinjstvo i mladenaštvo, sve do 25. godine života. Sasvim je izvjesno da je tijekom boravka prolazio kroz rituale čišćenja kakva su poznavali sami eseni.
U međuvremenu Manije nekoliko puta imao mistička iskustva. Ona su počela još u dječačko doba, no najvažnije je bilo ono iz vremena prije no što će napustiti zajednicu i otisnuti se u svijet da zagovara novu vjeru. To iskustvo Mani je opisao slijedećim riječima« Kada sam imao 24 godina, u godini kad je Ardašir, kralj Perzije, pokrio grad Atru, i u godini kada je njegov sin Sopor okrunjen velikim kraljevskim draguljem, u mjesecu farmotija, osmog dana u mjesecu, Gospodin mi posla mog pratitelja, moga dvojnika.. .Kada je on došao, oslobodio me okova, odvojio me i udaljio od Zakona pod kojim sam rastao. Tako me je pozvao i odvojio od tih ljudi». Anđeo je Manija odredio za misionara nove univerzalne religije koja će nastupiti na mjesto starih, iskrivljenih i zaboravljenih. Mani je uvjerenja da su religije Buddhe, Zaratustre i Isusa izvrnute upravo zato što oni za sobom nisu ostavili pisanu riječ, pa su ljudi pribjegli vlastitim interpretacijama stoje ugrozilo njihov izvorni smisao.
Zato je opus Manijevih djelo bio priličan, no uslijed progona kako na zapadu tako i na istoku, mnoštvo je njegovih spisa uništeno. No 1900. godine pronađeni su u jednoj kineskoj provinciji brojni tekstovi; među njima su liturgijski fragmenti, katekizam, razni dogmatski tekstovi i ispovijedi. Tridesetak godina kasnije u Egiptu su pronađeni manihejski psalmi, pisma i dijelovi knjige općeg manihejskog učenja na koptskom jeziku.
Mandeji su naučavali da je Jahve (Yan Shamava - Jah Nebesa) sekundarna emanacija vrhovne trijade, i daje Adam njegova emanacija. Ovdje su udareni temelji kabalističke gnoze. Mandejski nauk uvelike je utjecao na Manija, ali on se oslanjao i na druge religije, nastojeći u svakoj od njih otkriti njihov izvorni, netaknuti smisao. Unatoč težnji da sintetizira razna religijska učenja, Mani se smatrao Isusovim apostolom. U manihejskom psalmu 247piše:

«Dođi k meni, o živi Kriste! Dođi k meni, o svjetlo dana!
0 milostivi, o tješitelju, zazivam te da mi se obratiš u sat tjeskobe.
Tvoj sam slatki jaram uzeo na čistoći.
Čast i pobjeda neka je našem Gospodinu, tješitelju i njegovim svetim izabranima duši blagoslovljene Marije».
Isusa je opjevao u jednoj himni:
Uputili su se da ga ubiju
i proglase svojim kraljem.
Stavili su mu krunu na glavu
Da bi ponizio njihove kraljeve.
Obukli su mu haljinu
Da bi ih lišio njihove snage.
Ogrnuli su ga grimiznim plaštem
Da razori njihovu žudnju.
Stavili su trstiku u ruku
Da bi pisao o njihovim grijesima.
Dali su mu ocat i mirtu da pije,
Jer su žalovali.
Proboli su ga kopljem,
Jer je razorio njihovu predodžbu.

Mani se smatra dostojnim Parakleta, najavljenog u Ivanovim Otkrivenjima. Isus ga šalje s namjerom da očuva izvornost svog učenja. Poput Mandejaca i Mani smatra da starozavjetni Jahve nije Bog svjetla, već samo jedna njegova emanacija. Svoje učenje prikazuje u obliku legendi u knjizi «Prikaz dvaju velikih načela» gdje slikovito opisuje povijest čovječanstva. Poput svih gnostika i Mani tvrdi daje svijet proizišao iz pada, te da nije savršeno Božje djelo kako to smatra kršćanska teologija. Raj svjetla proteže se, nasuprot kraljevstvu mraka, na sjeveru, između istoka i zapada, i njime upravlja Otac preko dvanaest svjetlosnih bića. Nasuprot kritikama Crkve, Mani svejedno ne drži daje riječ o savršeno ekvivalentnim snagama. Poredak mraka samo je deformacija svoje suprotnosti i u nj svjetlost uspijeva prodrijeti, no zato tama nikada ne prodire u područje čiste svjetlosti.
Materijalni svijet nalazi se u sredini između utjecaja svjetla i tame. Upravo iz tog razloga naša je sfera toliko podvojena. Ona je poprište ratnih zbivanja između sinova svjetla i sinova tame. Čovjek s «pet snaga)) (razum, duh, inteligencija, misao i razumijevanje) je zamišljen kao bojovnik kojega svjetlost stvara protiv sila tame, no on okreće leđa svome tvorcu i tako pada u zarobljeništvo. Bog svjetla stoga iz sebe stvara Duh kojim namjerava osloboditi čovjeka iz svijeta materije. No on se ne može spasiti ukoliko samospoznajom ne otkrije prave razloge podvojenosti svoje naravi i odmah ne pribjegne spašavanju svoje duše.
Za razliku od mnogih drugih gnostika, Mani ne zagovara rađanje Novoga čovjeka niti transformaciju, već povratak prvobitnoj čistoći koja blista nasuprot tame: Manijev idealni «novi čovjek)) je onaj prastari, iz vremena prije pada, kojega Ivan Krstitelj naziva onim koji će doći, ali je već bio prije njega. U dualnom svijetu, okovanom suprotnostima, čovjek se mora opredijeliti za svjetlost da bi izvršio svoju misiju. Važno je da svaki pojedinac u sebi objavi otkrivenje koje posjeduje snagu unutarnje vizije koje ne pripadaju razumu niti nama poznatoj logici. Riječ je o unutarnjem prosvjetljenju koje je očitovanje Kristova silaska. Njime učenik postaje voljan izvršiti sedmerostruki proces buđenja duše čemu nužno prethodi oslobađanje od iluzija ovog varljivog svijeta. Da bi čovjek uspio, mora se okrenuti prema nutrini vlastita bića, pronaći elemental kojim su povezani mikrokozmos i makrokozmos, te dopustiti da se izvrši sjedinjenje suprotnih elemenata. Mani to opisuje slijedećim riječima: ^Prepoznajem i pouzdajem se u križ svjetla koji nam pruža univerzalni život, jer je moja duša njegov odraz». Hermes bi rekao: ^Struktura mikrokozmosa u skladu je sa strukturom makrokozmosa», a Novi zavjet govori: «Ja sam u Ocu, a Otac je u meni».
Dualnost svijeta moguće je izbjeći tek suočenjem sa stvarnom slikom o vlastitim osjetilima. Bez tog sučeljavanja nema napuštanja svijeta osjetila, nema sklonosti za vječnim životom, niti želje za nadmašivanjem smrtne dualnosti; takvo biće vezuje se uz vanjske predmete čijim postaje robom, što njegova iskustva konaci u patnju koja ga čini sve većim zarobljenikom. Mani razlikuje dvije vrste ljudi: jedni su oni koji izbjegavaju svjetlo, i oni čine većinu, a drugi su simbolizirani bijelim golubom, i oni se nastoje osloboditi vezanosti za ovaj svijet. Mani upućuje poziv ovim riječima:
Uzmite svoj križ, odbacite svijet. Oslobodite se krvnih veza. Nadvladajte staru osobnost. Uspravite novoga čovjeka. Izvršite svetu zapovijed. Oslobodite prostor za goluba bijelih krila, i ne dopustite da u nj uđe nijedna zmija.
Manihejci su bili strogi asketi koji življahu s nastojanjem da se oslobode svake želje (ovdje je vrlo zamjetna sličnost s budističkim konceptom). Bili su okupljeni u manihejskim crkvama koje su nicale od zapadne Afrike pa sve do Kine. Glavarom te crkve smatrao se Mani (odakle su autoritet namicali vrhovni hijerofanti crkava), a za podložnike ima 12 apostola, 72 biskupa i 360 svećenika. Pravila reda bila su stroga što se tiče svih oblika tjelesnih uživanja. Manihejci su bili protivnici braka i seksualne slobode te zagovarali spolnu suzdržljivost. Zbog nemogućnosti da svatko slijedi tako rigorozne propise, manihejci se dijele na electe (izabrane) i audientese (slušaoce). Oni koji samo slušaju imaju služiti izabranicima te brinuti o njihovim životnim potrebama.
Mani je, zbog svoje jasne vizije uokvirene u čvrsti koncept, s lakoćom razotkrivao sva prokletstva ovoga svijeta, i na taj se način zamjerio tadašnjim vladajućim elitama. Iako je u početku uživao sklonost perzijskog cara Sopora, nakon dolaska na vlast kralja Bahrama izmijenio se stav povlaštenih prema Manijevu učenju, a kako su ga već od ranije perzijski svećenici smatrali heretikom, tako su započeli progoni. Na zapadu situacija nije bila ništa bolja. 297. g. car Dioklecijan određuje spaljivanje vođa manihejske vjere u Africi, a osam desetljeća kasnije car Valentinijan nalaže im zapljenu imovine. Neshvaćen od vođa, omrznut od svećenika, izdemoniziran od praznovjernih kršćana, Mani je konačno uhićen te mučeničkom smrću okončao svoj život u jednom od babilonskih kazamata.
Kršćanski kritičari nisu štedjeli Manijevu vjeru. Među njima najgorljiviji bio je Aurelije Augustin, i sam manihejac gotovo puno desetljeće. Iz kritika što ih je uputio na račun manihejske vjere bjelodano je jasno da Augustin nije shvatio manihejsko učenje, iako se hvastao da ga dobro poznaje, te da zato smije reći kako je riječ o zločinačkom nauku. Augustin se očito nije mogao riješiti svoje zemaljske kože. U Ispovijestima 3,6 to i sam potvrđuje: «Ondje mi se nalagalo da vjerujem, ali to vjerovanje nije se slagalo s onim obrazloženjima koja sam utvrdio računom i svojim očima, nego je bilo potpuno suprotno». On naime traga za razumskim dokazima (7,12) čime dokazuje da Augustin nikada nije shvatio bit manihejstva, te je stoga i pripadao samo krugu audientesa, bez neke osobite perspektive da pristupi onom krugu učenika koji će se odvažiti na inicijaciju. Augustin je bio sasvim od ovoga svijeta, te je stoga i završio u onoj Crkvi, koja ovaj iluzorni svijet štiti kao navodno dobar, a krivnju pronalazi u čovjeku i njegovu zlu.
U skladu s dogmatskim shvaćanjem jednoga Boga u svjetlu Apsolutnog dobra, Augustin prigovara manihejcima da «...Istinu, koja je stvorila stvorenja, ne traže s pobožnim osjećajima i zato je ne nalaze; ili ako je i nađu, premda upoznaju Boga, ne časte Boga kao Boga, niti mu daju hvalu...» (Ispovijesti 3, 5). Augustin je očito bio žrtva idolopokloničke vjere u Boga, vjerujući daje sama pobožnost dostatna da čovjek bude čist. On Oca promatra kao Summum Bonum kojemu se treba klanjati i obraćati molitvom, no Mani (kao i gnostici općenito) takav pristup Bogu smatraju nedostatnim, smiješnim i licemjernim. Augustin nadalje smatra da zlo nema svoj bitak, nego da je samo odraz nedostatnog dobra. Tako on, obrativši se Bogu, kaže: «Za tebe uopće ne postoji zlo. Ne samo za tebe nego ni za sva tvoja stvorenja, jer izvan njih ne postoji ništa što bi moglo provaliti unutra i pokvariti red koji si im ti postavio» (Ispovijesti, 13,19). Iz ovoga je vidljiva suštinska razlika između Augustinova prianjanja uz teološku konstrukciju dobra i zla nasuprot gnostičkom uvjerenju da je zlo postavilo svoj bitak nasuprot dobru. ^Izopačena volja» (Isp. 6,22)je temeljni krivac sveg zla na svijetu, i zato Augustin zastupa ideju vjere u Krista otkupitelja.
Crkva će Augustinove argumente koristiti kao dokaz par exellance ne samo protiv manihejaca, već ujedno protiv svih gnostičkih učenja, zanemarujući ono bitno: da Augustin, očito, nije bio dovoljno pripremljen da shvati istinu o ovome svijetu koji se suštinski sastoji i od zla, koliko od dobra. Kritičari su otišli toliko daleko da su Manija nazvali Parsifalom, što u prijevodu znači «ludi Perzijanac», a iz korijena njegova imena porijeklo vuče i riječ «manijak». Mržnja teologa bila je tolika da nisuprezali ni od ovakvih kvalifikacija čovjeka s čijim se naukom nisu slagali.
Unatoč tome manihejski je nauk nadahnuo sve buduće gnostičke škole, sve do Jacoba Boehmea, čije je naučavanje bilo vrlo blisko Manijevom. Mani je ostavio dubok trag u ovome svijetu, a njegova žrtva nije ostala bez posljedica.

Dušo, o dušo, imaj na umu
Eon svjetla.
O dušo, odakle dolaziš?
Došla si iz visina.
Strankinja si na svijetu.
Prolaznica si na zemlji.
Ti imaš svoju kuću u visini,
svoj šator radosti.
Ti imaš svoga pravog oca,
svoju pravu majku,
ti imaš svoga pravog brata.

NESTORIJE
Povijest Crkve obilježena je brojnim raskolima i sukobima koji su sastavni dio njezine povijesti. Prve svađe rasplamsale su se usvajanjem dogmatskog principa teološkog umovanja gdje se sjedne strane nastojala očuvati jedinstvenost Boga, dok je s druge strane trebalo Krista protumačiti kao Boga. Time su nastala brojna tumačenja iza kojih su, jasno, stajali «zemaljski» interesi. Crkva se, koja je sebe smatrala neposrednom nasljednicom apostola Petra i Duha Svetoga koji je sišao na apostole a zatim nastavio prožimati i crkvene oce, osobito trudila da narav Isusa Krista bude sasvim izjednačena s Bogom. Time bi njezin ugled u očima vjernika bio veći što bi joj jamčilo apsolutni autoritet u tumačenju kršćanstva i utjecalo na njegovo širenje diljem svijeta.
Pored aleksandrijske teološke škole od 260. g. djeluje na području Sirije antiohijska škola koju je osnovao mučenik Lucijan. Učenja dviju škola u pogledu Svetog Trojstva bila su različita jer su učenici iz Antiohije u Logosu vidjeli drugotnog Boga (u Kristu se dijeli božansko od ljudskoga: Krist je theos teleios kai anthropos teleios), dok su aleksandrijski učenici naučavali istovjetnost Sina i Oca (u Kristu božanska i čovječja narav je objedinjena). Otprilike u to vrijeme pojavio se i Arije koji je naučavao da je Logos sasvim odvojen od Boga i da je u Kristu trpio, a ono što je Bog ne može zbog svoje savršenosti trpjeti. Logos je stvoren voljom Očevom a ne iz Njegove biti, što uključuje njegovu promjenjivost, pa se za Isusa Krista, smatraju arijevci, ne može tvrditi da je Bog, nego samo u prenesenom smislu. Arije je izopćen na Nicejskom saboru 325. g, a njegov je nauk proglašen herezom.
Nestorije je rođen u Siriji kao prilično nadareno dijete. Najprije je bio svećenik u Antiohiji, a zatim je, na poziv cara Teodozija II, 428. g. prihvatio carigradsku biskupsku stolicu. Nestorije se protivio ideji koja je prije njega bila uvriježena u Carigradu da je Marija bogorodica {Theotokos), što je izazvalo javnu sablazan koja je daleko odjeknula. Umjesto takva uvjerenja Nestorije je vjerovao da se Marija mora zvati «Kristorodicom» što mu činilo daleko prikladnijim nego da joj se nadjene dogmatska formula da je majka Bogu. Iz njegova učenja izvučen je zaključak kako je riječ o promatranju dvije naravi Krista što je izazvalo pobune monaha i klerikalaca u tadašnjem Carigradu.
U ono vrijeme djelovao je u Aleksandriji Ćiril koji je žestoko zastupao ideju jedne naravi (mone Jysis), odnosno «jednu utjelovljenu narav Boga Logosa». Snažno se oslanja na definiciju Marije kao Theotokos i načuvši da u Carigradu djeluje biskup koji to poriče, od njega zahtijeva da pojasni svoj nauk. Nestorije je uputio prilično suzdržan odgovor, kojim je međutim otpočeo težak sukob dvojice otaca obilježivši time vrhunac nesuglasica između dviju teoloških škola.
Nestorije je prvi obavijestio papu Celestina u Rimu o sukobu, ali pošiljke stižu i iz Aleksandrije. Na temelju njih Ivan Kasijan napisat će svoje djelo u kojem osuđuje Nestorijev nauk.
Prepiska između Ćirila i Nestorij a time nije minula. Ćiril upozorava carigradskog biskupa da uskladi svoj nauk s interesima vjere i učenjem otaca koji su Mariju promatrali kao bogorodicu iz koje je rođeno tijelo s kojim se Logos sjedinio. Ali Nestorije nikako nije želio prihvatiti da je sama božanska narav rođena i umrla i optužuje Ćirila da u potaji širi arijansku herezu. Ovo je Ćirila razjarilo te on stade pripremati obiman materijal protiv Nestorija, koristeći se pritom brojnim povlasticama i manipulacijama, što će se potvrditi godinu kasnije na koncilu u Efezu. U Rimuje 430. g. održana sinoda gdje se trebao donijeti sud o Nestorijevu nauku, i gdje su korišteni kako Ćirilovi materijali tako i Kasijanovo djelo «De incarnatione Domini». S obzirom na okolnost da Nestorije na toj sinodi nije imao nikoga da brani njegov nauk, on je osuđen zato što u Kristu vidi samo čovjeka te time propitkuje njegovo djevičansko rođenje i njegovu otkupiteljsku moć. Potvrda rimske sinode je bila uglavnom formalne naravi: papa je zatražio od Nestorija javni opoziv, a Ćirilu je povjereno da se pobrine za provedbu te odluke.
Ćiril je nekoliko mjeseci kasnije sazvao sinodu u Aleksandriji gdje je Nestorije osuđen kao krivovjerac, te šalje Nestoriju pismo s 12 iskaza koje ovaj ima opovrgnuti. Antiohijska je škola odbila pokoriti se tim zahtjevima i tada sazvan je 3. ekumenski koncil u Efezu 431. g. Ovdje je Ćiril uvelike prekoračio svoje ovlasti u zastupanju rimskog pape tako da o nekoj objektivnosti nije moglo biti ni govora. Nestorijev odgovor na Ćirilovo pismo, koje je glasanjem biskupa podržano kao usklađeno s nicejskim odlukama, proglašenje blasfemijom, a on dobiva nadimak «novi Juda».
Ubrzo je izglasana osuda koja izopćuje Nestorija što je izazvalo nesuglasice u njegovih sljedbenika, tako da je carev predstavnik proglasio odluke sabora nezakonitima. Ali nekoliko dana kasnije sazvan je novi sastanak i s papinskim je legatima iz Rima stigla osuda Nestorija čime su započeli neredi, pa čak i fizički obračuni. Protiv ove odluke ništa se nije moglo učiniti iako je Ivan iz Antiohije sazvao protukoncil. Nestorije je prognan najprije u Arabiju a potom u Egipatsku pustinju, a Ćiril je, da bi se dodvorio onima koji su ga podržali, njima uputio bogate poklone što je Nestorije nazvao mitom.
Nakon toga počelo je spaljivanje Nestorijevih spisa, tako da su uglavnom sačuvana djela koja je zapisao nakon progonstva. Ali niti njegov progon nije sasvim smirio uzavrele strasti između dviju škola. Antiohijski oci i teolozi odupirali su se prihvatiti osudu Nestorija, dok s druge strane Ćiril nije htio ukinuti 12 anatemizama koje su Nestorijeve pristalice trebale poreći. Tek dvije godine kasnije zahvaljujući Teodoretu iz Kira Ćiril će prihvatiti kristološku formulaciju antiohijskih biskupa, kada mu je Teodoret objasnio da se u njegovih 12 iskaza krije opasnost «miješanja dviju naravi».
Time je postignut kakav-takav mir između zapadne i istočne teologije u koju svrhu je definirana i zajednička dogma na 4. općem saboru u Kalcedonu 451. g. (da su u Kristu dvije međusobno neodijeljene naravi koje su povezane uz jednoj osobi). Ipak, sukobi između tih dviju škola bili su samo uvod u veliku shizmu koja se odigrala šest stoljeća kasnije.
Uz Nestorija ostala je jedna mala skupina od petnaestak biskupa koji nisu željeli prihvatiti ujedinjenje s Ćirilom, što ih je skupo koštalo jer ih je car Teodozije II izopćio i protjerao. Unatoč tome nestorijanstvo nastavlja svoje djelovanje u sjeni te postoji i do dana današnjeg, a njihov je nauk po svojoj vokaciji najbliži gnosticizmu. Nestorijanci vjeruju daje Isus čovjek koji je uspio nadmašiti sve slabosti s kojima je na svom putu do Boga suočen ljudski rod.
Upravo zahvaljujući nestorijanskim svećenicima i propovjednicima sačuvano je jedno od najzanimljivijih gnostičkih evanđelja: Evanđelje mira Isusa Krista. S obzirom na sve prepreke koje su imali u čuvanju ne samo svoje imovine već i svojih života, jer su neprestano progonjeni s raznih strana, zaista se može smatrati čudom da je ovo evanđelje sačuvano na izvornom aramejskom jeziku. Ono se i danas nalazi u vatikanskoj biblioteci.

Ljudi religije-teologije nosioci tog koncepta:

Publije Vergilije Maron (Publius Vergilius Maro, 15. listopada 70. pr. Kr. — 20. rujna 19. pr. Kr. Kalabrija) prvosvećenik je rimske poezije i Augustove restauracije. Pripada vremenu Cezarova nasljednika Oktavijana Augusta.
Vergilije je rođen 15. listopada 70. pr. Kr. u selu Andes blizu Mantove (Mantua), u sjevernoj Italiji. U ovome kraju ima keltskih i ilirskih naselja pa latinitet Vergilijevog imena nije sasvim pouzdan. Nije bio iz imućne porodice, ali je od mladosti veoma pažljivo obrazovan, za što se pobrinuo njegov otac. Mladost je Vergilije proveo djelomično u školama Kremone i Milana (Mediolanum). Potom je došao u Rim gdje je studirao retoriku, medicinu i filozofiju, prvenstveno Epikurovu kod epikurejca Sirona.
Zbunjivi i stidljivi Vergilije nije imao uspjeha kao javni govornik. Ali je već u mladosti pisao uspjele manje pjesme po uzoru na aleksandrijske pjesnike i neoterike Katulove družine, učeno i intimno. Nalazimo tako u njegovoj mladosti one elemente koji će biti značajni i za njegovo pjesništvo: blizinu selu i prirodi, solidno i široko obrazovanje prožeto retorikom, koja stoji pored poezije sklone erudiciji i artizmu. Nije mladog Vergilija obišlo ni ono kolebanje između filozofije i retorike, karakteristično za antičko obrazovanje u kome su se filozof i retoričar neprestano borili oko vodstva. Sačuvana je pod Vergilijevim imenom jedna kratka pjesma, u čiju autentičnost nemamo razloga sumnjati, gdje se mladi pjesnik oprašta od retorike i od pjesništva da bi se sasvim posvetio Epikurovoj filozofiji. Pa opet se i u toj pjesmi Vergilije ne oprašta sasvim i zauvijek od pjesništva — smatra da su povremeni izleti u pjesništvo čak i epikurejcu dozvoljeni. Ali pjesništvo je pobijedilo nad filozofijom, i to pjesništvo u kome je i retorika našla dosta mjesta.
U Rimu je Vergilije prijateljevao s elegičarem Kornelijem Galom, s povjesničarom Azinijem Polionom i sa Alfenom Varom, koji je po svoj prilici također pisao pjesme. Ovim prijateljima posvetio je neke od svojih »Pastirskih pjesama«, i to Galu desetu, Polionu četvrtu i osmu, Varu devetu. Na nagovor Azinija Poliona spjevao je zbirku pastirskih ekloga po uzoru na Teokrita, »Bukolike«. Također piše i didaktički ep »Georgike« koji se sastoji od četiri knjige (upute o ratarstvu, voćarstvu, stočarstvu i pčelarstvu).
Uskoro postaje prijatelj uglednog i bogatog Mecene (Maecenas), potomka kraljevske etruščanske loze. Postaje i intiman prijatelj pjesnika Horacija. U Horacijevu »Putu u Bruidizij« čitamo kako Horacije, rodom sa juga Italije, i Vergilije, rodom sa sjevera, prate Mecenu, koji putuje važnim političkim poslom. Taj realistički opis pokazuje prijateljske odnose koji vladaju u ovome krugu obrazovanih pjesnika čiji zaštitnik Mecena i sam sastavlja stihove, ali mu je glavna briga da i u djelima njegovih prijatelja nađe izraz Augustova politika "obnove". Vergilija rano upoznaje i sam Oktavijan August pa ga postepeno sve čvršće veže za sebe i svoju kulturnu propagandu. Tako Vergilije djelom »Bukolike« i spjevom »Eneida« postaje glavni predstavnik Augustova vladanja, visoko cijenjen i od samog Augusta koji mu osigurava udoban i povučen život.

Posljednjih deset godina života proveo je Vergilije većinom blizu Napulja, a ponekad i na Siciliji. Godine 19. pr. Kr. polazi na put u Grčku i Anadol s namjerom da upozna te krajeve prije nego dovrši spjev Eneidu i posveti se potom sasvim filozofiji, jer ga ova želja iz mladosti nije napustila. Do smrti je radio na tom epu, sastavljenom od 12 pjevanja koje je kasnije postalo rimskim nacionalnim epom. U Ateni se nađe sa Augustom koji ga nagovori da se vrati. Krhka zdravlja, Vergilije se već u Grčkoj razboli, stigne lađom do Brindizija u Apuliji gdje umire 20. rujna 19. godine prije Krista. Njegovo je tijelo preneseno do Napulja i tu sahranjeno. Bio je, kažu, seljačkog lika, omanji i punašan, ali krhka zdravlja. Tih, skroman i jako stidljiv, izbjegavao je javnost, pa su ga stoga zvali Parthenias.

Aurelije Augustin (Tagasta 13. novembar 354. - Hippo 28. august 430) je bio kršćanski svetac.
Aurelije Augustin je jedan od najvećih kršćanskih filozofa. Rođen je u Tagasti u Numidiji, porijeklom Berber. Aurelije Augustin je bio jedan od filozofa srednjovjekovne filozofije koji je imao veliki uticaj na razvoj dalje skolastike. U početku bio učitelj gramatike i retorike a kasnije se oduševljava kršćanstvom i postaje svećenik. U svom dijelu Ispovijesti opisuje svoju mladost i lutanje. Izlaz iz skepse nalazi u činjenici samoizvjesnosti; "sumnjam, dakle jesam". Pod uticajem je Platona i novoplatonizma. U njegovoj filozofiji Bog ima središnje mjesto, i On je uzrok i svrha svega, svemoguć je premudar i predobar. Sve dobro potječe od Boga, a zlo je samo nedostatak dobra. Zastupao je voluntarističko gledište - volja je bitna moć, čovjekova je volja i odluka sloboda - nezavisna o razumu i svijesti. Zastupnik je Teocentralizma - Bog stvara odlukom svoje volje svijet.
Srednji vijek je obilježila Augustinova eshatologija. Ovaj biskup iz Hippoa, koga se smatra " najuticajnijim misliocem zapadne intelektualne tradicije" strukturirao je historiju prema Kristova "tri adventa": stvaranje, utjelovljenje i sudnji dan. Pozivao je da se kršćani ne bave samo početnim i prošlim događajima već i krajem historije. Uostalom, svu svoju teologiju zasnovao je Augustin na dva grada i prema toj teologiji pravi građani Božjeg Grada žive očekujući konačni advent. Također je podsjećao one koji su željeli odrediti kada će se Krist vratiti da je u Djelima 1,6.7 Krist čak i apostolima odbio otkriti kad će to biti: "Stoga je zaludno kad pokušavamo računati i ograničiti broj godina koje preostaju ovom svijetu, pošto iz usta Istine čujemo kako nije naše da to znamo".
Iako je bio teolog, Aurelije Augustin je u svom promišljanju o historiji društva i čovjeka realist i racionalist. Njegovo poimanje historije i društva ima veliki značaj jer on nadilazi jedno stoičko, pesimističko i metafizičko kršćansko poimanje svijeta koje se zadržavalo na socijalnoj statici, a odbacivalo historiju kao takvu.
Dijeli historiju na šest perioda:
• Od Adema (Adam) do Potopa,
• od Nuha (Noj) do Ibrahimama (Abraham),
• od Ibrahima do Davuda (David),
• od Davuda do Babilonskog carstva,
• od Babilonskog carstva do Isaa (Isus),
• od Isaa do Apokalipse.
On želi spoznati dušu i Boga. Smatra da sva dobra potiču od Boga i da je Bog svrha svega. Augustin ističe značaj volje za čovjekov život. Ona je izbor i odluka nezavisna od razuma. Poznata djela Aurelija Augustina su:
• Ispovijesti
• O državi božijoj
On razlikuje državu u kojoj je centar čovjek i božiju državu koju smatra pravom. On tvrdi da je jedino vjera pravi put do spoznaje.
Aurelije Augustin je bio prvi kršćanski teolog, filozof koji je uočio određene nedorečenosti, proturječnosti kršćanskih dogmi, te je u svom djelu „O Božijoj državi“, te dogme nastojao da učini, prvom konkretnom, neproturječnom cjelinom koja će u potpunosti odgovarati kršćanskom putu spasenja, te približavanje čovjeka ka onom transcedentalnom. Augustin je bio snazi intelektualnog stvaranja, jedan od najznačajnijih kršćanskih mislilaca, mada se u potpunosti pridržavao kršćanske dogme i kategorije onog transcedentalnog.
On je u svojoj analizi zbiljske socijalne zbilje imao jedan racionalistički, realistički, historijski pristup svojoj analizi propasti Rimskog carstva. Kada je Rim 476. god propao, Augustin postavlja temeljno pitanje, zašto je Rim propao kada je to bio Sveti Grad?
Iz ovog pitanja on među prvima izvodi dvije paradigme, jednu o ovozemaljskoj, a drugu o Božjoj državi. Božija država je utemeljena na kategoriji kršćanske milosti i njena je zadaća da kršćane ujedini u vječnu zajednicu blaženstva. Ovozemaljska država je produkt zla i ona je od đavola, te je stoga Rim i morao propasti.
Augustin socijalne i kulturne procese posmatra kao historijske kategorije, gdje se historija odvija kroz šest etapa. On ove historijske procese individualizira i posmatra ih kroz prizmu individualne, historije Isusa Krista, koja je ujedno i opće-čovječanska historija.
Tako, prema Aureliju, imamo proces rađanja, razvoja, sazrijevanja, raspeća, uskrsnuća i ponovnog dolaska.
Prema njemu država, društvo predstavlja jednu organsku cjelinu koja je dinamična i u konstantnim je promjenama. On društvo posmatra kao historijsku kategoriju. Prema njemu društvo nije jedan završen, stalan, konstantan sistem, nego u sebi sadrži široke historijske mogućnosti i perspektive. Kada on društvo i državu posmatra, definira ih kao historijske kategorije koje nisu ništa drugo nego druga strana i proces cjelokupng života Isusa Krista, onda je Augustin po ovom stajalištu preteča jedne nove filozofske discipline koju definiramo kao filozofiju povjesti.

Toma Akvinski (oko 1225.-1274.), jedan od najpoznatijih filozofa kršćanske skolastike (srednjovjekovna filozofija). Njegova dva glavna djela su: "Protiv zabluda nevjernika" (Summa contra Gentiles), i Summa Theologiae, koja je priznata kao vrhunsko dostignuće srednjovjekovne sistematske teologije. Toma Akvinski je u svom cjelokupnom opusu nastojao da protivrječnosti krščanske dogmatike prevlada na taj nači da stvori koherentne religijske dogme. On se u izgradnji krščanske logike oslanja na Aristotelov Organon, a prihvata i Platonovu filozofiju o dominirajućoj ideji nad materijom. Kao teolog polazi od dvije temeljne krščanske dogme: praroditeljskom grijehu i vječnom ispaštanju. Kao rezultat toga temelj njegove teološko filozofske antropologije je spas i put prema spasenju. Također, zastupa kolektivitet, dominaciju nad ljudskim rodom, a ne individualni život pojedinca.
Akvinski se bori protiv neoplatonskih tvrdnji o svijetu koje su potekle od Augustina i Ibn Sine, koji svode čovječanstvo na posmatrače svijeta u kojem je sve propisano i gdje je sve izraz Božije volje. Akvinski se zalaže za Aristotelove tvrdnje da je čovjek glavni autor svojih djela. Njegova sinteza aristotelovog učenja i krišćanskog učenja postati će glavna okosnica filozofije katoličke crkve.
U svojoj gnoseologiji (teoriji spoznaje), Toma Akvinski se zalaže za Aristotelove tvrdnje da saznanje podrazumijeva izvjesnu sličnost između onoga koji saznaje i onoga što se saznaje, iz čega slijedi da saznanje počinje čulnom percepcijom.
Toma Akvinski je u potpunosti valorizirao grčku filozofiju, posebno Aristotelovu logiku, teoriju Platona i Plotina o općem dobru i nepokretnom pokretaču, te to prilagodio kršćanskom učenju. Njegova stajališta dala su poseban doprinos u profiliranju kršćanskih dogmi koje je stvorio u 13. vijeku. U epohi zrelog feudalizma njegovo učenje će postati oficijelnim učenjem Katoličke crkve 1870 godine.
Također je razvio, kada je riječ o državi, teoriju suvereniteta, gdje narod dobrovoljno prenosi određene ovlasti na suverenog kralja, monarha. Ovu njegovu teoriju narodnog suvereniteta, preuzet će neki teolozi, franjevci i protestanti i razviti je u politički sistem, u jedan koherentan teoretijsko-politički sistem. Mada se zalagao za teoriju narodnog suvereniteta u borbi između rimskog papinstva i svjetovnih vladara, Toma je stajao na strani papinstva, teokratskog apsolutizma.
Za razliku od Aurelija Augustina, on društvo posmatra kao statičan, zatvoren sistem ponavljanja jednog te istog. Ako je na djelu društvo kao zatvoren sistem, nepromjenjiv, ono nema određenu perspektivu, te je njegova vizija svijeta romantičarsko-pesimistički obojena.
Analogno Aristotelu on čovjeka posmatra kao društveno biće, on je kauzalno i nužno po svojoj prirodi vezan za društvo, a njegova društvenost se ispoljava kroz sferu jezika, kulture, običaja i tradicije. Analogno Aristotelu, prema njemu fundament, zadaća države je da proizvodi vrline, iz ove temeljne zadaće proizilaze sve druge funkcije države.
Ovozemaljska država nije ništa drugo nego priprema pojedinaca, kršćana za onozemaljsku državu. Država je, dakle, sredstvo za realizaciju neke više svrhe, a to jest put spasenja.
Iz ovog se da izvući zaključak, da Toma Akvinski daje primat i vladavinu crkve nad državom. Ustvari kod njega, pošto je sve do renesanse, religija totalno vladala cjelokupnim svijetom socijalnog života, se država i religija izražavaju kao druga strana ili oblik same države. Država nije ništa drugo, nego samo jedna od teoloških formi religije. Tako država ima prevashodno religijsko, teološko određenje i svrhu.



Isaac Newton, engleski fizičar, matematičar i astronom (rođen 4. januara 1643 preminuo 31. marta 1727). Jedan od najvećih prirodnih naučnika u historiji.
Engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton rodio se na Božić 1642. godine u mjestu Woolsthorpe u okrugu Lincoln u Engleskoj. Nakon poroda bio je praktično otpisan, ali je ipak uspio preživjeti. Newtonova majka uskoro se preudala pa se o malom Isaacu brinula baka. Još dok je pohađao osnovnu školu Isaacov ujak William Esconty primjetio je kako njegov nećak nije običan dječak već da posjeduje nesumnjive crte izuzetne nadarenosti. Newton je veoma rano pokazao i vještinu u pravljenju raznovrsnih naprava kojima je zarađivao i svoje prve honorare. Umjesto da s vršnjacima uživa u dječijim nepodopštinama mali Isaac je konstruirao mehaničke lutke, fenjere kojima je plašio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam navijao, mlin s proždrljivim mišem, koji je istovremeno bio i mlinar i glavni pokretač naprave i još puno toga.
Srednju školu završio je u gradiću Grenthem. Završivši srednju školu Newton se po preporuci svog ujaka upisuje na Cambridge kao najsiromašniji student. Stoga je morao raditi teške poslove kako bi zaradio za život i školovanje. Sveučilište je rangiralo svoje studente. U samom početku Newton je bio zadnji na rang listi, ali se vremenom talentom i znanjem izdvojio se i nametnuo. O tome dovoljno govori i činjenica da je odmah nakon završenog studija dobio mjesto predavača na istom fakultetu na kojem je studirao.
U periodu od 1664. do 1666. godine Londonom je harala kuga pa se Newton mogao na miru udubiti u svoje zamisli vezane za mehaniku i dinamiku i tako postaviti temelje svom životnom djelu. Newton je tih godina radio tako intezivno da se skoro razbolio. Nakon što je kuga minula Newton se vratio u Cambridge gdje je 1669. na mjestu profesora matematike naslijedio svog učitelja Isaaca Barrowa. Prvo je predavao optiku, a potom i druge predmete među kojima se našala i geografija. Čak je objavio i jedan udžbenik geografije. U Kraljevsku akademiju Newton je primljen na osnovu refraktorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove satelite. Teleskop je izradio sam Newton pokazavši tako savršeno poznavanje složenih tehnoloških postupaka od kojih je najsloženiji bio brušenje ogledala. Izbor u Akademiju donio je Newtonu i prvi sukob i to s fizičarem Robertom Hookom. Hook je bio fizičar, hemičar, astronom i arhitekt, čovjek nepostojanog karaktera koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće do samoga kraja. Zbog toga je dolazio u mnoge sporove s drugim naučnicima koji su njegove ideje dovodili do konačnog ostvarenja. Između ostalog prigovarao je svakom da ga je pokrao. S Newtonom se sporio zbog teorije svjetlosti. Za razliku od Hooka Newton je kao rijetko koji naučnik bio nesklon iznošenju svojih ideja u javnost prije njihove konačne obrade. Za njega je bilo sasvim prirodno da utroši 20 godina za neki posao. Ipak, nije bio tajanstveni ili sujevjeran. Laskanja i priznanja dolazila su sama po sebi, on ih nije odbijao ali mu nisu mnogo značila. Druga, čuvenija, Newtonova svađa jeste ona s Leibnizom oko pitanja prvenstva u otkriću infinitezimalnog računa.
Newton je žudio otkriti ono što se zove materia prima (prvobitna materija), kako bi na taj način imao "sve". Nije se zadovoljavao samo objašnjavanjem ustrojstva svijeta, jer je priznavao vrhovnog tvorca, na svoj protestantski način, kao strastan teolog i pisac mnogih teoloških rasprava u kojima je iskušavao svoju logiku na pitanjima bez ikakvog značaja za nauku pa i samo teologiju danas. Nije se zadovoljavao pasivnim promatranjem i bilježenjem onoga što jeste takvo kakvo jeste; od prvog dana stvaranja žudio je za samim stvaranjem, za mijenjanjem kako bi mogao reći: Otkrio sam sve. Hypotheses non fingo (Ne izmišljaj hipoteze) - bijaše njegova čuvena deviza koju nije napuštao do kraja života. Za sve je tražio logična objašnjenja, u eksperimentu. Newtonova tajanstvenost, šutnja i strpljiv rad mogli su imati i kobne posljedice po njegov život, kada se 1690. godine zapalio njegov radni kabinet, odnosno rukopisi na njegovom radnom stolu. U tom besmislenom požaru koji je čini se izazvala mačka oborivši svijeću, izgorili su neki Newtonovi rukopisi. U njima su bili zapisani njegovi radovi vezani uz hemiju i knjiga o prelamanju svjetlosti. U tim rukopisima nalazili su se i ogledi kojima se Newton bavio 20 godina, ogroman empirijski materijal kakav nije bilo moguće više prikupiti, pa je razumljiv njegov očaj nad prizorom uništenog truda. Tri godine bio je na opasnom putu ludila, s trenucima potpune neuračunljivosti ali se ipak izvukao iz takvog stanja. Navodno mu je u pronalaženju izlaza s tog puta pomogla i njegova ljupka nećakinja po nagovoru filozofa Locka, velikog Newtonovog prijatelja.
Newton je bio čovjek duha, zaboravaljo je na hranu i san kada je radio. Probudivši se dugo je sjedio u noćnoj košulji na ivici kreveta i razmišljao. Smatrao je kako nakon sna mozak najbolje radi, oslobođen zagađenja. Istog mišljenja bio je i Descartes. Newton je mnogo godina bio i zastupnik u britanskom parlamentu gdje je uporno šutio osim u nekoliko iznimnih slučajeva kada je digao svoj glas u korist autonomnosti nauke i Cambridgea. Njegova slava bila je tolika da se preko njegovih riječi nije moglo lahko preći. Također je bio dopisni član Francuske akademije, a francuski kralj čak mu je nudio mirovinu. Njegovo grandiozno djelo Matematički principi prirodne filozofije (Philosophiae nautralis principa mathematica) izmijenilo je pogled na svijet, a mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. Počasti koje su mu iskazivane nije doživio nijedan Englez prije njega. U svojoj 54 godini postao je upravitelj kovnice novca. Nama to danas izgleda krajnje besmisleno, ali taj položaj u ono vrijeme bio je znak izuzetnog društvenog statusa. Newton je poživio 84 godine, uglavnom u dobrom zdravlju. Izgubio je samo jedan zub, od napornog gledanja u Mjesec oslabio mu je vid, a kosa mu je rano osjedila ali je ostala bujna do posljednjih dana. Preminuo je 31. marta 1727. godine u Londonu. Iza Newtona ostale su brojne, još poptuno neistražene, bilježnice sa hiljadama kemijskih recepata.
U domenima istraživanja, prvo se upustio u razmatranje zakona prirode i matematike, kada je formulisao mnoge naučne principe, koji će kasnije postati osnov njegovih uspjeha. Do univerzalnog zakona gravitacije, došao je kroz korespodenciju sa Robertom Hukom (Huk tvrdi da je Njutn prisvojio njegove rezultate istraživanja) 1680. Nakon nagovora Edmonda Haleja 1684, da iznadje kako se planete kreću po eliptičnim putanjama, prema Johanu Kepleru, Njutn je odgovorio da je to na osnovu zakona gravitacije. Zatim je ponovo izračunao svoje dokaze, koje je publikovao u "Philosophiae Naturalis Principia Matematica". Ovim zakonom gravitacije pretpostavlja se da se sva tjela privlače medjusobno silama srazmjernim njihovim masama a obrnuto kvadratima njihovih rastojanja. Time je Njutn uspio da objasni Keplerove eliptične putanje planeta oko Sunca. Na bazi Galilejevih nalaza, Njutn je, takodje, prikazao zakone kretanja, po kojima Zakon inercije kaže: “da telo u stanju mirovanja ili kretanja pravolinijski pri konstantnoj brzini teži da nastavi to stanje sve dok ga druga sila ne izvede iz toga stanja”. Po drugom zakonu kretanja, sila koja uzrokuje kretanje ravna je proizvodu mase i ubrzanja, a treći zakon kretanja glasi da je sila akcije ravna sili reakcije. Izradio je prizmu kojom je Sunčevu svijetlost razložio na crvenu, žutu, zelenu, plavu i ljubičastu i nazvao ih spektrom. Njutn je 1660. godine renovirao Galilejev teleskop, kojim je otklonjen problem aberacije. Njutn je u nauci prihvaćen kao jedan od najvećih umova svih vremena, mada ima dokaza da se za svoja ostvarenja nije baš namučio, dosta je uzeo od drugih (Huygens, Hooke, Galileo). Međutim, jednom stečeni imidž, makar i bez stvarne podloge, teško se menja. Slično će kasnije biti pomenuto i pri prikazima Tomasa Edisona, Đulijema Markonija i Alberta Ajnštajna.'

UVOD
Evanđelje Pistis Sofije poruka je kozmičkog, univerzalnog Kristovog Duha o misteriju duše.
Autorstvo toga djela pripisuje se velikomu posvećeniku i gnostiku VALENTINU, koji je živio u 2. stoljeću nakon Krista.
PISTIS SOFIJA je naznaka za dušu čovjeka koji u gorućoj čežnji i duboku uvidu ide putem povratka, putem oslobođenja iz prolazna svijeta materije u prvobitni Božji poredak u svjetlu.
Trinaest pjesama kajanja i svjetlosne himne Pistis Sofije uspoređuju se s Davidovim psalmima i apokrifnim Salomonovim svjetlosnim himnama. One svjedoče o teškoj borbi i postupnu nadvladavanju sve do blistava okrunjenja i uskrsnuća pročišćene duše.

1
Kada je Isus uskrsnuo iz mrtvih, proveo je jedanaest godina u razgovorima sa svojim učenicima, podučavajući ih samo do područja Prve zapovijedi i Prvog misterija iza vela, dakle, o sadržini Prve zapovijedi. To je dvadeset i četvrti misterij iznutra prema van - dvadeset i četvrti od onih koji se nalaze u drugom prostoru Prvog misterija, koji stoji ispred svih misterija: Otac u liku goluba.
I Isus reče svojim učenicima: "Došao sam iz Prvog misterija, koji je posljednji, naime dvadeset i četvrti misterij." Učenici nisu ni znali ni razumjeli da unutar tog misterija postoji još nešto; jer mišljahu da je taj misterij vrhunac svemira i svega što postoji. Mislili su da je on dovršenje svih dovršenja, jer im je Isus o tom misteriju bio rekao da obuhvaća Prvu zapovijed, te pet praideja, veliko svjetlo, pet pomagača i čitavu Riznicu svjetla.
Pored toga, Isus svoje učenike nije bio podučio o cjelokupnom opsegu svih predjela velikog nevidljivog i tri triput silne snage, a ni o dvadeset i četiri nevidljiva i svim njihovim područjima i eonima i poretcima, i kako su se proširile -naime, emanacije velikog nevidljivog -, a ni o njihovim nestvorenima, samostvorenima i stvorenima i njihovim blistavim zvijezdama i njihovim nesparenima i arhontima i silama i vladarima i arkanđelima i njihovim dekanima i svim prebivalištima njihove sfere i svim njihovim poretcima.
Isus svoje učenike nije bio podučio o cjelokupnom širenju emanacija Riznice svjetla, ni o njihovim poretcima i kako su nastali; nije im ništa bio rekao ni o njihovim izbaviteljima, ni kako su sačinjeni svaki prema pojedinom poretku. Nije im bio rekao ni koji stražari stoje na svakim vratima Riznice svjetla. Nije im ništa bio rekao ni o mjestu blizanačkog izbavitelja, koji je dijete djetetovo. Nije bio ništa rekao ni o području tri Amena i do kojih predjela seže njihova moć, niti im je bio naznačio u kojim je predjelima zasađeno pet stabala, niti išta u svezi s drugih sedam Amena, naime sedam glasova, gdje je njihovo područje i kako se šire.
Isus svojim učenicima nije bio rekao kakve su vrste pet pomagača i gdje se oni nalaze. Nije im bio rekao ni na koji se način proširilo veliko svjetlo i u koje je predjele dospjelo. Isto im tako ništa nije bio ispripovijedao o pet ideja i o Prvoj zapovijedi i u koja su predjela dospjele. Umjesto toga, bio im je govorio samo općenito, uputivši ih u njihovo postojanje; ali nije bio govorio o njihovu opsegu i uređenju njihovih područja i o tome kako su sačinjena. Stoga i nisu znali da unutar tog misterija postoje i drugi predjeli.

Nije bio rekao svojim učenicima: "Izašao sam iz tih i tih područja, dok nisam ušao u onaj misterij i ponovo iz njega izašao", nego ih je samo bio učio: "Došao sam iz tog misterija."
Stoga su o onome misteriju mislili daje dovršenje svih dovršenja, vrhunac svemira i totalna Pleroma. Jer Isus je svojim učenicima bio rekao: "Taj misterij obuhvaća sve o čemu sam vam govorio od dana našeg susreta do danas." Stoga su učenici mislili da unutar tog misterija ne postoji ništa drugo.
2
Dok su učenici sjedili zajedno na Maslinskoj gori, u velikoj su radosti i oduševljenju razgovarali o ovim riječima: "U milosti smo među svim ljudima na Zemlji, jer nam je izbavitelj ovo očitovao i jer smo primili puninu (pleromu) i svo dovršenje." Dok su tako razgovarali, Isus je sjedio na maloj udaljenosti od njih.
Petnaestog mjesečeva dana mjeseca Tybi, na dan punog mjeseca, kada je sunce krenulo svojom putanjom, iza njih se pojavi silna svjetlosna snaga, koja je sjala tako neuobičajenom blistavošću da nije bilo mjere za svjetlo koje bijaše povezano s tom snagom. Jer ono bijaše došlo iz Svjetlosti nad svjetlima i iz posljednjeg misterija, dvadeset i četvrtog - iznutra prema van - od onih misterija koji se nalaze u poretcima drugoga prostora Prvog Misterija.
Ta se svjetlosna snaga spusti na Isusa i posve ga obvi, dok je sjedio na maloj udaljenosti od svojih učenika; i jako je blistao u neizmjernom svjetlu koje bijaše na njemu.
Učenici ga ne bijahu vidjeli uslijed tog velikog svjetla u kojem se nalazio, jer im je svjetlo koje ga je okruživalo zaslijepilo oči. Vidjeli su samo svjetlo, iz kojeg su izbijale mnoge svjetlosne zrake. One nisu sve bile jednake, nego je svjetlo odozdo prema gore bilo različitih stanja i svojstava - sve jedna zraka beskrajno izvrsnija od druge, u velikom, neizmjernom svjetlosnom sjaju koji je dopirao od Zemlje sve do neba. Kada su učenici vidjeli to svjetlo, obuzeše ih veliki strah i uzrujanost.
3
Kada se ta svjetlosna snaga spustila na Isusa, postupno ga je posve obavila. Tada Isus ustade i krenu u visinu, zračeći neizmjernim, zasljepljujućim svjetlom. Učenici su gledali za njim sve dok nije dosegao nebo. Nitko od njih nije progovorio, nego su svi ustrajali u dubokoj tišini. To se, dakle, zbilo petnaestog mjesečevog dana, na dan punog mjeseca, za mjeseca Tybi.

Tri sata nakon Isusova uzlaska na nebo sve se snage na nebu jako uskovitlaše i stadoše se međusobno sudarati, one i njihovi eoni i sva njihova područja i poredci. Potres zahvati čitavu Zemlju sa svim njezinim stanovnicima. A svi ljudi na Zemlji, i učenici također, dospješe u stanje jake uznemirenosti, i svi mišljahu da će se možda svijet presaviti.
Sve su snage na nebu ustrajale u svojem komešanju, one i čitav svijet. Međusobno su se sudarale od trećega sata petnaestog dana mjeseca Tybi do devetog sata sljedećega dana. A svi anđeli i njihovi arhanđeli i sve snage iz visine slavile su najnutarnjije od nutarnjeg, tako da je čitav svijet čuo njihove glasove, bez prestanka, sve do devetog sata sljedećega dana.
4
Učenici su u strahu sjedili jedni kraj drugih, vrlo uzrujani i uplašeni zbog velikog potresa koji se zbio. Jadikovali su i govorili jedni drugima: "Što li će se dogoditi? Hoće li možda izbavitelj razoriti sva mjesta?"
Dok su tako razgovarali i jadikovali, rastvoriše se nebesa u deveti sat sljedećeg dana, i ugledahu Isusa kako se spušta zračeći izvanredno jako, i nije bilo mjere za svjetlo u kojem se nalazio. Jer zračio je i više nego u sat kada je uzašao na nebesa, tako da stanovnici Zemlje nisu mogli pojmiti svjetlo koje je bilo na njemu.
Odašiljao je svjetlosne zrake u punini, i njegove zrake bijahu neizmjerne. To svjetlo nije bilo jednakih oblika, nego različito prema vrsti i svojstvima, dok su neke zrake bile beskrajno blistavije od drugih. U svojoj se cjelokupnosti svjetlo sastojalo od tri vrste, pri čemu je jedna bila beskrajno blistavija od druge. Druga ili srednja vrsta bila je izvrsnija od prve ili najniže, a treća je nadmašivala druge dvije. Prva je zraka, najniža od svih, nalikovala svjetlu koje se bijaše spustilo na Isusa prije nego što je uzašao na nebesa. Ali samo je u njezinu svjetlu bilo jednako onome. Tri su vrste svjetla bile različitih svojstava, svaka beskrajno izvrsnija od druge.
5
Kada su to učenici vidjeli, jako su se prestrašili i smeli. Kada je Isus, milosrdni i blagi, vidio svoje učenike tako uzrujane, reče im: "Budite spokojni. To sam ja. Ne bojte se."

6
Kada su učenici čuli te riječi, rekoše: "O Gospodine, ako si to Ti, privuci svoj svjetlosni sjaj k sebi, kako bismo ga mogli podnijeti. Inače će nam oči oslijepiti, i uzrujani smo, a i cijeli je svijet u pomutnji zbog velikog svjetla koje je na Tebi."
Nato Isus privuče sjaj svojeg svjetla natrag k sebi. Kada se to zbilo, svi se učenici ohrabriše, pristupiše Isusu, padoše pred njim na koljena, pokloniše mu se u velikoj radosti i rekoše mu: "Učitelju, kamo si išao i kakvu si to zadaću ispunio? A prije svega, zašto su se dogodila sva ta kretanja i potresi?"
Tada im Isus, milosrdni, reče: "Radujte se i kličite od ovog trena, jer sam išao u područja iz kojih bijah došao. Od sada ću s vama govoriti potpuno otvoreno, od početka istine do njezina dovršenja, i govorit ću vam lice u lice i bez prispodoba. Odsad vam neću ništa skrivati o misteriju iz visine i o biti područja istine. Jer preko Neizrecivog i preko Prvog misterija svih misterija dana mi je moć da s vama govorim o početku pa do dovršenja i izvana prema unutra i iznutra prema van. Poslušajte sad, kako bih vam prenio sve stvari:
Dok sam sjedio na Maslinskoj gori na maloj udaljenosti od vas, razmišljao sam o tome da je zadaća naloga po kojem sam poslan time bila izvršena, i da mi posljednji misterij - dvadeset i četvrti iznutra prema van - od dvadeset i četiri misterija, koji se nalaze u drugom prostoru Prvog misterija u poretku onog prostora, još nije bio poslao moju odoru. Kada sam, dakle, spoznao da je zadaća mojeg naloga, zbog kojeg sam bio poslan, izvršena i da mi taj misterij još nije bio poslao moju odoru, koju sam u njemu ostavio dok vrijeme ne bude dovršeno -razmišljajući o tome, sjedio sam malo podalje od vas na Maslinskoj gori."
7
"A kada je na istoku izašlo sunce, kroz Prvi misterij - koji postoji od početka i prema čijoj je volji nastao svemir i iz kojeg sam i sam upravo došao, ne u vrijeme mojeg raspeća, nego sada - i po nalogu tog misterija bila mi je poslana moja svjetlosna odora, koja mi je bila dana od početka i koju bijah ostavio u posljednjem, dvadeset i četvrtom misteriju - iznutra prema van. - To su dvadeset i četiri misterija koji se nalaze u poretku drugog prostora Prvog misterija.
Tu sam, dakle, odoru bio ostavio u posljednjem misteriju dok ne nastupi vrijeme daje navučem i počnem govoriti čovječanstvu i očitovati mu sve, od početka istine do njezina dovršenja, i da s vama govorim od najnutarnjijeg od nutarnjeg do najvanjskijeg od izvanjskoga i od najvanjskijeg od vanjskoga do najnutarnjijeg od unutrašnjega. Sada se radujte i kličite i rastite u radosti. Jer vama je dano da prvo s

vama govorim o početku istine pa do njezina dovršenja. Jer vas sam još od početka izabrao preko Prvog misterija.
Stoga se radujte i kličite, jer kada sam pošao ka svijetu, od početka sam sa sobom vodio dvanaest snaga, kao što sam vam na početku rekao, snage koje sam primio od dvanaest izbavitelja iz Riznice svjetla po zapovijedi Prvog misterija.
Tu sam snagu utisnuo u utrobe vaših majki kada sam došao u svijet, i te se snage danas nalaze u vašim tijelima. A te su vam snage bile darovane za cijeli svijet, jer vi ste ti koji će cijeli svijet spasiti. Zato da biste pomoću njih mogli odoljeti prijetnjama arhonata svijeta i patnjama svijeta i njegovim opasnostima i progonima, koje će arhonti iz visine sručiti na vas. Jer često sam vam govorio da sam snagu koja je u vama uzeo iz dvanaest izbavitelja koji se nalaze u Riznici svjetla. Stoga sam vam od početka govorio da niste od ovoga svijeta. A ni ja nisam od njega.
Svi su ljudi na ovom svijetu svoje duše primili iz snage eonskih arhonata. Nasuprot tome, snaga koja se nalazi u vama je iz mene. Jer vašim je dušama mjesto u visini. Donio sam dvanaest snaga dvanaestorice izbavitelja iz Riznice svjetla, koje sam izdvojio iz onog dijela svoje snage koju sam isprva primio.
Na putu ka ovome svijetu, došao sam usred arhonata sfere u liku Gabrijela, eonskog anđela. Eonski arhonti nisu me prepoznali, jer su mislili da sam anđeo Gabrijel.
Kada sam dospio među eonske arhonte, spustio sam pogled ka svijetu ljudi, prema zapovijedi Prvog misterija. Našao sam Elizabetu, majku Ivana Krstitelja, prije nego bijaše zanijela s njim. I posijao sam u nju snagu koju sam bio primio od maloga Jao, dobroga, koji je u sredini, kako bi Ivan mogao biti moj prethodnik, pripremiti mi put i krstiti vodom opraštanja grijeha. Ta se snaga nalazi u Ivanovu tijelu.
Osim toga, umjesto arhontske duše, koju je trebao primiti, u eonima sfere sam našao dušu proroka Ilije. Prihvatio sam ga, izdvojio njegovu dušu i donio je djevi svjetla. Ona ju je proslijedila svojim paralemptorima1 svjetla. Oni su je donijeli u arhontsku sferu i utisnuli u Elizabetinu utrobu. Time su se u tijelu Ivana Krstitelja povezale snaga maloga Jao, koji je u sredini, i duša proroka Ilije.
1 Riječ paralemptor doslovno znači: "primatelj".

Zato ste nekoć bili zdvojni kada sam vam rekao: Ivan govoraše: Ja nisam Krist, a vi mi odvratiste: "U Pismu stoji: Kada bude došao Krist, prethodit će mu Ilija i pripremiti mu put." Alija vam ovako odgovorih: Ilija je već došao i sve pripremio, kao stoje napisano: A vi postupiste s njim kako vam je volja.
Kada sam spoznao da niste razumjeli što sam vam govorio o Ilijinoj duši koja je vezana u Ivanu Krstitelju, odgovorio sam vam otvoreno, licem u lice: Ako ste spremni prihvatiti Ivana Krstitelja: on je Ilija, za kojeg sam rekao da će doći."
8
Isus nastavi govoriti i reče: "Kada sam po nalogu Prvog misterija spustio pogled ka svijetu ljudi, našao sam Mariju, koja se prema tvarnom tijelu naziva "mojom majkom". Govorio sam joj u Gabrijelovu liku, i kada se okrenula prema meni u visinu, utisnuh u nju prvu snagu koju bijah primio od Barbela, naime snagu tijela koje bijah nosio u visini. Na mjesto duše utisnuh u nju snagu velikog Sabaota, dobroga, koji se nalazi u predjelu s desne strane.
Dvanaest snaga dvanaest izbavitelja iz Riznice svjetla, koje sam primio od dvanaestorice služitelja u sredini, utisnuh u arhontsku sferu. A arhontski su dekani i njihovi služitelji mislili da su to arhontske duše. I služitelji ih donesoše i vezaše u tijela vaših majki.
Kada je došlo vaše vrijeme, bijaste rođeni na svijetu, a da u vama nisu bile arhontske duše. Tako ste primili dio snage koju je posljednji pomagač udahnuo u ovaj svijet. To je snaga koja se sada pomiješala sa svim nevidljivima i svim arhontima i svim eonima; koja se, jednom riječju, pomiješala s ovim svijetom pokvarenosti.
Tu snagu, koju sam na početku proizveo iz samoga sebe, utisnuo sam u Prvu zapovijed. A Prva je zapovijed utisnula dio snage u veliko svjetlo. Veliko Svjetlo utisnulo je dio onoga što je primilo u petoricu pomagača. Posljednji je pomagač uzeo dio onoga što je primio i utisnuo ga u mješavinu. A taj se dio sada nalazi u svima koji žive u svijetu pomiješanosti, kao što sam vam upravo rekao."
Tako je Isus govorio svojim učenicima na Maslinskoj gori. I još je dodao: "Radujte se i kličite, jer vremena su dovršena. Radujte se i kličite i dodajte radost na radost, jer vremena su dovršena, kako bih navukao odoru koja mi je bila određena od početka i koju sam bio ostavio u posljednjem misteriju, dok ne dođe vrijeme dovršenja.
10

Vrijeme dovršenja je vrijeme kada će mi Prvi misterij naložiti da s vama govorim o početku istine pa do njezina dovršenja i od najnutarnjijeg od nutarnjega do najvanjskijeg od vanjskoga, jer će preko vas svijet biti spašen. Radujte se i kličite, jer ste blagoslovljeni prije svih ljudi na Zemlji, jer vi ste ti koji će cijeli svijet spasiti."
9
Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, nastavio je govoriti: "Pogledajte, sada sam navukao svoju odoru, i dana mi je sva moć kroz Prvi misterij. Još kratko vrijeme i govorit ću vam o misteriju svemira i punini svemira. Od tog vam trena neću ništa kriti, nego vas ispuniti u svoj punini i svemu dovršenju i svim misterijima. Vi ste dovršenje svih dovršenja i pleroma svih pleromata i Gnoza svih Gnoza, koje se nalaze u mojoj odori. Prenijet ću vam sve misterije, od najvanjskijeg do najnutarnjijeg. Pa poslušajte, kako bih vam priopćio sve što mi se dogodilo."
10
"Kada je na istoku izašlo sunce, spustila se velika svjetlosna snaga u kojoj se nalazila moja odora, koju sam bio ostavio u dvadeset i četvrtom misteriju, kao što sam vam upravo govorio. I u svojoj odori nađoh misterij, napisan prema načinu onih koji su u visini, i to u pet riječi: Zama zama ozza rachama ozai.
One znače: O misteriju, koji si očitovan u svijetu, uzroku svemira, Ti si savršeni izlaz i ulaz, iz kojeg su proizašle sve emanacije i sve što se u njima nalazi, i prema čijoj su volji nastali svi misteriji i sva njihova područja, dođi k nama. Jer mi smo Tvoji suputnici. Sasvim smo sjedinjeni s Tobom. Mi smo jedno te isto. Ti si Prvi misterij, koji od početka postoji u Neizrecivome, prije nego što se očitovao On, u čije smo ime svi okupljeni. Svi Te sad očekujemo na najvanjskijoj granici, dakle, kod posljednjeg misterija iznutra, koji je i sam dio nas. Sada smo Ti poslali Tvoju odoru, koja Ti od početka pripada i koju si ostavio na posljednjoj granici, posljednjem misteriju iznutra, dok vrijeme po nalogu Prvog misterija ne bude ispunjeno.
Vidiš, vrijeme je sada ispunjeno. Navuci odoru i dođi k nama. Jer svi Te očekujemo, kako bismo te po nalogu Prvog misterija odjenuli u njezinu raskoš. Jer prvi nam je misterij dao odoru, koja se sastoji od dvije halje, kako bi ih Ti odjenuo, pored onoga što smo Ti već poslali. Jer Ti si ih dostojan, budući da stojiš iznad nas i već si prije nas bio. Stoga ti je Prvi misterij preko nas poslao svoj puni sjaj, koji se sastoji od dvije halje. U prvoj se nalazi puna veličanstvenost svih imena svih
11

misterija i svih emanacija poredaka i prostora Neizrecivoga. U drugoj se halji nalazi puna veličanstvenost imena svih misterija i svih emanacija poredaka i obiju prostora Prvog misterija.
U odori koju smo Ti sad poslali nalazi se sjaj imena misterija navjestitelja, koji je Prva zapovijed, kao i misterij pet znakova i misterij velikog poslanika Neizrecivoga, velikog svjetla, i misterij pet upravljača, pet pomagača.
Nadalje se u toj odori nalazi sjaj imena misterija svih poredaka emanacija Riznice svjetla i njezinih izbavitelja i njezinih najviših poredaka, sedam Amena i sedam glasova, pet stabala i tri Amena i blizanačkog izbavitelja, djeteta dječjeg. U njoj se nalazi i misterij devet stražara na trima vratima Riznice svjetla.
Pored toga, u toj se odori nalazi i puni sjaj imena svih koji se nalaze zdesna i onih koji se nalaze u sredini. Nadalje je u njoj čitavi sjaj imena velikog nevidljivog, velikog sveoca, kao i misterij tri triputsilna i misterij njihova cjelokupna područja, kao i misterij svih njihovih nevidljivih i onih koji se nalaze u trinaestom eonu, kao i ime dvanaest eona i njihovih arhonata i svih njihovih arhanđela i anđela i svih koji se nalaze unutar dvanaest eona. Ona sadrži i misterij imena svih koji se nalaze u sudbini i na svim nebesima, a i čitavi misterij imena svih koji su u sferama, i njihovih firmamenata i svih njihovih stanovnika i njihovih područja.
Vidiš, poslali smo Ti tu odoru koju nitko ispod Prve zapovijedi nije upoznao; jer u njoj je bio skriven sjaj njezina svjetla. Sfere i svi predjeli ispod Prve zapovijedi dosad je nisu spoznali. Navuci sad žurno tu odoru i dođi k nama. Jer mi Ti se približavamo, kako bismo Ti po nalogu Prvog misterija navukli Tvoje obje halje, koje su za tebe od početka bile određene u Prvom misteriju, dok ne bude ispunjeno vrijeme koje je utvrđeno od strane Neizrecivoga.
Vidiš, vrijeme je sada ispunjeno. Pa dođi žurno k nama, kako bismo Te u njih odjenuli i kako bi izvršio čitav nalog dovršenja Prvog misterija, kako je utvrđeno od strane Neizrecivoga.
Dođi sad žurno k nama, kako bismo Te, u poslušnosti spram naloga Prvog misterija, obukli u njih. Jer samo je još malo, jako malo vremena do trenutka kada ćeš doći k nama i napustiti svijet. Dođi sad brzo, kako bi mogao u potpunosti primiti Tvoj sjaj, sjaj Prvog misterija."
12

11
"Kada sam vidio misterij svih tih riječi u odori koja mi je bila poslana, odmah sam je navukao. Svjetlo je iz mene zračilo neuobičajenom snagom. Pošao sam u visinu i došao do vratnica nebeskog svoda, zračeći neizmjernim svjetlom koje me obavijalo, pa se vratnice nebeskog svoda pokrenuše i sve se istodobno otvoriše. Svi su se arhonti i sile i anđeli koji su se tamo nalazili smeli zbog velikog svjetla koje je bilo na meni. Pogledali su zračeću svjetlosnu odoru koju sam nosio i vidjeli misterij koji je sadržavao njihova imena, i obuze ih veliki strah.
Sve su se veze kojima bijahu vezani odriješile. I svaki od njih napusti svoj poredak. Padoše ničice preda mnom, pokloniše mi se i rekoše: "Kako je Gospodar svemira prošao ravno između nas, a da mi to nismo znali?" Svi su zajedno slavili najnutarnjije od nutarnjeg. Ali mene samog nisu vidjeli, nego su vidjeli samo svjetlo. I obuzeše ih veliki strah i smetenost, i slavili su najnutarnjije od nutarnjeg."
12
"Potom sam to mjesto ostavio za sobom i uspeo se u prvu sferu, koja je vrlo jako blistala i to četrdeset i devet puta jače nego onda kada sam bio u nebeskom svodu. Kada sam dospio do vratnica prve sfere, one se pokrenuše i sve se istodobno otvoriše.
Ušao sam u kuće sfere, blistajući vrlo jako u neizmjernom svjetlu, i sve se arhonti i stanovnici sfere smetoše. Vidjeli su veliko svjetlo koje me obavijalo i pogledali moju odoru i na njoj vidjeli misterij njihova imena. I obuzeše ih još veći strah i uzrujanost, pa viknuše: "Kako je Gospodar svemira prošao ravno između nas, a da mi to nismo znali?"
Sve su se njihove veze i područja i poredci odriješili. I svaki od njih napusti svoj poredak. Padoše ničice preda mnom, pokloniše se meni ili mojoj svjetlosnoj odori i slaviše najnutarnjije od nutarnjeg u velikom strahu i smetenosti."
13
"Nakon što sam to mjesto ostavio za sobom, uspeo sam se do vratnica druge sfere, sfere sudbine. I tamo su se sve vratnice pokrenule i istodobno se otvorile. Ušao sam u kuće sudbine, izvanredno blistajući neopisivim svjetlosnim sjajem; jer tamo sam zračio još četrdeset i devet puta jače nego u prvoj sferi.
Kada su vidjeli moje veliko svjetlo, svi arhonti i svi koji su se nalazili u sferi sudbine, smeli su se i popadali jedni preko drugih i obuzeo ih je veliki strah.
13

Pogledali su moju svjetlosnu odoru i u njoj vidjeli misterij njihova imena i još se više smeli. Puni straha rekoše: "Kako je Gospodar svemira prošao ravno između nas, a da mi to nismo znali?"
I sve su se veze njihovih područja i poredaka i kuća razbile. Svi istodobno priđoše, padoše ničice, pokloniše mi se i slaviše najnutarnjije od nutarnjega, dok bijahu obuzeti velikim strahom i smetenošću."
14
"Ostavio sam za sobom i to područje i uspeo se k velikim arhontskim eonima. Došao sam pred njihova vela i vratnice u neopisivom svjetlosnom sjaju.
Kada sam došao do dvanaest eona, njihove su se vratnice i vela međusobno uskomešali. Vela se sama razmaknuše, i vratnice se otvoriše jedna za drugim. Stupih usred eona, zračeći vrlo jako, i nije bilo mjere za svjetlo koje me obavijalo i koje je opet bilo četrdeset i devet puta jače nego u kućama sudbine.
Svi eonski anđeli i njihovi arhanđeli, njihovi arhonti, njihovi bogovi, njihovi vladari, njihove sile, njihovi tirani, njihove snage, njihove svjetlosne iskre, njihove blistave zvijezde, njihovi nespareni, njihovi nevidljivi, njihovi patrijarsi i triputsilni, svi su me pogledali u tom neizmjernom svjetlosnom sjaju. Kada su vidjeli moje veliko svjetlo, međusobno su se uskomešali i obuze ih veliki strah.
U svojoj velikoj smetenosti i strahu, povukli su se u područje velikog, nevidljivog patrijarha i tri velika triputsilna. No veliki je patrijarh, zbog njihovog velikog straha i smetenosti, u svojem području neprestano jurio tamo-amo, a i tri triputsilna. Zbog velikog straha koji ih je sve obuzeo, nisu mogli zatvoriti svoja područja.
Puni straha i drhtanja, istodobno su pokrenuli sve svoje eone, sfere i poretke zbog velikog svjetla koje me obavijalo, i koje je bilo drugačije od onog koje me obavijalo dok sam se nalazio na Zemlji ljudi. Jer svijet ne bi bio mogao podnijeti puninu toga svjetla. Ono bi u trenu bilo razorilo svijet i sve što se u njemu nalazi. Ali svjetlo koje je bilo na meni usred dvanaest eona bilo je 8700 mirijadi puta jače nego ono koje me obavijalo među vama na Zemlji."
14

15
"Kada su, dakle, svi oni koji su se nalazili u dvanaest eona vidjeli veliko svjetlo na meni, uskomešali su se i stali juriti tamo-amo u eonima. Svi eoni i nebesa i njihov cjelokupni poredak pokrenuli su se jedni protiv drugih u velikom strahu, jer nisu poznavali misterij koji se dogodio.
Adamas, veliki tiranin, i svi tirani koji borave u eonima počeli su se uzalud boriti protiv svjetla. A nisu znali protiv koga se bore jer nisu vidjeli ništa osim svjetla koje je sve nadjačavalo. Kada su zapodjenuli borbu protiv svjetla, iscrpila se njihova zajednička snaga. Stropoštali su se u niže eone i bili su mrtvi i bez životnog daha poput stanovnika Zemlje.
Svima sam oduzeo trećinu snage kako ne bi ustrajali u svojoj zloći i kako ne bi mogli dovršiti svoja zla djela, ako bi ih ljudi na Zemlji zažvali u njihovim misterijima - naime, u onima koje su anđeli koji su zgriješili donijeli na Zemlju, dakle, njihovoj magiji.
Sudbinu i sferu nad kojom vladaju okrenuo sam i uredio da šest mjeseci vrše svoje astralne utjecaje okrenuti ulijevo, a da šest mjeseci vrše svoje astralne utjecaje gledajući udesno. Ali po nalogu Prve zapovijedi i po nalogu Prvog misterija, Jeu, stražar svjetla, bio ih je tako postavio da su stalno gledali ulijevo i vršili svoje astralne utjecaje."
16
"Kada sam došao u njihovo područje, usprotivili su se i borili protiv svjetla. I uzeh trećinu njihove snage kako ne bi mogli dovršiti svoja zla djela.
Sudbinu i sferu nad kojom vladaju okrenuo sam i uredio tako da šest mjeseci vrše svoje astralne utjecaje gledajući ulijevo, a da sljedećih šest mjeseci izvršavaju svoje astralne utjecaje okrenuti udesno."
17
Kada je Isus to rekao svojim učenicima, reče im: "Tko ima uši, neka čuje."
Kada je Marija čula Izbavitelja kako izgovara te riječi, zagledala se na čas u zrak i rekla: "Gospodine moj, zapovijedi mi da otvoreno govorim."
Isus, Milosrdni, odgovorio je Mariji: "Marijo, ti koja si u milosti, koju ću dovršiti u svim misterijima visine, govori otvoreno, ti, čije je srce više usmjereno na Kraljevstvo nebesko od srdaca tvoje braće."
15

18
A Marija reče Izbavitelju: "Gospodine moj, riječ koju si nam rekao: Tko ima uši, neka čuje', rekao si kako bismo ispravno shvatili Tvoju riječ. Poslušaj sad, Gospodine moj, jer želim govoriti otvoreno. Rekao si: 'Arhontima i svim eonima uzeo sam trećinu snage, i okrenuo sam njihovu sudbinu i sferu nad kojom vladaju, kako nadalje ne bi više mogli dovršavati svoja sramotna djela kada ih ljudi zazovu u njihovim misterijima, kojima su ih podučili pali anđeli, kako bi dovršili njihova zla i sramotna djela u misteriju njihove magije.' Jer uzeo si im snagu, kao i njihovim izrađivačima horoskopa, zvjezdoznancima i predskazivačima, kako nadalje ne bi više mogli predskazivati stvari koje dolaze. Jer okrenuo si njihove sfere i učinio si da svoje astralne utjecaje šest mjeseci vrše okrenuti ulijevo, a šest mjeseci okrenuti udesno.
A u vezi te riječi, Gospodine, snaga koja se nalazi u proroku Izaiji u duhovnoj je prispodobi u njegovoj Viziji o Egiptu jednom objavila sljedeće: 'Gdje su sada, o Egipte, tvoji predskazivači i zvjezdoznanci, i oni koji iz zemlje zazivaju, i oni koji zazivaju iz njezine utrobe? Neka ti odsada mognu objavljivati stvari koje će učiniti Gospodar Sabaot2.'
Prije nego što si došao, snaga koja je djelovala preko proroka Izaije prorekla je o Tebi da ćeš uzeti snagu eonskim arhontima i okrenuti njihove sfere i njihovu sudbinu, tako da nadalje ništa više neće znati. Zato je bilo rečeno i ovo: 'I sad nećete znati što će učiniti Gospodar nad vojskama.' To znači da nijedan arhont neće znati što ćeš nadalje učiniti. Arhonte se može izjednačiti s 'Egiptom', jer su oni materija.
Jednom je snaga u proroku Izaiji o Tebi predskazala: 'Od sada nadalje nećete više znati što će Gospodar nad vojskama učiniti.' U vezi svjetlosne snage koju si uzeo Sabaotu, dobrome, koji se nalazi u području opravdanih i koji je odsada u Tvojem tvarnom tijelu, Ti si nam, Isuse Gospodine, rekao: 'Tko ima uši, neka čuje', kako bi doznao čije je srce u čežnji usmjereno na Kraljevstvo nebesko."
2 Gospodar nad vojskama.
16

19
Kada je Marija završila, On reče: "Dobro si govorila, Marijo. U milosti si prije svih žena na Zemlji, jer ćeš biti najviša punina i najviše dovršenje."
Kada je Marija čula izbavitelja kako izgovara te riječi, jako se obradovala. Pristupila je Isusu, pala ničice kraj njegovih nogu, poklonila mu se i rekla: "Gospodine moj, poslušaj me i dopusti da te pitam o onome što si govorio, prije nego što nam budeš govorio o područjima u koja si išao."
Isus odgovori Mariji: "Govori otvoreno i ne boj se. Očitovat ću ti sve što budeš pitala."
20
Marija reče: "Gospodine, hoće li ljudi koji poznaju misterij magije svih arhonata svih eona i magiju arhonata sudbine i sfera, kojima su ih podučavali grješni anđeli, kada ih zazovu u svojim misterijima kako bi spriječili dobra djela, hoće li ih oni odsada dovršavati ili ne?"
Isus odgovori Mariji: "Neće ih izvršavati onako kako su ih ispočetka izvršavali, jer sam im oduzeo trećinu snage. Ali molit će za snagu one koji poznaju misterije magije trinaestog eona. A kada zazovu misterije magije onih koji se nalaze u trinaestom eonu, njih će mudro i sigurno izvršiti, jer iz tog područja, u skladu s nalogom Prvog misterija, nisam oduzeo nimalo snage."
21
Kada je Isus rekao te riječi, Marija iznova upita: "Gospodine, da li onda izrađivači horoskopa i predskazivači ubuduće više neće moći unaprijed reći ljudima što će se dogoditi?"
Isus joj odgovori: "Kada izrađivači horoskopa zateknu sferu sudbine i prvu sferu okrenute ulijevo, kao što je bilo ispočetka, njihove će riječi biti ispravne i moći će predskazati stvari koje dolaze. Ali kada ih zateknu okrenute udesno, ne mogu reći nikakvu istinu jer sam okrenuo njihove astralne utjecaje, njihove kvadrate, trokute i osmerokute. Jer njihovi su astralni utjecaji, kvadrati, trokuti i osmerokuti ispočetka stalno bili okrenuti ulijevo.
Ali sada sam ih usmjerio šest mjeseci ulijevo i šest mjeseci udesno. A tko ih bude računao od vremena preokreta - kada sam učinio da šest mjeseci budu usmjereni na svoje lijeve putove, a šest mjeseci na desne - tko ih, dakle, na taj način bude pitao, točno će poznavati njihove astralne utjecaje i predskazat će sve stvari koje će učiniti.
17

Isto tako će i predskazivači, kada zazovu imena arhonata i zateknu ih okrenute ulijevo, moći točno reći sve o čemu ih njihovi dekani budu pitali. Ali kada ih zateknu okrenute udesno, ovi ih neće poslušati jer su drugačije usmjereni nego ranije dok su bili u položaju koji im je bio dao Jeu. Budući da se njihova imena, kada su okrenuti udesno, razlikuju od onih koji su okrenuti ulijevo. Kada njih zazovu dok su okrenuti udesno, neće im očitovati istinu, nego ih zbuniti i ugroziti.
Oni, dakle, koji ne spoznaju njihovu putanju dok su okrenuti udesno, a niti njihove trokute, kvadrate i druge likove, neće naći nikakvu istinu, nego upasti u veliku pomutnju i biti prevareni. Jer djela koja su ranije vršili u svojim kvadratima, trokutima i osmerokutima okrenutim ulijevo, odsada sam preokrenuo i učinio da provedu šest mjeseci okrenuti udesno, kako bi se posve zbunili.
Osim toga, učinio sam da provedu šest mjeseci okrenuti ulijevo, kada ispunjavaju svoja djela i astralne utjecaje i sve svoje položaje, kako bi arhonti u eonima i u njihovim sferama i nebesima i svim njihovim područjima bili zbunjeni i prevareni, tako da skrenu na stranputice i više ne razumiju svoje vlastite putanje."
22
Dok je Isus govorio te riječi, Filip je sjedio kraj njega i zapisivao sve Isusove riječi. Potom Filip istupi naprijed, pade ničice kraj njegovih nogu, pokloni mu se i reče: "Gospodine moj i izbavitelju, dopusti mi upitati Te o riječi koju si rekao, prije nego što nam budeš govorio o područjima u koja si išao zbog Tvojeg naloga."
Milosrdni izbavitelj odgovori i reče Filipu: "Dopušteno ti je reći što želiš."
Filip odgovori Isusu: "Gospodine, koji Te je misterij potaknuo da okreneš vezanost arhonata i njihovih eona, njihove sudbine i njihove sfere i svih njihovih područja, zbuniš ih na njihovim putanjama i prevariš u njihovu kretanju? Jesi li im to učinio zbog spasenja svijeta ili ne?"
23
Isus odgovori i reče Filipu i svim učenicima: "Okrenuo sam njihovu putanju zbog spasenja svih duša. Da im nisam okrenuo putanju, propao bi velik broj duša i bilo bi izgubljeno jako puno vremena, kada eonski arhonti i arhonti sudbine i sfere i svih njihovih područja i njihovih nebesa i njihovih eona ne bi bili uništeni.
18

Duše bi morale provesti dugo vremena izvan ovog svijeta. A dovršenje broja savršenih duša, koje će kroz misterije biti uračunate u baštinike visine i Riznice svjetla, znatno bi se odgodilo. Zato sam im okrenuo putanju, kako bi se zbunili i uskomešali i izručili snagu koja se nalazi u materiji njihova svijeta, a iz koje si stvaraju duše, kako bi se oni koji mogu biti spašeni mogli žurno pročistiti i uzdići nagore, oni i čitava snaga, i kako bi oni koji ne mogu biti spašeni što je brže moguće bili uništeni."
24
Nakon što je Isus rekao te riječi svojim učenicima, istupi Marija, koja govori iskreno, blagoslovljena. Pade ničice kraj Isusovih nogu i reče: "Gospodine, imaj strpljenja sa mnom i dopusti da Ti se obratim. Ne ljuti se što te tako često opterećuj em pitanj ima."
Izbavitelj joj odgovori pun sućuti: "Reci riječi koje želiš reći, a ja ću ti ih otvoreno objasniti."
Marija reče Isusu: "Gospodine, na koji bi način duše bile zadržane izvan ovoga svijeta i kako bi se žurno izvršilo njihovo čišćenje?"
25
Na to odgovori Isus: "Odlično, Marijo. Postavljaš izvrsno pitanje i sve savjesno provjeravaš. Nadalje vam više ništa neću kriti, nego ću vam sve objasniti otvoreno i u skladu s istinom. Poslušaj sad, Marijo, i čujte, vi učenici:
Prije nego što sam propovijedao svim eonskim arhontima i svim arhontima sudbine i sfere, svi su bili vezani u njihovim vezama, sferama i pečaćenjima, onako kako ih je Jeu, stražar svjetla, od početka bio vezao. Svaki je od njih ustrajavao u svojem poretku i prelazio svoju putanju kako gaje Jeu, stražar svjetla, bio postavio.
A kada je došlo vrijeme broja Melkizedeka, velikog paralemptora svjetla, otišao je ravno među eone, dolje usred arhonata vezanih uz sferu i sudbinu. Od svih je eonskih arhonata i svih eona sudbine i sfere uzeo pročišćeno svjetla i uništio sve što ih je zbunjivalo. I nad njima je pokrenuo ubrzivača i učinio je da brže okreću svoje krugove. On (Melkizedek) oduzeo je snagu koja je bila u njima, dah njihovih usta, suze njihovih očiju i znoj njihovih tijela.
Melkizedek, paralemptor svjetla, očistio je te snage i odnio njihovo svjetlo u Riznicu svjetla. Služitelji eonskih arhonata prikupili su materiju sviju. Služitelji
19

arhonata sudbine i sfere ispod eona uzeli su tu materiju i oblikovali je u duše za ljude, stoku, gmizavce, divlje životinje i ptice, i poslali je u svijet ljudi.
Kada su paralemptori Sunca i paralemptori Mjeseca pogledali nagore i vidjeli konstelacije putanja eona, sudbine i sfere, uzeli su im svjetlosnu snagu. Paralemptori Sunca pripremili su je i čuvali, dok je nisu predali paralemptorima Melkizedeka, velikoga čistača svjetla.
Njezine tvarne otpatke donijeli su u sferu ispod eona. Iz njih su oblikovali duše za ljude, stoku, gmizavce, divlje životinje i ptice, u skladu s kružnim tijekom arhonata one sfere i položajima njihova okretanja, pa su ih utisnuli u svijet ljudi. I tamo su postali dušama, kao što sam vam upravo rekao."
26
"To su ustrajno izvršavali prije nego im se snaga smanjila, pa su postali slabi i iznemogli. Kada se njihova snaga smanjila i konačno posve nestala, bili su nemoćni. Svjetlo njihovih područja se ugasilo, njihovo je carstvo bilo uništeno, a svemir je žurno bio podignut uvis.
Kada su to pravovremeno spoznali i kada je broj cifara Melkizedeka, paralemptora svjetla, bio ispunjen, on se ponovo pojavio i stupio usred svih arhonata svih eona i svih arhonata sudbine i sfere. Bacio ih je u uzrujanost i učinio da su brzo napustili svoje kružne putanje. Neposredno su dospjeli u škripac i izbacili snagu iz sebe kroz dah njihovih usta, suze njihovih očiju i znoj njihovih tijela.
Melkizedek, paralemptor svjetla, očistio je, kao što je to uvijek činio, i odnio njihovo svjetlo u Riznicu svjetla. Svi eonski arhonti i arhonti sudbine i sfere okrenuli su se svojim tvarnim otpacima i progutali ih. Nisu više dopuštali da se iz njih oblikuju duše za svijet. Progutali su svoju materiju kako ne bi postali slabi i iznemogli, kako snaga za njih ne bi bila izgubljena i kako njihovo carstvo ne bi bilo uništeno. Progutali su je, dakle, kako ne bi propali i kako bi vrijeme do dovršenja broja savršenih duša, koje ostaju u Riznici svjetla, što je moguće više produžili."
20

27
"Eonski arhonti i arhonti sudbine uvijek su djelovali na taj način, da su se okretali i gutali svoje tvarne otpatke, i više nisu dopuštali da budu rođeni kao duše u svijetu ljudi - s ciljem da što je moguće više produže vrijeme svoje vladavine i na taj način dugo vremena zadrže na onoj strani ovoga svijeta snagu koju je sadržavala njihova duša. Uspjelo im je ustrajati u tome tijekom dva ciklusa.
A kada sam se želio uspeti u svoj nalog, za koji sam bio pozvan po zapovijedi Prvog misterija, došao sam usred tirana arhonata dvanaest eona, dok je moja svjetlosna odora koju sam nosio sjala neizmjernim sjajem.
A kada su tirani vidjeli veliko svjetlo na meni, Adamas, veliki tiranin, i svi tirani dvanaest eona, počeli su se zajedno boriti protiv svjetla moje halje, kako bi ga prilagodili sebi i time nastavili svoju vladavinu. Dok su to činili, nisu znali protiv koga su se borili.
Dok su se odupirali i borili se protiv svjetla, okrenuo sam putanje i kružni tijek njihovih eona i putanje njihove sudbine i njihove sfere po nalogu Prvog misterija. I pustio sam da šest mjeseci gledaju ulijevo na trokute, kvadrate, osmerokute i druge aspekte, koji su bili lijevo, baš kao što su činili i ranije.
Ali onda sam okrenuo njihove kružne tijekove i aspekte i učinio da sljedećih šest mjeseci gledaju na djela njihovih astralnih utjecaja u kvadratima, trokutima, osmerokutima i drugim aspektima koji su bili desno. Time sam eonske arhonte i sve arhonte sudbine i sfere doveo u veliku pomutnju i zabludu. Tako sam ih uskomešao, da se od toga trena više nisu mogli okrenuti otpacima svoje materije i progutati ih, da bi tako produžili postojanje svojih područja i održali se kao vladari stoje moguće duže.
A kada sam oduzeo trećinu njihove snage, okrenuo sam njihove sfere tako da su neko vrijeme provodili gledajući ulijevo, a potom neko vrijeme gledajući udesno. Okrenuo sam njihovu cjelokupnu putanju i njihov cjelokupni tijek, i učinio sam da se putanja njihova kretanja ubrza kako bi brže bili pročišćeni i mogli se brzo uzdići. Njihove sam krugove smanjio i olakšao njihov put, čime je ovaj bio ubrzan. Tako su na svojoj putanji bili dovedeni u zabunu i nisu više mogli gutati otpatke materije čije je svjetlo bilo pročišćeno. Osim toga, skratio sam njihova vremena i razdoblja, kako bi bio dovršen broj savršenih duša, koje trebaju primiti misterije i biti u Riznici svjetla.
Da nisam okrenuo njihove putanje i skratio njihova razdoblja, ni jednoj jedinoj duši više ne bi bili dali prigodu doći na svijet, zbog otpadaka njihove materije koje
21

gutaju, i bili bi uništili mnoge duše. Zato sam vam jednom rekao: 'Skratio sam vremena zbog mojih izabranika. Inače nijedna jedina duša ne bi mogla biti spašena.'
Skratio sam, dakle, i vremena i razdoblja zbog broja savršenih duša, zbog izabranika koji trebaju dobiti udjela u misterijima. Da nisam skratio vremena, ni jedna jedina tvarna duša ne bi mogla biti spašena, nego bi sve bile propale u vatri u mesu arhonata. Evo, to je riječ o kojoj si me tako potanko pitala."
Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, svi su istodobno pali ničice, poklonili mu se i rekli mu: "Blagoslovljeni smo prije svih ljudi na Zemlji, jer si nam očitovao ta velika djela."
28
Isus ponovo uze riječ i reče svojim učenicima: "Čujte sada što mi se dogodilo kod arhonata dvanaest eona i svim njihovim arhontima i njihovim gospodarima, silama, njihovim anđelima i arkanđelima. Kada su oni i njihovi nespareni vidjeli svjetlo koje me obavijalo, svaki je od njih vidio misterij svoga imena na mojoj svjetlosnoj odori.
Svi su zajedno pali ničice, poklonili se mojoj svjetlosnoj odori i viknuli kao jedan: "Kako je Gospodar svemira prošao ravno između nas, a da mi to nismo znali?" Jednoglasno su slavili najnutarnjije od nutarnjega. Svi njihovi triputsilni i njihovi veliki patrijarsi i njihovi nestvoreni i samostvoreni i stvoreni, njihovi bogovi i svjetlosne iskre i blistave zvijezde, jednom riječju, svi su njihovi velikani vidjeli daje snaga tirana na njihovom mjestu bila smanjena, a oni oslabljeni.
U neizmjernom strahu zurili su u misterij njihova imena na mojoj odori i pokušavali se približiti, kako bi se poklonili misteriju njihova imena na mojoj odori. Ali nisu to mogli zbog velikog svjetla koje je bilo na meni. No poklonili su mu se na određenoj udaljenosti od mene. Tako su štovali svjetlo moje halje i slavili najnutarnjije od nutarnjega.
Kada se to dogodilo tiranima, koji su se nalazili ispod eona, bila im je oduzeta njihova snaga i pali su u svojim eonima na tlo i bili poput mrtvaca, bili su poput ljudi koji su izdahnuli svoj zadnji dah, kao što se i dogodilo, kada sam uzeo njihovu snagu.
Kada sam nakon toga napustio te eone, svi koji su se nalazili u dvanaest eona bili su zajednički vezani u njihovim poretcima. Otada su izvršavali svoja djela onako kako sam ih bio postavio, tako da su šest mjeseci izvršavali svoja djela u svojim
22

kvadratima, trokutima i drugim aspektima okrenuti ulijevo, a sljedećih šest mjeseci su ih u svojim trokutima, kvadratima i drugim aspektima ispunjavali okrenuti udesno. Isto će tako ubuduće i svi koji se nalaze u sudbini i u sferi slijediti njihov put."
29
"Kada sam se uspeo k zavjesama trinaestog eona i dospio tamo, one se same razmaknuše u stranu i otvoriše se preda mnom. Uđoh u trinaesti eon i nađoh Pistis Sofiju ispod njega, posve samu, jer nikoga ne bijaše uz nju. Sjedila je tamo snuždena i ispunjena tugom jer je nisu puštali u trinaesti eon, njezino više područje. Bila je potištena i zbog muka koje joj je nanio Autades, jedan od triputsilnih. Čim vam budem govorio o njegovu širenju, objasnit ću vam misterij kako joj se to moglo dogoditi.
Kada me Pistis Sofija ugledala, dok sam vrlo jako blistao svojim neizmjernim svjetlosnim sjajem, jako se uzrujala i pogledala svjetlo moje odore. U njemu je vidjela misterij svoga imena i puni sjaj tog misterija. Jer ranije se nalazila na uzvišenu mjestu, u trinaestom eonu, gdje je slavila više svjetlo, koje je bila vidjela unutar velova Riznice svjetla.
Kada je nastavila slaviti to svjetlo u visini, svi su arhonti kod obojice triputsilnih i njihovog nevidljivog, koji je s njima povezan, kao i sve druge dvadeset i četiri nevidljive emanacije, pogledali ka svjetlu. Jer Pistis Sofija i njezin S njom povezani, kao i druge dvadeset i četiri nevidljive emanacije, zajedno tvore dvadeset i četiri emanacije koje su emanirali veliki nevidljivi praotac i oba velika triputsilna."
30
Kada je Isus to rekao učenicima, Marija istupi naprijed i reče: "Gospodine, jednom sam Te čula kako kažeš da je sama Pistis Sofija jedna od dvadeset i četiri emanacije. Zašto se ne nalazi u svojem području? Jer rekao si da si je našao ispod trinaestog eona."
23

Priča o Pistis Sofiji
Isus odgovori i reče svojim učenicima: "Kada se Pistis Sofija nalazila u trinaestom eonu, u području sve njezine braće, nevidljivih, dvadeset i četiri emanacije velikog nevidljivog, upravila je, po nalogu Prvog misterija, pogled u visinu i vidjela svjetlo u zavjesi Riznice svjetla. Čeznula je za tim da dospije do tog područja, ali to nije bila u stanju. Međutim, više nije ispunjavala misterij trinaestog eona, nego je slavila svjetlo u visini, koje je bila vidjela u svjetlosnoj zavjesi Riznice svjetla.
Kada je nastavila slaviti područje u visini, zamrziše je svi arhonti koji žive u dvanaest eona, jer više nije sudjelovala u njihovim misterijima i jer je čeznula za tim da se uspne u visinu i postavi iznad njih svih. Zbog toga su se na nju rasrdili i zamrzili je. Isto ju je tako zamrzila i trostruka snaga Autades, treći triputsilni iz trinaestog eona, koji je bio neposlušan, jer nije zračio prema van sve pročišćeno svoje unutarnje snage, niti je predao pročišćeno svojega svjetla u vrijeme kada su arhonti predali svoje pročišćeno, jer je želio vladati nad cjelokupnim trinaestim eonom i nad onima koji se nalaze ispod njega.
Kada su se, dakle, arhonti dvanaest eona jako rasrdili na Pistis Sofiju i zamrzili je, i velika se trostruka snaga Autades, o kojoj sam vam upravo govorio, pridružila dvanaest eona. I on se rasrdio na Pistis Sofiju i zamrzio je zbog toga što se željela uspeti ka svjetlu koje je bilo više od njega.
Iz sebe samog stvorio je veliku snagu s lavljom glavom, a iz materije u sebi stvorio je mnoštvo drugih, tvarnih, vrlo moćnih stvorenja. Poslao ih je u niža područja, u mjesta kaosa, kako bi tamo potjerao Pistis Sofiju i ukrao joj njezinu snagu, zato što je čeznula za tim da se uspne u visinu koja se nalazi iznad njih, i što, pored toga, više nije ispunjavala njihove misterije, nego je stalno samo tugovala i čeznula za svjetlom koje je bila vidjela. Mrzili su je i arhonti koji su i dalje ispunjavali njihove misterije, a također i svi stražari na vratnicama eona.
Prema nalogu Prve zapovijedi, veliki, triputsilni Autades, koji je jedan od triputsilnih, progonio je Pistis Sofiju u trinaestom eonu, kako bi je potaknuo da pogleda u niža područja, da bi tamo vidjela njegovu svjetlosnu snagu - onu s lavljom glavom - i poželjela otići na to mjesto, da bi joj se tamo moglo ukrasti njezino svjetlo."
31
"Kada je pogledala prema dolje i opazila njegovu svjetlosnu snagu u nižim područjima, nije znala daje to bila svjetlosna snaga triputsilnog Autadesa. Mislila
24

je da je ona došla iz svjetla koje je na početku bila vidjela u visini, onog koje je potjecalo iz zavjesa Riznice svjetla. I pomisli u sebi: 'Sići ću u ono područje bez svojega Sa mnom povezanoga i uzeti svjetlo, kako bih iz njega za sebe stvorila svjetlosne eone, da bih pomoću njih mogla poći ka Svjetlosti nad svjetlima u najvišoj visini.'
Dok je tako razmišljala, napustila je svoje područje, trinaesti eon, i spustila se u dvanaest eona. Uto je stadoše progoniti eonski arhonti, koji su bili bijesni na nju, jer je bila usredotočena na veliku divotu.
Ali ona je napustila i dvanaest eona i sišla u područja kaosa, te se približila svjetlosnoj snazi s lavljom glavom kako bi je progutala. Ali tada je okružiše sve Autadesove tvarne emanacije. Velika svjetlosna snaga s lavljom glavom progutala je sve svjetlosne snage Pistis Sofije. Iscijedile su njezino svjetlo i progutale ga. Njezina materija bila je bačena u kaos. Tamo se nalazio arhont s lavljom glavom čija je jedna polovica bila vatrena, a druga tamna, naime, Jaldabaot, o kojem sam vam često govorio.
Kada se to zbilo, Pistis Sofija je bila vrlo slaba, a svjetlosna snaga s lavljom glavom poče joj iznova otimati sve svjetlosne snage, dok su je sve Autadesove tvarne snage opkolile i satjerale u škripac."
32
"Pistis Sofija glasno kriknu i zazva Svjetlost nad svjetlima, koju je na početku vidjela i u koju je vjerovala. Pa izgovori ove riječi kajanja:
O Svjetlosti nad svjetlima, u koje sam od početka vjerovala, čuj me sada, o Svjetlosti, čuj moje kajanje. Spasi me, o Svjetlosti; jer zle su se misli uvukle u me.
Upravila sam pogled na niža područja i tamo vidjela svjetlo, koje me navelo na pomisao da odem u to područje kako bih to svjetlo prisvojila. I pošla sam. Ali dospjela sam u tamu nižeg kaosa, i nisam se mogla izdići i vratiti u svoje područje; jer Autadesova su me stvorenja pritisnula, a snaga s lavljom glavom ote mi moje unutarnje svjetlo.
Urliknuh tražeći pomoć. Ali moj glas nije mogao prodrijeti kroz tamu. I pogledah nagore ka nebu, kako bi mi svjetlo u koje sam vjerovala priskočilo u pomoć.
Dok sam gledala nagore, vidjeh čitavo mnoštvo eonskih arhonta kako me gledaju odozgora i zabavljaju se na moj račun, premda im nisam nanijela nikakva zla i
25

mrzili su me bez razloga. Kada su Autadesova stvorenja vidjela ruganje eonskih arhonta, znala su da mi oni neće pomoći. Ta su se stvorenja time ohrabrila i silom me pritisnula, uzevši mi svjetlo koje ne potječe od njih.
Stoga, o Svjetlosti istine, Ti znaš da sam to učinila nedužna, jer sam mislila da svjetlo s lavljom glavom pripada Tebi. A grijeh koji sam počinila sada Ti je poznat.
Ne ostavljaj me u nevolji, o Gospode, jer sam od početka vjerovala u Tvoje svjetlo. O Gospode, Svjetlosti snaga, ne daj da sada budem odvojena od svojega svjetla.
Jer zbog Tebe sam i Tvojega svjetla dospjela u ovu stisku i sramota me prekriva.
Zbog Tvojeg sam se svjetla otuđila od svoje braće, nevidljivih, i velikih Barbelovih stvorenja.
Sve mi se to dogodilo, o Svjetlosti, jer sam vatreno tragala za Tvojim prebivalištem. Gnjev Autadesov, koji nije djelovao prema Tvojoj zapovijedi, kako bi svoju snagu stvorio prema emanacijama, sručio se na me, jer sam se našla u njegovu eonu a nisam ispunjavala njegov misterij.
I rugali su mi se svi eonski arhonti.
Boravila sam u tom području u dubokoj tuzi i puna čežnje za svjetlom koje sam vidjela u visini.
Eonski su me stražari tražili, i svi koji su ustrajavali u njihovim misterijima su mi se rugali.
Ali ja upravih svoj pogled uvis k Tebi, o Svjetlosti, i vjerovah u Tebe. Sad sam, međutim, u stisci i tami kaosa, Svjetlosti nad svjetlima. Ako sada želiš doći kako bi me izbavila - jer veliko je Tvoje milosrđe - onda me usliši u istini i spasi me.
Spasi me iz materije ove tame, kako ne bih u njoj propala i kako bih bila spašena od stvorenja Boga Autadesa, koja me tjeraju u škripac.
Ne daj da me ova tama povuče nadolje i ne dopusti da snaga s lavljom glavom proguta svu moju snagu i da kaos zavije u veo njegovu snagu. Usliši me, o
26

Svjetlosti, jer Tvoja je milost beskrajno velika. Pogledaj dolje na mene u velikome milosrđu Tvojeg svjetla.
Ne odvrati Tvoje lice od mene, jer sam u velikoj nevolji. Daj, usliši moju molitvu i spasi moju snagu.
Izbavi me od arhonata koji me mrze, jer poznaješ moju nevolju i jad i nuždu za snagom koju su mi uzeli. Ti vidiš one koji su mi sve to nanijeli. Postupi s njima prema Tvojoj volji.
Moja je snaga pogledala iz središta kaosa i tame. Čekala sam svojega Sa mnom povezanoga da dođe i bori se za mene, ali on nije došao, premda sam očekivala da će doći i dati mi snage. Ali nisam ga pronašla.
Kada sam tražila svjetlo, dadoše mi tminu. A kada sam tražila svoju snagu, dadoše mi materiju.
Neka onda, o Svjetlosti nad svjetlima, tama i materija koje su Autadesova stvorenja sručila na me, postanu za njih zamka. Neka se u njima zapletu. Neka im se to osveti, uskrati im sama Tvoju milost tako da ne dosegnu područje njihova Autadesa.
Ostavi ih u tami i ne daj da ugledaju svjetlo. Učini da zauvijek gledaju u kaos, a ne u visinu.
Neka se njihova osveta sruči na njih same, i neka ih zadesi Tvoj sud.
Isključi ih iz područja njihova boga Autadesa i spriječi njegova stvorenja u pokušajima da dospiju u njegova područja; jer bezbožan je i besraman njihov bog. Mislio je da je ta zlodjela počinio iz vlastite snage, ne znajući da nada mnom ne bi imao nikakvu moć da nisam bila ponižena prema Tvojoj zapovijedi.
Ali kada si me Tvojom zapovijedi ponizila, to su me još više progonili, a njihova su stvorenja pridodala bol mojem poniženju.
Oduzeli su mi moju svjetlosnu snagu i iznova me ščepali kako bi me doveli u nevolju i ukrali mi svo moje svjetlo. Ne dopusti da se uspnu u trinaesti eon, područje pravednosti, zato što su mi to učinili.
I ne ubroji ih u one koji pročišćavaju sebe same i svoje svjetlo. Ne ubroji ih u one koji brzo pokazuju kajanje, kako bi uskoro primili misterije svjetla.
27

Jer oduzeli su mi moje svjetlo. Moja svjetlosna snaga kopni, i oskudijevam u mojemu svjetlu.
Stoga, o Svjetlosti, koja je u Tebi i u meni, slavim Tvoje ime, o Svjetlosti, u veličanstvenosti.
Neka ti se svidi moja hvala, o Svjetlosti, poput istaknutog misterija, koji se prima u vratnicama svjetla i koji izgovaraju oni puni kajanja, čije je svjetlo pročišćeno.
Neka se sve što je tvarno raduje. Tragajte svi za svjetlom, kako bi živjela snaga vaše duše koja je u vama!
Jer svjetlo je uslišalo materiju, i sva će materija biti pročišćena.
Neka duše materije i sve što se u njoj nalazi hvale Gospodara svih eona. Jer Bog će spasiti dušu iz sve materije. Jedno će mjesto u svjetlu biti pripremljeno, i svi će ga spašeni baštiniti i u njemu stanovati.
Tamo će boraviti duše onih koji će primiti misterije i svih koji su misterije primili u njegovo ime."
33
Nakon tih riječi, Isus reče svojim učenicima: "To je hvala koju je Pistis Sofija izgovorila u svojoj prvoj pjesmi kajanja, jer se pokajala zbog svojih grijeha i rekla sve što joj se dogodilo. Pa, eto: tko ima uši koje čuju, neka čuje."
Ponovo istupi Marija i reče: "Gospodine, moj svjetlosni stanovnik ima uši, i ja čujem svojom svjetlosnom snagom. Tvoj me Duh, koji je sa mnom, prodrmao iz sna. Dopusti mi sada govoriti o pjesmi kajanja Pistis Sofije, koju je ona izgovorila o svojemu grijehu. O tome je nekoć Tvoja svjetlosna snaga preko proroka Davida u 69. psalmu prorekla sljedeće:
Spasi me, Bože, jer vode mi dođoše do duše.
U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti. U duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja. Grlo mije promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajući.
28

Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Moćni su dušmani moji, koji me žele zatrti; traže da vratim ono što nisam oteo.
Bože, Ti znadeš bezumnost moju, moji Ti grijesi nisu skriveni.
Nek se ne postide zbog mene koji se u Te uzdaju, Gospode, Gospodaru nad vojskama. Ne daj da propadnu oni koji Tebe traže, o Gospode, Bože Izraelov.
Jer zbog Tebe mi sramota pokri lice. Tuđinac postadoh braći i stranac sinovima majke svoje. Jer me revnost za Tvoj hram izjela; pogrde onih koji Tebe grde padoše na me.
Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u sramotu. Uzeh kostrijet za haljinu i bijah im ruglo.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
Ali Duh moj ide k Tebi, o Gospode, o Bože. Usliši me pravodobno po Tvojoj dobroti i izbavi me po veličini Tvoje milosti.
Izvuci me iz blata da ne potonem. Oslobodi me onih koji me mrze i izbavi iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, nek me ne proguta dubina, nek se bezdan ne zatvori nada mnom.
Odgovori mi, o Gospode; jer Tvoja je milost najjača. Po velikom milosrđu Tvojem pogledaj na me.
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim, jer sam u stisci. Odgovori mi brzo, približi se duši mojoj i spasi je.
Oslobodi me dušmana mojih, jer ti znadeš moje poniženje, stid i sramotu. Pred Tvojim su očima svi koji me ugrožavaju.
Ruganje mije slomilo srce. Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali uzalud, i da me tko utješi, ali ne nađoh nikog. Za jelo mi žuč davahu i moju žeđ octom gasiše.
Nek im stol, pred njima postavljen, bude zamka, kamen spoticanja, odmazde i sramote. Neka im zauvijek poviješ kičme. Izlij na njih Tvoju ljutnju i nek ih zahvati žar Tvoga gnjeva.
29

Njihova kuća nek opusti, u njihovu šatoru nek nitko ne stanuje.
Jer progone one koje ti prekori. Povećavaju bol onomu koga ti rani. Dodaju krivnju na krivnju; ne pripusti ih pravdi Tvojoj.
Nek budu izbrisani iz knjige života i među pravednike neka se ne broje.
Jer jadan sam od patnji. Neka me zaštiti Tvoj spas, o Bože. Božje ću ime slaviti pjesmom i veličati ga pjevanjem. Bit će to Bogu milije nego mladi junac s papcima i rozima.
Nek to ponizni vide i nek se raduju. Tražite Boga, da bi vam duše mogle živjeti. Jer Gospod uslišava one koji su u nevolji i ne prezire zasužnjene.
Neka nebo i zemlja hvale Gospoda, i mora i sve što se u njima miče. Jer Bog će spasiti Sion i sagraditi gradove Judeje, kako bi ih oni baštinili i u njima stanovali.
Baštinit će ga sjeme slugu njegovih, a u njemu će prebivati oni koji ljube njegovo
ime."
34
Kada je Marija izgovorila te riječi u krugu Isusovih učenika, ona reče: "Gospodine, to je objašnjenje misterija pjesme kajanja Pistis Sofije."
Kada je Isus čuo te Marijine riječi, on reče: "Vrlo dobro, Marijo. Blagoslovljena si, punino koja sadrži sav blagoslov i koju će slaviti svi naraštaji."
35
Isus nastavi i reče: "Nakon toga Pistis Sofija izgovori svoju drugu pjesmu kajanja, rekavši:
O Svjetlosti nad svjetlima, vjerovala sam u Tebe, ne ostavi me u tami do kraja mojih dana.
Pomozi mi i spasi me pomoću Tvojih misterija, prikloni uho k meni i izbavi me.
Neka me snaga Tvojeg svjetla oslobodi i povede ka višim eonima, jer Ti ćeš me osloboditi i dovesti u visine Tvojih eona.
30

Spasi me, o Svjetlosti, iz ruke snage s lavljom glavom i iz ruku stvorenja boga Autadesa.
Jer u Tebe sam vjerovala, o Svjetlosti, i u Tebe se od početka uzdala.
Vjerujem u Tebe od trenutka kada sam stvorena. A Ti si sama učinila da budem stvorena, i od početka sam se uzdala u Tvoje svjetlo.
A dok sam vjerovala u Tebe, eonski arhonti su mi se rugali govoreći: 'Nije mogla ispuniti svoj misterij.' Ti si moj spasitelj i izbavitelj, Ti si moj misterij, o Svjetlosti.
Usta su mi bila puna tvoje slave, kako bih u svim vremenima mogla hvaliti misterij Tvoje veličanstvenosti.
Zato me, o Svjetlosti, ne ostavi u kaosu do kraja mojih dana; ne napuštaj me, o Svjetlosti.
Ukrali su mi svu moju svjetlosnu snagu, i svi su me Autadesovi stvorovi okružili. Željeli su uzeti svo moje svjetlo i postavili su stražara pred moju snagu.
Istodobno govorahu jedni drugima: 'Svjetlo ju je napustilo. Hajde da je nadvladamo i uzmemo joj svo svjetlo koje je u njoj.'
Ne prepusti me stoga mojoj sudbini, o Svjetlosti. Okreni se k meni, o Svjetlosti, i izbavi me iz ruku nemilosrdnih.
Neka oni koji su se polakomili za mojom snagom posrnu i onemoćaju. Neka oni koji žele ukrasti moju snagu budu zastrti tamom i onemoćaju.
Evo, to je druga pjesma kajanja koju je Pistis Sofija podastrijela svjetlu."
36
Kada je Isus to rekao svojim učenicima, On reče: "Razumijete li što vam govorim?" Na to Petar skoči na noge i reče Isusu: "Gospodine, ova nam je žena nepodnošljiva, jer nam oduzima prigodu da nešto kažemo, budući da sama tako često govori."
Isus odgovori: "Neka istupi i govori onaj u komu navire snaga Duha tako da može razumjeti moje riječi. Ali vidim da snaga u tebi, Petre, razumije objašnjenje misterija pjesme kajanja Pistis Sofije. Pa dobro, Petre, izgovori među svojom braćom i sestrama misli te pjesme kajanja."
31

Petar odgovori Isusu: "O Gospodine, čuj što imam za reći o njezinoj pjesmi kajanja. Nekoć je o tome Tvoja svjetlosna snaga prorekla preko proroka Davida, izrazivši u 70. psalmu svoje kajanje:
Tebi se, o Gospode, utječem; ne daj da se ikada postidim.
U pravdi me Tvojoj spasi i izbavi; prikloni uho k meni i spasi me.
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja; jer Ti si moja snaga i utočište.
Bože moj, spasi me iz ruke grješnika, iz ruke bezbožnika i zlikovca.
Jer Ti si, Gospode, moje ufanje i uzdanje od mladosti.
Na Te se oslanjam još od majčine utrobe. Od rođenja si me pratio. Na Te ću uvijek misliti.
Mnogima postadoh ludom, ali Ti si bio moja pomoć i snaga; Ti si moj izbavitelj, o Gospode.
Usta su mi puna Tvoje hvale, po cijeli dan slavim Tvoju veličanstvenost. Ne odbaci me u starosti; ne napusti me kada mi duša klone!
Jer o meni zlo govore moji dušmani, dušu mi vrebaju i složno se savjetuju: 'Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite, jer nema tko da ga spasi!'
O Bože, pohitaj mi u pomoć! Neka se postide i propadnu koji mi dušu vrebaju. Neka se sramom i stidom pokriju koji mi žele nesreću.
Evo, to je tumačenje druge pjesme kajanja Pistis Sofije."
32

37
Izbavitelj odgovori: "Dobro si govorio, Petre, to je tumačenje njezine pjesme kajanja. Blagoslovljeni ste prije svih ljudi na Zemlji, jer sam vam očitovao te misterije. Zaista, zaista, kažem vam: Dovršit ću vas u punini misterija od nutarnjeg do vanjskoga. Ispunit ću vas Duhom, kako biste se zvali duhovnim ljudima, savršenim u svoj punini.
Zaista, zaista, kažem vam: Dat ću vam sve misterije područja mojeg Oca i svih područja Prvog misterija, da bi svi koje ćete na Zemlji prihvatiti bili prihvaćeni i u svjetlu visine; a svi koje ćete na Zemlji odbaciti, da budu odbačeni i u carstvu mojega Oca, koji je na nebesima. No poslušajte dalje sve pjesme kajanja koje je Pistis Sofija izgovorila. Nastavila je i rekla svoju treću pjesmu kajanja:
0 Svjetlosti snaga, sačuvaj me i izbavi.
Neka upadnu u nevolju i tamu oni koji mi žele uzeti moje svjetlo. Neka se okrenu prema kaosu i budu posramljeni oni koji žele ukrasti moju snagu.
Neka se oni koji me progone i kažu: 'Postali smo njezini gospodari', brzo vrate u tamu.
Neka se svi koji traže svjetlo raduju i kliču, i neka oni koji čeznu za tvojim misterijem kažu: 'Neka se misterij uzdigne.'
Spasi me sada, o Svjetlosti, jer oskudijevam u svjetlu koje su uzeli. I čeznem za snagom koju su mi ukrali. O Svjetlosti, Ti si moj izbavitelj i spasitelj. Oslobodi me brzo iz ovog kaosa, o Svjetlosti."
38
Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, On reče: "To je treća pjesma kajanja Pistis Sofije. Neka onaj u kome se uzdigao Duh uvida istupi i izgovori misli pjesme kajanja Pistis Sofije."
1 prije nego što je Isus to izrekao, istupi Marta, pade ničice kraj njegovih nogu,
poljubi ih i - jako plačući u dubokoj poniznosti - glasno uzviknu: "Gospodine,
smiluj mi se i imaj sućuti prema meni. Dopusti mi da objasnim pjesmu kajanja
Pistis Sofije."
33

Isus pruži Marti ruku i reče joj: "Blažen je svatko tko se ponizi; jer iskusit će milosrđe. A ti, Marto, pripadaš takvima koji su u milosti. Objasni sad, dakle, misli pjesme kajanja Pistis Sofije."
Marta odgovori Isusu među učenicima: "O toj je pjesmi kajanja Pistis Sofije, o Gospodine, Tvoja svjetlosna snaga, koja je bila u Davidu, nekoć prorekla u 70. psalmu:
O Bože, u pomoć mi pohitaj. Nek se postide i propadnu oni koji mi dušu vrebaju. Neka oni koji mi se podsmjehuju odstupe i propadnu.
Neka kliču i raduju se oni koji Tebe traže. I neka oni koji žude za Tvojim spasenjem, svagda govore: 'Velik je Bog!'
Ali bijedan sam ja i siromašan. O Bože, pomozi mi! Ti si moja obrana i moj štit. O Gospode, ne ostavljaj me čekati!
To je značenje treće pjesme kajanja Pistis Sofije, dok je slavila visinu."
39
Kada je Isus čuo te riječi, On reče: "Izvrsno, Marto, tvoje su riječi bile lijepe."
Isus nastavi svoj govor i reče svojim učenicima: "Pistis Sofija je nastavila sa svojom četvrtom pjesmom kajanja, prije nego što je po drugi put bila satjerana u škripac, kako joj snaga s lavljom glavom i svi tvarni stvorovi, koje je Autades bio poslao u kaos, ne bi ukrali svo svjetlo koje joj je još bilo preostalo. Izrekla je, dakle, ovu pjesmu kajanja:
O Svjetlosti, u koje sam se uzdala, čuj moje kajanje i pusti da moj glas dosegne Tvoje prebivalište.
Ne sakrij Tvoju svjetlosnu halju preda mnom, nego me zaštiti kada me muče. Žurno me spasi u dan kada Te dozivam.
Jer moji su dani prohujali poput daška, i postala sam tvar.
Uzeli su moje svjetlo i moja je snaga usahnula. Zaboravila sam misterij koji sam nekoć vjerno ispunjavala.
Kroz glasove straha i Autadesa, moja je snaga u meni nestala.
34

Nalik sam čudnom demonu, koji stanuje u materiji i u kojem nema unutarnjeg svjetla. Postala sam duhom protivnikom, koji boravi u tvarnu tijelu i ne posjeduje nikakvu svjetlosnu snagu.
Postala sam dekanom, koji se nalazi samo u zraku.
Autadesove emanacije satjerale su me u kut; a Sa mnom povezani rekao je samome sebi: 'Umjesto svjetla, koje je ranije ispunjavala, ispunili su je kaosom.'
Izjela sam znoj svojega tijela i suze straha svojih materijalnih očiju, kako mi moji tlačitelji ne bi i njih oduzeli.
Sve se to, o Svjetlosti, sručilo na mene po Tvojoj zapovijedi i Tvojem nalogu. I Ti si odredila da se ovdje nađem.
Tvoja me zapovijed poslala nadolje, i potonula sam poput snage kaosa. Moja se snaga u meni ukočila.
Ali Ti, o Gospode, Ti si vječno svjetlo, i Ti uvijek tražiš potlačene.
Podigni se, o Svjetlosti, i traži moju snagu i dušu koja je u meni. Tvoj nalog, koji si mi zadala u mojoj bijedi, je ispunjen. Moje je vrijeme došlo, da tražiš moju snagu i moju dušu. I nastupilo je vrijeme, koje si unaprijed odredila, da me potražiš.
Jer Tvoji su izbavitelji tražili snagu moje duše, jer je broj dovršen i da time i njihova materija bude spašena.
Tog će se dana svi arhonti materijalnih eona bojati Tvoga svjetla. I sve će se emanacije trinaestog materijalnog eona bojati misterija Tvoga svjetla, kako bi drugi mogli privući Pročišćeno Tvoga svjetla.
Jer Gospod će tražiti snagu njihove duše. On je očitovao svoj misterij.
On gleda na pjesmu kajanja onih koji se nalaze u donjim područjima. I nije prezreo njihove pjesme kajanja.
To je misterij koji je postao uzorom za dolazeći naraštaj. A naraštaj koji će tada biti rođen, pjevat će hvale visini.
35

Jer svjetlo je pogledalo nadolje sa visine. Spustit će pogled na cjelokupnu materiju, kako bi čulo uzdahe vezanih i izbavilo duše iz njihove sputanosti, tako da svjetlo položi svoje ime u njihove duše i svoj misterij u njihovu snagu."
40
Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, On reče: "To je četvrta pjesma kajanja Pistis Sofije. Tko može razumjeti, neka razumije." Uto istupi Ivan, poljubi Isusove grudi i reče: "Gospodine, neka mi bude dopušteno primiti od Tebe nalog da objasnim četvrtu jadikovku Pistis Sofije."
Isus reče Ivanu: "Dajem ti nalog i dopuštam ti objasniti pjesmu kajanja Pistis Sofije."
Ivan odgovori: "Gospodine i izbavitelju, o toj je pjesmi kajanja Pistis Sofije tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 102. psalmu:
Gospode, usliši moju molitvu, nek vapaj moj za pomoći ka Tebi dođe.
Ne sakrij lice Tvoje preda mnom, prigni k meni uho Tvoje u danu moje nevolje. Žurno mi odgovori u sat kada Te prizivam.
Jer moji su dani nestali poput dima, a kosti su mi spaljene poput kamena.
Osmuđen sam poput trave, i srce mije sasušeno. Zaboravio sam jesti svoga kruha.
Od snažnih jecaja mojih, kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam pelikanu u pustinji, postah ko ćuk na gomili kamenja.
Probdio sam noć, kao samotan vrabac na krovu.
Po cijeli dan mi se rugaju dušmani moji, što bjesne na me i moje ime kao kletvu koriste.
Jedem pepeo umjesto kruha, i piće mi je sa suzama pomiješano zbog straha pred Tvojim bijesom i Tvojom ljutinom; jer si me uzdigao i oborio.
Moji su dani ko oduljena sjena, a ja se sušim poput trave.
Ali Ti, o Gospode, vladaš dovijeka, i Tvoje ime ostaje od naraštaja do naraštaja.
36

Ustani i smiluj se Sionu, jer vrijeme je da mu pokažeš milosti, došao je čas. Sluge Tvoje vole kamenje njegovo, bit će im žao zemlje njegove.
Tada će se svi narodi bojati imena Gospodnjeg, a svi kraljevi Zemlje veličanstvenosti Tvoje.
Jer Gospod će sagraditi Sion i očitovati se u svojoj veličanstvenosti. Osvrnuo se na molitvu poniženih i nije odbacio njihovu usrdnu molbu.
Ovo bijaše zapisano za budući naraštaj. A narod koji će tada biti stvoren hvalit će Gospoda.
Jer On je pogledao nadolje sa svoje svete visine. Gospod je s neba pogledao na Zemlju, kako bi čuo uzdahe zatočenih, kako bi oslobodio na smrt osuđene, da se u Sionu navijesti ime Gospodnje i njegova slava u Jeruzalemu.
To je, o Gospodine, objašnjenje misterija četvrte pjesme kajanja koju je izgovorila Pistis Sofija."
41
Kada je Ivan rekao te riječi Isusu među učenicima, Isus mu reče: "Izvrsno si govorio, Ivane, ti čisti, koji ćeš vladati u svjetlosnom carstvu."
Isus nastavi svoj govor i reče svojim učenicima: "Autadesovi su stvorovi u kaosu ponovo nasrnuli na Pistis Sofiju i htjeli su joj ukrasti svu njezinu svjetlosnu snagu. A zapovijed daje izvedem iz kaosa još nije bila ispunjena. Ni Prvi mi misterij još nije bio dao nalog daje spasim iz kaosa. Kada su je napale svi Autadesovi tvarni stvorovi, zavapila je i izrekla svoju petu pjesmu kajanja:
0 Svjetlosti mojeg spasa, pjevam Tvoju hvalu kako u visini, tako i u kaosu.
Slavit ću Te svojom pjesmom hvale, kojom sam te slavila u visini; a njome sam Te slavila dok sam bila u kaosu. Neka Te dosegne. Svrati pažnju na moje kajanje, o Svjetlosti.
Snaga mi je ispunjena tamom, a moje je svjetlo potonulo u kaos.
1 sama sam postala poput arhonata kaosa, koji su utonuli u donje tmine. Postala
sam tvarno tijelo, koje u visini nema nikoga tko će ga izbaviti.
37

Postala sam poput materije iz koje je odnesena sva snaga kada je bila odbačena u kaos, koju Ti nisi spasio i koja je kroz Tvoj zakon propala.
Zato su me donijeli u najdonju tminu, u tamu i materiju koje su mrtve i bez snage.
Na mene si svalio Tvoj zakon i sve što Ti želiš. Tvoj se Duh povukao i napustio me. Po Tvom mi nalogu stvorenja mojega eona nisu pomogla. Zamrzila su me i odustala od mene. Ali još nisam posve uništena.
Moje je svjetlo bilo slabo, a sa svjetlom koje mi je preostalo zvala sam Tebe, o Svjetlosti, i ruke sam svoje ka Tebi pružila.
Hoćeš li sada, o Svjetlosti, ispuniti Tvoj zakon u kaosu? I hoće li se izbavitelji, koji će doći slijedom Tvojeg zakona, onda uzdići u tami i doći i biti Tvoji učenici?
Hoće li onda u kaosu naviještati misterij Tvoga imena?
Ili će, štoviše, svjedočiti o Tvojem imenu u materiji kaosa, gdje Ti nećeš nastupiti pročišćavajući?
Ali ja sam Te slavila, o Svjetlosti, i moja će Te pjesma kajanja dosegnuti u visini. Neka se Tvoje svjetlo spusti na mene.
Uzeli su mi moje svjetlo, i ostajem u patnji za svjetlom, otkad sam stvorena. A kada sam pogledala uvis prema svjetlu, i prema dolje na svjetlosnu snagu u kaosu, uzdigoh se i spustih.
Tvoj se zakon svalio na me, i strahote koje si za mene odredio dovele su me u pomutnju.
Okružile su me poput bijesne vode; svo su me vrijeme držale u šaci.
Zbog Tvog mi zakona moji sustvorovi nisu mogli pomoći. Također nisi dopustio ni da me Sa mnom povezani spasi iz moje nevolje.
Evo, to je peta pjesma kajanja, koju je Pistis Sofija izgovorila u kaosu, dok su je svi Autadesovi tvarni stvorovi i dalje tjerali u škripac."
38

42
Kada je Isus to rekao svojim učenicima, On im reče: "Tko ima uši kako bi čuo, neka čuje. A u kome uzavre Duh, neka istupi i objasni misli pete pjesme kajanja Pistis Sofije."
Kada je Isus izgovorio te riječi, istupi Filip, spusti knjigu koju je držao u rukama -jer on je zapisivao sve riječi koje je Isus govorio i sve što je On činio - i reče mu: "Gospodine, zar sam ja jedini kome si naložio da nosi brigu za svijet i zapisuje sve Ti kažeš i učiniš? Nisi mi dao prigodu da dam objašnjenje misterija pjesme kajanja Pistis Sofije. Duh je često vrio u meni, osjećao se slobodnim i snažno me nagonio da istupim i objasnim pjesme kajanja Pistis Sofije. Ali nisam mogao istupiti jer sam ja taj koji mora zapisati sve što se izgovori."
Nakon stoje Isus saslušao Filipa, reče mu: "Filipe, ti koji si u milosti, poslušaj me, da bih mogao govoriti s tobom. Tebi, Tomi i Mateju kroz Prvi je misterij dat nalog da zapišete sve riječi koje kažem i sve što ćete vidjeti.
Što se tebe tiče, broj rasprava koje trebaš zapisati još nije ispunjen. Čim bude ispunjen, možeš istupiti i reći što ti se sviđa. Ali odsada sva trojica trebate zapisivati riječi koje ću reći i sve što ću činiti i sve što ćete vidjeti, kao svjedočanstvo o svim stvarima Kraljevstva nebeskog."
43
Kada je Isus to rekao, On reče svojim učenicima: "Tko ima uši kako bi čuo, neka čuje."
Uto skoči Marija, stupi u sredinu, stade kraj Filipa i reče Isusu: "Gospodine, svjetlo koje stanuje u meni ima uši, i spremna sam čuti mojom snagom. Razumjela sam riječ koju si tako ispravno rekao. Hoćeš li me onda poslušati, Gospodine, kako bih objasnila riječi koje si nam rekao, jer rekao si nam: 'Tko ima uši kako bi čuo, neka čuje.'
Filipu si rekao: 'Tebi, Tomi i Mateju, vama je trojici kroz Prvi misterij dat nalog da zapišete sve rasprave o svjetlosnom carstvu i da o njemu svjedočite.' Poslušaj me, kako bih navijestila značenje tih riječi: To je ono što je nekoć Tvoja svjetlosna snaga prorekla preko Moj šija: 'Svaka stvar treba biti utvrđena bez dvojbe pomoću dva ili tri svjedoka.' Tri svjedoka su Filip, Toma i Matej."
Kada je Isus čuo te riječi, On reče: "Izvrsno si govorila, Marijo. To je značenje te riječi. Ali sada Ti istupi, Filipe, i daj objašnjenje pete pjesme kajanja Pistis Sofije.
39

Zatim ponovo sjedni i zapisi svaku riječ koju ću reći, dok ne bude ispunjen tvoj udio u riječima o svjetlosnom carstvu koje trebaš zapisati. Nakon toga možeš ustati i reći ono što tvoj Duh može shvatiti. No sada najprije navijesti značenje pete pjesme kajanja Pistis Sofije."
Filip odgovori: "Gospodine, čuj moje objašnjenje njezine pjesme kajanja, jer o tome je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 88. psalmu:
O Gospode, Bože mojeg spasa, i noću i danju sam Te dozivao. Neka moja molitva dođe pred Tvoje lice, prigni uho k vapaju mome.
Jer duša mi je zasićena jadom, život mi je blizu carstva mrtvih.
Bit ću ubrojen u one koji su u jamu upali; postadoh sličan nemoćniku.
Oslobođeni među mrtvima nalik su ubijenima, koji leže u grobu i na koje Ti više ne misliš; koji su uništeni Tvojom rukom.
Položen sam u duboku jamu, u tamu i smrtne sjene.
Tvoja me ljutina pritišće, i svim me valima Tvojim prekrivaš.
Znance si moje od mene udaljio; postadoh im gnušanjem. Zatvoren sam i ne mogu izaći.
Od nevolje oči mi gasnu. Iz dana u dan te dozivah, o Gospode, dok sam ruke svoje k Tebi pružao.
Hoćeš li sada na mrtvima učiniti čuda? Ili će ustati utvare kako bi Te slavile?
Hoće li se sada Tvoje ime navješćivati u grobu i Tvoja pravda u zemlji zaborava Tvojega?
Alija sam Te dozivao, o Gospode, već jutrom molitvu Ti šaljem.
Ne sakrij lice Tvoje od mene. Jer bijedan sam i u nevolji od mladosti. Ali kada sam se podigao, ponizio sam se i ustao.
Tvoj plamteći gnjev spušta se na me, i zbog strahota Tvojih propadam. Okružuju me kao voda, hvataju po cijeli dan.
40

Moje si najbolje prijatelje i suputnike udaljio od mene; tmina mi je suputnik jedini.
Evo, to je značenje misterija pete pjesme kajanja, koju je Pistis Sofija izgovorila kada su je napali u kaosu."
44
Kada je Isus čuo te Filipove riječi, On reče: "Vrlo dobro, ljubljeni Filipe. Dođi i ponovo sjedni i zapisi svoj dio riječi koje ću reći, i svih stvari koje ću učiniti, i svega što ćeš vidjeti." Filip odmah zauze svoje mjesto kako bi dalje zapisivao.
Zatim Isus ponovo uze riječ i reče svojim učenicima: "Pistis Sofija je viknula dozivajući svjetlo. Svjetlo joj je oprostilo grijeh stoje bila napustila svoje područje i spustila se u tamu. Izgovorila je svoju šestu pjesmu kajanja i rekla:
Tebe sam, o Svjetlosti, slavila u najdubljoj tami. Čuj moju pjesmu kajanja i neka Tvoje svjetlo obrati pažnju na glas moje usrdne molbe.
O Svjetlosti, ako se sjećaš moga grijeha, ne mogu pred Tobom postojati, i ostavit ćeš me samu.
Moja se svjetlosna snaga uzdala u Tvoj misterij. Moja se snaga uzdala u svjetlo dok je bila u visini, a uzdala se u njega i dok je bila dolje u kaosu.
Neka se sve snage u meni uzdaju u svjetlo, sada kada sam u najdubljoj tmini; a neka se uzdaju u njega i kada dođu u područje u visini.
Jer svjetlo je puno milosrđa i izbavljuje nas. U svjetlu je veliki, spasonosni misterij.
Izbavit će sve snage iz kaosa zbog mojega prijestupa. Jer napustila sam svoje područje i sišla u kaos.
Evo, onaj čiji je razum za to oplemenjen, neka shvati."
41

45
Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, On im reče: "Razumijete li smisao izrečenoga?"
Andrej istupi i reče: "Gospodine, što se tiče značenja šeste pjesme kajanja Pistis Sofije, Tvoja je svjetlosna snaga nekoć izrekla preko Davida u 130. psalmu:
Iz dubine Te dozivam, o Gospode. Čuj moj glas. Neka pazi uho Tvoje na glas moga vapaja.
Ako se Ti, o Gospode, mojih grijeha budeš spominjao, tko će opstati?
Ali u Tebe je praštanje. Za volju Tvoga imena sam Te očekivao, o Gospode.
Duša se moja uzdala u Tvoju riječ. Duša mi se nada Gospodu od jutra do mraka. Neka se Izrael nada Gospodu od jutra do mraka.
Jer je u Gospoda milosrđe i veliko izbavljenje. Izbavit će Izraela od svih grijeha njegovih."
Isus mu reče: "Izvrsno, Andreje, ti koji si u milosti. To je značenje njezine pjesme kajanja. Zaista, zaista, kažem vam: uputit ću vas u sve misterije svjetla i u svu Gnozu, od najnutarnjijeg od nutarnjega do najvanjskijeg od vanjskoga; od Neizrecivoga do najdublje tmine; od Svjetlosti nad svjetlima do najtvarnijeg među tvarnima; od svih bogova pa do demona; od svih gospodara do njihovih dekana; i od svih moćnika do njihovih slugu; od stvaranja čovjeka do stvaranja životinja, stoke i gmizavaca; kako bi vas se zvalo savršenima, dovršenima u savršenoj punini.
Zaista, zaista, kažem vam: na mjestu na kojemu ću biti u carstvu moga Oca, i vi ćete biti sa mnom. Čim se ispuni savršeni broj, tako da će svijet pomiješanosti biti rastopljen, zapovjedit ću vam da ovamo donesete sva tiranska božanstva koja nisu izračila pročišćeno svoga svjetla. Naložit ću vatri mudrosti, koja se posreduje savršenima, da izjeda te tirane sve dok ne predaju i zadnje pročišćeno svoga svjetla."
Nakon što je Isus rekao te riječi svojim učenicima, On reče: "Shvaćate li smisao izrečenoga?"
Marija reče: "Da, Gospodine, razumjela sam Tvoje riječi. Što se, dakle, tiče Tvojih riječi, koje si izgovorio: 'Pri rastapanju cijeloga svijeta pomiješanosti sjedit ćeš na
42

svjetlosnomu prijestolju, a Tvoji učenici - dakle, mi - bit ćemo s Tvoje desne strane, i sudit ćeš tiranskim bogovima koji nisu predali pročišćeno svoga svjetla; i vatra mudrosti će ih izjedati sve dok ne predaju i zadnje od svoga nutarnjega svjetla' - s tim je u vezi Tvoja svjetlosna snaga nekoć rekla preko Davida u 82. psalmu: "Bog stoluje nad skupštinom bogova i nad kumirima će sud donijeti."
Isus joj reče: "Izvrsno, Marijo."
46
Isus nastavi i reče svojim učenicima: "Kada je Pistis Sofija izgovorila šestu pjesmu kajanja za oprost njezina prijestupa, iznova se okrenula ka visini da bi vidjela jesu li joj grijesi oprošteni i hoće lije izdići iz kaosa. Ali prema nalogu Prvoga misterija nije još bilo dopušteno oprostiti joj grijehe i izvesti je iz kaosa.
Kada se, dakle, okrenula ka visini, da bi vidjela hoće li njezino kajanje biti prihvaćeno, vidjela je da su joj se svi arhonti dvanaest eona rugali i likovali nad njom, jer njezina pjesma kajanja nije bila prihvaćena. Kada je vidjela da je izložena poruzi, bila je vrlo potištena, pa je dozvala visinu svojom sedmom pjesmom kajanja i rekla:
Tebi sam, o Svjetlosti, predala svoju snagu, svoje svjetlo.
U Tebe sam vjerovala. Ne daj da me preziru i ne dopusti da nada mnom likuju arhonti dvanaest eona koji me mrze.
Jer svi koji u Tebe vjeruju ne mogu biti osramoćeni. Neka oni koji su mi ukrali snagu ostanu u tmini i ne izvuku nikakve koristi iz snage, nego neka im bude oduzeta.
O Svjetlosti, pokaži mi Tvoj put, kako bih na njemu bila spašena. Pokaži mi Tvoje staze kako bih bila spašena iz kaosa.
Povedi me u Tvoje svjetlo i daj da spoznam, o Svjetlosti, da si ti moj spasitelj. U Tebe ću se uvijek uzdati.
Ti ćeš me spasiti, o Svjetlosti; jer Tvoje milosrđe traje vječno.
Što se moga grijeha tiče, koga sam na početku u neznanju počinila, nemoj mi ga uračunati, o Svjetlosti, nego me spasi preko Tvoga velikog misterija oprosta krivnje, za volju Tvoje milosti, o Svjetlosti.
43

Jer milostivo i pravedno je svjetlo. Zato će mi pokazati put k izbavljenju iz mojega grijeha.
Moje će snage, koje su se smanjile zbog straha pred tvarnim Autadesovim stvorenjima, svjetlo voditi u skladu sa svojim nalogom. I moje će snage, koje su oslabljene zbog nemilosrdnosti, darovati Gnozi.
Jer Gnoza svjetla izbavljenje je i misterij za sve koji streme ka područjima baštine i misterija svjetla.
Za volju misterija Tvoga imena, o Svjetlosti, oprosti mi moj grijeh, jer je velik. Svakomu tko se uzda u svjetlo, svjetlo misterija dat će što mu je potrebno.
Njegova će duša stanovati u područjima svjetla. A njegova će snaga baštiniti Riznicu svjetla.
Svjetlo daruje snagu svima koji u svjetlo vjeruju. Ime njegova misterija daruje se onima koji se u njega uzdaju. A njima će biti pokazano i područje baštinjena dobra, koje se nalazi u Riznici svjetla.
Uvijek sam vjerovala u svjetlo, i ono će osloboditi moje noge iz okova tame.
Smiluj mi se, o Svjetlosti, i spasi me; jer u kaosu mi je čak i moje ime bilo oduzeto.
Zbog svih su emanacija moje patnje i nevolje postale mnogobrojnima. Izbavi me od mojih grijeha i iz ove tmine.
Pogledaj muku mojih nevolja i oprosti mi moje grijehe.
Gle koliko me zbog ljubomore jako mrze arhonti dvanaest eona.
Bdij nad mojom snagom i spasi me. Ne daj da ostanem u ovoj tmini, jer u Tebe sam vjerovala.
I smatrali su me budalom jer sam u Tebe imala povjerenja, o Svjetlosti.
O Svjetlosti, izbavi sada moje snage iz moći Autadesovih stvorenja koja me ugrožavaju.
Tko je trezven pri rasuđivanju, neka bude trezven."
44

Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, istupi Toma i reče: "Gospodine, ja sam trezven, vrlo trezven, i moj je Duh vrlo jasan u meni, i radujem se da si nam očitovao te riječi. Ali do sada sam trpio svoju braću kako ih ne bi razbjesnio; jer svakomu od njih prepuštam prvenstvo da daju objašnjenje pjesme kajanja Pistis Sofije. A sada, o Gospodine, u vezi s objašnjenjem sedme pjesme kajanja Pistis Sofije, Tvoja je svjetlosna snaga nekoć rekla preko proroka Davida u 25. psalmu:
K Tebi, o Gospode, uzdižem dušu svoju. U tebe se uzdam. Ne daj da se postidim, ni da mi se rugaju dušmani moji.
Da, svi koji Tebe željno očekuju, postidjet se neće. Neka se postide oni koji bez razloga čine nevjeru spram Tebe.
Gospode, pokaži mi putove Tvoje i nauči me stazama Tvojim. Vodi me u istini Tvojoj i pouči me: jer Ti si Bog moga spasa i Tebe povazdan željno očekujem.
Spomeni se Tvoga milosrđa i dokaza Tvoje milosti, o Gospode; jer oni postoje oduvijek.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni neznanja. Ali spomeni me se po Tvojoj milosti i za volju dobrote Tvoje, o Gospode.
Dobar je Gospod i pravedan, zato grješnicima put pokazuje. Čini da blagi u pravdi hode, i ponizne uči putu svome.
Sve su staze Gospodnje milost i istina za one koji traže njegovu pravdu i njegovo svjedočanstvo. Za volju Tvoga imena, o Gospode, oprosti mi krivnju moju, jer je velika.
Tko je čovjek koji se Gospoda boji? Njemu On pokazuje put koji mora izabrati. Njegova će duša živjeti u sreći, a potomci njegovi baštinit će zemlju.
Gospod je snaga onima koji ga se boje. Razotkriva ime svoje onima koji od njega strahuju. Objavljuje im svoj savez. Oči su moje svagda ka Gospodu upravljene. Jer On će mi noge izvući iz zamke.
Pogledaj na me i smiluj mi se; jer osamljen sam i bijedan. Umnožili su se jadi moga srca. Oslobodi me bojazni mojih.
45

Vidi nevolju moju i jad i oprosti sve grijehe moje. Gle kako je mnogo dušmana mojih i kakvom me mržnjom žestokom mrze.
Sačuvaj dušu moju i spasi me. Ne postidi me, jer u Tebi utočište tražim.
Pridružili su mi se nedužni i iskreni, jer Tebe željno očekujem, o Gospode. O Bože, izbavi Izraela iz sviju tjeskoba njegovih!"
Kada je Isus saslušao te Tomine riječi, On mu reče: "Vrlo dobro, Tomo. To je značenje sedme pjesme kajanja Pistis Sofije. Zaista, zaista, kažem vam: svi će vas naraštaji kao blažene slaviti, jer sam vam ovo očitovao, jer ste primili od mojega Duha i jer ste postali mudrima i duhovnima, budući da razumijete što vam govorim.
Onda ću vas ispuniti punim svjetlom i svom snagom Duha, kako biste od sada razumjeli sve što vam se kaže i što ćete vidjeti. Još kratko vrijeme i govorit ću s vama o svemu što se tiče visine, izvana prema unutra i iznutra prema van."
47
Isus nastavi govoriti i reče svojim učenicima: "Kada je Pistis Sofija u kaosu izgovorila svoju sedmu pjesmu kajanja, Prvi mi misterij još nije bio dao zapovijed da je spasim. Ali iz milosrđa sam je iz sebe samoga i bez naloga odveo u nešto otvorenije područje u kaosu.
Kada su Autadesove tvarne emanacije primijetile da je bila odvedena u nešto otvorenije područje u kaosu, malo su popustili u svojim pritiscima pretpostavljajući da će biti posve izvedena iz kaosa.
Pistis Sofija nije znala da sam joj ja pomogao. Apsolutno me nije prepoznala i nastavila je pjevati hvale svjetlu Riznice svjetla koje je jednom vidjela i u koje je bila vjerovala. Mislila je da je to bilo svjetlo koje joj je bilo pomoglo i koje je bila slavila u uvjerenju daje ono jedino.
Kako je bila vjerovala u svjetlo koje pripada istinskoj Riznici svjetla, bit će izvedena iz kaosa i njezino će kajanje biti prihvaćeno. Ali Prvi misterij još nije bio dao nalog da se njezino kajanje prihvati. No čujte sada, kako bih vam rekao sve što se dogodilo Pistis Sofiji:
Kada sam je doveo u nešto otvorenije područje u kaosu, Autadesovi su je stvorovi prestali napadati jer su mislili da će biti posve izvedena iz kaosa.
46

Ali kada su Autadesova stvorenja primijetila da Pistis Sofija nije bila izvedena iz kaosa, smjesta su se okrenula i žestoko je napala. Stoga je izgovorila svoju osmu pjesmu kajanja, jer su je, doduše, bili prestali pritiskati, ali su se ponovo okrenuli protiv nje kako bije žestoko napali. Izgovorila je ovu pjesmu kajanja:
Tebi sam se nadala, o Svjetlosti. Ne ostavi me u kaosu. Izbavi me i spasi u skladu s Tvojom Gnozom.
Potrudi se oko mene. Budi mojim izbaviteljem, o Svjetlosti. Da, spasi me i dovedi k Tvomu svjetlu.
Jer ti si moj izbavitelj, i Ti ćeš me dovesti k sebi. Za volju misterija Tvoga imena, vodi me i daruj mi Tvoju milost.
Spasit ćeš me od snage s lavljom glavom, koja me odvela u zamku; jer Ti si moj izbavitelj.
U Tvoje ću ruke položiti pročišćeno svoga svjetla. Ti si me spasila, o Svjetlosti, prema Tvojoj Gnozi.
Razbjesnila si se na one koji me nadziru a ipak me ne mogu sasvim nadvladati. Ali ja sam vjerovala u svjetlo.
Radovat ću se i smatrati sretnom, jer si se smilovala nada mnom te spoznala nevolju u kojoj se nalazim i spasila me, da, Ti ćeš i moju snagu spasiti iz kaosa.
Nisi me prepustila moći snage s lavljom glavom, nego si me odvela u područje gdje nema pritiska i nevolja."
47

48
Nakon što je Isus to rekao svojim učenicima, On im se iznova obrati: "Kada je snaga s lavljom glavom primijetila da Pistis Sofija još uvijek nije bila izvedena iz kaosa, ponovo se vratila sa svim drugim tvarnim Autadesovim stvorenjima i iznova su napali Pistis Sofiju. Kada su je tako pritisnuli, uzviknula je izgovorivši sljedeću pjesmu kajanja:
Smiluj mi se, o Svjetlosti, jer ponovo su me doveli u veliku nevolju. Prema Tvojoj su zapovijedi zatamnili moje unutarnje svjetlo, moju snagu i moju duhovnu dušu. Moja je snaga počela kopniti, kada sam upala u takvu nevolju. Dok sam u kaosu, moje vrijeme ističe. Moje se svjetlo skoro ugasilo, jer su mi ukrali snagu i uništili sve snage u meni.
Bespomoćna sam pred eonskim arhontima koji me mrze, a i pred dvadeset i četiri emanacije u čijemu sam području boravila. I moj brat, Sa mnom povezani, bojao se pružiti mi pomoć jer su me bili napali.
Svi su me nebeski arhonti smatrali materijom u kojoj nema svjetla. Postala sam poput tvarne snage koja je pala iz arhonata.
I svi stanovnici eona rekoše: 'Postala je kaosom.' Potom su me nemilosrdne snage smjesta okružile i za sebe govorile da će mi uzeti svu moju unutarnju snagu.
Unatoč tomu uzdala sam se u Tebe, o Svjetlosti, i govorila: Ti si moj izbavitelj.
Sudbina koju si mi odredila u Tvojim je rukama. Izbavi me od moći Autadesovih stvorenja, koja me progone i pritišću. Pošalji Tvoje svjetlo k meni; jer pred Tvojim sam licem ništavna. I spasi me prema Tvojemu velikom milosrđu.
Ne dopusti da me preziru, o Svjetlosti; jer Tebe sam slavila. Neka Autadesova stvorenja prekrije kaos i neka budu bačena u tminu.
Zatvori usta onima koji me zlobno pokušavaju savladati i kažu: 'Ukradimo joj svo unutarnje svjetlo', premda im nikad nisam nanijela ama baš nikakvu nepravdu."
49
Kada je Isus to rekao, istupi Matej i reče: "Gospodine, tvoj me Duh dodirnuo, pa sam u stanju objasniti značenje osme pjesme kajanja Pistis Sofije. Jer o tomu je Tvoja snaga nekoć prorekla preko Davida u 31. psalmu:
48

Tebi se, o Gospode, utječem. Da se ne postidim nikada. U Tvojoj me pravdi izbavi.
Prikloni k meni uho Tvoje, žurno me spasi. Budi mi hrid zaštite, jakom tvrđavom, kako bih se sklonio.
Jer Ti moj potporanj i moja snaga. Za volju Tvoga imena vodit ćeš me i ravnati. Izvući ćeš me iz klopke koju mi kradom postaviše, jer Ti si moje utočište. U Tvoje ruke duh svoj predajem. Ti si me izbavio, Gospode, Ti Bože istine. Mrziš one koje svoje uzdanje na taštini grade. Ali ja se uzdam u Gospoda.
Klicat ću i radovati se Tvojoj milosti, jer si pogledao na moju bijedu i moju si dušu izbavio iz nevolje.
Nisi me predao u ruke mojih dušmana. Noge si mi na čvrsto tlo postavio. Smiluj mi se, Gospode, jer sam potlačen. Od jada venu mi oči, duša i tijelo.
Život mi se troši u čemeru, ljeta moja u jecanju; u bijedi mi se iscrpila snaga, i kosti su moje usahnule.
Dušmanima i susjedima svojim postao sam ruglo, a znancima strašilo. Koji me vide, bježe od mene.
U srcima me svojim zaboraviše ko mrtvaca. Postadoh ko razbijena posuda.
Jer čujem prijezir mnogih koji me okružuju. Dok se savjetuju protiv mene, kuju planove da bi mi dušu uzeli.
Ali ja se, o Gospode, u Tebe uzdam i kažem: Ti si moj Bog. U Tvojoj je ruci sudbina moja. Spasi me iz moći mojih dušmana i progonitelja.
Neka Tvoje lice zablista nad slugom Tvojim; izbavi me Tvojom milošću, o Gospode.
Ne daj da se postidim; jer Tebe dozivam. Neka se postide bezbožni i nek u carstvu mrtvih zamuknu.
49

Nek zanijeme usne lažljive, koje se drsko odvažuju mučiti pravednika ohološću i prijezirom."
50
Kada je Isus čuo te riječi, On reče: "Vrlo dobro, Mateju. Zaista, zaista, kažem vam: Kada savršeni broj bude ispunjen i kada sve(mir) bude uzdignut u nebo, sjedit ću na prijestolju u Riznici svjetla, a vi ćete sjediti na dvanaest svjetlosnih snaga, dok ne uspostavimo sve poretke dvanaest izbavitelja u području dijelova baštine koji svakomu od njih pripada." Kada je to rekao, On upita: "Razumijete li što govorim?"
Marija istupi i reče: "O Gospodine, s time u vezi si nam nekoć u jednoj prispodobi rekao: 'Sa mnom ste izdržali sve napadaje. Za vas ću podići kraljevstvo, kao što je moj Otac to učinio za mene, da biste mogli jesti i piti za mojim stolom u mojemu kraljevstvu; i sjedit ćete na dvanaest prijestolja i suditi nad dvanaest plemena Izraelovih.'"
"Izvrsno, Marijo", reče joj Isus, a zatim nastavi i reče svojim učenicima: "Kada su Autadesova stvorenja ponovno pritisla Pistis Sofiju u kaosu, izgovorila je svoju devetu pjesmu kajanja:
Poruci, o Svjetlosti, one koji su mi ukrali snagu; uzmi snagu onima koji su je uzeli meni. Jer ja sam Tvoja snaga i Tvoje svjetlo. Dođi i spasi me.
Nek duboka tama prekrije moje progonitelje. A Ti reci mojoj snazi: Ja sam onaj koji će te izbaviti.
Neka svi koji su se polakomili za mojim svjetlom izgube svoju snagu. Neka se svi vrate u kaos i onemoćaju, koji su mi htjeli ukrasti svo moje svjetlo. Neka njihova snaga postane prašinom. Neka ih poruče Tvoj anđeo Jeu.
Ako bi se htjeli okrenuti ka visini, neka ih onda obuzme tama; neka utonu u kaosu. Neka ih Tvoj anđeo Jeu potjera i baci u najdublju tminu.
Jer snagu s lavljom glavom postavili su mi kao zamku koja će mi uzeti svjetlo, a da im nikad nikakva zla nisam nanijela. U meni su suzbili onu snagu koju nisu mogli odnijeti.
50

0 Svjetlosti, uzmi sada pročišćeno snazi s lavljom glavom, a da ona to ne zna, a
oduzmi i njezino svjetlo kao što je Autades kanio meni uzeti moje. Neka snazi s
lavljom glavom, koja na me vreba, bude oduzeto svjetlo.
Onda će moja snaga klicati u svjetlu i radovati se, jer će je svjetlo spasiti.
1 svi će dijelovi moje snage govoriti: 'Nema drugoga izbavitelja osim Tebe.' Jer Ti
ćeš me izbaviti iz ruke snage s lavljom glavom, koja mi je uzela moja snagu. I Ti
me spašavaš iz ruku onih koji su mi uzeli moju snagu i moje svjetlo.
Jer digli su se protiv mene, dok su mi lagali i govorili da ću upoznati misterij svjetla u visini u koje sam vjerovala. I silili su me i govorili: 'Imenuj nam misterij svjetla koje je u visini', a koji ne poznajem.
Svo su mi to zlo nanijeli i uzeli svo svjetlo mojoj snazi zato što sam vjerovala u svjetlo u visini.
Ali dok su me silili, pogledala sam u tminu, dok je moja duša išla povijena pod teretom jada.
O Svjetlosti, koju slavim za volju Tebe same, spasi me. Znam da ćeš me spasiti, jer sam izvršavala Tvoju volju otkada sam bila u svojemu eonu. Ispunjavala sam Tvoju volju poput nevidljivih koji su se nalazili u mojemu području i poput moga Sa mnom povezanoga. Nepokolebljivo očekujući Tvoje svjetlo, tugovala sam i čeznula za Tvojim svjetlom.
Ali tada su me okružila sva Autadesova stvorenja, koja su nada mnom likovala i dovela me u nevolju a da ih nisam poznavala. Zatim su pobjegla i napustila me. I nisu imala sućuti prema meni.
Ali iznova su se okrenula protiv mene i stavila me na kušnju. Ponovno su me dovela u veliku nevolju. Uz škrgut zuba, htjela su mi uzeti moje zadnje svjetlo.
O Svjetlosti, koliko ćeš još dugo dopuštati da me dovode u nevolju? Spasi moju snagu od njihovih zlih nakana. Izbavi me iz ruke snage s lavljom glavom; jer od svih nevidljivih samo sam ja u ovomu području.
Tebi ću pjevati hvale, o Svjetlosti, usred svih onih koji su se protiv mene okupili. Tebe ću zvati usred svih onih koji me napadaju.
51

Ali sada, o Svjetlosti, ne dopusti više da nada mnom likuju oni koji mi žele uzeti moju snagu, koji me mrze i iz čijih očiju protiv mene suklja vatra, premda im ništa nažao nisam učinila.
Kada su me pitali za misterije svjetla koje ne poznajem, ulizivali su mi se slatkim riječima. Podmuklo su govorili protiv mene i srdili se na me zato što sam vjerovala u svjetlo u visini.
Protiv mene širom razjapljuju usta i viču: 'Ukrast ćemo njezino svjetlo.'
O Svjetlosti, sada si upoznala njihovu zlobu. Nemoj ih više trpjeti i ne daj da mi Tvoja pomoć ostane dalekom.
Sudi me, o Svjetlosti, i osveti me. Sudi me po mjeri Tvoga milosrđa, o Svjetlosti nad svjetlima, ne daj da mi uzmu moje svjetlo.
Ne daj da za sebe govore: TMaša se snaga nasitila njezinim svjetlom.' Neka ne kažu: 'Progutali smo njezinu snagu.'
Neka se, naprotiv, na njih sruči tama i neka oni koji su htjeli ukrasti moje svjetlo onemoćaju. I neka oni koji kažu: 'Ukrast ćemo njezino svjetlo i njezinu snagu' budu odjeveni u kaos i tamu.
Spasi me onda, kako bih se radovala: jer moja je čežnja usmjerena na trinaesti eon, na mjesto pravednosti. I svakoga ću dana govoriti: Neka svjetlo Tvojega anđela Jeua zablista u velikoj veličanstvenosti.
Moj će ti jezik dok god traje moje vrijeme u trinaestomu eonu pjevati hvale u Tvojoj Gnozi."
51
Kada je Isus to rekao svojim učenicima, On reče: "Neka onaj među vama koji je jasna Duha objasni značenje ovih riječi."
Nato istupi Jakov, poljubi Isusove grudi i reče: "Gospodine, Tvoj me Duh prosvijetlio i spreman sam objasniti značenje. Jer s tim je u vezi Tvoja snaga nekoć prorekla preko proroka Davida u 35. psalmu, kada je on, nalik na devetu pjesmu kajanja Pistis Sofije, ovako govorio:
Optuži, o Gospode, tužitelje moje. Napadni one koji mene napadaju.
52

Stavi oklop i uzmi štit! Ustani meni u pomoć! Isuci mač protiv mojih progonitelja. Reci mojoj duši: Ja sam Tvoje spasenje.
Neka se postide i propadnu koji mi za dušom sežu. Neka posramljeni uzmaknu koji mi nesreću snuju. Nek budu ko pljeva na vjetru i neka ih anđeli Gospodnji potjeraju.
Mračni i varavi bili im putevi. Neka ih šatre anđeo Gospodnji. Jer bez razloga mi krišom zamku postaviše, u njihovu će se vlastitu propast obrnuti. Bez razloga mi dušu oklevetaše.
Neka ih propast iznenada snađe, u mrežu koju mi sapeše sami neka se uhvate.
A moja će duša klicati u Gospodu, radovat će se svojem izbavljenju. Sve će kosti moje govoriti: Tko ti je, Gospode, ravan? Potlačenog spašavaš iz ruke jačega, jadnika i siromaha iz ruke pljačkaša.
Lažni svjedoci ustadoše; pitaše me za ono što ne znam. Vratiše mi zlo za dobro i ukradoše mi dušu.
Odjenuh kostrijet kada me napadoše. Postom sam dušu svoju pokoravao. A molitva mi se u grudi vraćala. Prema njima sam bio kao prema susjedu ili bratu. I ponizih se poput onog koji tuguje i muku trpi.
Nada mnom likovaše i propadoše. Okupiše se da na me udare, a da to nisam znao. Bijahu odvojeni, ali ih obuze uzrujanost.
Progoniše me, škrgutom zuba mi se rugaše bljujući pakost.
Gospode, kada ćeš spustiti pogled na me? Ta izbavi moju dušu od njihovih zala; spasi od lava usamljenu dušu moju. Tebe, o Gospode, slavit ću u Tvojem velikom svećenstvu, sred bezbrojna mnoštva pjevat ću Ti hvale.
Ne otrpi da nada mnom likuju koji su mi bez razloga dušmani, i da oni koji me bezrazložno mrze namiguju očima.
Jer govore mi riječima miroljubivim, a zapravo lukave opačine snuju. Razvaljuju usta na me i govore: 'Ha, ha, vidjesmo očima svojim.'
53

Vidio si, o Gospode, nemoj šutjeti. O Gospode, ne ostaj mi dalek. Probudi se, o Gospode, i bdij nad mojim pravom i mojom osvetom, Bože i Gospode moj. Po svojoj me pravdi sudi, o Gospode. Ne otrpi da nada mnom likuju, Bože moj. Ne dopusti da u svojim srcima reknu: 'Ha! Naša čežnja.'
Ne daj da reknu: 'Progutali smo je!' Učini da se posrame i propadnu koji se mojoj nesreći raduju. Daj da one koji se protiv mene razmeću prekriju sramota i ruglo.
Učini da se raduju i kliču oni kojima je pravo moje na srcu. Daj da oni koji slugi Božjem mir žele, reknu: 'Velik i uzvišen neka je Gospod!'
Pa će mi jezik povazdan navješćivati pravdu Tvoju i Tebi hvale pjevati."
52
Kada je to Jakov rekao, Isus reče: "Dobro si govorio, Jakove. To je značenje devete pjesme kajanja Pistis Sofije. Zaista, zaista, kažem vam: kao prvi ćete ući u Kraljevstvo nebesko, prije svih nevidljivih, bogova i arhonata koji borave u trinaestom i u dvanaestom eonu. Ali ne samo vi, nego svatko tko ispunjava moje misterije." Kada je to rekao, reče još ovo: "Razumijete li što vam govorim?"
Ponovo Marija skoči na noge i reče: "Da, Gospodine, jednom si nam rekao: 'Posljednji će biti prvi, a prvi posljednji.' A prvi, oni koji su stvoreni prije nas, su nevidljivi, koji su doista nastali prije ljudi, i oni i bogovi i arhonti. A ljudi koji će primiti misterije bit će prvi u Kraljevstvu nebeskom."
Isus joj reče: "Vrlo ispravno, Marijo." Zatim nastavi govoriti i reče svojim učenicima: "Kada je Pistis Sofija izgovorila devetu pjesmu kajanja, iznova ju je pritisla snaga s lavljom glavom, pokušavajući joj uzeti sve njezine snage. Ona iznova viknu dozivajući svjetlo: "O Svjetlosti, u koje sam od početka vjerovala, Tebi za volju sam podnijela velike jade, spasi me."
U tom je času njezino kajanje bilo prihvaćeno. Prvi misterij ju je uslišao, i po njegovu nalogu bijah poslat kako bih joj pomogao. Izdigao sam je iz kaosa, jer je osjetila kajanje i jer je vjerovala u svjetlo i pretrpila velike patnje i opasnosti. Božanstvo Autades bilo ju je odvelo u zabludu. Ništa je drugo nije bilo zavelo osim svjetlosne snage koja je prividno sličila na svjetlo u koje je bila vjerovala. Zato po nalogu Prvog misterija bijah poslat k njoj, kako bih joj pomogao u skrovitosti.
54

Ali još ne bijah otišao do područja eona, već sam samo izašao iz njihove sredine, a da to nije znala ni jedna jedina od snaga, ni ona najnutarnjijeg od najnutarnjijeg, ni ona najizvanjskijeg od najizvanjskijeg, osim Prvog misterija.
Kada sam došao u kaos kako bih joj pomogao, ona me vidjela. Primijetila je da sam imao razumijevanja za nju, blistavo zračio i bio ispunjen milosrđem prema njoj. Jer ja sa njom nisam bio grub poput snage s lavljom glavom, koja je Pistis Sofiji bila krala snagu i dovodila je u škripac, kako bi joj uzela svo unutarnje svjetlo.
I Pistis Sofija vidje na meni, da sam svijetlio deset tisuća puta blistavije nego snaga s lavljom glavom i da sam prema njoj pokazao veliko milosrđe. Spoznala je da sam došao iz najviše visine, u čije je svjetlo od početka vjerovala. Stoga Pistis Sofija prikupi hrabrost i izgovori svoju desetu pjesmu kajanja:
U svojoj nuždi i nevolji dozivah Te, o Svjetlosti nad svjetlima, i Ti me uslišavaš.
O Svjetlosti, spasi moju snagu od nepravednih i grješnih usana i od podmuklih zamki.
Svjetlo koje mi je skrovitim vrebanjem bilo oteto nije doneseno Tebi. Jer proširile su se Autadesove zamke i mreže nemilosrdnih.
Jao meni, koja sam jako udaljena od svojeg vlastitog prebivališta i nalazim se u prebivalištima kaosa.
Moja se snaga nalazi u područjima koja nisu moja.
Nemilosrdne sam zaklinjala za milost, ali dok sam ih zaklinjala, nastavili su se boriti protiv mene bez ikakva razloga."
53
Nakon što je Isus tako govorio svojim učenicima, On im reče: "Neka sada istupi onaj koga njegov Duh na to nagoni, i izgovori objašnjenje desete pjesme kajanja Pistis Sofije."
Petar odgovori i reče: "O Gospodine, s tim je u vezi Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko proroka Davida u 120. psalmu, rekavši:
55

U nevolji vapim za Tobom, o Gospode, i Ti me uslišavaš. Gospode, spasi dušu moju od usana prijevarnih i jezika lažljivih.
Što će ti se dati, ili što da ti se učini, ti prijetvorni jeziče? Strelice oštre nekoga junaka, skupa s ugljevljem žarkim iz pustare.
Jao meni, što mi je stanište daleko i što stanovah u šatorima kedarskim. Na mnogim mi mjestima duša bijaše strancem.
U miru sam s onima koji mir mrze. Ali kada s njima govorim, oni bez razloga sile na rat.
To je, Gospodine, značenje desete pjesme kajanja Pistis Sofije, koju je izgovorila kada su je pritisnula tvarna Autadesova stvorenja i snaga s lavljom glavom."
Isus mu odgovori: "Dobro si govorio, Petre. To je značenje desete pjesme kajanja Pistis Sofije."
54
Isus ponovno nastavi sa svojim govorom i reče svojim učenicima: "Kada me moć s lavljom glavom vidjela kako silazim u veliku sjaju da bih pomogao Pistis Sofiji, još se više rasrdila i iz sebe proizvela mnoštvo silovitih stvorenja. Nato je Pistis Sofija izgovorila svoju jedanaestu pjesmu kajanja:
Zašto je ta moćna snaga postala još zloćudnijom? Prijevarnim pakostima stalno mi je uzimala svjetlo. Kao s oštrim mačem krala mi je moju snagu.
Žudjela sam za silaskom u kaos, umjesto da ostanem u području trinaestog eona, u području pravednosti.
Lukavštinom su me pokušali dovesti na stranputicu kako bi progutali svo moje svjetlo.
Zato će im svjetlo oduzeti njihovo svjetlo. I sva će njihova materija biti uništena. Da, svjetlo će pokupiti njihovo svjetlo i neće ih više trpjeti u trinaestom eonu, njihovu staništu. I njihovo se ime više neće nalaziti u području živih.
56

Dvadeset i četiri će stvorenja vidjeti što ti se dogodilo, o snago s lavljom glavom. Obuzet će ih strah i neće biti neposlušni, nego će predati pročišćeno svojega svjetla.
Vidjet će te i zbog toga se radovati i govoriti: Gle, evo jednog od stvorenja koja nisu predala pročišćeno svojega svjetla kako bi bila spašena, nego su se hvastala veličinom svojega svjetla i svoje snage, koje nisu proizveli iz vlastite nutarnje snage, nego govorahu: 'Uzet ću svjetlo Pistis Sofije koje joj je bilo ukradeno.'
Neka sada istupi onaj čija je snaga u stanju dati objašnjenje jedanaeste pjesme kajanja Pistis Sofije."
Uto istupi Saloma i reče: "Gospodine, s tim je u vezi Tvoja svjetlosna snaga nekoć rekla preko Davida u 52. psalmu:
Što se to hvališ zloćom, o silnice nesmiljeni? Jezik ti povazdan propast snuje. Spletku tjera poput britve nabrušene.
Zlo ti ljubiš više nego dobro; nepravdu pretpostavljaš istini. Mili su ti pogubni govori i lažljiv jezik.
Bog će te zato potpuno uništiti. Iščupat će te i odnijeti iz tvoga šatora. Iskorijenit će te iz zemlje živih.
Pravednici će to vidjeti, preplašiti se i, smijući mu se, reći: 'Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoje utočište, nego se uzdao u svoje veliko bogatstvo i u svojoj se zabludi jakim smatrao.'
Alija sam ko zelena maslina u hramu. U Božju se milost uzdam dovijeka.
Pjevat ću Ti hvale što si sa mnom dobro postupio. Milosrđe Tvoga imena navješćivat ću u prisustvu Tvojih svetih.
To je, Gospodine, značenje jedanaeste pjesme kajanja Pistis Sofije. Budući da me Tvoja svjetlosna snaga na to potaknula, mogla sam je izgovoriti u skladu s Tvojom željom."
Kada je Isus čuo Salomine riječi, On reče: "Vrlo ispravno, Salomo. Zaista, zaista, kažem vam: Dat ću vam udjela u svim misterijima Kraljevstva svjetla."
57

55
Isus nastavi i reče svojim učenicima: "Zatim sam se u veliku sjaju približio kaosu kako bih uzeo svjetlo one snage s lavljom glavom. Budući da sam vrlo jako zračio, prestrašila se i kriknula dozivajući svoga boga Autadesa da bi joj on pomogao. Bog je Autades iz trinaestog eona smjesta spustio pogled u kaos. Jako se razbjesnio i želio je priteći u pomoć svojoj snazi s lavljom glavom. Snaga s lavljom glavom i sva njezina stvorenja okružile su Pistis Sofiju kako bi joj oduzele svo nutarnje svjetlo.
Kada su tako pritisle Pistis Sofiju, dozvala me u visini tražeći pomoć. Kada je pogledala uvis, vidjela je jako bijesnog Autadesa, pa se prestrašila i izgovorila dvanaestu pjesmu kajanja zbog Autadesa i njegovih stvorenja. Dozvala me i rekla:
O Svjetlosti, ne zaboravi moju pjesmu hvale. Jer Autades i njegova snaga s lavljom glavom iznova su protiv mene razjapili svoja usta i sa mnom podmuklo postupili.
Okružili su me kako bi mi ukrali moju snagu. I mrze me zato što Ti hvale pjevam. Umjesto da me vole, kleveću me. A ja Ti pjevam hvale.
Skovali su plan da ukradu moju snagu zato što sam Tebe slavila, o Svjetlosti. I mrze me zato što Tebe volim.
Neka se na Autadesa spusti tama i neka arhonti najdublje tame borave s njegove desne strane.
Oduzmi njegovu snagu na dan Tvoga suda. A uzmi mu i ono što snuje kako bi mi oduzeo moje svjetlo.
Neka nestane sva njegova svjetlosna snaga. I neka neki drugi od triputsilnih primi njegovu vlast.
Neka potamne sve snage njegovih stvorenja. I neka njegova materija egzistira bez ikakva svjetla.
Neka njegova stvorenja ostanu vezana za kaos i budu spriječena da se vrate u svoje područje. Neka nestane njihovo nutarnje svjetlo. I ne dopusti im da idu u svoje područje, trinaesti eon.
58

Neka paralemptor, čistač Svjetlosti nad svjetlima, pročisti svo svjetlo koje se nalazi u Autadesu i neka mu ga uzme.
Neka arhonti najdublje tame vladaju nad njegovim stvorenjima. Ne dopusti da ga netko primi u neko drugo područje. I ne daj da itko sluša snagu njegovih stvorenja u kaosu.
Neka svjetlo u njegovim stvorenjima bude maknuto i njihova imena izbrisana iz trinaestog eona. Da, još bolje, neka njegovo ime bude zauvijek maknuto iz onoga područja.
Neka na snagu s lavljom glavom padne teret grijeha onih koje je stvorila u prisustvu svjetla. I neka velika krivnja materije koju je on, Autades, stvorio ne bude izbrisana.
Neka njihovi grijesi ostanu pred licem vječnoga svjetla. Neka im ne bude omogućeno da pogledom izađu iz kaosa i neka njihova imena budu udaljena iz svih područja.
Jer nisu me štedjeli, nego su me dovodili u nevolju i uzimali moje svjetlo i moju snagu. Na kraju su me prebacili ovamo kako bi mi konačno uzeli svo moje svjetlo.
Zudjeli su za silaskom u kaos. Pa neka tamo i ostanu i od sada više ne budu izvedeni odatle. Nisu željeli da im stanište bude područje pravednosti, pa neka od sada tamo više ne budu primljeni.
Ogrnuo se u tamu kao u ogrtač. I tama je prožela njegovo tijelo poput vode i ulila se u njegove snage poput ulja.
Daj onda neka vječno ogrće kaos poput ogrtača. I neka se od sada opasuje tamom kao kožnim opasačem.
Neka se tako dogodi svima koji su mi zbog svjetla sve to nanijeli i koji su govorili: 'Uzmimo joj svu njezinu snagu.'
Ali Ti, o Svjetlosti, smiluj mi se za volju misterija Tvoga imena i izbavi me prema Tvojoj dobroti i milosti.
Jer ukrali su mi moje svjetlo i moju snagu. Moja je nutarnja snaga bila uzdrmana, i nisam se mogla održati među njima.
59

Postala sam ogriješenom tvari. Bila sam bacana tamo-amo kao što zloduha nosi zrak.
Moja je snaga okopnila jer nisam znala tajnu spasa. I moja je materija nestala jer su uzeli moje svjetlo. Rugali su mi se, podrugljivo namigujući gledali su svisoka na me.
Pomozi mi prema Tvomu milosrđu.
A sada, neka onaj čiji je Duh pripravan istupi i kaže objašnjenje dvanaeste pjesme kajanja Pistis Sofije."
56
Andrej istupi i reče: "Gospodine moj i izbavitelju, usporedivo s tom pjesmom kajanja, koju je iznijela Pistis Sofija, Tvoja je svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 109. psalmu:
O Gospode, prema komu se uspinje moja pjesma hvale, nemoj šutjeti, jer usta zla i prijevare otvoriše se na me. Jezicima lažljivim govorahu protiv mene.
Okružili su me riječima mržnje i bezrazložno me napadali. Umjesto da su mi pokazali ljubav, klevetali su me. A ja sam se molio.
Pružali su mi zlo namjesto dobra i mržnju namjesto ljubavi.
Postavi nad njih nekog grješnika kao suca i đavao neka im stane s desne strane. Kada bude doveden pred sud, neka ga se nađe krivim i neka se njegova molitva računa kao grijeh.
Neka mu dani budu skraćeni i neka netko drugi dobije službu njegovu. Djeca njegova nek postanu siročad, a njegova žena udovica. Nek mu djeca budu prognana i neka prose, neka ih se istjera iz njihovih opustjelih kuća.
Vjernik nek prisvoji njegov posjed i tuđinci nek razgrabe plod muke njegove. Nitko mu ne pritekao u pomoć, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj. Neka mu se zatre potomstvo, u jednomu naraštaju neka se utrne ime roda njegova.
Spominjao se Gospod nepravednosti njegovih otaca, i nek se ne izbriše grijeh majke njegove.
60

Nek budu svagda Gospodu pred očima i nek se sa zemlje izbriše spomen njegov, jer nije mislio na to da ljubav pokaže, nego je do smrti progonio potlačene, bijedne i uboge.
Prokletstvo je ljubio - pa neka ga stigne! Blagoslova ne htjede, daleko nek je od njega.
Prokletstvo je odjenuo kao haljinu, neka kao voda uđe u njegovu najdublju nutrinu, kao ulje u kosti njegove. Bilo mu kao haljina kojom se pokriva i kao pojas koji svagda mora nositi.
To nek bude nagrada svima koji su me klevetali pred Gospodom i mojoj duši nepravdu nanosili.
A Ti, Gospode, budi mi milostiv, spasi me za volju imena Tvojeg. Jer bijedan sam i ubog, i srce moje grči se u najdubljoj nutrini mojoj.
Odlazim poput sjene što se naginje. Otresaju me poput skakavca. Od posta mi koljena klecaju; tijelo mije izjedeno i omršavjelo.
Tako im postadoh ruglom; kimaju glavom kada me vide. Pomozi mi, o Gospode, Bože moj, izbavi me po Tvojoj milosti.
Nek spoznaju daje ovo Tvoja ruka, i da sije, o Gospode, ti sam stvorio.
Evo, to je značenje značenje dvanaeste pjesme kajanja koju je Pistis Sofija izgovorila dok se nalazila u kaosu."
57
Isus nastavi svoj govor i reče svojim učenicima: "Potom me Pistis Sofija ponovno dozvala i rekla: O Svjetlosti nad svjetlima, ogriješila sam se o dvanaest eona i sišla iz njih. Stoga sam izgovorila dvanaest pjesama kajanja - po jednu za svaki eon. O Svjetlosti nad svjetlima, oprosti mi sada moj grijeh; jer vrlo je velik, budući da sam napustila područja visine i izabrala si za stanište područja kaosa.
Kada je to rekla, Pistis Sofija je nastavila sa svojom trinaestom pjesmom kajanja:
Usliši me, jer pjevam Ti pjesmu hvale, o Svjetlosti nad svjetlima. Čuj me, jer izgovaram pjesmu kajanja trinaestog eona, područja iz kojeg sam sišla, kako bi
61

bila dovršena trinaesta pjesma kajanja trinaestog eona, kojeg sam napustila i iz kojega sam sišla.
Zato me poslušaj, o Svjetlosti nad svjetlima, jer sada pjevam Tvoju pjesmu hvale u trinaestom eonu, području iz kojeg sam otišla.
Spasi me, o Svjetlosti, u Tvomu velikomu misteriju i oprosti moj grijeh prema Tvojoj velikoj trpeljivosti. Krsti me, oprosti mi grijehe i očisti me od mojih prijestupa.
Moj je prijestup snaga s lavljom glavom, koja pred Tobom nikad neće ostati skrivenom; jer zbog nje sam sišla.
Od svih nevidljivih, u čijem području sam se nalazila, samo sam ja zgriješila i sama sam sišla u kaos. Pred Tobom sam zgriješila, kako bi Tvoj zakon bio ispunjen.
Tako je govorila Pistis Sofija. Neka sada onaj koga Duh goni da razumije njezine riječi istupi i objasni njezine misli."
Marta istupi i reče: "Gospodine, moj me Duh tjera da objasnim značenje pjesme kajanja koju je izgovorila Pistis Sofija. Tvoja je snaga usporedivo s tom pjesmom nekoć prorekla preko Davida u 51. psalmu:
Smiluj mi se, o Bože, po milosti Tvojoj. Izbriši moj grijeh u Tvomu velikomu milosrđu.
Operi me od moje nepravednosti. Jer grijeh moj svagda stoji pred Duhom. Da bi Ti bio opravdan u Tvomu sudu i nenadvladiv u Tvojoj presudi.
Evo, to je značenje riječi koje je izgovorila Pistis Sofija." Isus joj reče: "Vrlo ispravno, Marto, ti koja si blagoslovljena."
58
Isus nastavi svoj govor i reče svojim učenicima: "Kada je Pistis Sofija izrekla te riječi, bilo je ispunjeno vrijeme za njezino izdizanje iz kaosa. Iz sebe samoga, bez Prvoga misterija, poslao sam svjetlosnu snagu i usmjerio je u kaos kako bi podigla Pistis Sofiju iz najdubljih područja kaosa i povela je u viša područja kaosa, da bi
62

tamo čekala na nalog Prvog misterija i onda iz kaosa bila u potpunosti oslobođena. I moja svjetlosna snaga povede Pistis Sofiju u najviša područja kaosa.
Kada su Autadesova stvorenja primijetila da je Pistis Sofija bila izdignuta u viša područja kaosa, progonila su je i prema gore jer su je ponovno željela dovesti u najdonja područja kaosa. A moja svjetlosna snaga, koju sam bio poslao da bih izveo Pistis Sofiju iz kaosa, zračila je izvanrednom snagom.
Kada su, dakle, Autadesova stvorenja iznova progonila Sofiju jer je bila odvedena u viša područja kaosa, ona iznova zapjeva moju pjesmu hvale, dozva me i reče:
Hvalit ću Te, o Svjetlosti, jer sam čeznula za tim da dospijem k Tebi. Slavit ću Te, o Svjetlosti, jer Ti si moj izbavitelj.
Ne ostavi me samu u kaosu, nego me spasi, o Svjetlosti visine, jer Tebe sam slavila. Iz Tebe same poslala si mi Tvoje svjetlo i spasila me. Izdigla si me u najviša područja kaosa.
Neka Autadesova stvorenja, koja me progone, ponovno potonu u najdublja područja kaosa. Ne dopusti da dođu u viša područja kako me ne bi vidjela.
Neka ih prekrije velika tama i na njih se spusti duboka noć.
Ne dopusti da me vide u svjetlu Tvoje snage, koju si mi poslala radi spasenja, kako ne bi opet ovladali mnome.
Ne daj da uspije njihov plan da mi ukradu moju snagu. I tako kako su se dogovorili da mi uzmu moje svjetlo, tako ti uzmi njihovo.
Pokušali su mi odnijeti svo moje svjetlo, ali nisu to bili u stanju jer je Tvoja svjetlosna snaga bila uz mene.
Budući da su se savjetovali bez Tvoje zapovijedi, o Svjetlosti, nisu mi mogli uzeti moje svjetlo.
Neću se plašiti, jer sam vjerovala u Tvoje svjetlo. Svjetlo je moj izbavitelj, i neću se bojati.
Neka sada onaj čija se snaga uzdigla objasni značenje ovih riječi Pistis Sofije."
63

Kada je Isus rekao te riječi svojim učenicima, istupi Saloma i reče: "Gospodine, moja me snaga tjera da izgovorim značenje riječi Pistis Sofije. Tvoja je snaga nekoć preko Salomona prorekla ovim riječima3:
Zahvaljivat ću Ti, o Gospode, jer Ti si moj Bog. Ne napuštaj me, o Gospode, jer Ti si moja nada.
Tvoju si mi pravdu badava dao, i Tvojom sam rukom spašen.
Nek se moji progonitelji survaju na Zemlju i neka me ne vide. Neka oblak dima prekrije njihove oči i magla im zatamni pogled. Ne daj da nad njima dnevna svjetlost svane, kako me ne bi napali.
Nek njihove odluke ostanu bez snage, i nek njih same snađe ono što snuju.
Smislili su planove, ali im nikakve koristi nije donijelo. Pobijeđeni su unatoč svoje moći. A što su podmuklo planirali, na njihovu je glavu palo.
Moja je nada u Gospodu i neću se bojati, jer Ti si moj Bog, moj izbavitelj."
Kada je Saloma dovršila te riječi, Isus joj reče: "Vrlo dobro, Salomo, to je značenje riječi Pistis Sofije."
59
Isus dalje reče svojim učenicima: "Kada je Pistis Sofija izgovorila te riječi u kaosu, učinio sam da svjetlosna snaga, koju sam joj bio poslao radi spasenja, postane svjetlosnim vijencem na njezinoj glavi da je Autadesova stvorenja više ne bi mogla savladati. Kada je postala svjetlosnim vijencem na njezinoj glavi, sve su se nesvete tvari u njoj uskomešale i bile očišćene. Bile su uništene i ostavljene u kaosu, dok su Autadesova stvorenja to vidjela i zbog toga se radovala. A pročišćeno Sofijinog zračećeg unutarnjeg svjetla ojačalo je svjetlo moje svjetlosne snage, koja je bila postala vijencem na njezinoj glavi.
Kada je Pistis Sofiju obavilo njezino čisto svjetlo, njezino čisto svjetlo nije se povuklo iz vijenca snage svjetlosnih plamenova jer ga Autadesova stvorenja više nisu mogla ukrasti. Potom je čista svjetlosna snaga u Sofiji počela pjevati pjesmu hvale. Iskazivala je počast mojoj svjetlosnoj snazi, koja je bila postala vijencem na njezinoj glavi. Pa reče:
3 Izvadak iz pete Salomonove ode.
64

Svjetlo je postalo vijencem na mojoj glavi i više se od njega neću odvajati, kako mi ga Autadesova stvorenja ne bi ukrala.
Čak i kada se sva materija pokrene, ostat ću nepokretna.
I kada sva moja materija propadne i ostane u kaosu, naime, materija koju vide Autadesova stvorenja, ja sama neću propasti.
Jer svjetlo je u meni i ja sam sa svjetlom.
Tako je govorila Pistis Sofija. Neka onaj među vama tko razumije smisao ovih riječi istupi i da njihovo objašnjenje."
Uto istupi Marija, Isusova majka, i reče: "Sine moj po ovomu svijetu, Bože moj i izbavitelju po visini, zapovijedi mi da kažem objašnjenje riječi koje je rekla Pistis Sofija."
Isus joj odgovori i reče: "Ti sama, Marijo, ona si koja je po tvari primila obličje koje je bilo iz Barbela. Također si, po svjetlu, primila sličnost s djevom svjetla, ti i Marija, koja je u milosti. I zbog vas je nastala tama. Tvarno tijelo u kojemu sam se tada nalazio i koje sam očistio i pročistio proizišlo je iz tebe. Zapovijedam ti da navijestiš objašnjenje riječi Pistis Sofije."
Marija, Isusova majka, odgovori: "Gospodine, Tvoja je svjetlosna snaga usporedivo s tim riječima nekoć prorekla preko Salomona u 19. odi4:
Gospod je na mojoj glavi poput vijenca. Neću od Njega odstupiti.
Vijenac istine bio mije spleten, i učinio je da Tvoje mladice niknu u meni.
Jer nije poput osušena vijenca, koji više ne daje mladice, nego si Ti pun života na mojoj glavi i Ti si niknuo iz mene.
Tvoji su plodovi zreli i puni i ispunjeni Tvojim spasom."
Kada je Isus čuo te riječi svoje majke Marije, On joj reče: "Vrlo si dobro govorila. Zaista, zaista, kažem ti, slavit će te kao blaženu s kraja na kraj Zemlje jer ti je povjerena baština Prvoga misterija. Ta će baština izbaviti sve koji su na Zemlji i u visini. Ona je početak i kraj."
4 Čitaj: "u prvoj odi". U rukopisu koji je autor Pistis Sofije imao pred sobom, Salomonove su ode stajale iza osamnaest Salomonovih psalama, pa su ode dalje numerirane od devetnaest.
65

60
Isus nastavi svoj govor i reče svojim učenicima: "Kada je Pistis Sofija izgovorila trinaestu pjesmu kajanja, u tomu je trenutku bila dovršena zapovijed svih iskušenja koji su bili predodređeni Pistis Sofiji. Jer to je bilo u skladu s voljom Prvoga misterija, koji postoji od početka. I bilo je došlo vrijeme daje se izbavi iz kaosa i izvede iz sve tame. Jer Prvi je misterij prihvatio njezino kajanje. Taj mi je misterij poslao veliku svjetlosnu snagu iz visine da bih njome pomogao Pistis Sofiji i da bih je izdignuo iz kaosa.
Stoga sam pogledao u eone u visini i vidio svjetlosnu snagu koju mi je bio poslao Prvi misterij da bih Pistis Sofiju spasio iz kaosa. Kada sam vidio svjetlosnu snagu kako dolazi iz eona i žurno se spušta na mene - a ja sam se nalazio iznad kaosa -, iz mene je samog izašla druga svjetlosna snaga da bi i ona pomogla Pistis Sofiji. Svjetlosna snaga koja je bila došla iz visine preko Prvoga misterija izlila se nadolje u svjetlosnu snagu koja je bila izašla iz mene. Susrele su jedna drugu i postale jednom velikom strujom svjetla."
Kada je Isus to rekao svojim učenicima, On reče: "Razumijete li što vam govorim?"
Ponovno žurno istupi Marija i reče: "Gospodine, razumijem što govoriš. Što se tiče objašnjenja tih riječi, Tvoja je svjetlosna snaga nekoć prorekla kroz Davida u 85. psalmu:
Milost i istina se sretoše. Pravednost i mir se poljubiše. Istina niknu iz zemlje, a pravednost pogleda s neba.
Milost je, dakle, svjetlosna snaga koja se spustila preko Prvoga misterija; jer Prvi je misterij uslišao Pistis Sofiju i smilovao joj se u svoj njezinoj muci. A istina je, pak, snaga koja je izašla iz Tebe; jer Ti si ispunio istinu kako bi izbavila Pistis Sofiju iz kaosa. Dalje, pravednost je snaga koja je izašla iz Prvog misterija da bi pratila Pistis Sofiju.
Nadalje, mir je snaga koja je izašla iz Tebe da bi mogla prodrijeti u Autadesova stvorenja i uzeti im svjetla koja su ukrala Pistis Sofiji, kako bi ih Ti mogao ponovo koncentrirati u Pistis Sofiji i dovesti ih u sklad s njezinom snagom.
66

A istina je, pak, snaga koja je izašla iz Tebe dok si boravio u donjim područjima kaosa. Zbog toga je Tvoja svjetlosna snaga nekoć preko Davida rekla: 'Istina niknu iz zemlje', jer si se Ti nalazio u donjim područjima kaosa.
Ali pravda, koja pogleda s neba, snaga je koja se iz Prvog misterija spustila s visine i prodrla u Pistis Sofiju."
61
Kada je Isus čuo te riječi, On reče: "Vrlo ispravno, Marijo, ti koja si u milosti i koja ćeš baštiniti cijelo carstvo svjetla."
Nato istupi i Marija, Isusova majka, i reče: "Gospodine moj i izbavitelju, zapovijedi i meni da protumačim te riječi."
Isus reče: "Neću sprječavati onoga čiji je Duh stekao uvid, nego ga ohrabrujem da izgovori misli koje ga pokreću. Pa dobro, Marijo, majko moja po tvari, kojoj sam bio povjeren, molim i tebe da protumačiš misli izgovorene pjesme kajanja."
Nato Marija odgovori i reče: "Gospodine, što se tih riječi tiče, Tvoja je snaga prorekla preko Davida: 'Milost i istina se sretoše. Pravednost i mir se poljubiše. Istina niknu iz zemlje, a pravednost pogleda s neba.' Tim je riječima Tvoja snaga nekoć prorekla o Tebi samome. Dok si još bio mali i Duh se još nije bio spustio na Tebe, jednom je, dok si se s Josipom nalazio u vinogradu, Duh došao iz visine i ušao u moju kuću. Bio je isti kao Ti i nisam ga prepoznala, nego sam mislila da si to Ti.
A Duh mi reče: 'Gdje je Isus, moj brat, kako bih ga sreo?' Kada mi je to rekao, zbunila sam se i vjerovala da je to utvara koja me želi iskušati. Zato sam ga uhvatila i vezala za okvir kreveta u mojoj kući kako bih sama mogla otići k Tebi i Josipu na polje; i našla sam vas u vinogradu u kojemu je Josip radio.
Kada si me čuo kako sve to pričam Josipu i smjesta razumio moje riječi, jako si se obradovao i rekao: 'Gdje je da ga vidim, inače ću ga čekati ovdje.' Kada Te Josip čuo kako izgovaraš te riječi, prestrašio se i zajedno smo se vratili, ušli u kuću i našli Duha vezana za krevet. Pogledali smo Tebe i njega i ustanovili daje bio isti kao Ti. Oslobodili smo onoga koji je bio vezan za krevet, a on Te zagrlio i poljubio, i Ti si poljubio njega. I postadoste Jedan.
Ovo je, dakle, riječ i njezino objašnjenje: milost je Duh koji se preko Prvoga misterija očitovao iz visine. Jer ovaj se smilovao ljudskomu rodu i poslao svoga
67

Duha kako bi on oprostio grijehe cijeloga svijeta i da bi čovjek primio misterije i baštinio carstvo svjetla.
A istina je snaga koja mi je bila povjerena. Kada se odriješila od Barbela, postala je Tvojim tvarnim tijelom i propovijedala o carstvu istine.
Ali pravednost je Tvoj Duh, koji je donio misterije iz visine da bi ih prenio ljudskomu rodu. No mir je snaga koja je odsjela u Tvomu tvarnomu tijelu po svijetu gledano, i koja je krstila ljudski rod tako da se čovjek odvrati od grijeha i bude doveden u harmoniju s Tvojim Duhom i da živi u miru sa stvorenjima svjetla; to znači: 'Pravednost i mir se poljubiše.'
Rečeno je: 'Istina niknu iz zemlje'. Tada je istina Tvoje tvarno tijelo, koje je izašlo iz mene u skladu sa svijetom ljudi i koje je propovijedalo o carstvu istine. A kada se kaže: 'Pravednost pogleda s neba', tada je pravednost snaga koja se spustila iz visine i koja će ljudskomu rodu darovati misterije svjetla, kako bi ljudi postali pravedni i dobri i kako bi baštinili carstvo svjetla."
Kada je Isus čuo te riječi svoje majke, On reče: "Vrlo lijepo, Marijo."
62
Uto istupi druga Marija i reče: "Gospodine, otrpi me i ne ljuti se na mene. Ali otkako je Tvoja majka govorila s Tobom o objašnjenju tih riječi, moja me snaga tjera da istupim da bi ih i ja objasnila." Isus joj reče: "Molim te da kažeš svoje objašnjenje."
Marija reče: "Gospodine moj, milost i istina se sretoše. A milost je Duh koji se spustio na Tebe kada si od Ivana primio krštenje. Milost je Božji Duh koji se spustio na Tebe, On se smilovao ljudskomu rodu, spustio se i susreo snagu Sabaota, dobroga, koji je u Tebi i koji je propovijedao o područjima istine.
Dalje je rečeno: 'Pravednost i mir se poljubiše.' Pravednost je Duh svjetla koji se spustio na Tebe i donio misterije visine kako bi je dao ljudskomu rodu. A mir se odnosi na snagu Sabaota, dobroga, koja je u Tebi, na onu snagu koja je krstila i praštala ljudskomu rodu. Taje snaga izmirila ljude s djecom svjetla.
Tvoja je snaga preko Davida dalje rekla: 'Istina niknu iz zemlje'. To se odnosi na snagu Sabaota, dobroga, koja je iznikla iz Tvoje majke Marije, koja je stanovnik Zemlje.
68

A 'pravednost, koja je pogledala s neba' Duh je u visini, koji je sve misterije donio iz visine i dao ih ljudskomu rodu. Ljudi su bili pravedni i dobri i baštinili su carstvo svjetla."
Kada je Isus čuo te Marijine riječi, On reče: "Izvrsno, Marijo, ti baštinice svjetla."
Ponovno istupi Marija, Isusova majka, pade ničice kraj njegovih nogu, poljubi ih i reče: "Gospodine moj, sine i izbavitelju, oprosti mi što još jednom iznosim objašnjenje tih riječi.
'Milost i istina se sretoše'. Ja sam Marija, Tvoja majka; a tu je i Elizabet, Ivanova majka, koju sam susrela. Milost je, dakle, snaga Sabaota koja se nalazila u meni i koja je iz mene izašla i iz koje si Ti postao. Ti si se smilovao cijelomu ljudskom rodu.
A istina je snaga koja se nalazila u Elizabeti i koja je postala Ivanom, koji je došao i propovijedao o putu istine: To si Ti, o Tebi je unaprijed propovijedao.
I dalje: 'milost i istina se sretoše', to si Ti, Gospodine moj, koji si sreo Ivana na dan kada si trebao primiti krštenje. Ali Ti i Ivan ste opet i 'pravednost i mir, koji se poljubiše'.
'Istina niknu iz zemlje, a pravednost pogleda s neba.' To se odnosi na vrijeme kada si samome sebi pomogao, uzeo Gabrijelovo obličje, pogledao na me s neba i govorio sa mnom. A nakon što si govorio sa mnom, niknuo si u meni. To, dakle, znači daje istina snaga Sabaota, dobroga, koja se nalazi u Tvomu tvarnomu tijelu. To je 'istina, koja je niknula iz zemlje.'"
Kada je Isus čuo te riječi svoje majke, On reče: "Izvrsno i lijepo. To je objašnjenje svih riječi koje je moja svjetlosna snaga nekoć izgovorila preko proroka Davida."
63
Ivan također istupi i reče: "O Gospodine, zapovijedi i meni da iznesem objašnjenje riječi koje je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida."
A Isus odgovori i reče Ivanu: "I tebe, Ivane, molim da kažeš tumačenje riječi koje je moja svjetlosna snaga prorekla preko Davida: 'Milost i istina se sretoše. Pravednost i mir se poljubiše. Istina niknu iz zemlje, a pravednost pogleda s neba.'"
69

Ivan odgovori i reče: "Ovo je riječ koju si nam nekoć rekao: 'Došao sam iz visine i ušao u Sabaota, dobroga, i zagrlio sam snagu koja se u njemu nalazila.'
Dakle, 'milost i istina koje se sretoše': Ti si milost, Ti kojega je iz područja visine poslao Tvoj Otac, Prvi misterij koji zrači prema unutra i koji Te poslao da bi se Ti smilovao cijelomu svijetu.
A istina je snaga Sabaota, dobroga, koja se povezala s Tobom i koju si utisnuo nalijevo, Ti, Prvi misterij koji iz Tebe zrači. A maleni Sabaot, dobri, uzeo je snagu i utisnuo je u Barbelovu materiju. I ta je snaga propovijedala o području istine na svim mjestima koja se nalaze s lijeve strane. A ona je Barbelova materija postala Tvojim današnjim tijelom.
'Pravednost i mir, koji se poljubiše' - pravednost si Ti, koji si donio sve misterije preko Tvoga Oca, Prvoga misterija koji zrači prema unutra. I krstio si snagu Sabaota, dobroga, i išao si u područja arhonata i dao si im misterije visine i postali su pravedni i dobri.
Mir, pak, odgovara snazi Sabaota, naime Tvoje duše, koja je ušla u Barbelovu materiju; i svi arhonti šest eona Jabraota sklopili su mir s misterijem svjetla.
A 'istina, koja niknu iz zemlje' odgovara snazi Sabaota, dobroga, koji je došao iz područja s desne strane, koja se nalaze izvan Riznice svjetla. I išla je u područja s lijeve strane, ušla u Barbelovu materiju i propovijedala o misterijima carstva istine.
'Pravednost, koja je pogledala s neba' si Ti, Prvi misterij koji zrači prema van, time što si došao iz prostora visine s misterijima carstva svjetla. I spustio si se u svjetlosnu odoru koju si primio iz Barbelove ruke, onu koja odgovara Isusu, našemu izbavitelju, tako što si se na Njega (Isusa) spustio kao golub."
Kada je Ivan iznio te riječi, Prvi misterij koji zrači prema van mu reče: "Izvrsno, Ivane, ti ljubljeni brate!"
70

64
Prvi misterij nastavi govoriti i reče: "Snaga koja je došla iz visine, dakle ja, budući da je mene poslao moj Otac kako bih spasio Pistis Sofiju iz kaosa - dakle, ja i snaga koja je iz mene izašla, i duša koju sam bio primio od Sabaota, dobroga, spojili smo se i sačinili jednu jedinu struju svjetla, koja je zračila vrlo jako.
Prema nalogu moga Oca, Prvoga misterija koji zrači prema unutra, dozvao sam Gabrijela i Mihaela dolje iz eona. Dao sam im struju svjetla i učinio da siđu u kaos kako bi pomogli Pistis Sofiji. Trebali su oduzeti Autadesovim stvorenjima svjetlosne snage koje su bila uzela Pistis Sofiji i vratiti joj ih.
A kada su struju svjetla donijeli dolje u kaos, ona je odmah zablistala vrlo jako u cijelomu kaosu i proširila se preko svih stvorenja svih njegovih područja.
Kada su Autadesova stvorenja vidjela veliko svjetlo te struje, obuze ih strah jedne pred drugima. A taje struja iz njih izvukla sve svjetlosne snage koje su bila uzela Pistis Sofiji. Autadesova stvorenja nisu se mogla odvažiti da napadnu tu struju svjetla u tamnomu kaosu. A nisu je mogla ni zadržati bilo kakvim umijećem Autadesa, koji vlada svim stvorenjima.
A Gabrijel i Mihael doveli su struju svjetla nad tvarno tijelo Pistis Sofije i utisnuli u nju sve svjetlosne snage koje su joj bili uzeli. I njezino tvarno tijelo bijaše posve prožeto svjetlom. Sve snage koje su se nalazile u njoj, a čije svjetlo su joj bili uzeli, također su bile prožete svjetlom i više nisu patile ni od kakva manjka svjetla; jer ponovo su primile svoje svjetlo, koje im je bilo uzeto, budući da im je svjetlo bilo dano preko mene.
Mihael i Gabrijel, koji su kao služitelji doveli struju svjetla u kaos, dat će ljudima misterije svjetla. Njima je povjerena struja svjetla koju sam im dao i koja je donesena u kaos.
Mihael i Gabrijel nisu za sebe uzeli nijedno svjetlo od svjetala Pistis Sofije, koja su bili uzeli Autadesovim stvorenjima.
Kada je, dakle, struja svjetla utisnula u Pistis Sofiju sve njezine svjetlosne snage, koje su bile oduzete Autadesovim stvorenjima, bila je posve prožeta svjetlom. A i svjetlosne snage Pistis Sofije koje Autadesova stvorenja nisu bila ukrala bile su iznova radosne i pune svjetla. A svjetla koja su bila utisnuta u Pistis Sofiju učinila su njezino tvarno tijelo posve živim, tijelo u komu nije bilo svjetla i komu je prijetila propast ili je već propadalo. I svjetla ponovo obnoviše sve njezine snage
71

koje su bile počele kopniti. I povećala se njihova svjetlosna snaga i ponovo su bila onakva kakva su bila prije. I ponovo se povećalo njihovo opažanje svjetla.
I sve Sofijine svjetlosne snage međusobno su se prepoznale preko moje struje svjetla i bile su spašene preko svjetla te struje.
A kada je moja struja svjetla oduzela Autadesovim stvorenjima svjetla koja su bila oduzela Pistis Sofiji, utisnula ih je u Pistis Sofiju, okrenula se i napustila kaos."
Kada je Prvi misterij rekao učenicima što se Pistis Sofiji dogodilo u kaosu, nastavio je i rekao im: "Shvaćate li na koji način govorim s vama?"
65
Petar istupi i reče: "Gospodine moj, što se tiče objašnjenja Tvojih riječi, o tomu je Tvoja svjetlosna snaga nekoć preko Salomona prorekla u njegovim odama:
Rijeka svjetla je potekla i postala velikom, širokom strujom. Sve je povukla sa sobom i okrenula se prema hramu.
Ni brane ni nasipi nisu je mogli zadržati; nisu je mogli obuzdati ni umijeća onih koji zaustavljaju vode.
Bijaše povedena preko cijele zemlje i sve je zahvatila.
Oni koji su se nalazili na suhomu pijesku, pili su iz nje. Kada im je bio pružen napitak iz ruke Najvišega, žeđ im je bila ugašena.
Blaženi su sluge toga napitka, kojima je voda života badava povjerena.
Osvježili su osušene usne. Iscrpljeni bijahu od srca radosni. Zahvatili su duše kojima su upuhali dah kako ne bi umrle.
Ponovo su uspravili klonule udove; njihovoj su otvorenosti dali jakost i njihovim očima svjetlo.
Jer svi su se oni prepoznali u Gospodu i bit će spašeni vodom vječnoga života.
Čuj me sada, Gospodine moj, da bih Ti otvoreno iznio riječ. Tvoja je snaga preko Salomona prorekla: 'Rijeka svjetla je potekla i postala velikom, širokom strujom' -
72

to znači: Struja se svjetla proširila u kaosu preko svih područja Autadesovih stvorenja.
I dalje, riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Salomona: 'Sve je povukla sa sobom i odvela u hram' - to znači: Iz Autadesovih je stvorenja izvukla sve svjetlosne snage, koje su bila uzela Pistis Sofiji, i iznova ih utisnula u Pistis Sofiju.
I dalje, riječ koju je izrekla Tvoja snaga: TMi brane ni nasipi nisu je mogli zadržati'
- to znači: Autadesova stvorenja nisu mogla zadržati struju svjetla unutar zidova
tame kaosa.
I dalje, riječ koju je Tvoja snaga rekla: 'Bijaše povedena preko cijele zemlje i sve je ispunila' - to znači: Kada su Gabrijel i Mihael doveli struju svjetla nad tijelo Pistis Sofije, utisnuli su u nju sva svjetla koja su joj Autadesova stvorenja bila ukrala, i njezino je tvarno tijelo zasjalo.
A riječ, koja je bila rečena: 'Oni koji su se nalazili na suhomu pijesku, pili su iz nje'
- to znači: Svi koji su se nalazili u Pistis Sofiji i čije je svjetlo ranije bilo uzeto,
primili su svjetlo.
A riječ: 'Žeđ im je bila ugašena' - to znači: Njihovim snagama više nije nedostajalo svjetla, jer im je bilo vraćeno svjetlo koje im je bilo uzeto.
I kao što je Tvoja snaga dalje rekla: 'Bio im je dat napitak preko Najvišega' - to hoće reći: Bilo im je dato svjetlo preko struje svjetla, koja je izašla iz Tebe, Prvoga misterija.
A tamo gdje je Tvoja snaga rekla: 'Blaženi su sluge toga napitka', to odgovara riječi koju si rekao: Mihael i Gabrijel, koji su došli u pomoć, donijeli su struju svjetla u kaos i ponovo je izveli van. Oni će dati misterije svjetla iz visine onima kojima je povjerena struja svjetla.
I kao što je Tvoja snaga dalje rekla: 'Osvježili su osušene usne' - to znači: Gabrijel i Mihael nisu uzeli za sebe ništa od svjetlosnih snaga Pistis Sofije, koje su uzeli Autadesovim stvorenjima, nego su ih utisnuli u Pistis Sofiju.
A riječ koju je Tvoja snaga rekla: 'Iscrpljeni u srcu radost primiše' - to znači: I sve druge snage Pistis Sofije, koje Autadesova stvorenja nisu bila ukrala, postala su vrlo sretna i ispunjena svjetlom svojih svjetlosnih sudrugova; jer bilo je u njih utisnuto.
73

A riječ koju je Tvoja snaga rekla: 'Oživjeli su duše tako što su im upuhali dah, kako ne bi umrle' - to znači: Kada su utisnuli svjetla u Pistis Sofiju, oživjeli su njezino tvarno tijelo iz kojega su svjetla nekoć bila uzeta i kojemu se bližila propast.
I dalje, riječ: 'Uspravili su klonule udove, da ne bi opet klonuli' - to znači: Kada su u Pistis Sofiju utisnuli njezina svjetla, obnovili su sve njezine snage koje su počele kopniti.
I kao stoje Tvoja svjetlosna snaga dalje rekla: TMjihovoj su otvorenosti dali jakost' - to znači: Ponovo su (snage) primile svoje svjetlo i postale kakve su bile prije.
I dalje, riječ: 'I njihovim očima dali su svjetlo' - to znači: Mogu opaziti svjetlo i prepoznali su struju svjetla kao struju koja dolazi iz visine.
I dalje, riječ: 'Svi su se oni prepoznali u Gospodu' - to znači: Sve su se snage Pistis Sofije međusobno prepoznale preko struje svjetla.
I dalje, riječ: 'Spašeni su vodom vječnoga života' - to znači: Spašeni su preko čitave struje svjetla.
A riječ koju je Tvoja snaga izrekla: 'Struja je svjetla sve povukla za sobom i odvela u hram' - to znači: Kada je struja svjetla oduzela Autadesovim stvorenjima sva svjetla koja pripadaju Pistis Sofiji, utisnula ih je u Pistis Sofiju; okrenula se i napustila kaos i došla na Tebe, koji si hram.
To je objašnjenje svih riječi koje je Tvoja svjetlosna snaga izgovorila preko Salomonove ode."
Kada je Prvi misterij čuo te Petrove riječi, On mu reče: "Izvrsno, Petre, ti blagoslovljeni! To je objašnjenje riječi koje su bile izgovorene!"
66
Prvi misterij nastavi govoriti i reče: "Prije nego što sam u potpunosti izveo Pistis Sofiju iz kaosa, jer mi preko mog Oca, Prvoga misterija koji zrači prema unutra, još nije bio dat nalog- dakle, onda kada su Autadesova stvorenja primijetila da im je moja struja svjetla bila oduzela svjetlosne snage, koje su bila uzela Pistis Sofiji, i utisnula ih u nju, i kada su, pored toga, vidjeli kako je Pistis Sofija zablistala, onako kakva je od početka bila - rasrdili su se na nju i ponovno kliknuli u vapaj
74

svomu Autadesu, da dođe kako bi im pomogao da bi iznova mogli uzeti svjetlosne snage Pistis Sofiji.
I Autades posla iz visine trinaestog eona drugu veliku svjetlosnu snagu. Spustila se u kaos poput leteće strijele, čime je on (Autades) želio pomoći svojim stvorenjima da bi mogla ponovo uzeti svjetla Pistis Sofiji. A kada se spustila ta svjetlosna snaga, Autadesova su stvorenja, koja su se nalazila u kaosu i napadala Pistis Sofiju, prikupila veliku hrabrost. Ponovo su progonila Pistis Sofiju u velikom užasu i golemoj pomutnji. I neka je Autadesova stvorenja napadoše.
Jedno od stvorenja uzelo je oblik velike zmije; druga se, pak, promijenila u obličje baziliska sa sedam glava; druga je uzela obličje zmaja. A i prva Autadesova snaga, ona s lavljom glavom, i sva njena druga vrlo brojna stvorenja, okupila su se, napala Pistis Sofiju i iznova je odvela u donja područja kaosa i ponovo je jako uznemirila.
Budući da su je bila uznemirila, ona je od njih bježala i dospjela u gornja područja kaosa. A Autadesova su je stvorenja dalje progonila i dovela je u veliku pomutnju.
Nakon toga, iz dvanaest je eona prema dolje pogledao Adamas, tiranin, koji je također bio bijesan na Pistis Sofiju jer je željela ići ka Svjetlosti nad svjetlima, koje se nalazilo iznad svega. Zbog toga je bio bijesan na nju. Kada je, dakle, Adamas, tiranin, pogledao iz dvanaest eona, vidio je kako Autadesova stvorenja napadaju Pistis Sofiju kako bi joj uzeli sva svjetla.
Kada se Adamasova snaga spustila k svim stvorenjima, sve do kaosa - nakon što se, dakle, onaj demon spustio u kaos, oborio je Pistis Sofiju. A snaga s lavljom glavom i ona s glavom zmije i ona s glavom baziliska i ona s glavom zmaja i sva druga mnogobrojna Autadesova stvorenja istodobno su je okružila i pokušavala joj iznova uzeti njezine nutarnje snage. I gnjevno su napala Pistis Sofiju i prijetila joj. Kada su je tako napala i uznemirila, ona iznova zazva svjetlo pjesmom hvale i reče:
O Svjetlosti, Ti si mi pomogla! Učini da Tvoje svjetlo padne na me!
Jer Ti si moj zaštitnik, i Tebi ću doći, o Svjetlosti, jer se u Tebe uzdam, o Svjetlosti.
Jer Ti si moj spasitelj od Autadesovih stvorenja i Adamasa, tiranina. I Ti ćeš me osloboditi od svih njegovih silovitih prijetnji.
75

Kada je Pistis Sofija to rekla, iznova sam - po nalogu moga Oca, Prvoga misterija koji zrači prema unutra - poslao Gabrijela i Mihaela i veliku struju svjetla da bi pritekli u pomoć Pistis Sofiji. I naložio sam Gabrijelu i Mihaelu da ponesu Pistis Sofiju na svojim rukama kako njezine noge ne bi dotaknule tamu. I još sam im zapovjedio daje prate kroz područja kaosa, iz kojih je trebala biti izvedena.
Kada su anđeli sišli u kaos, oni i struja svjetla, Autadesova stvorenja i Adamasovo stvorenje vidjeli su struju svjetla kako zrači neizmjernim sjajem. Uto su se prestrašili i odustali od Pistis Sofije.
A velika je struja svjetla okružila Pistis Sofiju sa svih strana, s njezine lijeve i njezine desne i sa svih strana. I postade svjetlosnom krunom na njezinoj glavi.
Kada je struja svjetla obavila Pistis Sofiju, ona prikupi veliku hrabrost. Struja svjetla ju je neprestano okruživala sa svih strana i više se nije bojala Autadesovih stvorenja u kaosu; a nije se bojala ni druge Autadesove snage, koju je bio utisnuo nadolje u kaos poput leteće strijele; nije drhtala ni pred Adamasovom demonskom snagom, koja je bila došla iz eona.
Na zapovijed mene, Prvoga misterija koji zrači prema van, struja svjetla, koja je sa svih strana obavijala Pistis Sofiju, zasjala je vrlo jako. I Pistis Sofija je boravila usred svjetla, dok je veliko svjetlo bilo s njene lijeve i s desne i sa svih strana oko nje i činilo vijenac na njezinoj glavi.
A među svim Autadesovim stvorenjima mnoga su pala s njezine desne strane, jer je vrlo jako svijetlila, a mnoga druga padoše s njezine lijeve strane. Zbog velika se svjetla uopće nisu mogla približiti Pistis Sofiji. Naprotiv, sva su popadala jedna preko drugih ili su se međusobno sudarala; ali Pistis Sofiji nisu mogla nanijeti nikakva zla, jer se uzdala u svjetlo.
Na nalog moga Oca, Prvoga misterija koji zrači prema unutra, i sam siđoh u kaos u veliku svjetlosnu sjaju i stadoh pred snagu s lavljom glavom, koja je tada zasjala i uzeh joj svo svjetlo koje se nalazilo u njoj. Čvrsto sam zadržao sva Autadesova stvorenja, kako od sada više ne bi mogla ići u njihovo mjesto, u trinaesti eon. I svim sam Autadesovim stvorenjima oduzeo snagu; i sva su bez snage pala u kaos. A Pistis Sofiju sam izveo van, dok se nalazila s desne strane u odnosu na Gabrijela i Mihaela.
A velika struja svjetla ponovo se ulila u nju. I Pistis Sofija je vlastitim očima promatrala kako sam uzeo njezinu svjetlosnu snagu od njezinih neprijatelja. I
76

izveo sam Pistis Sofiju iz kaosa, dok je gazila Autadesovo stvorenje s zmijskom glavom. Nogama je zgazila i sedmoglavo stvorenje baziliska i snage s lavljom i zmajskom glavom.
Učinio sam da Pistis Sofija neprestano stoji na Autadesovu stvorenju, sedmoglavu bazilisku; jer ono je u svojoj zloći bilo moćnije od svih drugih zajedno. Ja, Prvi misterij, stao sam nasuprot njemu i uzeo mu sve snage koje su se u njemu nalazile i uništio njegovu cjelokupnu materiju, da se od tada više ne bi moglo uzdići nikakvo sjeme."
67
Kada je Prvi misterij to rekao svojim učenicima, On ponovno uze riječ i reče: "Razumijete li na koji način govorim s vama?"
Jakov istupi i reče: "Gospodine moj, što se tiče objašnjenja tih Tvojih riječi, o tomu je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 91. psalmu:
Tko prebiva pod zaštitom Svevišnjega, počivat će u sjeni Svemoćnoga.
Reći će Gospodu: Ti si moja utvrda i moje utočište, moj Bog, u koga se uzdam.
Jer On će me spasiti iz zamke ptičareve i od kuge pogubne.
Svojim će te krilima prekriti i pod njegovim ćeš krilima naći zaštitu. Njegova će te istina obaviti poput štita.
Nećeš se bojati užasa noćnih, ni strijele što danju leti.
Ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara u podne.
Tisuće padat će s tvoje lijeve strane, deseci tisuća s desne strane tvoje; tebi, međutim, neće ništa naškoditi.
Štoviše, svojim ćeš očima gledati, vidjet ćeš plaću bezbožnika.
Jer Ti si moje utočište, o Gospode! - Svevišnjega si izabrao sebi za zaštitu.
Neće te snaći nesreća, ni kuga se neće približiti tvomu vremenu.
Jer svojim će anđelima zbog tebe zapovjediti da te čuvaju na svim putima tvojim.
Na rukama će te nositi da se tvoja noga ne spotakne o kamen.
77

Koračat ćeš preko zmije i baziliska, gazit ćeš lava i zmaja.
Spasit ću ga jer se u mene uzdaje, govori Bog. Zaštitit ću ga jer je prepoznao ime moje.
Zazvat će me i uslišat ću ga. Uz njega ću biti u nevolji. Oslobodit ću ga i proslaviti.
Nasitit ću ga duljinom njegovih dana, pokazat ću mu spasenje svoje.
Gospodine moj, to je objašnjenje riječi koje si izgovorio. Poslušaj me sad, da bih ih izrekao neprikriveno:
Riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Davida: Tko prebiva pod zaštitom Svevišnjega, počivat će u sjeni Svemoćnoga' - to znači: Budući da se Pistis Sofija uzdala u svjetlo, ostala je u svjetlu struje svjetla, koja je preko Tebe došla iz visine.
A riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Davida: 'Reći ću Gospodu: Ti si moja utvrda i moje utočište, moj Bog, u koga se uzdam' - odgovara ovoj riječi iz pjesme hvale Pistis Sofije: 'Ti si moj zaštitnik i dolazim k Tebi.'
I dalje, riječ koju je izrekla Tvoja snaga: Bože moj, u koga se uzdam, Ti ćeš me spasiti iz zamke ptičareve i od kuge pogubne' - to odgovara riječi Pistis Sofije: 'O Svjetlosti, vjerujem u Tebe! Jer Ti ćeš me spasiti od Autadesovih stvorenja i onih Adamasa, tiranina. I Ti ćeš me osloboditi od svih njihovih silovitih prijetnji.'
I dalje, riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Davida: 'Svojim će te krilima prekriti i pod njegovim ćeš krilima naći zaštitu' - to znači: Pistis Sofija našla se u svjetlu struje svjetla, koja je došla od Tebe; u svojemu uzdanju čvrsto se držala svjetla, koje je bilo s njezine lijeve i s njezine desne strane, a to su krila struje svjetla.
A riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga prorekla preko Davida: 'Istina će te obaviti poput štita' - to je svjetlo struje svjetla koje je okružilo Pistis Sofiju sa svih strana poput štita.
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: TMeće se bojati užasa noćnih' - znači: Pistis Sofija nije se bojala užasa i nemira u koje je u kaosu, kao u noći, bila premještena.
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: TMeće se bojati strijele koja danju leti' - znači: Pistis Sofija nije se bojala snage koju je Autades zadnju poslao iz visine i koja se
78

spustila u kaos poput leteće strijele. A Tvoja je snaga rekla: 'Nećeš se bojati strijele koja danju leti', jer snaga je došla iz trinaestog eona, jer on vlada nad dvanaest eona i prosvjetljuje ih. Stoga je David rekao: 'Danju'.
I dalje, Tvoja riječ: TMeće se bojati kuge što se šulja kroz tmine' - to znači: Pistis Sofija nije se bojala stvorenja s lavljom glavom, koja joj je u kaosu, odnosno tami, ulijevala strah.
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: TMeće se bojati pošasti što hara u podne' - to znači: Pistis Sofija nije se bojala demonskoga stvorenja tiranina Adamasa, koje je Pistis Sofiju sunovratilo u dubok pad, a koja je bila proizišla iz Adamasa, iz dvanaestog eona. Stoga je Tvoja snaga rekla: TMeće se bojati demonske nesreće u podne' - 'podne' zato što je ono (Adamasovo stvorenje) došlo iz dvanaest eona, koji odgovaraju podnevu (dvanaestomu satu). I dalje, 'noć', jer je došlo iz kaosa, koji odgovara noći. A Tvoja je svjetlosna snaga rekla 'podne' i zato što je došlo iz dvanaestog eona, koji se nalazi u sredini, između to dvoje, jer se dvanaest eona nalaze između trinaestog eona i kaosa.
I dalje, riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga rekla preko Davida: 'Tisuće padat će s njegove lijeve strane, deseci tisuća s desne strane njegove; njemu, međutim, neće ništa naškoditi' - to znači: Kada Autadesova stvorenja, koja su vrlo brojna, nisu mogla podnijeti jako svjetlo struje svjetla, mnoga od njih su pala s lijeve strane Pistis Sofije, a mnoge od njih s njezine desne strane, i nisu joj se mogla približiti kako bi joj nanijela zlo.
A riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga rekla preko Davida: 'Štoviše, svojim ćeš očima gledati i vidjet ćeš plaću bezbožnika; jer Ti si moja nada, o Gospode' - to odgovara riječi: Pistis Sofija je pogledala svoje neprijatelje, naime, Autadesova stvorenja, koja su sva popadala jedna preko drugih. Nije ih pogledala samo svojim očima, nego si Ti sam, moj Gospodin, Prvi misterij, uzeo svjetlosnu snagu koja je bila u snazi s lavljom glavom, a pored toga si uzeo svjetlo i svim Autadesovim stvorenjima. K tomu si ih i zadržao u onomu kaosu kako od tada ne bi mogla ići u svoja područja. Zbog toga je, dakle, Pistis Sofija pogledala svoje neprijatelje svojim očima, naime, Autadesova stvorenja, u vezi sa svime stoje David prorekao s obzirom na Pistis Sofiju, rekavši: 'Štoviše, svojim ćeš očima gledati i vidjet ćeš plaću bezbožnika'. Nije ih pogledala samo svojim očima, kako su u kaosu popadala jedna preko drugih, nego je vidjela i njihovu plaću kojom im je bilo uzvraćeno. Kao što su Autadesova stvorenja bila naumila oduzeti svjetlo Pistis Sofiji, tako si im Ti naplatio i uračunao i uzeo njihovu svjetlosnu snagu umjesto svjetala Sofije, koja je vjerovala u svjetlo u visini.
79

I kao što je Tvoja svjetlosna snaga rekla preko Davida: 'Svevišnjega si postavio sebi za zaštitu; neće te snaći nesreća niti se kuga približiti tvomu vremenu' - to znači: Budući da je Pistis Sofija u svojoj nevolji vjerovala u svjetlo, pjevala je njezinu pjesmu hvale. Tako joj Autadesova stvorenja nisu mogla nanijeti nikakvo zlo niti su je mogla napasti niti joj se uopće približiti.
A riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga rekla preko Davida: 'Svojim će anđelima zbog tebe zapovjediti da te čuvaju na svim putima tvojim i da te na svojim rukama nose kako se tvoja noga ne bi spotaknula o kamen', to odgovara riječi: zapovjedio si Gabrijelu i Mihaelu da prate Pistis Sofiju kroz sva područja kaosa, dok je ne izvedu i ne podignu na svojim rukama tako da njezine noge ne dodirnu donju tamu i da nju samu donja tama ne zahvati.
A riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga izrekla preko Davida: 'Koračat ćeš preko zmije i baziliska i gaziti lava i zmaja; spasit ću ga jer se u mene uzdaje, govori Bog, i zaštiti ga jer poznaje ime moje' - to je riječ: Kada je Pistis Sofija bila pred izlaskom iz kaosa, zgazila je Autadesova stvorenja. Zgazila je stvorenje sa zmijskom glavom i sedmoglavo stvorenje baziliska. Zgazila je snagu s lavljom glavom i onu s glavom zmaja. Svima je njima umakla zato što je vjerovala u svjetlo.
Gospodine moj, to je objašnjenje riječi koje si izgovorio."
68
Kada je Prvi misterij čuo te riječi, On reče: "Izvrsno, Jakove, ti ljubljeni!"
Prvi misterij nastavi svoj govor i reče svojim učenicima: "Kada sam izveo Pistis Sofiju iz kaosa, iznova je glasno uzviknula i rekla:
Spašena sam iz kaosa i izbavljena iz spona tame! Došla sam k Tebi, o Svjetlosti! Jer Ti si mi sa svih strana bila svjetlom, dok si mi donosila spasenje i pomoć.
I zadržala si Autadesova stvorenja koja su se borila protiv mene, i nisu mi se mogla približiti jer je Tvoje svjetlo bilo sa mnom i spasilo me preko Tvoje struje svjetla.
Pred njima postadoh poput teške materije, jer su me Autadesova stvorenja napala, uzela mi moju snagu i gurnula me nadolje u kaos, tako da u meni više uopće nije bilo svjetla.
80

A nakon toga je preko Tebe k meni došla struja svjetla, koja me spasila. Svijetlila mi je slijeva i zdesna i obavila me sa svih strana, da nijedan dio mene ne bi bio bez svjetla.
I pokrila si me svjetlom Tvoje struje i pročistila me od svih mojih nesvetih materija. I zbog Tvoga sam svjetla bila oslobođena svih mojih materija.
I Tvoja me struja svjetla uzvisila i zadržala je podalje od mene Autadesova stvorenja koja su me bila napala.
I u svojemu sam uzdanju postala čvrstom u Tvomu svjetlu, čistomu svjetlu Tvoje struje.
A Autadesova stvorenja, koja su me bila napala, udaljila su se od mene. I zablistala sam u Tvojoj velikoj snazi; jer Ti svagda spašavaš.
To je pjesma hvale Pistis Sofije, koju je izrekla kada se izdigla iz kaosa i bila izbavljena iz spona kaosa. Pa dobro: Tko ima uši kako bi čuo, neka čuje."
69
Kada je Prvi misterij rekao te riječi svojim učenicima, istupi Toma i reče: "Gospodine, moj svjetlosni stanovnik ima uši i moj je razum shvatio riječi koje si izgovorio. Zapovijedi mi, dakle, da jasno iznesem objašnjenje tih riječi."
Prvi misterij odgovori i reče Tomi: "Molim te da daš objašnjenje pjesme hvale koju mi je uputila Pistis Sofija."
A Toma odgovori i reče: "Gospodine moj, što se tiče te pjesme hvale, koju je Pistis Sofija izrekla jer je bila spašena iz kaosa, o tomu je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Salomona, sina Davidova, u njegovim odama:
Spašen sam iz spona i utječem se Tebi, o Gospode!
Jer Ti si mi bio uz desni bok dok si mi pružao spasenje i pomoć.
Zadržao si dušmane moje i nisu se pojavili; jer Tvoje lice bijaše sa mnom, u Tvojoj mi milosti za spasenje.
U očima mnogih bijah prezren i odbačen; postadoh poput olova pred njihovim očima.
81

Preko Tebe mi postade spasiteljskom snagom; jer postavio si mi svijećnjake s moje desne i s moje lijeve strane, tako da nijedna strana mene ne bude bez svjetla.
Zasjenio si me sjenom Tvoje milosti i bijah izdignut iz odjeće od kože.
Tvoja me desnica uzvisila i s mene si odnio bolest.
U Tvojoj sam istini ojačan i u Tvojoj pravednosti pročišćen.
Moji su se protivnici udaljili od mene, i opravdan sam u Tvojoj dobroti; jer Tvoj mir traje vječno.
Evo, o Gospodine, to je objašnjenje pjesme hvale Pistis Sofije, koju je izgovorila kada je bila spašena iz kaosa. Poslušaj me sada, da bih je prenio neprikriveno:
Riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga izgovorila preko Salomona: 'Spašen sam iz spona i utječem se Tebi, o Gospode!' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Izbavljena sam iz spona tame i došla sam k Tebi, o Svjetlosti.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: Bio si mi uz desni bok dok si mi pružao spasenje i pomoć', odgovara riječi Pistis Sofije: Sa svih si mi strana bila svjetlom, dok si mi donosila spasenje i pomoć.'
A riječ koju je izrekla Tvoja svjetlosna snaga: 'Zadržao si dušmane moje i nisu se pojavili' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Tvojim si svjetlom zadržala Autadesova stvorenja koja su se borila protiv mene, i nisu mi se mogla približiti.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Tvoje lice bijaše sa mnom, u Tvojoj mi milosti za spasenje' - riječ je Pistis Sofije: 'Tvoje je svjetlo bilo sa mnom i spasilo me preko Tvoje struje svjetla.'
A riječ koju je izgovorila Tvoja snaga: 'U očima mnogih bijah prezren i odbačen' -odgovara riječi Pistis Sofije: 'Autadesova stvorenja bila su me napala i uzela mi moju snagu i prezirala su me i gurnula dolje u kaos, bez ikakva svjetla.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Postadoh poput olova pred njihovim očima' -riječ je Pistis Sofije: 'Kada su mi uzeli moja svjetla, pred njima postadoh poput teške materije.'
I dalje, riječ: 'Preko Tebe mi postade spasiteljskom snagom', riječ je Pistis Sofije: 'A nakon toga je preko Tebe k meni došla struja svjetla, koja me spasila.'
82

A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Postavio si mi svijećnjake s moje desne i s moje lijeve strane, tako da nijedan dio mene ne bude bez svjetla' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Tvoja mi je snaga svijetlila slijeva i zdesna i obavila me sa svih strana, da nijedan dio mene ne bi bio bez svjetla.'
A riječ koju je izgovorila Tvoja snaga: 'Zasjenio si me sjenom Tvoje milosti' - riječ je Pistis Sofije: 'I pokrila si me svjetlom Tvoje struje svjetla.'
A riječ koju je izrekla Tvoja snaga: 'Bijah izdignut iz odjeće od kože' - riječ je Pistis Sofije: 'Pročistila me od svih mojih nesvetih materija i oslobodila sam ih se preko Tvoga svjetla.'
A riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Salomona: 'Tvoja me desnica uzvisila i s mene si odnio bolest', riječ je Pistis Sofije: 'I Tvoja me struja svjetla u Tvomu svjetlu uzvisila i zadržala je podalje od mene Autadesova stvorenja koja su me bila napala.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'U Tvojoj sam istini ojačan i u Tvojoj pravednosti pročišćen' - riječ je Pistis Sofije: 'U Tvomu sam svjetlu ojačana i sama sam čisto svjetlo u Tvojoj struji.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Moji su se protivnici udaljili od mene' - riječ je Pistis Sofije: 'Autadesova stvorenja, koja su me bila napala, udaljila su se od mene.'
A riječ koju je Tvoja svjetlosna snaga rekla preko Salomona: 'Opravdan sam u Tvojoj dobroti, jer Tvoj mir traje vječno' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Spašena sam u Tvojoj milosti; jer Ti svakoga spašavaš.'
Gospodine moj, to je, dakle, puno objašnjenje pjesme hvale Pistis Sofije, koju je izrekla kada je bila izbavljena iz kaosa i iz spona tame."
70
Kada je Prvi misterij čuo te Tomine riječi, On mu reče: "Vrlo si lijepo govorio, Tomo, ti blagoslovljeni! To je objašnjenje pjesme hvale Pistis Sofije."
Prvi misterij nastavi govoriti i reče učenicima: "No Pistis Sofija nastavi pjevati svoju pjesmu hvale i reče:
83

Slavim Te. Tvojom si me odlukom izvela iz višeg eona, koji je iznad svega, i spustila me u donja područja.
I Tvojom si me odlukom opet spasila iz donjih područja. I razdvojila si moje svjetlosne snage od materije i mogla sam vidjeti.
I rastjerala si od mene Autadesova stvorenja, koja su me u neprijateljstvu napadala. I podarila si mi moć da se oslobodim iz spona Adamasovih stvorenja.
I oborila si sedmoglavoga baziliska mojim rukama i istisnula ga i postavila me nad njegovom materijom. Uništila si ga da se od sada njegovo sjeme ne bi moglo dići.
I bila si sa mnom, dok si mi darivala snagu za sve te stvari. I Tvoje me svjetlo obavijalo na svim mjestima. I preko Tebe su sva Autadesova stvorenja ostala bez snage.
Jer Ti si im uzela njihovu svjetlosnu snagu i poravnala moj put da bi me izvela iz kaosa.
I maknula si me iz materijalnih tmina i vratila mi sve svjetlosne snage koje su mi bile oduzete.
U te si snage utisnula Tvoje pročišćeno svjetlo i svim si mojim udovima bez svjetla dala pročišćeno svjetlo od svjetla iz visine.
I uspravila si udove, i Tvoje mije svjetleće lice postalo neprolaznim životom.
Dovela si me iznad kaosa, kaotičnoga mjesta propasti, da bi se sve materije koje se nalaze u tomu području razriješile i da bi se sve moje snage obnovile u Tvomu svjetlu, i kako bi Tvoje svjetlo bilo u svima njima.
Ostavila si u meni svjetlo Tvoje struje i postala sam pročišćenim svjetlom. To je druga pjesma hvale Pistis Sofije. Tko je razumije, neka istupi i to kaže."
84

71
Kada je Prvi misterij izgovorio te riječi, istupi Matej i reče: "Razumio sam objašnjenje himne Pistis Sofije. Zapovijedi mi da ga otvoreno iznesem."
Prvi misterij odgovori i reče: "Mateju, molim te da navijestiš objašnjenje te himne Pistis Sofije."
Matej odgovori i reče: "Što se tiče objašnjenja himne Pistis Sofije, o tomu je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla u Salomonovoj odi:
Onaj koji me spustio iz viših područja, koja su gore, uzdigao me iz donjih područja, koja su dolje u dubini.
Podučio me je o onima koji su tamo zauzeli središnji položaj.
Raspršio je moje dušmane i protivnike i podario mi snagu da raskinem okove.
Mojim je rukama oborio sedmoglavu zmiju i postavio me ponad njezina korijena da bih uništio njezino sjeme.
I Ti si bio uz mene kako bi mi pomogao; na svim me mjestima obavijalo Tvoje ime.
Tvoja je desnica uništila otrov klevetnika; Tvoja je ruka utrla put za one koji su Ti vjerni.
Oslobodio si ih iz grobova i izveo iz boravka među lešinama.
Uzeo si mrtve kosti i odjenuo ih u tijelo; i ukočenima si dao živomu snagu. Tvoje je lice postalo neprolaznim putem.
Tvoj si eon prignuo nad propadljivost, kako bi sve bilo razriješeno i obnovljeno i kako bi Tvoje svjetlo svemu postalo temeljem.
Tvoje si bogatstvo na tomu izgradio i postalo je svetim staništem.
Evo, Gospodine moj, to je objašnjenje himne Pistis Sofije. Poslušaj me sada, da bih ga izrekao neprikriveno:
85

Riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Salomona: 'Onaj koji me spustio iz viših područja, koja su gore, uzdigao me iz donjih područja, koja su u dubini' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Slavim Te. Tvojom si me odlukom izvela iz višeg eona, koji je gore, i spustila me u donja područja. A Tvojom si me odlukom opet spasila i izvela iz donjih područja.'
A riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Salomona: 'Uzeo je one koji se tamo nalaze u sredini i podučio me o njima' - odnosi se na riječ Pistis Sofije: 'I ponovo si učinila da se kroz Tebe očisti materija koja se nalazi u mojoj snazi, i ja sam to vidjela.'
I dalje, riječ koju je Tvoja snaga rekla preko Salomona: 'Raspršio je moje dušmane i protivnike' - riječ je Pistis Sofije: 'I rastjerala si od mene Autadesova stvorenja koja su me neprijateljski napala.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Dao mije mudrosti da bih odriješio svoje okove' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Podarila si mi mudrost da bih se oslobodila iz spona Adamasovih stvorenja.'
A riječ koju je izrekla Tvoja snaga: 'Mojim je rukama oborio sedmoglavu zmiju i postavio me ponad njezina korijena da bih uništio njezino sjeme' - riječ je Pistis Sofije: 'I mojim si rukama oborila sedmoglavoga baziliska i postavila me nad njegovom materijom. Uništila si ga da se njegovo sjeme od sada više ne bi moglo dići.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'I Ti si bio uz mene kako bi mi pomogao; na svim me mjestima obavijalo Tvoje ime' - riječ je Pistis Sofije: 'I bila si sa mnom, dok si mi darivala snagu za sve te stvari. I Tvoje me svjetlo obavijalo na svim mjestima.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Tvoja je desnica uništila otrov klevetnika' - to je riječ Pistis Sofije: 'Preko Tebe su sva Autadesova stvorenja ostala bez snage; jer Ti si uzela svjetlo njihove snage.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Tvoja je ruka utrla put za one koji su Ti vjerni' -riječ je Pistis Sofije: 'Poravnala si moj put da bi me izvela iz kaosa, jer sam u Tebe vjerovala.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Oslobodio si ih iz grobova i izveo iz boravka među lešinama' - riječ je Pistis Sofije: 'I oslobodila si me iz kaosa i maknula iz materijalnih tmina, naime, iz tamnih stvorenja kaosa kojima si uzela svjetlo.'
86

A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Uzeo si mrtve kosti i odjenuo ih u tijelo, i ukočenima si dao živomu snagu' - riječ je Pistis Sofije: 'Uzela si sve moje snage u kojima nije bilo svjetla i ispunila ih Tvojim pročišćenim svjetlom; i svima mojim udovima u kojima se nije kretalo nikakvo svjetlo dala si životnoga svjetla iz Tvoje visine.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Tvoje je lice postalo neuništivim putem' - riječ je Pistis Sofije: 'Poravnala si mi Tvoj put, i svjetlo s Tvoga lica postalo mi je neuništivim životom.'
A riječ koju je rekla Tvoja snaga: 'Tvoj si eon prignuo nad propadljivost, kako bi sve bilo razriješeno i obnovljeno' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Ti si me, Tvoju snagu, izvela iznad kaosa i propasti da bi se sve materije na tomu mjestu razriješile i da bi se sve moje snage obnovile u svjetlu.'
A riječ koju je izrekla Tvoja snaga: 'Tvoje im je svjetlo svima postalo temeljem' -riječ je Pistis Sofije: 'I u svima je njima postalo Tvoje svjetlo.'
A riječ koju je Tvoje svjetlo izreklo preko Salomona: 'Tvoje si bogatstvo na tomu izgradio i postalo je svetim staništem' - odgovara riječi Pistis Sofije: 'Učvrstila si u meni svjetlo Tvoje struje i postala sam pročišćenim svjetlom.'
Evo, Gospodine moj, to je objašnjenje himne Pistis Sofije."
72
Kada je Prvi misterij čuo te Matejeve riječi, On reče: "Izvrsno, Mateju, ti ljubljeni! To je objašnjenje himne Pistis Sofije."
Prvi misterij ponovo nastavi i reče: "Pistis Sofija nastavi pjevati tu himnu i reče:
Govorit ću: Ti si više svjetlo; jer Ti si me spasila i dovela me k sebi i nisi dopustila da mi Autadesova dušmanska stvorenja uzmu moje svjetlo.
O Svjetlosti nad svjetlima, uvis k Tebi pjevala sam svoju pjesmu hvale. Ti si me spasila.
O Svjetlosti, izvela si moju snagu iz kaosa, spasila me od onih koji su sišli u tamu.
Te je, dakle, riječi izrekla Pistis Sofija. A sada neka onaj čiji je razum postao mudrim kako bi shvatio riječi Pistis Sofije, istupi i iznese njihovo objašnjenje."
87

Kada je Prvi misterij rekao te riječi učenicima, Marija istupi i reče: "Gospodine, moj je razum uvijek pripravan da bi svaki put istupio i iznio objašnjenje Tvojih riječi; ali bojim se Petra, jer mi prijeti i mrzi naš spol."
Kada je to rekla, Prvi misterij joj reče: "Tko je god ispunjen Duhom svjetla da bi istupio i iznio objašnjenje mojih riječi, u tomu ga nitko neće moći spriječiti. Sada dakle ti, Marijo, navijesti objašnjenje riječi koje je izgovorila Pistis Sofija."
Marija odgovori i reče Prvomu misteriju među učenicima: "Gospodine moj, što se tiče razjašnjenja riječi Pistis Sofije, Tvoja je svjetlosna snaga o tomu nekoć prorekla preko Davida u 30. psalmu:
Slavim te, Gospode, jer izvukao si me iz dubine i nisi dao da se nada mnom raduju moji dušmani.
Gospode, Bože moj, zazvah Te i Ti si me ozdravio.
Gospode, izveo si mi dušu iz svijeta mrtvih i poveo je u visinu; spasio si me od onih koji se u grobnicu spuštaju."
73
Kada je Marija to rekla, Prvi misterij joj reče: "Vrlo lijepo, Marijo, ti koja si u milosti!"
Prvi misterij nastavi govoriti i reče učenicima: "Pistis Sofija nastavila je pjevati svoju pjesmu hvale i rekla:
Svjetlo je postalo mojim spasiteljem.
I pretvorilo je moju tamu u svjetlo; i razderalo je kaos koji me obavijao i opasalo me svjetlom."
Kada je Prvi misterij izgovorio te riječi, Marta istupi i reče: "Gospodine moj, Tvoja je snaga s tim u vezi nekoć preko Davida prorekla ove riječi:
Gospod mi pomagačem postade.
Jadikovku moju pretvori u radost; razderalo je moju tugu i opasalo me radošću."
Kada je Prvi misterij čuo te Martine riječi, On reče: "Vrlo dobro, Marto!"
88

Prvi misterij nastavi govoriti i reče učenicima: "Pistis Sofija nastavi pjevati svoju himnu i reče:
Snago moja, slavi svjetlo i ne zaboravi sve svjetlosne snage koje ti je dalo. Sve snage u meni, slavite ime Njegova svetog misterija.
Koji oprašta sve tvoje grijehe, koji te spasio iz svih tvojih nevolja, kojima su te mučila Autadesova stvorenja.
Koji je spasio tvoje svjetlo od Autadesovih stvorenja, koja pripadaju pokvarenosti. Koji te u svomu milosrđu ovjenčao svjetlom, kako bi te On izbavio.
Koji te ispunio pročišćenim svjetlom. Od temelja ćeš se obnoviti poput nevidljivih u visini.
Tim je riječima Pistis Sofija izgovorila svoju pjesmu hvale, jer je bila spašena i sjećala se svih stvari koje sam za nju bio učinio."
74
Kada je Prvi misterij izgovorio te riječi svojim učenicima, On im reče: "Neka onaj tko je razumio značenje tih stvari istupi i otvoreno ga objavi."
Marija iznova istupi i reče: "Gospodine moj, što se tiče tih riječi himne Pistis Sofije, o tomu je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 103. psalmu:
Hvali Gospoda, dušo moja; sve stoje u meni nek slavi sveto ime njegovo. Slavi Gospoda, dušo moja i ne zaboravi nijedno od dobročinstava njegovih. Oprašta ti sve nepravednosti tvoje; iscjeljuje sve tvoje bolesti.
Život ti izbavljuje iz propasti; kruni te milošću i milosrđem. Dobrim ti utažuje dušu, da bi ti se kao orlu mladost obnovila.
To znači da će Sofija zasjati poput nevidljivih u visini, kao što je na početku bila."
Kada je Prvi misterij čuo te Marijine riječi, On reče: "Izvrsno, Marijo, ti koja si u milosti!"
89

Potom Prvi misterij nastavi govoriti i reče učenicima: "Uzeo sam Pistis Sofiju i uzdigao je u područje koje se nalazi ispod trinaestog eona. I dao sam joj novi misterij svjetla, koji nije misterij njezina eona, područja nevidljivih. I još sam joj dao svjetlosnu himnu kako eonski arhonti nadalje više ništa ne bi poduzimali protiv nje. I prebacio sam je na ono mjesto, dok ne budem otišao po nju i poveo je na njezino više mjesto.
Kada sam je donio u to područje, ponovo je izgovorila tu himnu, govoreći ovako:
Puna povjerenja vjerovala sam u svjetlo, a ono me se sjetilo i uslišalo moju pjesmu hvale.
Povelo je moju snagu uvis iz kaosa i najdonje tame cjelokupne materije, i diglo me prema gore. Donijelo me u viši i sigurni eon. Dovelo me na put koji vodi u moje područje.
I dalo mi je novi misterij, koji ne potječe iz moga eona. I dalo mi je svjetlosnu himnu. Sada će, o Svjetlosti, svi arhonti vidjeti što si na meni učinila i boj at će se i vjerovati u svjetlo.
Evo, tu je himnu Pistis Sofija izgovorila i radovala se što je bila izdignuta iz kaosa i dovedena u područja ispod trinaestog eona. A sada neka onaj čiji je razum pripravan dokučiti smisao misli himne Pistis Sofije istupi i neka ga iznese."
Andrej istupi i reče: "Gospodine moj, o tomu je Tvoja svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 40. psalmu:
Strpljivo sam se u Gospoda uzdao; obratio je pažnju na mene i uslišao vapaj moj.
Izvukao je moju dušu iz grobnice propasti i blata kalnoga. Noge mi je na hridinu stavio i ispravno usmjerio moje korake.
U usta mi je novu pjesmu stavio, pjesmu hvale Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti i u Gospoda će se uzdati."
Kada je Andrej iznio misli Pistis Sofije, Prvi misterij mu reče: "Izvrsno, Andreju, ti blagoslovljeni!"
90

75
Prvi misterij nastavi govoriti i reče učenicima: "To su svi događaji koji su se dogodili Pistis Sofiji.
A kada sam je doveo u mjesto ispod trinaestog eona i spremao se otići ka svjetlu i ukloniti se od nje, ona mi reče:
'O Svjetlosti nad svjetlima, želiš ići ka svjetlu i ukloniti se od mene, a tiranin Adamas znat će da si se otišao i znat će da moj spasitelj nije prisutan. Ponovo će doći k meni na ovomu mjestu, on i svi njegovi arhonti, koji me mrze, a i Autades će dati snagu svomu stvorenju s lavljom glavom - i svi će oni doći i istodobno me mučiti i uzeti mi svo moje svjetlo kako bih opet ostala bez snage i bez svjetla. Zato im sada, o Svjetlosti, moje svjetlo, oduzmi njihovu svjetlosnu snagu da me od sada ne bi mogli mučiti.'
Kada sam čuo te riječi Pistis Sofije, odgovorio sam joj i rekao: 'Moj Otac, koji me stvorio, nije mi još zapovjedio da im oduzmem svo njihovo svjetlo. Ali zapečatit ću područja Autadesa i svih njegovih arhonata, koji te mrze, zato što si vjerovala u svjetlo. I još ću zapečatiti područje Adamasa i njegovih arhonata, kako nitko od njih ne bi mogao ratovati protiv tebe - sve dok njihovo vrijeme ne bude dovršeno i dok ne dođe trenutak kada će mi moj Otac naložiti da im oduzmem njihovo svjetlo.'"
76
"Ali potom joj iznova rekoh: 'Poslušaj me, da bih ti govorio o vremenu kada će se dogoditi ovo što sam ti rekao.
Dogodit će se kada tri vremena budu dovršena.'
Pistis Sofija odgovori i reče mi: 'O Svjetlosti, po čemu ću prepoznati da se tri vremena ispunjavaju, da bih se radovala i klicala zbog dolaska vremena kada ćeš me povesti u moje područje? A radovat ću se i zbog dolaska vremena kada ćeš oduzeti svjetlosne snage onima koji me mrze zato što sam vjerovala u Tvoje svjetlo.'
A ja odgovorih i rekoh joj: 'Kada vidiš vratnice koje vode u veliku Riznicu svjetla, otvorene gore ka trinaestom eonu, naime, one s lijeve strane - kada te vratnice budu otvorene, bit će dovršena tri vremena.'
Na to Pistis Sofija odgovori i reče: 'O Svjetlosti, po čemu ću prepoznati - budući da sam u ovomu području - da su te vratnice otvorene?'
91

A ja odgovorih i rekoh joj: 'Svi će stanovnici eona prepoznati da su te vratnice otvorene preko velikoga svjetla koje će vladati u svim njihovim područjima. Ali vidiš, sada sam to tako uredio da se arhonti neće usuditi poduzeti nikakvo zlo protiv tebe, sve dok tri vremena ne budu dovršena. A ti ćeš imati moć spustiti se kada poželiš u njihovih dvanaest eona i ponovo se vratiti i otići u tvoje područje, koje se nalazi ispod trinaestog eona, gdje se sada nalaziš. Ali nećeš imati moć ući kroz vratnice u visinu, koja se nalazi u trinaestom eonu, kako bi ušla u svoje područje iz kojega si došla.
Ali kada tri vremena budu dovršena, Autades i svi njegovi arhonti ponovo će te napasti da bi ti uzeli tvoje svjetlo; jer on se srdi na tebe i misli da si njegovu snagu zadržala u kaosu, i zato što misli da si snazi uzela svjetlo. Bit će ogorčen na tebe i pokušavat će ti ukrasti tvoje svjetlo, da bi poslao dolje u kaos i da bi ono ušlo u njegova stvorenja; kako bi ona bila u stanju izaći iz kaosa i doći u njegovo (Autadesovo) područje.
Toga će se prihvatiti Adamas. Ali ja ću mu uzeti sve tvoje snage i dati ih tebi, i doći ću i donijeti ti ih. Zato, dakle, kada te u to vrijeme dovedu u nevolju, pjevaj pjesme hvale svjetlu, i neću oklijevati nego ću ti pohitati u pomoć.
I brzo ću doći k tebi, u područja ispod tebe; i spustit ću se u njihova područja da bih im uzeo njihovo svjetlo. I doći ću u područje iz kojega sam te donio, koje se nalazi ispod trinaestog eona, dok te ne donesem na mjesto odakle si došla.'
Kada je Pistis Sofija čula te moje riječi koje sam joj uputio, jako se obradovala. Donio sam je na mjesto ispod trinaestog eona, otišao ka svjetlu i uklonio se od nje."
77
Prvi je misterij ispripovijedao učenicima sve što se dogodilo Pistis Sofiji. I dok je pripovijedao o svim tim događajima, sjedio je među učenicima na Maslinskoj gori.
Iznova je nastavio govoriti i rekao im: "Nakon svega toga, dok sam se nalazio u svijetu ljudi i sjedio na putu, naime, na ovomu mjestu, na Maslinskoj gori, prije nego što mi je bila poslana moja odora koju sam bio ostavio u dvadeset i četvrtomu misteriju iznutra, ali prvomu izvana, koji je veliko nedokučivo, kamo sam bio povučen prije nego što sam dospio u visinu da bih primio i svoju drugu odoru - dok sam, dakle, sjedio na ovomu mjestu, na Maslinskoj gori, bilo je
92

dovršeno vrijeme o kojemu sam bio rekao Pistis Sofiji: 'Adamas i svi njegovi arhonti dovest će te u nevolju.'
Kada je, dakle, nastupilo to vrijeme, - nalazio sam se u svijetu ljudi, dok sam sjedio uz vas na ovomu mjestu na Maslinskoj gori -, Adamas je pogledao iz dvanaest eona, spustio je pogled ka područjima kaosa i vidio da njegova demonska snaga u kaosu više u sebi nije imala nikakva svjetla, jer sam joj bio oduzeo njezino svjetlo. I vidio je daje (snaga) bila tamna i nije mogla doći do njegova mjesta, do dvanaest eona.
Uto je Adamas iznova pomislio na Pistis Sofiju i jako se na nju rasrdio jer je mislio da je ona zadržala njegovu snagu u kaosu; i zato što je mislio da je uzela svoje svjetlo iz njegove snage. I bio je jako ogorčen i dodavao gnjev na gnjev. I iz sebe je emanirao tamno stvorenje te još jedno kaotično stvorenje, silovito, da bi preko njih uznemirio Pistis Sofiju.
I stvorio je tamno mjesto u svomu području da bi u njemu satjerao Pistis Sofiju u škripac. I sazvao je mnoge od svojih arhonata. Progonili su Sofiju da bije odveli u taj tamni kaos, koji je bio stvorio, i da bi je dva tamna stvorenja, koja je Adamas bio emanirao, na tomu mjestu napala i dovela u pomutnju sve dok joj ne uzmu svo njezino svjetlo. Adamas je želio uzeti svjetlo Pistis Sofije i dati ga dvjema tamnima, silovitim stvorenjima te ga odnijeti (svjetlo) u veliki, tamni kaos i utisnuti u njegovu tamnu, kaotičnu snagu, kako bi ova možda bila u stanju dospjeti do njegova područja, jer je bila postala vrlo tamnom zato što sam joj bio uzeo njezinu svjetlosnu snagu.
Kada su stali progoniti Pistis Sofiju, ona ponovo uzviknu i zapjeva svoju pjesmu hvale svjetlu, jer sam joj bio rekao: 'Ako te napadnu i budeš me slavila, žurno ću ti doći u pomoć.'
Kada su je, dakle, napali, a ja sam sjedio s vama na ovomu mjestu, na Maslinskoj gori - zapjevala je ovu himnu svjetlu:
O Svjetlosti nad svjetlima, u Tebe sam vjerovala. Spasi me od svih ovih arhonata koji me progone i pomozi mi.
Da mi, poput snage s lavljom glavom, ne bi uzeli moje svjetlo. Jer Tvoje svjetlo i Tvoja struja svjetla nisu uz mene da bi me spasili. Ne, nego se na mene razgnjevio Adamas, govoreći: 'Moju si snagu zadržala u kaosu.'
93

Ako sam to učinila, o Svjetlosti nad svjetlima, ako sam je zadržala, ako sam toj snazi učinila neku nepravdu ili je dovela u nevolju, kao što je ona učinila meni, neka mi onda svi ovi arhonti koji me progone uzmu moje svjetlo i neka me ostave praznom.
I neka dušmanin Adamas progoni i zgrabi moju snagu i uzme mi moje svjetlo i utisne ga u svoju tamnu snagu, koja je u kaosu, i moju snagu zadrži u kaosu.
Zato me sada, o Svjetlosti, zaštiti od njihova gnjeva i podigni Tvoju snagu nad dušmanima mojim, koji se konačno dižu protiv mene.
Žurno me prožmi, kao što si rekla: 'Ja ću ti pomoći.'"
78
Kada je Prvi misterij rekao te riječi svojim učenicima, On reče: "Neka onaj tko je razumio ove riječi istupi i iznese njihovo značenje."
Jakov istupi i reče: "Gospodine moj, što se tiče te himne Pistis Sofije, Tvoja je svjetlosna snaga nekoć prorekla preko Davida u 7. psalmu:
O Gospode, Bože moj, Tebi se utječem. Oslobodi me od mojih progonitelja i spasi me.
Da mi dušu ne rastrgnu i razvuku poput lava, i nitko me ne izbavi niti mi za spasenje dođe.
O Gospode, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, ako zlom za zlo uzvratih, neka preko mojih dušmana prazan klonem.
Onda neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je i život mi u zemlju šatre i moj sjaj u prašinu baci. Uvis!
Ustani, o Gospode, u svomu gnjevu; podigni se dok ne skončaju dušmani moji. Ustani prema zapovijedi koju si obećao."
Kada je Prvi misterij čuo te Jakovljeve riječi, On reče: "Izvrsno, Jakove, ti ljubljeni!"
94

79
Prvi misterij nastavi i reče učenicima: "Kada je Pistis Sofija izgovorila riječi te himne, okrenula se da bi vidjela jesu li se Adamas i njegovi arhonti vratili u njihov eon. I ona vidje kako je progone. Uto se ona okrenu prema njima i reče im:
Zašto me progonite i govorite da nemam nikakve pomoći koja bi me od vas spasila?
Pa dobro, svjetlo je jak i pravedan sudac, ali i strpljiv do vremena o komu mi je reklo: 'Doći ću i pomoći ću ti.' I neće na vas sručiti svoj gnjev prije vremena. Ali sada je došlo vrijeme o komu mi je govorilo.
Ako se sada ne okrenete i ne prestanete me progoniti, svjetlo će dokazati svoju moć i upotrijebiti sve svoje snage.
A u svojoj se snazi već pripremilo da bi uzelo vaša svjetla u vama kako biste postali tamni; i njegova je snaga pripremila da oduzme vaše snage u vama kako bi vas snašla propast.
Kada je Pistis Sofija to rekla, pogledala je prema području Adamasa i vidjela tamno i kaotično mjesto koje je bio stvorio. I još je vidjela dva tamna, vrlo silovita stvorenja koja je Adamas bio emanirao kako bi zgrabila Pistis Sofiju i sunovratili je u kaos koji je on bio stvorio, pa je tamo napali i mučili dok joj ne bude oduzeto njezino svjetlo.
Kada je Pistis Sofija vidjela oba tamna stvorenja i tamno mjesto koje je Adamas stvorio, prestrašila se, dozvala svjetlo i rekla:
0 Svjetlosti, pogledaj! Adamasa, silnika, obuze gnjev; stvorio je tamno stvorenje.
1 stvorio je i pripremio još jedno kaotično i još jedno tamno, kaotično stvorenje.
A sada, o Svjetlosti, zbog kaosa koji je stvorio kako bi me ugurao u njega i uzeo mi moju svjetlosnu snagu - uzmi mu njegovo svjetlo.
I zbog plana koji je smislio kako bi uzeo moje svjetlo, sada mu njegovo mora biti oduzeto. A zbog nepravde koju je nakanio, uzeti mi moja svjetla, uzmi sada sva njegova.
To su riječi koje je Pistis Sofija izgovorila u svojoj himni.
95

A sada neka istupi onaj čiji Duh razumije i neka navijesti značenje himne Pistis Sofije."
80
Marta ponovno istupi i reče: "Gospodine, moj je Duh jasan i razumijem riječi koje govoriš. Zapovijedi mi sada da otvoreno iznesem njihovo značenje."
Nato Prvi misterij odgovori i reče Marti: "Marto, molim te da izneseš objašnjenje himne Pistis Sofije."
Marta odgovori i reče: "Gospodine moj, ovo su riječi koje je Tvoja svjetlosna snaga prorekla preko Davida u 7. psalmu:
Bog je pravedan sudac, jak i strpljiv, čiji gnjev ne prijeti povazdan.
Ako se tko ne obrati, On mač će svoj naoštriti; luk će svoj zapeti i pripremiti.
Na nj će usmjeriti svoje smrtonosno oružje; strijele su mu za spaljivanje stvorene.
Gle, tko nepravdu sije, zatrudnjet će zlom i zločin roditi.
Iskopa grob i produbi ga; ali sam u jamu svoju upada.
Zlo koje je planirao na njegovu vraća se glavu; i zločin će njegov na njegovo tjeme pasti."
Kada je Marta to rekla, Prvi misterij koji gleda prema van joj reče: "Vrlo si dobro govorila, Marto, ti blagoslovljena."
81
Kada je Isus ispripovijedao sve što se Pistis Sofiji bilo dogodilo u kaosu i način kako je slavila svjetlo da bi je ono spasilo i izvelo iz kaosa u dvanaest eona; i način kako ju je ono spasilo iz svih njezinih nevolja koje su joj nanosili arhonti kaosa zbog toga što je željela ići ka svjetlu - On iznova poče govoriti i reče svojim učenicima:
"Nakon svega toga, poveo sam Pistis Sofiju i uveo je u trinaesti eon, dok sam jako zračio u neizmjernu svjetlu.
96

Ušao sam u područje dvadeset i četiri nevidljiva, svijetleći vrlo jako, i obuze ih veliki nemir. Vidjeli su Sofiju, koja je bila uz mene. Prepoznali su je, ali ne i mene; nisu znali tko sam, jer smatrali su me nekom vrstom emanacije iz zemlje svjetla.
Kada je Sofija vidjela svoje suputnike, nevidljive, silno se obradovala i snažno zaklicala i poželjela im je navijestiti čuda koja sam za nju učinio, dolje na Zemlji čovječanstva, pa sve do njezina spasenja. Stupila je među nevidljive i u njihovoj me sredini slavila riječima:
Zahvaliti Ti želim, o Svjetlosti; jer svagda si mi izbavitelj i spasitelj!
Ovu himnu želim izgovoriti svjetlu; jer spasilo me i izbavilo iz ruke dušmanskih arhonata.
Oslobodila si me iz svih mjesta i spasila iz visina i dubina kaosa i iz eona arhonata sfera.
Kada sam se spustila iz visine, lutala sam područjima gdje nema svjetla; i nisam se mogla vratiti u trinaesti eon, moje stanište.
Jer u meni nije bilo ni svjetla ni snage. Snaga mi bijaše posve iscrpljena.
Ali svjetlo me spasilo iz mojih nevolja. Slaveći sam dozivala svjetlo, i uslišalo me u mojoj nevolji.
Pratilo me kroz stvaranje eona, kako bi me povelo natrag do trinaestog eona, moga staništa.
Zahvaliti Ti želim, o Svjetlosti, za Tvoje spasenje i Tvoja čudesna djela na ljudskomu rodu.
Kada sam ostala bez svoje snage, Ti si mi dala snagu. A kada mi je nedostajalo moje svjetlo, Ti si me ispunila pročišćenim svjetlom.
Nalazila sam se u tami i sjenama kaosa, vezana silovitim okovima kaosa; i nikakva svjetla ne bijaše u meni.
Jer prkosila sam i prekršila zakon svjetla. I rasrdila sam zakon svjetla, jer sam otišla sa svojega mjesta.
97

A kada sam se spustila, izgubila sam svoju snagu i ostala bez svjetla i nitko mi nije pomogao.
U svojoj sam nuždi i nevolji hvalom dozvala svjetlo; i spasilo me iz svih mojih nevolja.
I pritom je raskinulo sve moje okove i izvelo me iz tame i iskušenja kaosa.
Zahvaliti Ti želim, o Svjetlosti, što si me spasila i za čudesna djela koja su se dogodila ljudskomu rodu.
Razorila si najviše dveri tame i silne kračune na vratima kaosa.
Maknula si me iz područja gdje sam pogriješila; i zato što sam pogriješila bila mi je oduzeta moja snaga.
I odustala sam od misterija i sišla ka dverima kaosa.
A kada sam upala u nevolju, hvalom dozvah svjetlo; oslobodilo me iz svih mojih muka.
Poslala si mi Tvoju struju svjetla; dala mi je snagu i spasila me iz svih mojih nevolja.
Zahvaliti Ti želim, o Svjetlosti, što si me spasila i za Tvoja djela spasa na ljudskomu rodu.
Evo, to je himna koju je Pistis Sofija navijestila među dvadeset i četiri nevidljiva, u želji da doznaju o svim djelima spasa koja sam na njoj učinio. I budući da im je htjela staviti do znanja da sam išao na svijet ljudi i dao im misterije Svevišnjega.
A sada neka onaj čije je mišljenje prosvijetljeno istupi i navijesti objašnjenje himne koju je izgovorila Pistis Sofija."
98

82
Kada je Isus izgovorio te riječi, Filip istupi i reče: "Isuse, Gospodine moj, moje su misli jasne i razumio sam smisao himne Pistis Sofije. Nekoć je prorok David prorekao o tome u 107. psalmu:
Zahvaljujte Gospodu, jer je dobar i jer je dovijeka milost njegova.
Tako mogu reći oni koje je Gospod izbavio, koje je spasio iz ruke dušmana njihovih.
Skupio ih je iz njihovih zemalja, s istoka i zapada, sa sjevera i s mora. Lutali su pustinjom, u presahlu kraju. Ne nađoše staništa. Bijahu gladni i žedni, duša im je skapavala.
Dozivahu Gospoda, i On ih izbavi iz njihovih nevolja i usliši ih u tjeskobama njihovim.
Poveo ih je pravim putem, da bi dospjeli u njihovo stanište.
Neka zahvaljuju Gospodu za njegove dokaze milosti i čudesa na sinovima ljudskim.
Jer utažio je gladnu dušu, gladnu je dušu ispunio spasom - one koji su sjedili u tami i sjenama smrti, sputani bijedom i gvožđima.
Jer su prkosili riječi Božjoj i prezreli odluku Svevišnjega, srce im je skršio patnjama; posrtahu, i nitko im ne pomognu.
Dozvaše Gospoda u svojoj muci, i On ih izbavi iz njihovih nevolja. Izveo ih je iz tame i sjena smrti i raskinuo njihove okove.
Neka zahvaljuju Gospodu za njegova djela milosti i čudesa na sinovima ljudskim. Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
Podignu ih k sebi s puta njihovih prijestupa; jer bijahu pognuti zbog grijeha njihovih.
Svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti dođoše.
99

Zavapiše Gospodu u svojoj muci, i On ih izbavi iz njihovih nevolja. Riječ svoju posla da ih ozdravi i oslobodi njihovih patnji.
Neka zahvaljuju Gospoda za njegove dokaze milosti i čudesa na sinovima ljudskim.
Evo, Gospodine moj, to je objašnjenje himne Pistis Sofije. Čuj me sada, Gospodine moj, kako bih ga iznio pojašnjeno.
Naime, riječ koju je izrekao David: 'Zahvaljujte Gospodu, jer je dobar i jer je dovijeka milost njegova', odgovaraju Sofijinoj riječi: 'Zahvaliti Ti želim, o Svjetlosti, jer svagda si izbavitelj i spasitelj'.
A riječ koju je izrekao David: 'Tako mogu reći oni koje je Gospod izbavio, koje je spasio iz ruke dušmana njihovih' - ova je Sofijina riječ: 'Želim ovu himnu navijestiti svjetlu, jer spasilo me i oslobodilo iz ruke arhonata, dušmana mojih'.
Evo, Gospodine moj, to je objašnjenje pjesme hvale koju je Pistis Sofija iznijela među dvadeset i četiri Nevidljiva, jer je željela da doznaju o svim djelima spasa koja si joj učinio, i jer im je željela staviti do znanja da si Tvoje misterije dao ljudskom rodu."
Kada je Isus čuo te Filipove riječi, On reče: "Izvrsno, ti Filipe, koji si u milosti! To je objašnjenje Sofijine pjesme hvale."