U vezi prethodnog posta da bi se razumjela historiju našeg planeta moramo znati da rase našeg materijalnog svijeta na Zemlji sukcesivno prolaze kroz slijedećih sedam razvojnih epoha:



1. Prehrambernu epohu. Predljudska bića kao i rane rase primitivnog čovjeka prvenstveno rade na riješenju prehrambenih problema. Ova evolutivna bića provode cijele dane bilo tragajući za hranom ili u borbenim aktivnostima, napadačkim ili obrambenim. Potraga za hranom igra najveću ulogu u umovima ovih ranih predaka buduće civilizacije.

2. Sigurnosno razdoblje. Istog časa kad uhvati priliku da prestane tragati za hranom, primitivni lovac smjesta okreće pažnju pokušaju uvećanja sigurnosti. Sve više i više njegovu pažnju zaokupljaju ratne vještine. Radi na osiguranju domova i pojačanju klanova širenjem uzajamnog straha i usađivanjem mržnje prema stranim grupama. Težnja za samoodržanjem uvijek slijedi za samooizdržavanjem.

3. Era materijalne udobnosti. Nakon djelomičnog riješenja prehrambenih problema i postignuća određene sigurnosti, ljudi koriste slobodno vijeme radi postignuća osobne udobnosti. Raskošnost se natječe s nuždom u centru podija ljudskih aktivnosti. Ovo razdoblje obično obilježavaju potlačenost, netrpeljivost, nezasitost i pijanstvo. Slabiji rasni elementi naginju u smjeru neumjerenosti i brutalnosti. Ovi slabići koji jedino teže fizičkom zadovoljstvu s vremenom gube moć pred snažnijim i istinoljubivijim elementima napredujuće civilizacije.

4. Traženje znanja i mudrosti. Hrana, sigurnost, zadovoljstvo i slobodno vrijeme grade temelje za razvoj kulture i proširenje znanja. Pokušaji ostvarenja znanja rezultiraju postignućem mudrosti i nakon što određena kultura nauči izvući korist i postići napredak iz iskustva, istinski se postiže civilizacija. Dok potraga za hranom, sigurnosti i materijalnom udobnosti još uvijek dominira ljudskim drušvom, mnoge dalekovide osobe tragaju za znanjem i mudrosti. Svakom djetetu se nudi prilika za postignuće znanja na osnovu praktičnog iskustva; obrazovanje je moto ovog doba.

5. Epoha filozofije i bratstva. Kad smrtnici nauče razmišljati i izvlačiti korist iz iskustva, oni postaju filozofični, počinju voditi međusobne rasprave i donositi odluke utemeljene na diskriminativnom sudu. Društvo ovog razdoblja postaje etično i ljudi takvog razdoblja istinski postaju moralna bića. Mudra moralna bića imaju sposobnost utemeljenja bratskog društva na tako progresivnom svijetu. Etička i moralna bića mogu naučiti živjeti u skladu sa zlatnim pravilom.

6. Doba duhovnih nastojanja. Nakon što prođu kroz fizičke, intelektualne i društvene stadije razvoja, evolutivni čovijek prije ili kasnije postižu razine osobnog uvida koje rezultiraju potragom za duhovnim zadovoljstvima i kozmičkim razumijevanjima. Religija upotpunjuje uspon od emocionalnih domena straha i predrasuda do viših razina kozmičke mudrosti i osobnog duhovnog iskustva. Obrazovanje vodi k postignuću značenja, dok kultura poseže za kozmičkim odnosima i istinskim vrijednostima. Ovi evolutivni ljudi u sebi nose istinsku kulturu, stvarno obrazvanje i veličanstveno poznavanje Boga.

7. Era svjetla i života. Ovo je najuspješniji stadij fizičke sigurnosti, intelektualnog proširenja, društvene kulture i duhovnog postignuća. Ova ljudska postignuća ovom prilikom postižu miješanje, povezivanje i koordinaciju u kozmičkom jedinstvu i nesebičnom služenju.