U vezi prethodnog posta da bi se razumjela historiju našeg planeta moramo znati da rase našeg materijalnog svijeta na Zemlji sukcesivno prolaze kroz slijedećih sedam razvojnih epoha:



1. Prehrambernu epohu. Predljudska bića kao i rane rase primitivnog čovjeka prvenstveno rade na riješenju prehrambenih problema. Ova evolutivna bića provode cijele dane bilo tragajući za hranom ili u borbenim aktivnostima, napadačkim ili obrambenim. Potraga za hranom igra najveću ulogu u umovima ovih ranih predaka buduće civilizacije.

2. Sigurnosno razdoblje. Istog časa kad uhvati priliku da prestane tragati za hranom, primitivni lovac smjesta okreće pažnju pokušaju uvećanja sigurnosti. Sve više i više njegovu pažnju zaokupljaju ratne vještine. Radi na osiguranju domova i pojačanju klanova širenjem uzajamnog straha i usađivanjem mržnje prema stranim grupama. Težnja za samoodržanjem uvijek slijedi za samooizdržavanjem.

3. Era materijalne udobnosti. Nakon djelomičnog riješenja prehrambenih problema i postignuća određene sigurnosti, ljudi koriste slobodno vijeme radi postignuća osobne udobnosti. Raskošnost se natječe s nuždom u centru podija ljudskih aktivnosti. Ovo razdoblje obično obilježavaju potlačenost, netrpeljivost, nezasitost i pijanstvo. Slabiji rasni elementi naginju u smjeru neumjerenosti i brutalnosti. Ovi slabići koji jedino teže fizičkom zadovoljstvu s vremenom gube moć pred snažnijim i istinoljubivijim elementima napredujuće civilizacije.

4. Traženje znanja i mudrosti. Hrana, sigurnost, zadovoljstvo i slobodno vrijeme grade temelje za razvoj kulture i proširenje znanja. Pokušaji ostvarenja znanja rezultiraju postignućem mudrosti i nakon što određena kultura nauči izvući korist i postići napredak iz iskustva, istinski se postiže civilizacija. Dok potraga za hranom, sigurnosti i materijalnom udobnosti još uvijek dominira ljudskim drušvom, mnoge dalekovide osobe tragaju za znanjem i mudrosti. Svakom djetetu se nudi prilika za postignuće znanja na osnovu praktičnog iskustva; obrazovanje je moto ovog doba.

5. Epoha filozofije i bratstva. Kad smrtnici nauče razmišljati i izvlačiti korist iz iskustva, oni postaju filozofični, počinju voditi međusobne rasprave i donositi odluke utemeljene na diskriminativnom sudu. Društvo ovog razdoblja postaje etično i ljudi takvog razdoblja istinski postaju moralna bića. Mudra moralna bića imaju sposobnost utemeljenja bratskog društva na tako progresivnom svijetu. Etička i moralna bića mogu naučiti živjeti u skladu sa zlatnim pravilom.

6. Doba duhovnih nastojanja. Nakon što prođu kroz fizičke, intelektualne i društvene stadije razvoja, evolutivni čovijek prije ili kasnije postižu razine osobnog uvida koje rezultiraju potragom za duhovnim zadovoljstvima i kozmičkim razumijevanjima. Religija upotpunjuje uspon od emocionalnih domena straha i predrasuda do viših razina kozmičke mudrosti i osobnog duhovnog iskustva. Obrazovanje vodi k postignuću značenja, dok kultura poseže za kozmičkim odnosima i istinskim vrijednostima. Ovi evolutivni ljudi u sebi nose istinsku kulturu, stvarno obrazvanje i veličanstveno poznavanje Boga.

7. Era svjetla i života. Ovo je najuspješniji stadij fizičke sigurnosti, intelektualnog proširenja, društvene kulture i duhovnog postignuća. Ova ljudska postignuća ovom prilikom postižu miješanje, povezivanje i koordinaciju u kozmičkom jedinstvu i nesebičnom služenju.

BOG je jedinstvo. Svemir je jedan veliki integrirani mehanizam koji počiva pod apsolutnom kontrolom beskonačnog uma. Fizičke, intelektualne i duhovne domene univerzalne tvorevine su božanski uzajamno povezani pa tako i naša planeta Zemlja.

Fizička ili materijalna tvorevina nije beskonačna, ali je savršeno koordinirana. Postoje sila, energija i moć, ali one potječu iz jednog izvora.
Čista energija je predak svih relativnih funkcionalnih stvarnosti koje nisu od duha, dok je čisti duh potencijal božanske i upravljačke nadkontrole svih osnovnih energetskih sistema. I osoba Rajskog Oca predstavlja centar obe ove stvarnosti koje se širom prostora ispoljavaju na vrlo različite načine koje se mogu opaziti u kretnjama vremena.

Svaki uvid u odnose dijelova prema bilo kojoj cjelini zahtijeva razumijevanje odnosa svih dijelova prema cjelini, u svemiru, na Zemlji, ovo znači odnos između stvorenih dijelova prema Stvaralačkom Cijelom.
Svemir je cjelina, planeta Zemlja je dio te cijeline, ni jedna stvar niti biće ne postoji i ne živi u izolaciji.

Istina, ljepota i dobrota predstavljaju konačnom čovjeku puno otkrivenje stvarnosti božanstva. Kako takva spoznaja Božanstva putem ljubavi nalazi duhovni izražaj u životima smrtnika koji znaju Boga, oni rađaju plodove božanstvenosti: intelektualni mir, društvenim napredak, moralno zadovoljstvo, duhovnu radost i kozmičku mudrost.
Napredni ljudi znaju da je ljubav najveća stvar cijelog svemira i znaju da je Bog ljubav.

DANAŠNJE STANJE NA ZEMLJI – NA ČITAVOM PLANETU
Nemoguće je razumijeti današnje stanje na našoj planeti bez poznavanja velikih događaja koji su se zbili u njezinoj dalekoj prošlosti a i u prošlosti lokalnog svemira.
Razumijevanje današnjeg stanja planete Zemlje vezano je Luciferovom pobunom protiv Krista i njegove vlasti-administracije lokalnog svemira u davna vremena sa slijedom događaja od daleke prošlosti do dolaska Isusa Krista prije 2000 godina.

Ono što Biblija navodi kao veliku borbu na nebesima, desilo se ali ne kao fizički sukob.
Krist Mihaelova zastava, materijalno obilježje koje simbolizira sveopću upravu Trojstva ima tri azurno plave koncentrične kružnice na bijeloj podlozi.


Luciferov emblem je imao jednu crvenu kružnicu na bijeloj podlozi, a u centru ove kružnice bio je smješten crni krug.


BIĆA ZLA koje poznajemo na Zemlji
Lucifer
Zemlja je čula vrlo malo o Luciferu radi toga što je ovaj postavio svog prvog poručnika, Satana, da zastupa njegov slučaj na našem planetu.

Satan
Satan je bio član iste primarne grupe bića kao i Lucifer premda nikad prije nije djelovao kao Sistemski Vladar; on se u cjelosti poveo za pobunom Lucifera.

Kaligastija
"Đavo" nije nitko drugi nego Kaligastija, svrgnuti Planetarni Princ planeta Zemlje i Sin sekundarne kategorije bića rase Lucifera i Satana.

Abadon
Abadon je dio starješina Kaligastijinog osoblja. On je slijedio svog gospodara u pobunu, dugo držeći poziciju glavnog izvršitelja planetarne pobune

Belzebub
Belzebub je bio nevjernik i vođa posredničkih stvorenih bića koja su se pridružila snagama izdajnika Kaligastije na Zemlji.

Zmaj je vremenom postao simbolom svih ovih zlih osoba.

Luciferova se ludost sastojala u nastojanju da postigne nemoguće, da premosti vrijeme u iskustvenom svemiru. Luciferov zločin počiva u kreativnom pokušaju da liši svaku ličnost njezinih prava, da potajno potkrati osobno sudjelovanje svih bića pa tako i ljudi, njihovo dobrovoljno učešće u dugoj evolucijskoj borbi za individualno i kolektivno postignuće statusa svjetla i života. I tako čineći, ovaj se negdašnji Vladar našeg sistema vremenskom namjerom svoje volje izravno suprotstavio vječnoj namjeri Božje volje koja se obznanjuje u podarenju slobodne volje svim osobnim bićima. Luciferova je pobuna tako zaprijetila najvećom mogućom povredom prava na slobodu izbora onih bića koja se uspinju i služe u sistemu -ona je zaprijetila da će zauvijek lišiti svako biće uzbudljive prilike da učini jedinstven i osoban doprinos sporom oblikovanju veličanstvenog spomenika iskustvene mudrosti koji će jednog dana postojati u savršenom sistemu naše planete Zemlje i lokalnog svemira. Zamaskiran ruhom slobode, Luciferov se manifesto tako ističe u jasnom svjetlu razuma kao najveća prijetnja otmicom osobne slobode.

Ukratko, to što je Bog dao čovjeku i anđelima, Lucifer je od njih htio oduzeti, božansku povlasticu sudjelovanja u stvaranju vlastitih sudbina kao i sudbine ovog lokalnog sistema naseljenih svjetova.

Bog ne stvara zlo niti dozvoljava grijeh. U svemiru koji obuhvaća različite razine značenja i vrijednosti savršenstva, potencijalno zlo predstavlja vremensku pojavu. U svakoj domeni gdje su nesavršena bića obdarena sposobnošću izbora između dobra i zla, javlja se mogućnost potencijalnog grijeha. Same protivne prisutnosti istine i neistine, činjenice i laži, stvaraju mogućnost zablude. Grijeh je zlo učinjeno s predumišljajem; zabluda je svojevoljno odbijanje istine; nitkovluk je ustrajno činjenje grijeha i zablude.

Od svih složenih problema koji su nastali kao rezultat Luciferove pobune, ni jedan nije izazvao veću teškoću nego činjenica da nezreli evolucijski smrtnici nisu uspjeli uočiti razliku između istinske i lažne slobode.

Istinska sloboda je rezultat višestoljećnih nastojanja; ona je nagrada evolucijskog napretka. Lažna sloboda je suptilna varka zablude vremena i zla prostora. Trajna sloboda je utemeljena na stvarnosti pravde, inteligenciji, zrelosti, bratstvu i pravičnosti.

Vođena neinteligentnim, bezuvjetnim i nekontroliranim motivima, sloboda postaje samouništavajuća vještina kozmičke egzistencije. Istinska sloboda je svakim danom sve više povezana sa stvarnošću, uvijek uzimajući u obzir društvenu pravičnost, kozmičko poštenje, svemirsko bratstvo i božanske obaveze.

Sloboda je samouništavajuća kad nije vezana uz materijalnu pravdu, intelektualno poštenje, društvenu uzdrživost, moralne dužnosti i duhovne vrijednosti. Sloboda je neodvojiva od kozmičke stvarnosti, dok je cjelokupna stvarnost ličnosti srazmjerna svojim odnosima s božanstvenošću.

Istinska sloboda je usko povezana s iskrenim samopoštovanjem; lažna sloboda prati samodopadljivost. Istinska sloboda proizlazi iz samokontrole; lažna sloboda iz preuzetog samodokazivanja. Samokontrola vodi altruističkoj službi; samodopadljivost vodi iskorištavanju drugih kako bi se sebično dokazala veličina zavedene individue koja je voljna žrtvovati pravično postignuće kako bi stekla nepravednu moć nad svojim bližnjima.

Ni jedna zabluda nije veća od samoobmane koja navodi inteligentno biće da traži moć nad drugim bićima kako bi ih lišilo njihovih prirođenih prava. Zlatno se pravilo ljudskog poštenja protivi svakoj takvoj prijevari, nepoštenju, sebičnosti i nepravdi. Jedino je istinska i prava sloboda dosljedna s upravom ljubavi i službom milosti.

Na našem svijetu kojim vladaju grijeh i nitkovluk, čovjek će možda biti primoran sukobiti se s velikim svjetskim ugnjetačima i tlačiteljima kako bi povratio svoju materijalnu slobodu i prava.
Nemojmo se zavaravati da iza ovih današnjih snaga vlasti i dominacije na Zemlji stoje samo ljudi, iako su oni većina, imamo bića iz lokalnog svemira koje su tu na Zemlji, ne od jučer a koji čovječanstvu i Zemlji ne žele dobro.