|
|
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
retaja
-istina.moj je blog
-ja san zaista covjek
-ja letin u slobodno vrime
-ja san sanjar
-ja iman moci
-necu ti rec kako se zovu xd
-ja ne virujen u best frendove
-aj biliv in lov
-ja san hipnotiziran o jea
-ja san prazan list.potpuno cist.
-aj stil tink aj em paranoid
-ponekad san samo ljuta
-"kolumbo,jeben te radoznala."
-cudna,vrlo cudna
-bi afrejd,veri afrejd
-slusan
-rock
-metal
-i ono sta se nade
-rekli bi da volin samo balade
-ma daj mi nesto veselo,brate
-Nisu mi podigli spomenik i ime će mi biti uskoro zaboravljeno,
ali sam volio nekog svim svojim srcem i dušom,
a to je meni oduvijek bilo dovoljno
-Da Bog postoji na crkvama ne bi bilo gromobrana!
Uvijek volimo ono
što nikada nismo
našli ili smo možda
jednom izgubili zauvijek
Nitko ne mora ići nikamo.
Svi smo već tamo, kad bismo to barem znali.
Kad bih barem znao tko sam zapravo,
prestao bih se ponašati kao onaj za koga se smatram,
a kad bih se prestao ponašati kao onaj za koga se smatram,
znao bih tko sam
Samo onaj tko je mnogo plakao može cijeniti život sa svim njegovim ljepotama i slatko se smijati. Lako je plakati, teško je smijati se.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema,
tko izgori taj ne može planut,
tko ljubljaše taj ljubavi nema.
Neko ružno sanja
nekom su košmar svitanja..
(u pravilno tužnom tonalitetu,
poprima prave obrise stvarnosti)
Ne budeš li svoju mudrost gradio na nečemu drugom,
a ne samo na godinama
nećeš se razlikovati od tisuća staraca
dubina uprljanih od lukavstava i
lopovluka.
kada bi ljudi znali kakav je za mene napor bio zivjeti
oprostili bi mi svo zlo koje sam im pocinio
i svako dobro koje sam im propustio uciniti
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakse bi se podnosio dan sto traje,
ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mjesaju utvare i zivot,
pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivot
what do you do, when the only one
who can make you stop crying...
is the one who made you cry????
Vidiš?
Godine nas obrade različito...
Nekom postane važno s kim će leći,
a nekom s kim će se probuditi?
Žalim, stara...
Nadam se da smo se
ove noći zauvek mimoišli?
Ljudi će svašta raditi, bez obzira kako apsurdno to bilo,
samo da bi izbjegli suočavanje sa svojom vlastitom dušom.
Vježbat će jogu i sve njene vježbe,
izložit će se strogoj dijeti,
napamet će naučiti teozofiju ili
će mehanički ponavljati... mistične tekstove
iz literature širom svijeta - sve to zato
što se ne mogu pomiriti sa sobom
i nemaju ni najmanje vjere
da bi iz njih samih moglo nastati nešto korisno.
mozda ovo bude dugi post,mozda ne,ipak me dugo nije bilo.
Činjenica je da vas ne mogu zavaravati.Nikoga od vas.
Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek onda kad one nestanu.
Preosjetljiv sam..
e moj kurt dobro si ti to rekao...
neznam zasto neki kazu:ti lazes samo sebe.
kako to moze neko reci?
ako neko zna isitnu onda smo to mi sami,ako neko je svjesan necega onda smo mi to sami.
i nevjerujem osobno da mozemo sami sebe lagati,druge da,ali sebe nikako.
mrzin kad to neko kaze.
desilo se to zapravo da sam ja kao osoba se zaljubila u nekog.
je da iman momka skoro dvi godine i viruj meni da nakon dvi godine to postane navika,nista vise. ljubavi u mom slucaju vise nema.
i voljela bih ga ostaviti,voljela bih ga ne lagati.
i ovaj tip u kojeg sam se ja zaljubila je meni savrsen.
meni.ne zanima mene dali je drugim.hu kers?
kako li sam bila sritna par dana,bilo je sve savrseno.
ali nakon nekoliko dana sam vidjela sama da nece nista biti.
mozda mu nisam dala priliku da upozna pravu mene,ali dovoljno je rekao.
i shvatim da nece biti nista.zbilja.
e da je bar moguce da nekog volis samo kad hoces.
i decka nisam ostavila.osudite me kakohocete,ali vjerujem da ce opet biti kao prije.nadam se,iz dubine duse.
i smijem se ja od srca,ali tuce me neka depresija party samo kad sam sama :(
po danu jedno,po noci drugo.volim šreka :)
uglavnom lipo je biti zaljubljen i nadati se da ce biti nesto.
i nakon svega sto je rekao ima malo nade u meni.
e da kaze prave rijeci,niko sretniji od mene :)
nista mi ne bi bilo vazno.
Ona ga je slušala,ali nju nije smisao njegovih riječi ni najmanje zanimao,ona je živjela o zvuku njegova glasa,o mirisu njegovog bića,o pogledu njegovog oka
Najgorkije suze prolivene nad grobovima su one zbog neizgovorenih riječi i neučinjenih djela.
svatko se moze naljutiti-to je lako.ali naljutiti se na pravu osobu,do ispravnog stupnja,u pravi trenutak,zbog ispravnog razloga,na ispravan nacin-to nije lako
osjecam se prazno.zbilja.
ono raspolozenje se u danu rasteze od tuznog do sretnog.mrzin to.
mozda sam jedna od rijetkih,ali viruj da nas ima onih kojih zele da skola ne zavrsi.ko ce mi bez njega 3 miseca? sta cu u kuci cilo lito?
ne zelim.falit ce mi on,razred i profesori!
ne zelim!
Lako je trpjeti muke kad se možeš nadati da će i tomu biti kraj,lako podnositi buru kad znaš da ćeš dočekati sunce.Ali bez prestanka kukati,bez nade gledati ono mutno nebo,teško je i preteško
...jer najslađe se plaće zbog tuđe žalosti...
i ne pricam s ocem sad ce treci tjedan.i nije da me to previse zabrinjava,zbilja nije.samo trebaju mi naocale.al svejedno.dok ne shvati sto mi radi ni rici vise s njim.ovaj put ja ne popustam.
sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna-nesretna je na svoj način
'Nije li čudno kako knjiga postane deblja kad se više puta pročita?'' upitao ju je Mo kad su na Meggin posljednji rođendan još jednom prelistali sve knjige iz njene škrinje.
''Kao da svaki put nešto ostane prilijepljeno za stranice. Osjećaji, misli, zvukovi, mirisi...I kad onda nakon mnogo godina ponovno prelistavaš knjigu, unutra otkriješ samu sebe,
ali malo mlađu, malo drukčiju, kao da te knjiga sačuvala poput sprešanog cvijeta, istodobno i čudnu i poznatu.''
(Cornelia Funke, ''Krv od tinte'')
znam da je dug,ali bila bih sretna kad bi procitali.
ja se bojim napisat da je sad sve donekle u redu
nije sve savrseno
nije ni blizu
ali je bolje
jedan cisti okej
i strah me je napisati da se opet smijem
i da su opet ljudi oko mene
strah me je
jer kad san napisala da je sve lose proslo je to u roku par dana
a sto ako sad kad je bolje opet pode po zlu,sad kad san napisala?
jesan.praznovijena san.
sto bi ja mogla decku kupit za rodendan??????
"slušaj.što čuješ? prvo, zvuk svog vlastitog disanja. zatim krv koja se pumpa u i iz tvog srca. a ako slušaš vrlo, vrlo pažljivo, čuješ krv u svojoj glavi, poput rijeke u poplavi. to su jedini važni zvukovi: kada oni utihnu, kada ne čuješ ništa, postoji samo smrt."
da...kako kaze naslov.
zadnji misec dana nikako da krene.
i uvik je neko oko mene i uvik stvori problem.
dokad tako?
i bas onda kad ti je potrebno malo vrimena sa samin sobom nemozes to dobiti.
ja bi htjela bit sama.
htjela bi da se svi ne deru na mene.
htjela bi da me ne napadaju bez razloga.
htjela bi da me nema ponekad.
htjela...
i svi se u ovo vrime vesele..
pricesti,krizme.
a ono ja stojim u kuci i nesmin nigdi.
bez razloga.
kad ce to sunce izaci za mene?
par dana je bilo sve odlicno.
sve.
bez ikakvih problema.
i sad samo jedan na drugi
i ne prestaje.
ima li kraja?
zasto me nemogu ostavit samu,nebi nigdi otisla.
stala bi u kuci.
i imala malo vrimena.
mozda da se isplacen.
mozda da razmislim o svemu.
samo mi to triba.
kakav je covjek koji nemoze naci mir?
stalno iman neki los osjecaj.
i ono u razredu sve svi vesele,al ja ostajem po strani,stavim slusalice i to je to.
zasto ja nemogu opet bit vesela?
znate ono kad ste prije godinu,dvije grijesili i misli ste da nitko nece saznati za to?
e pa sad se sve to vraca meni.
sad.
al to nisu bili veliki grijesi.
to je bila zajebancija na neciji racun ili lagane.
nista vise.
zasto sad ovo vrime?
kad su svi vani.
kad su svi sritni.
nevolim to sto ce doci praznici.
sto cu u kuci 3 miseca?
niti isprid kuce nemsin izac.
zasto se ne smire?
ne bi volila da mi ovaj osjecaj pride u naviku.
Lose your dreams
And you will lose your mind.
Ain't life unkind?
i onda kad tribas nekog nema nikoga.nikoga.
zoves ih i zoves,al nista.
hvala.
mozda san i navikla vise da ce me svi ostavit nakon nekog vrimena.
al eto.
naci cu nove za koju godinu.
kad buden mogla izac iz kuce.
zar je imati momka tako velika stvar?
pokusali su nas razdvojit.svakako.
vec 2 godine.
zavidin ljudima koji mogi izac vanka i bez da se boje da ce ih neko iz obitelji vidit,bez da tribaju lagat di idu.
snalazim se. Izmislili su milion nacina da vrijeme prodje, a ni jedan jedini da se zaustavi.
Sto se mene tice, vise i ne moraju da rade na tome. Ovo bas i nisu neka vremena za zaustavljaje.
kako li sam ja losa osoba...
nemogu virovat da san ovako grijesila,pa mi se ovako vraca.
ispricavam se svima koje sam povrijedila.
bilo kako.
kazu koliko srece toliko i slobode.
di je sloboda?
di je sreca?
zelim vanka.
barem isprid kuce.
zelim bit s nekim.
bilo kim.
zeljela sam napisat post kad bude bolje,al eto sto je tu je.
dusu san iscidila.
"Postao sam istovremeno svestan i cinjenice da ja zapravo i necu prisustvovati svojoj smrti, kao sto ne prisustvujem ni svom snu, i to me malo smirilo"
